Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Bosnjaci - Genocid u kontinuitetu'
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English  |  Prijava/ Registracija

Komentari

MOJ I NAŠ SAFA, MOSTARSKI VALTER?
Autor: Mr. Milan Jovičić
Objavljeno: 24. February 2017. 19:02:22

Mr. Milan Jovičić autor knjiga "PROGNANIK U SVOME GRADU" i "PISMA SA NERETVE"


Kako često znam ispod mojih tekstova napisati, Milan mostarski Sarajlija, čime želim naglasiti da u tome ima dosta simbolike, koju mnogi čitaoci i nisu upoznali.

Istina je, da sam rođeni Sarajlija, sa Vratnika i neposredne blizine, kuća mi je tik uz Jajce kasarnu. Tačno sa mjesta, odakle njemački oficir pokazuje svome drugom kolegi, pokazujući panoramu Sarajeva, koja je idealna sa ovoga položaja, govoreći mu: „Das ist Valter“ u mome omiljenom filmu, prijatelja i scenariste Hajrudina Šibe Krvavca. Ovo mjesto njihovog položaja je upravo i prostor moga rođenja, djetinjstva i odrastanja, tako su mi se svakog puta, a film sam gledao 16 puta, u meni se bude emocije i sjećanja na te trenutke i poglede.

Istina je, da silne okupatorske snage, nisu mogli stati u kraj Sarajevskoj ilegali i dočepati se tog Valtera, kojeg su silno želili uhvatiti. Za nas, građane Sarajeva Valter je bila herojska figura, nama poznata, koja se, upravo, nalazila na čelu ilegalnog pokreta, koji je djelovao za odbranu grada Sarajeva.

Međutim, drugu polovinu svoga životnog i radnog vijeka, ja sam građanin grada Mostara, te bi se svaki neupućeni čitalac priupitao, kakve li to ima veze sa Sarajevskim Valterom.
Upravo, mi Mostarci imamo, ja lično i ostali i svoga Mostarskog Valtera.

Kao građanin ovoga grada, ne i rođeni, ali imam pravo da koristim i rođenje mojih unuka u ovom gradu, da kažem da sam svojim trudom, znanjem i ljubavlju, u kontinuitetu, već godinama, zavolio ovaj grad, njegove ljepote i njihovu Mostarsku ljudsku dušu. Dakle i ja sam Mostarac, ali sa malo objektivnijim pogledima, saznajima i rasuđivanjima, od njih, kako znaju često deklarisati sebe, kao rođeni Mostarci.

U periodu, poslije dvostruke agresije, na ovaj grad i njegove građane, sa istoka i sa zapada, znajući, šta nam se to sve dešavalo i vrapcima na granama znano, a istorija će to svakako smjestiti u svoje arhive, upravo, zapisano iz pera živih sudionika, kakav sam i lično, jedan od tih.

Upravo, u postdejtonskom periodu, godine 1996. je vrijeme i održavanja prvih, izbora građanja Mostara za njegovo Gradsko vijeće. To je vrijeme odrednice i nastajanja, moje sopstvene golgote i pokušaja likvidacije, od strane nacionalističkih, neofašističkih i ustaških elemenata, pod okriljem, uz nalog njihove stranke HDZ-a, te njihovih doglavnika iz scenarija agresorskih nakana Poglavnika Franje, koji istina nisu uspjeli, uspostaviti svoj „stolni“ grad Mostar, u genocidnoj tvorevini, fantazirajućoj Herceg Bosni. Upravo, ono što nisu uspjeli ostvariti u agresorskoj namjeri, sa oružjem, tenkovima i progonima, ovih nedužnih građana, Bošnjaka i Srba, pokušali su u tzv. Mirnodobskim prilikama u post dejtonskom Mostaru realizirati.

S obzirom, da sam kao građanin ovoga grada srpske nacionalnosti, kao normalan i miran građanin, živio u svome domu, u poznatom naselju DUM, u ulici Petra Drapšina 41 (sada je neka ustaška ulica), te od 1994. godine radio kao profesor elektrotehnike u školi na zapadnoj strani. Sa prvim izborima, našao sam se, po pozivu mojih prijatelja sa istočne strane grada, na listi građanja „Za jedinstveni Mostar“, koju je upravo predvodio, moj i naš Valter, gradonačelnik, Safet Oručević, koja je i pobjedila protukandidate sa liste HDZ-a.Tada sam, kao najstariji izabrani vijećnik sa liste „Za jedinstveni Mostar“, prema Statutu, trebao održati i predsjedavati i prvoj konstituirajućoj sjednici Gradskog vijeća.Iako iskusni društveno politički radnik, iz prošlog sistema, u funkciji parlamentarca i Republičke skupštine Bosne i Hercegovine i Savezne skupštine Jugoslavije, u periodu 1986-1990 god. Nisam mnogo ni razmišljao, niti sam bio svjestan istinite činjenice, da je u ambijentu moga življenja i djelovanja, tj. u zapadnom dijelu grada, bilo bogohulno i opasno i razmišljati, a kamo li nešto djelovati za jedinstveni Mostar.



Od ovoga trenutla i ovim činom i započinje moja životna golgota, sa pokušajima likvidacije i progona sa zapadne na istočnu stranu grada, okupacijom i pljačkom moga stana, od nekih Miličevića, te konačno trajnim izgonom iz firme, Aluminij, u kojoj sam bio od kamena temeljca, gradio kao stručnjak i docnije bio u proizvodnji. Konkretna parola u grafitu, na prilazima u firmu, pisalo je: „Srbima i psima ulaz zabranjen“ dovoljno je ilustrativno govorilo o nacionalističkoj, profašističkoj i ustaškoj diskriminaciji za radnike nehrvate.

Upravo je te godine, čovjek, rođeni Mostarac, koji voli svoj grad i srcem i dušom, veliki patriota ove zemlje, vizionar i još veći strateg, stupio na scenu, poput moga sarajevskog Valtera, te svojim scenarijem i sopstvenom strategijom djelovanja, u mnogome dopriniou stvaranju takve jedinstvene liste i rezultatu njene pobjede za Gradsko vijeće. Bio je to svakako, gradonačelnik Safet Oručević, koji je svakako postao i ostao i moj i naš, brojnih Mostaraca, dokazani i neprevaziđeni Valter, našega doba i mostarskog podneblja.

Kada mi je lično, poslije i 20 godina naše borbe za ovaj grad, da ostane jedinstven i da bude grad ravnopravnih njegovih građana i naroda, da sve ove događajem opišem i da izdam i svoju prvu knjigu, bez razmišljanja sam prihvatio. Knjige su u dva toma, iako im je jedna zajednička sadržajna nit, prva PROGNANIK U SVOME GRADU i druga PISMA SA NERETVE. S obzirom, da je institucija: „Centar za mir i multietničku saradnju“ kojoj je na čelu, upravo gospodin Safet Oručević, preuzela obaveze svoje izdavačke djelatnosti, to nisam imao nikakvih finansijskih poteškoća u izdavanju, moje knjige u dva toma. Svoje recenzije ovih knjiga uradili su znani ljudi od pera, dobre riječi i pera, književnik prof. dr. Ibrahim Kajan, mr. sci, Gradimir Gojer, dramaturg i književnik, poznati priznati publicista „Oslobođenja“ Gojko Berić i prof. dr. Dragan Markovina, književnik.

Evo, upravo, sinoć u gradu na Neretvi, u hotelu Bristol je izvršena promocija, mojih knjiga, uz prigodno i masovno druženje, sa građanima grada i mojim promotorima, prof, dr. Ibrahimom Kajanom, knjiženikom, profesoricom Jasminom Demirović, inače piscem svojih brojnih romana, uz ulogu moderatora kulturnog i pozorišnog djelatnika Seada Đulića.

Iz „Centra za mir i multietničku saradnju“ čiji je direktor, upravo, gospodin Safet Oručević, stiže nam slijedeće pismo; /citiram/
„U najtežim vremanima grada Mostara, Milan Jovičić je branio čast kosmopolitskog Mostara, kao izabrani vijećnik Liste za jedinstveni Mostar, branio i odbranio prava građana srpske nacionalnosti i kada su po gradu padale "srpske" granate. Milan je hrabro dizao glas za svakog Mostarca bez obzira na nacionalnost.
Milan je napisao ove dvije knjige, a Centar za mir je sačuvao (i objaviti ćemo) sjećanja na mnoge dobre stvari koje je uradio, a nije ih zapisao samo iz svoje skromnosti.
Danas se u naš voljeni grad vraća sve više građana srpske nacionalnosti i to budi nadu da će grad nekad ponovo svijetliti svojim multietničkim sjajem. Milan je bio jedan od njih koji im je moralno sačuvao i odbranio ta prava u najtežim vremenima.

Milan je naš član i dobitnik nagrade „MIMAR MIRA“
Danas, 23. februara 2017. godine, na promociji mojih knjiga, nije se pojavio, moj i naš poštovani Safet Oručević, radi zdravstvenih razloga, ali je poslao slijedeću poruku, sa molbom da se ista pročita;

Poštovani Milane,
Iz zdravstvenih razloga nisam mogao večeras doći da prisustvujem promociji tvojih knjiga.
Sratan sam, kao i mnogobrojni Mostarci, da je na ovaj način i objavljen dio tvog ogromnog angažmana, u borbi za naš grad Mostar.
U najtežim vremenima, branio si čast kosmopolitskog Mostara.
Kao izabrani vijećnik , Liste za jedinstveni Mostar, branio si i odbranio prava građana srpske nacionalnosti i kada su po gradu padale granate, sa svih okolnih brda...
Hrabro si dizao glas, rizikujući i svoj život, za svakog Mostarca, bez obzira na nacionalnost.
Danas se u naš voljeni grad vraća sve više građana srpske nacionalnosti i to budi nadu da će grad nekad ponovo svijetliti svojim multietničkim sjajem. Ti si, Milane, bio jedan od njih, koji im je moralno sačuvao i odbranio ta prava, u najtežim vremenima...
Sa ogromnim zadovoljstvom smo ti dodijelili nagradu „MIMAR MIRA“.
Danas, u trenutku kada je u našoj zemlji i našem gradu i dalje velika politička kriza, takvi kao ti će i dalje biti potrebni u odbrani zajedničkog grada i zajedničke Bosne i Hercegovine...“

/Safet Oručević,
Sarajevo, 23.feb.2017,godine/.

Istina je, da je brojna posjeta građana i sala u cjelosti popunjena, mnogo toga prijatnog mi lično upriličila, ali mi veliki nedostatak bio, rekao bih žal i tuga, da se ove večeri sa nama nije našoj i moj, naš Safa, Mostarski Valter.
U svojoj besjedi, jasno sam i glasno poručio mojim „rođenim" Mostarcima, da ne mogu više voliti ovaj grad i od mene, Milana, mostarskog Sarajlije, to im ne bi dozvolili ni moji unuci, koji su „rođeni“, kao isvi oni, ali da trebaju zanti, da su odlaskom iz grada u Sarajevo, našeg Safe, kola krenula niz brdo, te da su naše vladajujeće retrogardne strukture, pokušale i 2017. godine, da dijele naš grad i da razbijaju naše jedinstvo. Međutim, mnogi od njih i večeras prisutnih na promociji i mnogi drugi građani, nisu bili dovoljno svjesni, da se ponovo pojavila sjena i duh, našeg Valtera, našeg Safe, koji je opetputem institucije Centra za mir, digao svoj glas i prezentirao pogodnu formulu rješenja statusa grada i izbornog procesa za Gradsko vijeće. U mnogome je pomogao i predstavnicima Mostarskih Srba, da formuliraju i svoje slične stavove, koje bi njihovi parlamentarci mogli zastupati i braniti. I pored izdaje, njihovog mentora, guslara iz Laktaša, inače velikog pajdaša, orguljaša iz mostarskih Bara, prijedlog nije prihvaćen, ali su se ipak mnogi zbunili i stopirali su trenutne svoje zamisli u brzom provođenju svojih podjela u gradu. U svakom slučaju, bolji je i status mirovanja, do nekih boljih prilika i okolnosti, već zamišljena realizacija, njihovih suludih nakana.

Neka nam još dugo i dugo živi i da bude uz nas, moj i naš Safa, Mostarski Valter???

S poštovanjem,
Mr Milan Jovičić, mostarski Sarajlija.



Ostali prilozi:
» BOSNE ĆE BITI - PRAVDE U NJOJ NIKADA
Safet Alispahic | 11. March 2017 18:03
» MOJ I NAŠ SAFA, MOSTARSKI VALTER?
Mr. Milan Jovičić | 24. February 2017 19:06
» PJESNICI BAČI - BURNS, SLIČNOSTI BOSANE I ŠKOTSKE
Hfz. Abdurrahman ef. Kujević | 14. February 2017 13:46
» REVIZIJA PRESUDE I BOŠNJAČKA (NE)ODGOVORNOST
Damir Kaletović | 13. February 2017 02:51
» KADA ZAPLAČE NEBO
Šefka Begović-Ličina | 08. February 2017 02:03
» KOMANDANTE, UZ TEBE SMO!!!
B.net | 27. January 2017 01:40
» BOŠNJACI.NET - 14 GODINA SA VAMA
Esad Krcić | 25. January 2017 02:26
» UZNEMIRILI SE ČUVARI KORIJENA GENOCIDA NAD BOŠNJACIMA
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 21. January 2017 16:18
» ZAŠTO BAKIR IZETBEGOVIĆ NE TREBA PRIMITI TOMISLAVA NIKOLIĆA AKO POSJETI SARAJEVO?
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 21. January 2017 12:28
Ostali prilozi istog autora:
» DA LI VJEROVATI VUČIĆU?
23. March 2017 18:11
» ZALUĐELI GUSLARI, MOSTARSKI?
01. February 2017 16:38
» HERCEGOVAČKE ZABLUDE?
25. January 2017 19:33
» KO JE TAJ EVROPSKI POKRET U BIH???
10. December 2016 23:45
» ČEMERA I JADA IZ MOSTARA GRADA!
06. September 2016 17:24