Elmedina MUFTIĆ: Jasno je da 25. 11. 1943. godine u Mrkonjić Gradu nije nastala Bosna i Hercegovina, nego je Bosni i Hercegovini vraćena na silu oduzeta državnost i ravnopravnost s drugim republikama u okruženju. Oni koji osporavaju 25.11.1943. godine, odnosno koji ne poštuju odluke ZAVNOBiH-a su antidržavni elementi koji se mogu tretirati kao prijetnja po sigurnost države, a ujedno svojim negiranjem u suštini potvrđuju državnost BiH.

U vremenu sveopće krize u državi. U vremenu uzjogunjenosti dušmana i sa Istoka i sa Zapada. U vremenu kad je negiranje države Bosne i Hercegovine, njezine hiljadugodišnje državnosti, kao i bosanskog jezika postalo brend za one koji su kako jučer s oružjem pokušavali da unište državu i narod, 25. novembar dođe kao renesansa za patriote ove zemlje.

Hiljadugodišnja državnost Bosne je neupitna i utemeljena je jasnim historijskim faktima i dokumentima koji su potvrda državnosti, a spadaju u red najstarijih pisanih dokumenata na čitavom Balkanskom poluotoku, pa i šire u Evropi, Povelja Kulina Bana nastala 29. augusta 1189. godine, je najstariji pisani dokument o državnosti Bosne i ujedno i najstariji pisani dokumenat na širem području Evrope. Ono što je bitno napomenuti, a tiče se 25. novembra, koji se u Bosni i Hercegovini obilježava kao Dan državnosti, jeste da je tog dana 1943. godine na Prvom zasjedanju ZAVNOBIH-a u Vrcar Vakufu - Mrkonjić gradu, potvrđena državnost BiH, koja je do temelja narušena Berlinskim kongresom 1878. godine, pa onda do iznemoglosti ubijana kroz razne kraljevine SHS i kraljevine Jugoslavije, time što je i njezinom autohtonom narodu oduzeto historijsko ime Bošnjak, zabranjen bosanski jezik kao jedini autohtoni jezik od kojeg su izvedeni odnosno nastali jezici drugih naroda.

Bosna je kroz vrlo težak historijski period svoga postojanja prolazila kroz etape najjače srednjovjekovne države do države čije se postojanje osporava i nastoji da se podijeli na dva ili tri dijela, čemu svjedočimo i u ovom trenutku.

Zbog zlohudnosti s Istoka i Zapada, zbog prljavih, zločinačkih i agresorskih namjera naših komšija /susjeda, koji ne kriju svoje pretenzije na teritoriju Bosne i Hercegovine, te separatističke i antidržavne politike koju proklamuju bosanski Srbi i bosanski Hrvati unutar BiH, od vitalnog interesa je dati poseban značaj datumima koji svjedoče postojanost BiH u njezinim međunarodno priznatim granicama, koje su nakon dugih niz godina potvrđene i jasno ocrtane 25. novembra 1943. godine u Mrkonjić Gradu, na I zasjedanju ZAVNOBIH-a, na kojem je 173 delegata reklo DA Bosni i Hercegovini - državi ravnopravnih naroda i građana, i potvrdili njezinu ravnopravnost unutar tadašnje federacije Jugoslavije u njezinim granicama, koje datiraju iz srednjovjekovne Bosne.

Jasno je da 25. 11. 1943. godine u Mrkonjić Gradu nije nastala Bosna i Hercegovina, nego je Bosni i Hercegovini vraćena na silu oduzeta državnost i ravnopravnost s drugim republikama u okruženju. Oni koji osporavaju 25. 11. 1943. godine, odnosno koji ne poštuju odluke ZAVNOBiH-a su antidržavni elementi koji se mogu tretirati kao prijetnja po sigurnost države, a ujedno svojim negiranjem u suštini potvrđuju državnost BiH.

Bosna i Hercegovina bi trebala biti zemlja ravnopravnih naroda i građana, s jasnim uređenjem koje garantuje pravo jedan čovjek jedan glas, ali ludađačka košulja koju su joj skrojili u Daytonu svjedoči sasvim drugačiji odnos snaga, tako da se ravnopravnost u najvećem obimu osjeća na samo 27% teritorije BiH koju čine većinski Bošnjaci dok na ostalom dijelu BiH, gdje većinu čine Srbi i Hrvati postoji samo pravo većine odnosno obespravljenost drugog i drugačijeg. Tako je narod koji čini 50,11 % (Bošnjaci) od ukupnog broja stanovnika po popisu iz 2013. godine manjinski narod na 73% teritorije BiH koja je u protekloj agresiji Srbije, Crne Gore i Hrvatske očišćena genocidom, etničkim čišćenjem, progonom...

Ne postoji država bez naroda, kao što i ne opstaje narod bez države. Uzajamna povezanost ove dvije okosnice čini da država sa svjesnim, odlučnim i narodom s jakim osjećajem za identitet postaje nepobjediva i postojana, kao što i narod s jakom državom postaje faktor kojeg se mora uvažavati i u čije ime niko ne odlučuje osim njih samih.

Da bismo opstali kao narod, moramo sačuvati i urediti državu u čije temelje stoljećima najbolji sinovi ovog naroda ugrađuju svoje živote, čiji je portret opstanka oslikavan krvlju šehida i drugih odvažnih sinova i kćeri ove zemlje. Ma gdje god da jesmo i šta god da činimo moramo slušati glasove koji nam kao opomena i pouka dolaze od Kulina Bana, Stjepana Tomaša, Tvrtka Kotromanića, Husein kapetana Gradaščevića... Alije Izetbegovića, Izeta Nanića, Safeta Zajke, Vinka Šamarlića, Čede Domuza... da su nam državu Bosnu i Hercegovinu u emanet ostavili. Zato kličimo - Domovino, u srcu te nosimo!

Sretan 25. novembar, Dan državnosti BiH!