Mnogi koji su okusali ratište u prošlome ratu, kažu da su se tada u najgorim trenutcima najviše isticali oni od kojih se je nekom logikom to najmanje očekivalo.

Baš tako je i Velid Bajramović, kao kapetan bivsšeg vazduhoplovstva JNA odmah na početku rata prešao u redove ARBiH kao oficir skresanih krila, jer novoformirana Armija BiH na početku rata je jedva dolazila do municije dok su borbeni avioni bili čista fantazija.

U takvom jednom paklenom okruženju, visoki činovnici kao iskusni oficiri su se hvatali pozicija daleko od prve linije, dok je kapetan Velid odlučio da je njemu mjesto u prvim rovovima –među narodom koji je i golom kožom pružao otpor snažnom agresoru.

Ono što je Velid Bajramović doprinio otporu protiv agresora najbolje dokazuje blistavo ordenje koje časno i ponosno nosi u formi ‘Zlatnog ljiljana’. Ali to nije sve, jer danas 75% vojni invalid srednjih godina vodi možda najvecu bitku –bitku protiv nezaborava onoga što se zaista dešavalo tokom tih paklenih godina.

Tako je i nas zakačio Velid Bajramović u subotu, 22. oktobra u sali ICC Behar u Grand Rapidsu (SAD). On, sav ponosan i uspravan je brzo uspio zazračiti publiku optimizmom, bas kao što je to rahmetli Alija Izetbegović nekad činio –a zaista je malo takvih ljudi među nama ostalo.

Ispred njega se je nalazila zbirka od pet knjiga. Naslovi poput ‘Pokošeni pupoljci’ te ‘Nečujni vrisci’ su sami tjerali narod da sto prije otvore tvrde korice. No, Velid je to sam prvi učinio citiranjem nečuvene istine koja je tjerala publiku na razmišljanje - kako je moguće da su takve barbarske zločine mogli civilizovani ljudi počiniti, a to jeste nasi bivši sugrađani.



Moglo je, i desilo se još gore! Prema brojnim izvještajima, ispovjestima žrtava koji su bili zaključani u državnom arhivu od istine i bošnjačkog naroda, koji je opet mesčini prepušten sam sebi u borbi za opstankom.

Velid je dirljivo opisao i tu bitku za ‘arhiv’ koji je štitila teška birokracija, ali sa bozijom milošću ni to nije spriječilo upornog kapetana Velida da se probije do hiljade izvještaja od kojih su najbitniji danas pohranjeni u njegovu zbirku –pentologije genocida.

Mozda je suviše ironije u jednoj priči o Ševalu Tabakoviću, koji je preživio klanje u Višegradu 1942. od strane četnika, isplivajući Drinu zarezanog vrata. Dok se 1992. ponovila opet identična priča sa Ševalom, samo za razliku ovaj put ruke su mu bile vezane prije klanja. Svezali su mu ruke mladi četnici, jer su njegovi stari koljači prenjeli svojim sinovima priču o Ševalu Tabakoviću. Na žalost, knjige su pune sličnih ili gorih primjeraka, pa se čovjek mora upitati šta više treba da se desi, napiše i prenese da bi se Bošnjaci, pogotovu oni mladi opametili za sva vremena iz zla koji viri na sve korake!

Na kraju noći za našeg književnika bilo je mnogo pitanja, ali i bitnih pouka. Doista ovakva istina boli sve normalne ljude, ali bez ljudi kao što su Velid Bajramović i institucija koje štite istinu od zaborava zaista je teško zaštititi buduće generacije od titule žrtve ili zločinca. Pogotovu ako ovavke važne pouke iz istine ne prenesemo na buduće generacije kao opomenu iz prošlosti!

Ova istina ne treba nikome služiti kao povod za osvetu –to je Božiji posao. No, istina mora služiti u spriječavanju budućih zlolina –da se ne ponovi nigdje više novi Ševal Tabaković. A ko ovo danas zaboravi, zaista će u buduće teško steći pravo da se žali Bogu ili narodu! – saopćava ICC Behar.

Predsjednik Sadik Hamzagić i Velid Bajramović