Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Svi smo mi General Mahmuljin
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

Komentari

Kakav plan kuje zlikovac za zlikovačku stranku
BOŠNJACI.NET DOŠLI DO PLATFORME RATNOG ZLOČINCA MILENKA STANIĆA KAKO DA OZDRAVI KARADŽIĆEV SDS
Autor: Bošnjaci.Net
Objavljeno: 29. October 2016. 15:10:15


Na email jednog vrijednog čitatelja i prijatelja Bošnjaci.Net „zalutala“ poruka koju je poslao Milenko Stanić. Email je poslat sa adrese Univerziteta Sinergije u Bijeljini (sinergija.edu.ba).
Ko je Milenko Stanić?
Milenko Stanić je jedan od ključnih jastrebova zločinačkog SDS-a čiji je osnivač, Crnogorac sa Durmitora, ratni zločinac Radovan Karadžić. Na početku srpsko-crnogorske agresije na RBiH Milenko Stanić je bio predsjednik općine i Kriznog štaba Vlasenice, odgovoran je za ratne zločine, organiziranje logora smrti, silovanja i genocid nad Bošnjacima. Prema kazivanju i svjedočenju preživjelih žrtava genocida, u Vlasenici 1992. i 1993. Ništa se nije moglo počiniti bez planiranja, znanja i naredbe članova Kriznog štaba na čijem čelu je bio ratni zločinac Milenko Stanić.
Između ostaloga, Hasan Nuhanović je podnio krivičnu prijavu protiv Milenka Stanića, za spaljivanje svoje majke koje je izvršeno upravo pod njegovom komadom. Međutim, Tužilaštvo BiH i po ovom pitanju ništa nije uradilo.



Udruženje Majki Srebrenice i Žepe u jenom saopćenju su naglasili: "O profilu osumnjičenog (Milenko Stanić) govori činjenica da je bio alfa i omega tokom rata u Vlasenici, najodgovorniji za formiranje logora smrti Sušica kroz koji je prošlo preko 8.000 Bošnjaka, a u kojem su ubijana djeca i silovane žene. Stanić je određivao ko će biti ubijen, a ko će biti spašen. Tokom rata je uselio u stan Ibre Nuhanovića, kojeg je istjerao i opljačkao. Osumnjičeni je bio svjedok odbrane Mladiću i drugim zločincima, a i sam se nalazi na listi od 850 imena koje tereti Haški tribunal", navodi se u saopćenju Udruženja.
Milenko Stanić umjesto za ratbne zločine u Podrinju da sjedi na optužničku klupu on se pojavljuje kao svjedok odbrane ratnom zločincu Radovanu Karadžiću. Sada kako saznajemo ovaj ratni zlikovac radi kao profesor na fakultetima u Banja Luci i Bijeljini. Nameće se pitanje o čemu danas ovaj zlikovac može učiti djecu?
Majke Srebrenice također su zapazile da dvadesetičetiri godine poslije obavljanja funkcije predsjednika Kriznog štaba u Vlasenici 1992. godine, sistematskog ubijanja, mučenja, silovanja i etničkog čišćenja Bošnjaka Podrinja, Milenko Stanić je bio kandidat SDS-a za viceguvernera Centralne banke Bosne i Hercegovine.
Pitamo se, kada će ratne zločince stići ruka pravde? Šta radi Tužilaštvo BiH?

U nastavku u cjelosti objavljujemo platformu zlikovca Stanića, kako navodno da ozdravi zlikovačku stranku Radovana Karadžića. Ali ne bavi se on samo SDS-om i njenim kadrovima, već i strankama koje okupljaju Bošnjake, kako treba djelovati protiv SDA i SBBBiH, kako osporavati i usporavati rad državnih institucija...


PLATFORMA ZA OZDRAVLJENJE SRPSKE DEMOKRATSKE STRANKE

Srpska demokratska stranka je inficirana opasnim virusima. Ti virusi su ozbiljno ugrozili njeno zdravlje, dugoročno prijete nestankom SDS. Postojeće rukovodstvo stranke ne vidi tu opasnost, ne reaguje, ne mijenja politiku. Jasno je da onaj ko ne sagledava opasnosti, ko ne može da utvrdi dijagnozu, ne može propisati adekvatan lijek za ozdravljenje.

1. Istorija posrtanja SDS-a
Srpska demokratska stranka je osnovana, postavljena i u narodu prihavćena kao čvrsta, najčvršća, nacionalna politička organizacija Srba u BiH. Njena sudbina je čvrsto vezana za sudbinu Republike Srpske. U vremenima jačanja RS jačala je Srpska demokratska stranka, u vremenima njenog slabljenja slabio je SDS.
Najveće posrnuće SDS je doživio u vrijeme izdaje Biljane Plavšić. Njena izdaja uz podršku i teror međunarodnih vojnih i političkih snaga eliminisao je SDS od bilo kakvog uticaja na više nivoe vlasti (entitetsku i zajedničku). U to vrijeme SDS je zadržao vlast u velikom broju lokalnih zajednica. Tijesna veza sa narodom i potpuno uvjerenje naroda da se radi o antisrpskom projektu održalisu i spasili SDS u tom teškom vremenu. Stranka je izašla iz tog perioda, ranjena, uzdrmana ali nepobijeđena. Na narednim izborima stranka je i dalje ostala najjača politička organizacija u RS.
Pod rukovodstvom Kalinić-Čavić stranka je povratila značajan uticaj na vlast na višim nivoima uz slabljenje uticaja na lokalu.Što je ta vlast duže trajala sve više se osjećala pukotina i razdvojenost naroda i vlasti. Odani patrioti i glasači SDS-a su počeli da uočavaju otuđenost stranke od njegovih interesa i ciljeva. To je vodilo ka smanjenju izborne baze SDS-a od izbora do izbora.
Snažni pritisci međunarodne zajednice u 2004. godini, nasilnički postupci Visokog predstavnika u 2003. i 2004. godini su predstavljali drugi istorijski pokušaj potpunog uništenja stranke. Na ruku ciljevima Visokog predstavnika su išli unutrašnji sukobi u stranci i izadaja tadašnjih koalicionih partnera. Rukovodstvo SDS-a koje je formirano nakon velike ,,sječe’’ funkcionera stranke od 30.06.2004. je pokazalo potpunu nesposobnost i nesnalaženje. Tandem Čavić-Bosić je vodio nenarodnu i anacionalnu politiku. U tom periodu se otvara prostor drugim političkim strankama, prije svega SNSD-u, da preuzme ulogu kormilara nacinalne politike Srba u BiH. Oni su tu priliku iskoristili. Nametnuli su se kao vodeća stranka koja štiti srpske nacionalne interese i taj status drže do današnjeg dana.
Odustajanje od temeljnih principa nacionalne politike nije jedini grijeh tadašnjeg rukovodstva SDS-a. Ne samo da su SNSD-u prepustili vodeću poziciju u nacionalnoj politici već su im predali i vlast u izbornoj 2006. godini. Nevjerovatan stepen neodgovornosti, nesposobnosti i neznanja koncentrisan u tako kratkom vremenskom periodu vjerovatno će ostati zapisan u analima najvećih političkih promašaja.
Gubici izbora u 2006. i narednih godina su samo posledica velikih promašaja koji su napravljeni u periodu 2004-2006. godina. Smjena Dragana Čavića i izbor Mladena Bosića za predsjednika stranke u tom smislu ništa nije promjenilo. Povratak na osnove jasne i čvrste nacionalne politike sa istom strukturom stranke koja je izvršila njeno napuštanje nije bilo moguće. Nova politička platforma nije ponuđena a kamoli izgrađenja. To je period lutanja SDS u magli. To je, istovremeno, period napuštanja SDS-a od najčvršćih i najodanijih članova, simpatizera i glasača. Njihovo mjesto su popunili preletači i usko-lično orijentisani članovi. Ideja je zamjenjena računicom. Patriotizam izdajom. Solidarnost nepotizmom.

2. Krupni promašaji sadašnjeg rukovodstva SDS-a
Uz SNSD ne ide nacionalna politika. To je stranka kapitala, a uz to ne ide patriotizam. Njihova nacionalna priča je završena 2007. godine prodajom Telekoma RS. Ustupila je mjesto kapitalu. Veliki novac je iskorišten za kupovinu članstva i glasača. Smanjenjem novca, od 2010. smanjuje se glasačka baza SNSD-a. Glasači ali i navijači traže altenativu. SDS-u je pružena šansa da povrati svoj uticaj i svoju poziciju. Značajni pomaci u tom smislu su napravljeni na lokalnim izborima 2012. godine. Taj pozitivan trend nije nastavljen na izborima 2014. prvenstveno zbog neznanja i nesposobnosti rukovodstva stranke.
Programsko preusmjeravanje stranke, sa dominantno nacionalnih tema, na ekonomske teme i borbu protiv korupcije je urađeno na traljav i neorganozovan način. Ključni kandidati na izbornim listama nisu prepoznali tu ideju, a po kapacitetu znanja, poslovnom i političkom iskustvu objektivno nisu ni mogli apsorbovati tu ideju. Kadrovska politika stranke je veoma problematična.

2.1. Greške u kadrovskoj politici
Za izbore u 2014. godini SDS je kandidovao istu strukturu članova kao i 2010. Veliki broj tih kandidata se istakao neradom i neaktivnošću u prethodnom periodu. Poslanici koji za četiri godine mandata nisu progovorili, u NS RS, po pravilu su stali u prvi red kandidata za nove pozicije. Svakako da je kandidatura Ognjena Tadića za Predsjednika RS poseban promašaj. Članstvo je ostalo zbunjeno takvom politikom i odgovor za takav promašaj nije ponuđen do današnjeg dana.
Način ustupanja mjesta kandidatima koalicionih stranaka je bio pogrešan. Dogovor oko kandidature Mladena Ivanića za člana Predsjedništva BiH, ultimatumi u tom smislu, nisu način na koji se ulazi u kampanju sa visokim nivoom povjerenja. Ustupanje poslaničkih mjesta na kompenzacionim listama kandidatima Stranke penzionera (PUPS) i Radikalne stranke (SRS RS) se pokazalo kao potpuni promašaj.
Napuštanje stranke od većeg broja poslanika je najbolji pokazatelj lutanja i promašaja u vođenju kadrovske politike. Još veću nevjericu izaziva činjenica da je pet poslanika napustilo klub SDS-a a da niko u rukovodstvu stranke nije odgovarao za te promašaje. Nepostoji stranka u svijetu u kojoj bi se mogla desiti takva situacija.
Kadrovska rješenja u zajedničkim institucijama su nastavak već davno utabane politike promašaja u tom segmentu. Kod članstva je, za takvu politiku, odomaćen izraz ,,babaljizacija’’. Neznanje, nekompetentnost, nepotizam, jesu pojmovna određenja takve politike.

2.2. Greške oko formiranja vlasti u zajedničkim institucijama
Formiranje vlasti u Sarajevu je izvršeno bez platforme, bez principa, bez strategije. SDS je u tu priču ušao ,,grlom u jagode’’. U savez sa radikalnom islamističkom strankom Bakira Izetbegovića i HDZ-om Dragana Čovića. Demokratska fronta je u početnom periodu mogla da zamagli sve opasnosti ulaska u to savezništvo. Izbacivanje DF iz vlasti te uključivanje stranke Fahrudina Radončića su u potpunosti razotkrili svu neprincipijelnost i neodgovornost rukovodstva SDS u pogledu formiranja vlasti u Sarajevu. Sve stranke u toj vlasti su imale svoje programe, strategije i dosledne političe ideje. Na vrhu tih ideja su dosledne nacionalne politike. Jedino SDS nije imao takvu politiku. Na toj anacionalnoj politici su imenovani i kadrovi SDS-a u zajedničkim institucijama. Jedino se za te kadrove, danas, govori u Sarajevu da su bosanski, odnosno probosanski.
Takva politika nije donijela nikakvu korist stranci, a šteta je ogromna. Oni koji su sumnjali u doslednost stranke u pogledu vođenja odgovorne nacionalne politike sad su uvjereni. Međunarodna pozicija SDS-a nije popravljena. Prije bi se reklo da je pogoršana. Izgubili smo prijatelje i saveznike čak i u Srbiji. Nove nismo stekli.
Anacionalna politika SDS-a u Sarajevu je iznova otvorila prostor SNSD-u da obnovi priču o njihovoj vodećoj i zaštitničkoj ulozi za Srbe u BiH. Oni se iznova prebacuju sa politike kapitala na politiku zaštitnika nacije. I u tome uspijevaju. Ponovo se SDS pojavljuje kao spasioc SNSD-a.

2.3. Greške u izboru koalicionih saveznika
SDS je olako ušao u dogovor oko izbora svojih koalicionih partnera za opšte izbore 2016. godine. Razgovore po tim pitanjima su vođeni bez ideje, bez platforme. O tom strateškom pitanju je odlučivao pojedinac ili najviše dva pojedinca u stranci. Za partnera je izabran PDP i NDP (Mladen Ivanić i Dragan Čavić). Pregovarači SDS-a su zaboravili kakvo istorijsko iskustvo imamo sa tim partnerima. A to iskustvo je jasno, njihov doprinos rušenju SDS i RS je isti ili veće u odnosu na doprinos SNSD-a. Dovoljno je analizirati period od 2003. do 2006. godine i shvatiti koga smo izabrali za partnere i to po uslovima koje su postavljale ove minorne političke stranke, a ne po uslovima SDS-a.Uvrštavanjem Mihaljice i Stevančevića na kompenzacijske liste za poslanike NSRS je još jedan od nerazumnih poteza pregovaračke ekipe. Ti poslanički mandati su poklonjeni, bez ikakve koristi za stranku.
Odgovorna politika je savezništvo trebala formulisati na bazi realnih procjena i analiza. A bilo je poznato da će pobjeda za Predsjenika RS biti neizvjesna i upitna. Veće šanse su postojale na poziciji člana Predsjedništva BiH. U tim okolnostima SDS se odriče kandidature za člana Predsjedništva BiH i odlučuje da Tadića suprostavi Dodiku.
Nakon izbora SDS ne prihvata realnost izbornog gubitka u Republici Srpskoj. Frustrirani pojedinci iz rukovodstva ne izvlače nikakvu pouku iz izbornog procesa. Umjesto pomirenja i razgovora sa SNSD-om bira se put konflikta i sukoba. SDA nam postaje saveznik a SNSD-e neprijatelj. Takvu situaciju koristi desetak pojedinaca iz SDS, koji se dobro uhljebljuju u Sarajevu, i PDP koji dobija dvije ključne pozicije(člana Predsjedništva i Ministra spoljnih poslova). Male koristi za štetu koja je načinjena stranci.
Paradoksalno, ali indikativno, da rukovodstvo stranke izbjegava bilo kakav razgovor, o važnim državnim pitanjima, sa vlastima RS a istovremeno na lokalnom i regionalnom nivou imaju dobru i prijateljsku saradnju sa strankama iz vlasti RS. Takvu situaciju imamo u Prijedoru, Brčkom, Doboju, Zvorniku, Foči. Niko od potpredsjednika stranke iz tih gradova, na sjednicama Predsjedništva stranke i Glavnom odboru, nije se založio za promjenu ponašanja u odnosima sa Vladom RS iako je jasno da se radi o neiskrenoj politici.

2.4.Greške i lutanja u pogledu ozbiljne političke ideje
Dominantna programska ideja stranke na izborima 2014. je bila ekonomska obnova, razvoj realnog sektora, zapošljavanje, racionalizacija javnog sektora i borba protiv kriminala i korupcije. Mada je bilo dosta nesinhronizacije u predstavljanju te ideje od strane odabranih kandidata, dobar dio javnosti je prihvatio tu ideju i na toj osnovi podržao SDS-a.
Nakon izbora trebalo je pokazati doslednost u realizaciji tih ideja. SDS nije ušao u Vladu RS čime je amnestiran u velikoj mjeri, ali ne u potpunosti, od realizacije obećanih ideja. Aktivnosti na realizaciji tih ideja trebalo je preduzeti preko poslanika u NS RS. Toga nije bilo u prethodnom periodu, očekivana doslednost u radu naših poslanika je zamijenjena unutrašnjim raskolima, svađama i ćutnjom. U poslaničkom klubu je vidljiva samo aktivnost M. Mihaljice, ali za sebe i svoju stranku, a ne za SDS.
Veliki prostor za realizaciju obećanja SDS je dobio u zajedničkim institucijama BiH. Međutim, tu se pokazala nedoslednost. Rad na programskim idejama je zamijenjen kadriranjem, uhljebljenjem podobnih, praznim izjavama i manifestacijama. Od ekonomske priče se odustalo, javna administracija je uvećana a ne smanjena. Veza između članstva i funkcionera na nivou BiH je prekinuta. Oni su postali sami sebi dovoljni. Javnost je frapirana informacijom da je SDS-ov poslanik u Domu Naroda BiH Ognjen Tadić na mjesečnom nivou ostvario platu od 7200 KM. Za najveći nerad najveća plata. Tu se sva priča o racionalizacijama u javnom sektoru i o kresanju privilegija vlasti završava.
Jedina ideja o kojoj se još priča u SDS je kriminal vlasti u RS. Ta ideja se sužava i sve se više govori samo o kriminalu predsjednika SNSD-a. Hapšenje Dodika postaje opsesija nekolicine funkcionera SDS-a. U realizaciji te ideje se ne vodi računa o skrivenom jačanju institucija na nivou BiH koje pokazuju doslednost u borbi za slabljenje RS i njenih institucija. Tako se borba protiv kriminala usmjerila prema RS, dok su amnestirani funkcioneri u Federaciji BiH iz HDZ-a i SDA-a. Na takav način prvobitno dobro postavljena ideje slabi i prestaje da zaokuplja pažnju javnosti. SNSD, sve više, uspijeva da tu ideju prikaže kao atak na institucije RS i izdaju SDS-a.

2.5. Nedostatak demokratskog kapaciteta u radu stranačkih organa
SDS je utemeljen na najvišim i najširim demokratskim vrijednostima. Zahvaljujući tome je uspio privući u svoje redove najšire slojeve naroda. Taj prilaz je omogućio veliko jedinstvo i opstanak naroda u najtežim ratnim vremenima. Tokom građanskog rata u BiH stranka ni jednim potezom nije umanjila demokratski kapacitet. Sjednice organa stranke, Predsjedništva, Glavnog odbora i posebno Narodna Skupština su bila mjesta ozbiljnog suočavanja različitih prijedloga i ideja. U toku rata SDS je organizovao dva referenduma naroda o najvažnijem pitanju – njegovog budućeg statusa unutar BiH. Vremenom je taj demokratski kapacitet izgubljen. Kako je vrijeme prolazilo tako su nestajali principi demokratskog rada.
Sadašnje rukovodne strukture stranke su potisnule utemeljene demokratske principe rada. Odvojenost rukovodstva stranke od članstva je vidljiva na svim nivoima od lokalnih do najviših. Rad stranke je baziran na manjim grupama koje putem lobiranja pokušavaju da održe status koji je neodrživ. Posledica takvog rada su brojni promašaji u radu stranke kao i činjenica da stranka nikad nije na čisto ko je član stranke a ko nije.
Rad mjesnih odbora je ukinut. Izborne skupštine opštinskih organizacija se održavaju bez održanih mjesnih skupština. Otuđene grupe u opštinskim odborima se dogovaraju ko će gdje biti predložen i izabran. Ti dogovori se postižu u kafanama, restoranima, daleko od organa stranke. Stranka postaje vlasništvo i zarobljenik tih interesnih grupa. Od principa, da stranka služi narodu, prešlo se na princip služenja pojedincu. Mandati našim funkcionerima traju neograničeno. Načelnici opština zaboravljaju usvojeni princip, u demokratskim zemljama, ograničenje mandata na dva izbora. Oni su bliži Brozovom principu uvođenja doživotnih mandata. U takvim uslovima promjena nema ni u situaciji kad stranka bilježi ozbiljne neuspjehe.
Koncentracija stranačke vlasti u rukama pojedinaca je poprimila frapantne razmjere. Veliki broj načelnika u opštinama su istovremeno i predsjednici opštinskih odbora, članovi glavnog odbora, članovi Predsjedništva stranke. Veliki broj poslanika se kandiduju za opštinske načelnike ili za ministre ako je to moguće, kao da drugi članovi ne postoje. Načelnici iz opštinskih službi su istovremeno narodni poslanici. Princip sukoba interesa, da državni službenik radi posao nepristrasno i ne može biti na funkciji ni u jednoj stranci, je ovdje potpuno urušen. Organi stranke od opštinskih odbora do glavnog odbora postaju organi otuđenog državnog aparata. Sve su to znaci ozbiljnog truljenja i parazitizma koji ozbiljno izjedaju tkivo stranke i, ako se ne presjeku, prijete njenim ubrzanim nestankom.

2.6. Nedostatak političkog vođstva
Mladen Bosić nije rođen, a nije uspio ni da se izgradi, kao politički vođa. Njegovo blijedilo prelazi u blijedilo stranke. Njegova plašivost prelazi u plašivost stranke. Spomenimo samo nedostatak hrabrosti za ključne kandidature u RS. Pored nedostatka snage za političko vođstvo on nema nikakvih organizacionih i menadžerskih sposobnosti. Rukovođenje strankom poprima anarhične razmjere. U stranci se svak snalazi od slučaja do slučaja. U javnosti je prisutna percepcija da je većina opštinskih odbora iznad Glavnog odbora. Predsjednik stranke nema inicijativu. U takvim uslovima stranka trči za događajima umjesto da ih kreira i dočekuje. Pored izrečenih slabosti, Predsjednik stranke je narcisoidan, umišljen i sujetan. Ne trpi drugačije mišljenje i kritiku.
Ostatak rukovodstva stranke je sklepan na principima koje odslikavaju volju Predsjednika. Ukinuto je mjesto zamjenika. Ni Broza nije mogao niko zamjeniti pa se zemlja raspade nakon njegove smrti. Uvedeno je mjesto predsjednika Glavnog odbora. Na takav način je ključni izvršni organ stranke potpuno obesmišljen.
Nekoliko pojedinaca okupljenih u Sarajevu, oko Predsjenika, donose ključne političke odluke. Njihov izbor je rezultat volje Predsjedinka da se okružuje poslušnim. Poltronima, po pravilu, ne treba veliko znanje niti radne navike. Upravo takvi kadrovi rukovode strankom.
Nesposobno rukovodstvo izbjegava uvođenje reda u opštinskim organizacijama. To bi podrazumijevalo ulazak u borbu, političke sukobe. U tim sukobima bi se moglo postaviti pitanje njihove sposobnosti, a to je ono što svakako žele da izbjegnu. Zbog toga su opštinska rukovodstva ostavljena sama sebi. Da odlučuju i da se snalaze. Rukovodstvo se ne miješa u njihov rad, a oni se ne miješaju u rad rukovodstva. Princip ,,i vuk sit i ovce na broju'' ovdje savršeno funkcioniše. Ovo je jedina stranka na ovim prostorima gdje su pojedini lokalni i regionalni lideri jači od rukovodstva stranke.

3. Lokalni izbori 2016. godine
Na lokalnim izborima 2012. SDS je dobio značajnu podršku naroda. Objektivno, to je bio više odgovor naroda na loše vladanje predstavnika SNSD-a nego što je bio rezultat ponude ozbiljnog programskog sadržaja kandidata SDS-a. Narod je tražio altenativu SNSD-u. Od izabranih kandidata SDS-a se očekivala promjena ponašanja. Takva promjena nije viđena. Stara politika SNSD-ovih načelnika je nastavljena, u svim segmentima, novim načelnicima SDS-a.
Osnovna obilježja te nenarodne politike su poznata. Budžetski rashodi iznad budžetskih prihoda je zadržan kod većine lokalnih zajednica. Rješavanje tog problema putem zaduženja ili porastom neizmirenog budžetskog duga je konstata. Nepotizam i netransparatne procedure zapošljavanja u lokalnim zajednicama i imenovanja u lokalnim javnim preduzećima su zadržani. Zloupotreba javnih sredstava, netransparetno trošenje tih sredstava, posebno u fazi izbornog procesa je, takođe, zadržana. Veliki i sve veći procenat budžetskih sredstava se koristi za plate i privilegija zaposlene administracije, a sve manje za rješavanje brojnih problema građana. Jedan broj načelnika SDS-a je prihvatio politiku ,,kupovine'' odbornika. Papke kritikujemo a istovremeno ih kreiramo i prizivamo. Dvoličnost nije svojstvena ozbiljnoj politici.
Takva politika na lokalu, obogaćena jalovom politikom na nivou zajedničkih institucija nije mogla poručiti bolje rezultate od ostvarenih. A rezultati su takvi da se može govoriti o istorijskoj katastrofi SDS-a. SDS je na putu nestanka. Treća, do sada, vjerovatno, najozbiljna takva prijetnja. Samo potpuna promjena političkog ponašanja i istrajan rad na doslednoj političkoj ideji može zaustaviti političku marginalizaciju SDS i vremenom obezbijediti povratak vodeće pozicuje stranke u RS.

4. Mjere za ozdravljenje SDS-a
Nakon lokalnih izbora 2016. godine SDS-ova vlast je zadržana u tragovima. Mala je to i nikakva baza i osnova za opšte izbore 2018. godine. Oni su izgubljeni na ovim lokalnim izborima. Zaustavljanje pada i daljeg rasipanja stranke se, u ovom trenutku, postavlja kao urgentan posao. Biće to težak, izuzetno težak posao. Očekivati je snažan pritisak režima na preostale lokalne zajednice u cilju promjene vlasti.
Grupacija koja je survala stranku u provaliju želi da sačuva status kvo. Da sačuva svoje pozicije. Da se ništa ne promjeni. Tu zamisao će ostvariti tako što će izvršiti sitne rotacije u okviru postojećeg rukovodstva.. I onda, sve po starom. Do kraja SDS-a. Selo gori a baba se češlja!
Nagomilani problemi u stranci zahtijevaju urgentnu aktivnost na njihovom prevazilaženju. Postojeći organi stranke trebaju biti raspušteni, vjerovatno sami neće podnijeti ostavku.
- Predsjedništvo stranke treba dati neopozivu ostavku GO SDS-a, a kako to nisu uradili Skupština stranke može svojom odlukom to potvrditi,
- Predsjednik stranke odmah daje neopozivu ostavku Skupštini stranke,
- U najkraćem roku sazvati vanrednu sjednicu Skupštine stranke. Na sjednici Skupštine stranke prihvatiti ostavku Predsjednika stranke i raspisati potpune izbore u stranci,
- Skupština stranke treba iz svojih redova imenovati privremeni organ ( Izvršni odbor, Predsjedništvo ili Privremenu upravu ). Privremeni organ mogu da čine predsjednik i dva zamjenika predsjednika stranke [u izmjenama Statuta obavezno ukinuti rješenje jednog predsjednika bez zamjenika. Dva zamjenika su dobro rješenje. Jedan zamjenik bi bio zadužen za organizacioni rad i koordinaciju sa regionalnim potpredsjednicima, a drugi zamjenik bi kordinirao programski dio sa odborima stranke] ili regionalni potpresjednici po izbornim jedinicama. U privremeni organ, po pravilu, ne mogu biti birani dosadašnji članovi Predsjedništva stranke. Svaki član privremenog organa će imati zadatak da pripremi opštinske organizacije za izbore, da kontroliše izbore, a posebno da vodi računa o eliminaciji svih nedostataka koje su stranku doveli u tešku situaciju. Skupština stranke nikad više ne smije dozvoliti da se na ključne pozicije u stranci dolazi jednim prijedlogom i jednom kandidaturom. Suočavanje programa i kandidata treba da se utvrdi kao norma u Statutu. Jednoumlje, ćutnja, jednoglasnost u radu stranačkih organa su nas doveli do dna. Ako se na narednoj Skupštini nastavi sa takvim radom onda nam ni Bog više neće pomoći.
- Privremeni organ treba da pristupi izradi novog statuta stranke, nove političke platforme stranke kao i drugih dokumenata potrebnih za sprovođenje izbora u stranci. Novi dokumenti trebaju da odražavaju potrebu uklanjanja svih uočenih slabosti u dosadašnjem radu stranke a njihovom donošenju treba da prethode široke konsultacije sa članstvom stranke,
- Potrebne dokumente usvojiti na Skupštini stranke do kraja godine, a izbore u stranci za nove organe završiti do aprila 2017. godine. To je dovoljan vremenski okvir da se stranka pripremi za opšte izbore 2018. godine,
- Novi program stranke formulisati i usvojiti do septembra 2017. godine. Taj program treba da omogući potpuni oporavak SDS-a na opštim izborima 2018. godine,
- Skupština stranke treba pozvati nepravedno isključene članove stranke na ujedinjenje i povratak u stranku (Radomira Pašića, Slavka Dunjića, Nenada Stevandića, Zlatka Maksimovića ......). Tu su i stotine drugih neopravdano zanemarenih i raznim intrigama rukovodstava stranke (na lokalu i u vrhu) ostranjenih iz rada stranke. Privremeni organ stranke ovlastiti da pregovorima obezbijedi povratak neopravdano istjeranih članova stranke,
- Učešće stranke u vlasti na nivou BiH, način vršenja te vlasti, je očigledno imalo negativnu percepciju javnosti u RS prema SDS-u. SDS je ocjenjena kao slabašna stranka pod kontrolom SDA-a, kao anacionalna stranka, stranka bez jasnih programskih principa, sa nedopustivo lošom kadrovskom politikom. Takve slabosti se ne mogu riješiti bez izlaska stranke iz omče vlasti u Sarajevu. GO SDS-a treba da donese odluko o povlačenju kadrova SDS-a sa svih imenovanih pozicija u zajedničkim institucijama. Altenativno, ostanak na vlasti u Sarajevu je moguć jedino u dogovoru sa SNSD-om. Na principima dogovora bošnjakog političkog korpusa (SDA i SBBBiH). Bošnjačkom jedinstvenom nastupu odgovoriti srpskim jedinstvom. Preduslov za ovaj dogovor, vjerovatno, je da iz rukovodstva SDS-a odu svi oni koji su u prethodnom periodu političku poziciju gradili na srpskom nejedinstvu uz nevjerovatnu servilnost prema Bakiru Izetbegoviću. Evidentna, sadašnja, namjera da se tu ništa ne mijenja znači kraj bilo kakve buduće priče o SDS-ovom patriotskom vođstvu u RS.
Radi se o teškim i radikalnim promjenama u odnosu na sadašnju poziciju SDS-a. Otpori takvim promjenama će biti snažni. Zbog toga je potrebno obezbjediti novu strukturu stranke koja će te promjene moći sprovesti.

Ljuti melem na ljutu ranu!



Ostali prilozi:
» VOLJELI SU ALIJU IZETBEGOVIĆA SVI ONI KOJI SU VOLJELI ISTINU, PRAVDU I SLOBODU
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 19. October 2017 20:31
» SANDŽAČKI LOKALNI ŠERIFI
Mirsad Kuburović | 12. October 2017 16:10
» BOŠNJACI POTURČENI, A HRVATI POKATOLIČENI SRBI
Al Jazeera | 09. October 2017 17:09
» ZAŠTO JE DODIK FRUSTRIRAN? ZAŠTO GA ČOVIĆ BAŠ DANAS TJEŠI? ZAŠTO JE VUČIĆ BLAŽI?
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 09. October 2017 12:52
» VRIJEME JE DA ZNAMO DA IMAMO: VOLJU ZA ŽIVOTOM! VOLJU ZA SLOBODOM!
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 08. October 2017 14:04
» SOPSTVENO PROBIJANJE PRTINE
Ibrahim Husejnović | 04. October 2017 17:22
» PRVI BOŠNJAČKI SABOR - ŠTA JE TO?
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 30. September 2017 14:34
» MOSTARSKA RAJA SE BUDI
Mr. Milan Jovičić | 29. September 2017 13:38
» AH, PUSTI DODIKOVI SNOVI
Mr. Milan Jovičić | 25. September 2017 16:21
» IZ HUMUSA NARODNE KULTURE LIJEČENJA
Dr. sc. Ibrahim Kajan | 22. September 2017 21:54
» NOVA MUSLIMANSKA GODINA SA STARIM MUSLIMANSKIM PITANJIMA
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 22. September 2017 03:54
» HIDŽRA
Elmedina Muftić | 20. September 2017 21:07
» BOŠNJAČKO SLOVO O RASTKU NEMANJI
Fikret Hafizović | 17. September 2017 00:47
» DA LI NAM ALEKSANDRE, DONOSIŠ NADU U BOLJU BUDUĆNOST?
Mr. Milan Jovičić | 07. September 2017 01:31
» KOD MOĆNIH PAZARKI PUNA KUĆA POMOTERKI
Dr. Bisera Suljić-Boškailo | 05. September 2017 20:54
» IGRAJTE FER PLAY!
Dr. Mersim Ziljkić | 03. September 2017 02:15
Ostali prilozi istog autora:
» NJUJORŠKI BAJRAMSKI TEKBIRI
25. June 2017 21:01