Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
OPSADA SARAJEVA U VREMENU AGRESIJE SRJ - SRBIJE I CRNE GORE 1992. - 1995.
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English  |  Prijava/ Registracija

Komentari

Dobri insani na mirnom moru
NAŠA MLADOST NA PLOVEĆIM BEDEMIMA
Autor: Avdo Metjahić
Objavljeno: 14. December 2016. 19:12:38

JUBILEJ NA KRSTARENJU: Avdo i Selvija


Četvrtog decembra ukrcao sam se na brod „Oasis of the Seas” koji je u vlasništvu kompanije “Royal Caribbean” da bih sa svojom hanumom proslavili godišnjicu braka. Dolaskom u luci Cape Canaveral – Florida, našao sam se pred ovim plovećim džinovskim čudom, o kojem sam dosta znao ali ukrcavanjem na njemu sam tek onda osjetio veličinu ove ploveće tvrđave.

Brod “Oasis of the Seas” izašao je iz brodogradilišta 2009. godine, a prije dvije godine je kompletno renoviran. Dužina mu je 1181 feet, što je 359 metara sa 220.000 tona teplasmana. Visina mu je 184 ft. što iznosi 57 metara, iznad vode ima osamnaest paluba ili katova. Na brodu se može komotno smjestiti preko pet hiljada gostiju i dvije hiljade i dvjesto članova posade, gdje niko nikom ne smeta i posjeduje dovoljno svega da bi ponudio svakom gostu ono što poželi i zahtijeva.

Za svo vrijeme boravka i plovidbe broda, osjećaj je kao da ste u nekom gradiću iz bajke. Pored niza raznih zabava, možete sjesti na klupi u prekrasnom Central Parku koji je na osmoj palubi, i da svoje slobodno vrijeme provedete uz cvrkut ptica. Ako pak želite malo više dinamike onda to možetre pronaći u nekom od kafića sa zvučnim imenom. Boardwalk je na šestoj palubi a centar svih dešavanja sa restoranima, kafićima i prodaonicama je na petoj palubi, gdje je uvijek najviše ljudi, i gdje su sve mogućnosti zabave prisutne.

Ne bih nabrajao restorane i kafee koji su popularni u New Yorku i diljem Amerike, a koji su ‘replikom’ prisutni i na ovom brodu, jer to bi bilo suvišno, ali hoću nesto da kažem o osoblju koje je sastavljeno haman od svih nacionalnosti ili rasa svijeta.

Pošto smo pronašli svoju kabinu, pošli smo na ručak u restoran na šesnaestoj palubi. Sjeli smo ta stol kraj prozora kroz koji smo gledali prema ostrvima na domaku luke i na John F. Kennedy Space Cente. Dok smo jeli i pričali o doživljajima za samo od jednog sata, prišao nam je konobar, u dvadesetim godinama i pitao nas, da li želimo kahvu, na što sam ga pogledao i primjetio na njegovim prsima kraj imena Zafirov bilo je ime države iz koje dolazi, Makedonija. Pozdravio sam ga na bosanskom, našto sam izazvao veliki osmjeh i oči su mu zasijale od dragosti. Bio je srećan kad je čuo da smo i mi isto Balkanci. Obavijestio nas je da na brodu radi bukadar omladine sa Balkana, odnosno iz svih nekadašnjih Jugo republika. Obavijestio nas je da je na Brodu i jedan Bošnjak Amir, radi na petoj palubi u prodavaonici skupih modernih satova. Prije nego se udaljio reče nam da je srećan što nas je upoznao za par godina koliko tu radi da smo mi prvi Baklanci koje je upoznao tu na brodu. Nekoliko minuta kasnije pojavila se djevojka, rekao bih ljepotica na brodu i pitala nas da li nam što treba? Kao obično pogledao sam njeno ime i vidio da je iz Hrvatske. Zainteresiralo me njeno prezime, bila je to Marina Baković, pa sam je upitao na engleskom, odakle je, potvrdila je da je iz Hrvatske. Obratio sam se na bosanskom jeziku u šali, da to nije moguće, odjednom su joj oči zasijale, bila je srećna isto kao i Zafirov. Rekla nam je da je iz Splita i da je na brodu samo desetak dana, te da je plovila godinu dana ne nekom Japanskom kruzeru. Marina je stara 21 godinu i izledala je kao da je iz raja, sa lijepim i sramežljivim osmjehom, u istinu bila je ljepotica, kao da je rođena u mom rodnom mjestu.


Sa Dobojlijom Amirom


Svaki put kad smo dolazili na obroke ona je bila tu da nam donese kahvu i ponudi nam slatkiše, kojih je bilo u izobilju. Poslije ručka smo se uputili da petoj palubi da bih upoznao našeg Bošnju Amira, ali na putu iz jednog restorana izašao je momak svojih dvadesetak godina pred nas i pozdravio me sa “merhaba hadži baba”, našto sam mu uzvratio, jer sam primjetio da je iz njega izvirala neka sreća, kao da je bio njegov roditelj pred njime, Bio je to Turčin porijeklom iz Konje, a radio je u jednom restoranu tu na petoj palubi. Kad sam mu rekao da sam Bošnjak od sreće me obgrlio rukama i rekao: “Vi ste naša braća”, te me obavijesti da ima jedan Bošnjak na kraju ulice u radnji satova po imenu Amir. Pozrdavio sam se sa njim i da ćemo se opet vidjeti i krenuo sam u posjetu popularnom Amiru o kojem svi tako pričaju. Kada smo se našli u prodaovnici satova, bio je sam u tome momentu, taman sam htio da ga pitam ko je Amir?, primjetio sam na njegovim prsima na metalnoj ploči piše Amir Hasić, pozdravih ga sa merhaba i rekao mu: “I Bošnje znaju plovit morima, zar ne?!”. Od jednog mlado i ozbiljnog trgovca pretvorio se u pravog gostoljubivog Bošnju ubgrlio me, kao da sam ja bio neko ko ga spašava sa nekog pustog ostrva, neko kog nije video godinama i ko mu je drag, toliko da mu je izmamio najsrećniji osmjeh koji izlazi iz srećnog čovjeka.


Sa Cetinjankom Kristinjom


Ovdje sam po prvi put vidio i osjetio da Bošnjo zna biti melek kao niko na ovom svijetu, a na Amira sam osjetio ono što sam uvijek priželjkivao na svakog mojeg Bošnju, bratski prijatni osmjeh. Amir je intelektualac kojemu se nije posrećilo u njegovog domovini, jer niko ne misli za ove mlade ljude, za ovu maldost, za ovu ljudsku ljepotu koju može imati Bošnjo, i otisnuo se u svijet, da na brodovima zaradi za život i vrati se u njegov Doboj i Bosnu, i provede svoj život sa svojom izabranicom koja radi na istom brodu kao vaspitačica. Amir mi reče da je tu kraj njega na informacijama, mlada Cetinjanka Krstina Samardžić, da je trebam posjetiti, jer ona je dobra i osoba lijepe naravi, te da će i ona biti srećna kad nas vidi. Poslušali smo ga i poslije nekoliko minuta ostavili Amira jer je imao mušterije, posjetili smo gospođicu Samardžić. Kada smo je pronašli po iskaznici i pozdravili smo je na bosanskom jeziku, skočila je od radosti, kao da nas poznaje cijeli život i kao da smo joj rodbina. Poslije kraćeg i ljubaznog razgovora, morala se vratiti strankama. Pitala nas je za ime. Kada smo poslije nekoliko sati hodanja došli u svojoj kabini, bili smo iznenađeni, na stolu nas je čekala flaša napitka u ledu sa dvije čaše. Dar je bio od kršne Cetinjanke Krstinje Samardžić, koja je ostavila na nas lijep utisak i bili smo srećni, da ima takvih osoba na tim prostorima.


Sa Biljanom


Sljedećih dana upoznali smo Biljanu Ivanović, njenu zemljakinju Tamaru i još desetkak njih koji su ostavili lijep utisak na nas. Ali interesatno svi odreda su nam govorili o Amiru, koji je bio centar njihovih zbivanja i svi odreda su imali samo lijepe riječi za njega.
Ne bih mogao izdvojiti ama baš ni jednu osobu koju upoznah na ovom krstarenju, a potiču sa Balkana, iz nekadašnjih YU republika, da im nije bilo drago što nas vide. U jednoj grupi, Tamara me upozori da su “naši” njih četvero i da ih iznenadim, prišli smo i nazvali dobar dan. Svi odjednom su skočili od radosti kao da imaju pred sobom svoje najmilije. Bili su to mladi iz Srbije, Makedonije, Hrvatske i Crne Gore. U šali rekoh jednoj Hrvatici:
- Šta ćeš sa ovim Srbima?, nasmijala se i rekla, da su to njoj svi odreda prijatelji, na što će mi jedan Novosađanin reći:
- Ta ološ koja je na vlasti posljednjih dvadeset i nešto godina, ubili su i uništili generacije naše mladosti, zavadili su nas i protjerali, da plovimo na tuđim brodovima, umjesto na našim, a imali smo velike mogućnosti da tako bude.


Sa Tamarom


Par dana prije isteka našeg krstarenja na doručku primjećujem momka svojih dvadesetih godina i kao da mi je nešto govorio, da je i on naš. Njegov ljubazan osmijeh sa gostima govorio je baš to da je porijeklom baš tu negdje ispod Prokletija, gdje sam i ja rođen. Prišao sam mu i na njegovoj iskaznici video da sam bio u pravu, ali sam mu se obratio na engleskom sa pitanjem odakle je, rekao je da je iz Berana (Sandžak), pa kad sam to čuo, reagovao sam i rekao mu na našem jeziku, da nije on Beranac nego da je Gusinjanin, našto je skočio i obgrlio me i rekao mi da živi u Beranama, inače sam upravu. Predstavio sam se, a i on meni je rekao da se zove Senad Radončić. Opet me obgrlio rukama kao da me zna godinama i kao da sam mu neko najbliži.

Senad je bio na brodu od prvog dana mog krstarenja i bio je novajlija, rekao sam mu za Amira kojeg je upoznao sljedeći dan.


Sa Senadom Radončićem


Na ovih nekoliko fotografija ovih momaka i djevojaka, koji su mi do jednog govorili da su svi prijatelji i da među njima prevladava drugarstvo i prijateljstvo kojeg nisu i ne mogu uništiti nikakvi velikonacionalisti, nikave politike i političari, koji su sramota čovječanstva dvadeset prvog vijeka.

Poslije svih aktivnosti na brodu i van njega, dan su mi uljepšavali ovi maldi ljudi koje sam sretao na raznim palubama i pri raznim poslovima koje su obavljali.

Nisam taj koji vjeruje u neko drugo zajedništvo tih balkanskih država, ali preko ovih mladih ljudi spoznao sam da je do njihovog pitanja bi bilo lijepo komšinstvo i poštovanje među narodima toga podneblja.

Zato, pitajmo mlade i dozvolimo im da odrastaju u ljepoti a ne u velikonacionalizmu, potocima krvi i genocidu.


Susret na brodu: Iz Sandžaka, Hrvatske i Srbije



Ostali prilozi:
» NOVALIĆ: BOSNA I HERCEGOVINA TRASIRA PUT KA EU I NATO
Bošnjaci.Net | 19. April 2017 19:22
» ŠTA NAM ZNAČI DANAŠNJI TURSKI REFERENDUM?
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 16. April 2017 14:05
» KNJIGA KOJA UPOZORAVA ALI I ULIJEVA NADU BOŠNJACIMA
Dr. Tarik Kurbegović | 12. April 2017 14:45
» HRABRI BOŠNJACI NA BRANIKU VJERE I DOMOVINE
Nezim Halilović Muderris | 07. April 2017 19:07
» SA KRIŽOM ILI KRSTOM U ZABORAV?
Mr. Milan Jovičić | 03. April 2017 02:25
» PRVOAPRILSKA DEKLARACIJA O ZAJEDNIČKOM JEZIKU
Elmedina Muftić | 29. March 2017 20:02
» DA LI VJEROVATI VUČIĆU?
Mr. Milan Jovičić | 23. March 2017 18:11
» BOSNE ĆE BITI - PRAVDE U NJOJ NIKADA
Safet Alispahic | 11. March 2017 18:03
Ostali prilozi istog autora:
» NIJE NAROD OSTAO BEZ SVIJESTI
11. October 2016 02:25
» MILO(RADO)V REFERENDUM I IZBORI
28. September 2016 02:55
» ZLO GOREMU KONJA VODI
17. May 2016 17:19
» DOSTA JE POSRNUĆA
28. January 2016 02:02
» JEDNO KRIVO DRVO CIJELI TOVAR RASPE
27. September 2015 17:56
» VOJVODE, OSTANITE KOD KUĆE
09. July 2015 00:06
» CRNOGORSKA SUDSKA FARSA
12. June 2015 16:06
» PRAZNINA LJUDSKOG UMA
26. May 2015 18:19
» OSVETNIK ILI TERORISTA
04. May 2015 15:32
» FUKARA
14. March 2015 21:33
» GDJE SU BAKLJONOŠE
04. March 2015 13:27
» KOLIKA JE MILOVA DRŽAVA
03. February 2015 20:42
» ČEŽNJA JE NIJEMA
28. November 2014 14:16
» NA HAIR I NA DOBRO, OD SAD
15. November 2014 12:15