Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Svi smo mi General Mahmuljin
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English  |  Prijava/ Registracija

Teme

Tuđa ruka svrab ne češe
NE ČEKAJMO DA O NAMA PIŠU DRUGI
Autor: Ibrahim Husejnović
Objavljeno: 17. March 2017. 16:03:37

IBRAHIM HUSEJNOVIĆ: Puno je ljudi sa ovoga prostora koji se duhovno uzdižu i usavršavaju, želeći da na taj način izađu iz sivila i bledila prosječnosti. Oni u tom svom naumu u cjelosti uspijevaju Bojim emrom, jer On ljudima sa ovog drevnog prostora daje mudrost i cini ih namjesnicima različitih prostora, u drevnoj Ljugi i izvan nje. Posebne i drugačije ljude valja forsirati i biti im od pomoći kako bi svoj dar, talenat, umijeće i svoje specifičnosti razvili i uvećali.


Pisana je riječ važna kao što je važan hljeb nasušni. Sve nekako ostavljamo od sutriša do sutriša, pa i ono što se može odraditi zanemarujemo i čekamo da nam neko drugi napiše o nama. A davno je rečeno da tuđa ruka svrab ne češe. Ili, ako drugom prepuštimo da se o nama izjašnjava, onda to ne bude onako kako treba i objektivno, vać sa puno subjektivnosti i sa viđenjem iz ugla te osobe koja je o nama pisala. Osjećam za potrebu da se opišu neki posebni likovi iz drevne Ljuge plavsko-gusinjske, specifična dešavanja i dogodovštine iz nje, ko to može bolje nego mi sami.

Jedan mi brat u Islamu, čitajući moje tekstove preko društvenih mreža, onako u povjerenju i bez želje da me bilo šta povrijedi, kaže da jesu dobri ali ne i idealni, a ja mu se zahvaljujem i molim ga da ne očekuje od mene nešto nevjerovatno i nemoguće. Velim ja njemu, da jesam po struci pravnik kao što je bio i Arbert Kami, te da bih voleo da su moja štiva pitka i britka kao Kamijevo štivo "Stranac" za koje je dobio Nobelovu nagradu i koje se može pročitati za samo jedno popodne ako mu se siktilje priđe.

Predmet naše pažnje trebaju biti lijepi adeti i maniri ljudi drevne Ljuge plavsko-gusinjske, kao i potreba da se sve to pretoći u priče koje nose poruke i pouke. Ljudima sa ovoga prostora je možda zapisano da su graničari i da moraju vidjeti naprijed i iza sebe, te da ne dozvole da ih zmija dvaput iz iste rupe ujede. Oni žive na jednom od najleših prostora Bogom danih, gdje izviru i protiču čisti i nezagađeni izvori sve od Ljuge drevne pa do sinjega mora. Surovi život i klima ih dodatno celice, jer se oni više od drugih moraju odijevati i grijati, više kao graničari moraju biti oprezni i predostrožni, brdovite i neplodne svoje parcele teze obrađivati, svoju istoriju i prošlost bastiniti i iz nje pouke izvlačiti.

Puno je ljudi sa ovoga prostora koji se duhovno uzdižu i usavršavaju, želeći da na taj način izađu iz sivila i bledila prosječnosti. Oni u tom svom naumu u cjelosti uspijevaju Bojim emrom, jer On ljudima sa ovog drevnog prostora daje mudrost i cini ih namjesnicima različitih prostora, u drevnoj Ljugi i izvan nje. Posebne i drugačije ljude valja forsirati i biti im od pomoći kako bi svoj dar, talenat, umijeće i svoje specifičnosti razvili i uvećali.

No, ne valja zanemarivati niti zajedničke imenitelje žitelja drevne Ljuge koji su svi bez izuzetka puni hrabrosti i ljudskotine, koji znaju odvojiti žito od kukolja, dobro od onoga što ne valja, koji znaju kad zašvirati a kad zadjenuti, kako se sačuvati od drugih i druge sačuvati od sebe.

Znajući dobro da svako vrijeme nosi svoje breme, prilagođavanje novom vaktu i drugacijim uslovima života je nesto sto je neminovno za gorstake plavsko-gusinjske Ljuge. Ranije je više na cijenu bilo junaštvo i burnija, danas se junakom smatraju i svi oni koji se dokuče najvišeg obrazovanja u različtim oblastima i sverama društvenog života, kako bi kao obrazovani i učeni valjali sebi, svojoj familiji i siroj društvenoj zajednici. A ljudi jesu i moraju biti različiti Božjim emrom po visini i ljepoti, po moralu i dobroti, po hrabrosti, znanju i mnogim drugim licnim svojstvima i obiljezjima. Nikako ne bi bilo dobro da svi mislimo isto, jer kada bismo svi mislili jednako, to bi bez sumnje značilo da niko ne misli dovoljno i koliko je neophodno, a mi to sebi ne smijemo dopustati. Svako iz svoje riznice znanja i umjeća mora ponuditi nešto specifično, svoje, posebno i dragocjeno u cilju zajedničkog napretka i blagostanja.

Predci naše drevne plavskogusinjske Ljuge ostavili su nam na baštinjenje jednu veliku i neponovljivu istoriju sa kojom bi se mogli dičiti i ponositi svi na ovoj kugli Zemljinoj. Na nama je kao njihovim nasljednicima da tu i takvu svijetlu istoriju i tradiciju slijedimo i da u tom pravcu nikada ne posustajemo.



Ostali prilozi:
» MOJ PUT U SREBRENICU
Zijad Bećirević | 10. September 2017 22:03
» GUSINJE I PLAV, GRADOVI PAŠA I BEGOVA
Ibro Mehmedović | 08. September 2017 14:05
» DUŠANU ŠEHOVCU PUNA USTA KURZA
Esad Krcić | 28. August 2017 20:12
» NA KRILIMA LJUBAVI I MIRA
Senada Đešević, prof. | 20. August 2017 01:42
» NATJERALI SU MAMU DA GLEDA DOK ME SILUJU
Danas.rs | 16. August 2017 15:45
» BIHAĆKI STARAČKI DOM VILLA „ADRIANA“
Zijad Bećirević | 11. August 2017 14:05
» ŽIVIMO ZA NAŠU BOSNU
Zijad Bećirević | 06. August 2017 16:57
» ILADŽ LICE AMRE DOKTORICE
Said Šteta | 02. August 2017 01:13
» ŠEHID IL' GAZIJA, GAZIJA IL' ŠEHID
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 21. July 2017 19:09
» APARTMAN ZA DUŠU
Said Šteta | 19. July 2017 03:55
Ostali prilozi istog autora:
» VRATITI ALI PAŠU
10. September 2017 16:00
» KOME TO SMETA BANA?!
13. January 2017 03:04
» RANČEK, KAKO GA OD AH MERAKA ZOVU
28. December 2016 14:11