Mr. Milan JOVIČIĆ: Ništa čudno i neobično, jer vlastiti obraz nikako ne mogu da speru, od svojih nedjela, stida i srama, pa im je i preostalo da poput istinskih lopova, stalno viču i trube, kako su to oni ugroženi, ali od svoje savjesti koja ih danas veoma progoni. Njihovi predstavnici, tzv. „čistokrvni“ Hrvati, poput Dragana Čovića, Bože Ljubića, Marinka Čavare, Bojane Krišto i mnogih od njih, koji se po mome Sarajevu i po mojoj Bosni kurče, a po Hercegovini su tlačitelji i ljudske aždaje, bez mjere i ukusa. Svakako im je na pomoći i vaš bošnjački podanički i ulizica korpus, koji čini i njihovo cvijeće, već poodavno znano i postojeće iz vakta NDH i njihovih fašističkih sluga.

Dosta mi je bošnjačkog sabura iz raznih kabineta, kahvana uz kahvicu, raznih lažnih demagoških floskula na temu zajedništva, a ne vodeći računa o „hercegovačkim ugroženim“ Hrvatima.
Zato vas, dragi moji Bošnjaci i(li) Bosanci, istinski i pozivam da navratite malo u ovu našu Hercegovinu, od Neuma, Stoca i Mostara, kako bi zaista i sagledali i doživjeli svu „dobrotu“ naših susjeda, koji nam istinski misle dobro, kao što su i '90-tih godina, zamišljali da vas Bošnjake, sve i baš sve, u dogovoru sa svojim pajdašima velikosrpskim elementima guslara iz Laktaša, poput ribica, otpreme niz Neretvu, na put bez povratka. Nije vam sve to jasno, ni dan danas, upravo zahvaljujući i ovom vašem lažnom saburu, vašim ulizicama (pročitajte Mešu), poltronima, podanicima i ličnim njihovim interesima, koji bi prodali i svoga babu za fotelje i svoje guzice, a kamo li svoj obraz i dostojanstvo, jer su ostali bez istog.

Na ovim prostorima, Hrvati su ugroženi, koliko je ugrožena i moja pokojna majka, nekada sahranjena na prostorima Koševskog stadiona. Vidite, odmah se i prisjetih vaših zastava, u čvor vezanih sa HDZ-om, tom nacionalističkom, diskriminatorskom i pogubnom strankom, koja se eto godinama indentifikuje sa svim Hrvatima. Nažalost, taj se čvor ni danas nije razvezao, sve je zaboravljeno kod vas, ali ne i kod nas u Hercegovini. Velika čast i poštovanje, upravo prema svim tim Hrvatima, koji nisu u takvoj stranci, a svi oni kojoj joj pripadaju i dozvoljavaju da se poistovjete sa njom, daleko im i moja i naša kuća i vaša kuća, moji poštovani Bosanci.

Činjenice govore, što bi naši stari govorili. “Ako laže koza, ne laže rog“ naime, kao rođeni sarajlija iz Starog grada, sagledao sam, doživio i preživio i sve golgote iz onog, Drugog svjetskog rata, ali sam kao građanin srpske nacionalnosti i ja i moji, ostali i živi i dostojanstveni, zahvaljujući i našim dobrim komšijama, u ono vrijeme Muslimanima, a danas su to Bošnjaci, što je i najbitnije bili su to i ostali naši vrli i dragi Bosanci.

Dovoljno vam je prisjećanje i saznaje na termin 09. maja 1993. godine, kada su u ovom gradu Mostaru, vaši „prijatelji“ ali i moji neprijatelji, po matematičkoj logici dešavanja, udarili ovim Bošnjacima nož u leđa, pakovali ih u logore, progonili i maksimalno maltretirali, do konačnog progona, preko 40.000 mještana i rođenih Mostaraca, u neke treće zemlje. Ništa čudno i neobično, jer vlastiti obraz nikako ne mogu da speru, od svojih nedjela, stida i srama, pa im je i preostalo da poput istinskih lopova, stalno viču i trube, kako su to oni ugroženi, ali od svoje savjesti koja ih danas veoma progoni. Njihovi predstavnici, tzv. „čistokrvni“ Hrvati, poput Dragana Čovića, Bože Ljubića, Marinka Čavare, Bojane Krišto i mnogih od njih, koji se po mome Sarajevu i po mojoj Bosni kurče, a po Hercegovini su tlačitelji i ljudske aždaje, bez mjere i ukusa. Svakako im je na pomoći i vaš bošnjački podanički i ulizica korpus, koji čini i njihovo cvijeće, već poodavno znano i postojeće iz vakta NDH i njihovih fašističkih sluga.
Međutim, ma koliko bio opširan ovaj moj uvod, možda za neupućene ili elemente istog mentalnog sklopa kao i „hercegovački“ Hrvati, možda pomalo i dosadno, nije mi bila svrha i cilj. Htio sam vam skrenuti pažnju i ukazati i na takve ljudske veličine, humane i brižne, dostojanstvene i bez dlake na jeziku, poput vaše sunarodnice, poštovane dame Elmedine Muftić, koja se upravo i na portalu Bošnjaci.net, oglasila sa svojim veoma inspirativnim istinitim članakom: „HDZ TAKMIČENJE BACANJA POGLEDA U DALJ“.



Sugerišem vam i molim vas, da obavezno pročitate ovaj sadržaj, ne bi li došli do bar nekih istinitih saznaja. Nikako, ovo nije pisao, moja malenkost Milan iz Mostara, jedan normalni bosanski Srbin i pravi Bosanac, a ne sa nebeskih vidsina velikosrpskog mitološkog tumačenja i htijenja, uz gusle Miće iz Laktaša i njegovih istomišljenika.

Zato, vjerujte, našoj i mojoj Elmedini, a tako bih volio znati gdje je rođena i gdje živi, kako i na koji način je doprli do cjelovite spoznaje, koja je sadržaj i mnogih njenih objavljenih kolumnih.

Uz veliku i iskrenu zahvalnost dami Elmedini, istovremeno hvala i uredništvu portala Bošnjaci.net, kao istinskom prozoru u svijet, te ih molim da dugo i dugo ovaj članak ne skidaju sa svoga repertoara.

Neka se i dragi Allah zabrine sa vašim saburom, sve dok prihvaćate i podržavate ove „ugrožene“ Hercegovce, ispiljeli iz njihove lažne i iluzionističke Herceg-Bosne.