Svakako je upitno i za razmišljanje, poštovanim čelnicima i Tomislavu i Aleksandru, da li u ovakvim prilikama i okolnostima i trebaju svojim prisustvom ovom slavlju i doprinijeti nekom legalitetu ili značaju, takvih slijepačkih manifestacija i poteza i Laktaškog guslara i takve tvorevine.

Mr. Milan JOVIČIĆ: Bilo koje slavlje i veličanje, genocidne tvorevine Republike Srpske, bilo to 09.januara ili bilo kojeg drugog sveca njihovog, uz pompezno i slvodobitničko izjašnjavanje i prisustvo i rukovodstva Republike Srbije, ne može služiti i boljim međusobnim odnosima i prema komšijama i prema susjedima, svakako, bez popravnog ispita i rezultata toga ispita, cjelovitog rukovodstva Republike Srpske, sa njihovim čelnikom, guslarom i đilkošom iz Laktaša.

Kako čitam, druže Tomislave, trebao bi doći u našu lijepu Bosnu i Hercegovinu, te kako ne bi zabrljo do te posjete, koristeći za Novogodišnje praznike i svoju domaću prepečenicu, srećno i berićetno, pišem ti ovih nekoliko redaka, radi podsjećanja???

Na izmaku još jedne, stare godine, koja je obilovala sa neizmjernim licemjerstvom, zabludama i zlim duhovima, kao uhodana nacionalistička terapija održavanja građanstva u ošamućenom stadiju beznađa, nerazumjevanja, lažnih tirada, ponuda i bezdušnih ostrašćenih strasti.

Da li su nam nadanja u Novoj godini, nešto povoljnija, razumnija, konkretnija i blagodatanija, oslobođena svih navedenih poriva iz prošlog vremena. Što bi naši stari umni ljudi govorili: „Da Bog da kćeri, da te aga uzme, iako nam Cigani oko kuće oblijeću“.

Da li su i Cigani u pitanju, nebitno je, ali su svakako neljudi i nacionalisti, bezumnici i trovači, svega nam dobroga i pozitivnog u našem zajedničkom ambijentu suživota, kočničari našeg napretka i razvitka ka boljoj nam budućnosti, koju smo, zaista, već poodavno očekivali, a da li smo je i zaslužili, veoma je upitno dobrom odgovoru, u vremenima i prostoru našeg zajedničkog bitisanja.

Primjera je bezbroj, za veoma ozbiljnu konstataciju i vremensku analizu, ali ću se kao jednostavni i obični građanin, ove mi moje lijepe zemlje Bosne i Hercegovine, dotaći samo jednog karakterističnog primjera. Suštinsko je i veoma važno pitanje, razumljivo mnogima, možda ne i svima, ali neka ga svako na svoj način prihvati i tumači.

Evo, sustiže nam informacija da je naš član Predsjedništva, gospodin Mladen Ivanić, boraveći u Beogradu, pozvao nam u goste i predsjednika države nam Srbije, gospodina Tomislava Nikolića.
Svakako je dobro upućen poziv i može me neobično obradovati posjeta gospodina Nikolića, ako ovo nije još jedna ukrštenica, sa bezbroj nepoznatih upita i riješenja, kako bi njeno ispunjavanje i ostalo nedorečeno i prije njene konačne pojave u našim medijima, svake vrste i namjene. Zašto i kako to, pitanje je jednostavno, ali izuskuje kompleksne i veoma komplikovane odgovore?
Kao ponosni, ali i prkosni građanin, srpske nacionalnosti, ove mi jedine domovine Bosne i Hercegovine, njen Bosanac i strastveni zemljoljubac i iskreni poštovalac svih njenih vrijednosti i ljepota, svih njenih različitosti Božijeg i prirodnog davanja, u vijekovima stvaranim uslovima i sadržajima njenoga postojanja, raznih nasrtaja na nju i njenog opstanka, ostala je moja jedna i jedina domovina, sa ljubavlju za nju i njenim vrijednostima.

Ne mogu reći, da određenih osjećanjima, željama i ljubavlju, ne posvećujem i susjednoj nam državi, Republici Srbiji, čiji nam predsjednik, upravo treba da dođe u prijateljsku posjetu. Svakako, dobro došao, ali sam ipak rezervisan u svojim analizama i stavovima, razumnim razmišljanjima i konstacijama, iz određenih razloga?

Kao, normalni i razumni građanin, Bosanski Srbin, student sam bio Univerziteta u Beogradu, znatno vrijeme sam boravio, živio i radio, kao inžinjer i stručnjak svoga poziva, na izgradnji velikih privrednih giganata obojene i crne metalurgije, u Smederevu i Boru, te svakako zasluženo, u današnjem vremenu ostvario i određena sopstvena penziona prava, što me svakako i može svrstati u uspješnog i pouzdanog građanina i zaljubljenika i u sve njene vrijednosti i ljepote. Suština je jednog ovakvog privilegovanog statusa, da kao Bosanac, neizmjerno volim i izuzetno doživljavam uspostavu i održavanje dobrih međusobnih odnosa, naše dvije domovine ili države, Bosne i Hercegovine i Republike Srbije, na svim nivoima i u cjelokupnim domenima naših zajedničkih interesa.

Međutim, kako su nas učili, da je istorija učiteljica života, te ukoliko se dobro ne savlada i od nje uzme i prihvati sve ono što je dobro, mogu nam se povratiti i međusobno djelovati i njene ružne stvari i događaji u međusobnim odnosima. Istina je, bilo je mnogo toga i veoma ružnog, ništa nije podložno zaboravu, pamćenja i sjećanja su uvijek prisutna i trebaju biti, ali naša opredjeljenja za praštanjem, pomirenjem i uspostavom trajnih dobrih međusobnih odnosa, na iskrenim i pravednim odnosima, uz međusobno poštovanje i uvažavanje, mora i treba postati i opstati jedna trajna i neupitna, obostrana aktivnost. Zato je nužno u takvom ozračju nadanja i vjerovanja, očekivati veoma uspješnu, sadržajnu, iskrenu i poštenu posjetu gospodina Tomislava Nikolića i njegovih saradnika, u razgovorima i dogovorima, sa zvaničnim predstavnicima i moje Bosne i Hercegovine.

Ukoliko je i sveti Stefan, bio sveti mučenik i srpski kralj, poznat kao Stefan Dečanski, jedna od tragičnih figura srpske istorije, jer je po naređenju oca Milutina bio oslešljen i na kraju i zadavljen, slavi se kao krsna slava vjernika, kojima to i pripada, van svake je pameti, da se ista manifestacija povezuje i sa genocidnom tvorevinom Republikom Srpskom. Zar je potrebno bilo i insistiranje, njihovog slijepca iz Laktaša, da se svi građani izjašnjavaju nekim referendumom, hoće li ga slaviti ili ne, te se i postavlja pitanje, nije li ga rukovodstvo te države Republike Srbije, nije moglo urazumiti i spriječiti u njegovim nacionalističkim nakanama.

Na moju sreću, još uvijek sam živi svjedok i djelomični pisac za tu našu istoriju, mnogih dešavanja na ovim zajedničkim nam prostora, od Gazimehstana do današnjih dana i naših prostora, sa posebnim osvrtom, na naše unutrašnje slabosti i nevolje, u okolnostima stvaranja i Republike Srpske, kao jednog entiteta, nerazumnog i neprihvatljivog ponašanja i njenog rukovodstva, sa nakardnim tendencijama razaranja nam zajedničke države Bosne i Hercegovine, sa svojim diskriminatorskim odnosima prema svojim građanima nesrpske nacionalnosti, kada su Bošnjaci i Hrvati u pitanju, sa svim svojim pravima, ne samo konstitutivnosti, već prije svega ravnopravnosti u svim domenima rada i življenja.

Znajući, što je i neupitno, njeno stvaranje kao genocidne tvorevine, što ne bi značilo da se u postdejtonskom periodu, nije trebala voditi i realizirati jedna razumna politika, tolerantna i prihvatljiva, bez diskriminacije, majorizacije, ignorisanje svega i svakoga što je drugo i drugačije, nisu mogli i trebali stvarati podnošljiviji, huimaniji i krajnje ljudski odnosi, i u tako stvorenoj zajednici, kakav je taj nametnuti entitet, čime bi se i brže i bolje zacijeljivale rane prošlosti, tamo gdje je moguće bilo.

Zato i svako podržavanje i odnosi, bilo kako definisani, rukovodstva Republike Srbije, u cilju podrške tim „Srbima“, preko Drine, tolerisanjem njihovih postupaka, referenduma i čestih glupih i nerazumnih prijetnji, svojim komšijama i susjedima, nisu nikakva pozitivna i prihvatljiva poruka i dobra nakana, ni u vremenu ni na prostorima ovim našim, ma od koga dolazili.

Bilo koje slavlje i veličanje, genocidne tvorevine Republike Srpske, bilo to 09.januara ili bilo kojeg drugog sveca njihovog, uz pompezno i slvodobitničko izjašnjavanje i prisustvo i rukovodstva Republike Srbije, ne može služiti i boljim međusobnim odnosima i prema komšijama i prema susjedima, svakako, bez popravnog ispita i rezultata toga ispita, cjelovitog rukovodstva Republike Srpske, sa njihovim čelnikom, guslarom i đilkošom iz Laktaša.

Ukoliko je i sveti Stefan, bio sveti mučenik i srpski kralj, poznat kao Stefan Dečanski, jedna od tragičnih figura srpske istorije, jer je po naređenju oca Milutina bio oslešljen i na kraju i zadavljen, slavi se kao krsna slava vjernika, kojima to i pripada, van svake je pameti, da se ista manifestacija povezuje i sa genocidnom tvorevinom Republikom Srpskom. Zar je potrebno bilo i insistiranje, njihovog slijepca iz Laktaša, da se svi građani izjašnjavaju nekim referendumom, hoće li ga slaviti ili ne, te se i postavlja pitanje, nije li ga rukovodstvo te države Republike Srbije, nije moglo urazumiti i spriječiti u njegovim nacionalističkim nakanama.

Njihovo je, velikomučeničko slavlje, u susret svetom Stefanu i njihovoj genocidnoj tvorevini, u ime duha i svetog mučenika Stefana i slijepca iz Laktaša, da bar duhovno prisustvuju sjećanjima na svoja nedjela???

Svakako je upitno i za razmišljanje, poštovanim čelnicima i Tomislavu i Aleksandru, da li u ovakvim prilikama i okolnostima i trebaju svojim prisustvom ovom slavlju i doprinijeti nekom legalitetu ili značaju, takvih slijepačkih manifestacija i poteza i Laktaškog guslara i takve tvorevine.
U svakom slučaju, krajnje je vrijeme, druže Tomislave i druže Aleksandre, uz izvinjenje ovakvog oslovljavanja, jer smo nekada pripadali istom Savezu komunista, lijepe nam Jugoslavije, Vaše je opredjeljenje da razmislite i da izaberete jednu stolicu ili fotelju, na kojoj će te sjediti, Bog Vam to neće zamjeriti, ali da znate da to komšije i susjedi ne praštaju ???
Vaše je i konačno opredjeljenje, da li se i dalje držati „matrice Gazimehstana“ ili istinski koračati ka Evropsloj uniji, gdje je Republici Srbiji, već poodavno bilo vrijeme.
S poštovanjem,

Mr Milan Jovičić, bosanski Srbin i mostarski Sarajlija.

Mostar, uoči Nove 2017 godine.