“Čuvajte se ugroženih ljudi i ljudi koji misle da su ugroženi. Oni osjećaju potrebu da se štite i brane, i zbog toga često i neočekivano i podmuklo napadaju.”

DANI KRALJEVINE BOSNE I POHOD LJILJANA NA BOBOVAC!

ELMEDINA MUFTIĆ: Kao Bošnjakinja želim vam poručiti da ja nemam dvojno državljanstvo, nemam putovnicu, ne glasam nigdje do u Bosni, nemam čak ni rezervnu sobu u stanu, a ne da imam rezervnu državu, da su ljiljani dio mog bića i moj ponos, da je kraljica Katarina Kosača moja kraljica i da su kraljevi moji kraljevi i da je banski dvor u Kraljevoj Sutjesci, i ako u dvorištu samostana, i moje kulturno i historijsko naslijeđe i neće vam poći za rukom da mi to otmete, jer sam spremna to životom da branim.

Istinska ugroženost rađa junake, mislioce, lidere, državnike, humaniste, nosioce ideje o slobodi, umišljena ugroženost rađa mržnju koja je izvor svakog zla i najveća prijetnja slobode. Posebno je opasna ako se na epidemiološkoj osnovi uvuče u kolektivnu svijest jednog naroda.

Naime, Hrvati u Bosni i Hercegovini su narod koji je definitivno obolio od umišljene ugroženosti i kao takav postaje prijetnja slobodi drugih naroda i građana ove zemlje. Ne razumijem na kojim moralnim, pravnim, političkim, društvenim, ljudskim, svjetskih i duhovnim normama oni trasiraju put svoje slobode u odnosu na druge narode i građane i po čemu su oni ugroženi od drugih, a da pri tome ne ugrožavaju druge.

Posljednji događaj oko posjete srednjovjekovnom bosanskom kraljevskom gradu Bobovac i banskom odnosno kraljevskom dvoru Kraljeva Sutjeska, koji su ujedno i nacionalni spomenici Bosne i Hercegovine u organizaciji Antidayton pokreta, a koji je od strane fra. Stjepana Duvnjaka okarakterisan kao zastrašivanje manjine (čitaj Hrvata) iskrivljenom poviješću, te kako su i zašto zastave sa grbom dinastije Kotromanića uznemirile, inače „miroljubive Hrvate“ ovih krajeva, koji eto ni na mrava ne bi stali.

Tim povodom kao učesnica „Pohoda na Bobovac“ u sklopu obilježavanja manifestacije „Dani Kraljevine Bosne“ koju je organizovao Antidayton pokret, a povodom krunisanja prvog bosanskog kralja Stjepana I Kotromanića 26.10.1377.godine i smrti pretposljednje bosanske kraljice Katarine Kosače 25.10.1478. godine, imam potrebu da fra. Stjepanu Duvnjaku pokušam predstaviti i drugu stranu medalje, koju on očito nije u stanju vidjeti, jer mu ugroženost ili misao o istoj zaklanja vidike istine.

Historija ili ti povijest Bosne ima svoje jasne fakte, pa ne razumijem koga još istina može da zastraši, osim onih koji su ogrezli u laži. Bosna je država svih njezinih građana i naroda koji je osjećaju svojom i koji se u njoj osjećaju slobodno i zaštićeno i koje njezina hiljadugodišnja državnost čini ponosnim, a grb sa ljiljanima nose kao dio vlastitog bića. S toga ne razumijem uznemirenost i zaprepaštenost vašeg naroda i vas, osim da to tumačim kao umišljenu ugroženost koja počinje da me plaši jer postaje prijetnja. Upravo vama koji bez ikakvih historijskih fakata polažete pravo na bosansku historiju i to u svrhu da biste Bosnu svojatali hrvatskom, što je na ivici zdrave pameti i realnosti. Ljiljani kao grb kako i sami kažete dinastije Kotromanića ne bi trebali biti strani, još manje strašni, a opet još manje tuđi i mrski, kao što istini za volju oni danas vama jesu.

Fra Stjepanu ugroženom: Bez ikakvih historijskih fakata polažete pravo na bosansku historiju i to u svrhu da biste Bosnu svojatali hrvatskom, što je na ivici zdrave pameti i realnosti. Ljiljani kao grb kako i sami kažete dinastije Kotromanića ne bi trebali biti strani, još manje strašni, a opet još manje tuđi i mrski, kao što istini za volju oni danas vama jesu./font>

Ne razumijem vas kao čovjeka koji se zavjetovao služenju Bogu kroz služenje čovjeku i istini kao univerzalnoj vrijednosti i traženju prava za svakog čovjeka ma kojoj naciji i vjeri pripadao, da tako olahko gazite po istini, slobodi, pravu i potrebi drugih ljudi. Nisam vas fra. Stjepane čula da ste se oglasili povodom svehrvatskog petnaestog pohoda na kraljevski grad Bobovac pod nazivom „Molitva za Domovinu“ i „Molitva za mir“ 22.10.2016. godine, na kojem se ni trag o Bosni nije mogao nazrijeti, gdje je sve bilo u znaku šahovnica, crvenobijelih kockica, odnosno zastava pod kojima je ubijan bošnjački narod, pod kojima su vršeni najteži ratni zločini protiv čovječnosti o kojima se presudama očitovao i Međunarodni sud za ratne zločine u Hagu. Brine me da ste kao čovjek od vjere mogli da ostanete nijemi i ne osudite takav pohod i to samo dan prije obilježavanja 23. godišnjice zločina nad Bošnjacima Stupnog Dola i Vareša upravo od strane HVO-a, i to baš pod tim istim zastavama koje izazivaju oduševljenje kod istog tog naroda koji se eto uplašio Ljiljana. Još mi nije jasno kako nacionalni spomenik jedne države smije i može biti u rukama jedne vjerske zajednice, a ne tiče se vjere nego historije. Stavljanje banskih odnosno kraljevskih dvora u ogradu samostana je još jedan pokazatelj koliko su Hrvati ugroženi u BiH. Vaša umišljena ugroženost prelazi granice podnošljivosti za nas koji živimo s vama i trpimo posljedice vaše bolesti. Kao Bošnjakinja želim vam poručiti da ja nemam dvojno državljanstvo, nemam putovnicu, ne glasam nigdje do u Bosni, nemam čak ni rezervnu sobu u stanu, a ne da imam rezervnu državu, da su ljiljani dio mog bića i moj ponos, da je kraljica Katarina Kosača moja kraljica i da su kraljevi moji kraljevi i da je banski dvor u Kraljevoj Sutjesci, i ako u dvorištu samostana, i moje kulturno i historijsko naslijeđe i neće vam poći za rukom da mi to otmete, jer sam spremna to životom da branim. Isto tako Ljiljani nisu nikakva ratna zastava, nego su legalna zastava međunarodno priznate Republike Bosne i Hercegovine koja se viorila pred palatom Ujedinjenih naroda na East Riveru, tako da ste u velikoj zabludi i vi i oni huškači na fašističkom portalu „Poskok“. Za vašu informaciju nikome od učesnika nije bio cilj niti namjera da uznemiri bilo koga na putu ljubavi spram jedine nam domovine Bosne i Hercegovine, što ste i sami mogli da se uvjerite, ali su vas nažalost nadjačale predrasude spram drugih i drugačijih, odnosno potreba za svojatanjem nečega što nikad nije niti može biti samo vaše.

S druge strane bi bilo dobro da kao pastir svog naroda razmislite i o ovome i da u skladu s tim i počnete djelovati, bilo bi dobro i za vas i za vaš narod, da pokušate sagledati realnost i da samo jednu trećinu prava koje tražite i osvajate za sebe pokušate da ustupite i drugima, posebno u onim mjestima gdje činite većinu kao narod, nrp. Stolcu, Čapljini, Ljubuškom... I da onako ljudski i demokratski promislite ima li igdje u svijetu naroda čija brojnost po posljednjem popisu iznosi 14,6 %, a u vlasti ste zastupljeni sa 33%.

I za kraj i previše mi djelujete samouvjereno, humano i čovječno za pripadnika naroda koji u svojoj historiji ima fašističke tekovine, Jasenovac, Ahimiće, Stupni Do, rušenje Starog Mosta u Mostaru, Dretelj, Heliodrom, koji još na svajesti nosi dvomjesečnog Seada Ahmića iz Ahmića čiji posmrtni ostaci ni do danas nisu pronađeni.

Umjesto umišljene ugroženosti pređite u realnost i počistite svoju avliju.