Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
OPSADA SARAJEVA U VREMENU AGRESIJE SRJ - SRBIJE I CRNE GORE 1992. - 1995.
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English  |  Prijava/ Registracija

Intervjui

INTERVIEW: Isnam TALJIĆ, književnik
ČETIRI NOVE KNJIGE JEDNOG AUTORA
Autor: Esad Krcić
Objavljeno: 26. October 2016. 02:10:31
Da sam Eskim, pisao bih o problemima Eskima. Da je situacija s našom zemljom i narodom drukčija, možda bih i pisao o Eskimima. Bio bih tada poželjni larpurlartist, nikom ne bih smetao jer bih se bavio umjetnošću radi umjetnosti, pri čemu su stil i umjetnička djela sama sebi svrha. Ja sam, pak, Bošnjak, Bosna i Hercegovina mi je matična domovina. Nisam noj koji bi držao glavu u pijesku. Pišem govornim, književnim bosanskim jezikom. Pisanje realiziram na toj relaciji od zavičajnog do univerzalnog. Književnost je i inače nacionalna (finska, švedska, albanska, bugarska, njemačka, ruska, američka...), zašto ne bi bila i bošnjačka i bosanska?! Prevođenje mojih knjiga na druge jezike pokazuje da je književnost koju pišem i internacionalna jer nosi univerzalne poruke


Isnam TALJIĆ: Odbraniti i uščuvati bošnjački identitet


Dugo nismo bili „na vezi“ s istaknutim bošnjačkim i bosanskohercegovačkim književnikom Isnamom Taljićem, da bi nas ovih dana obradovala nesvakidašnje lijepa vijest iz Sarajeva da su mu upravo objavljene četiri nove knjige.
Pojavljivanje četiri nove knjige, uz to žanrovski različite, predstavlja izuzetan događaj koji to nije samo s kulturnog stanovišta. Uz to, ovaj razgovor za Bošnjaci.net je i prvo predstavljanje tih knjiga javnosti, dakle čitaocima.

Bošnjaci.Net: Čestitam! Drago mi je i što ove četiri knjige prvo predstavljamo na našem web-magazinu...
TALJIĆ:
Bilo je tako i pri objavljivanju više prethodno objavljenih mojih knjiga. To traje otkako ste pokrenuli ovaj elektronski magazin i to je moj respekt prema vašem radu i značaju Bošnjaci.net, ali i obostrano poštovanje. Zahvaljujem se. Meni je to posebno zadovoljstvo.

Bošnjaci.Net: Izlazak četiri nove knjige jednog pisca, to je svojevrstan događaj.
TALJIĆ:
Nešto poput objavljivanja izabranih dijela, samo što je ovo ipak drukčije, jer su u pitanju četiri neobjavljivane knjige. Ne znam koliko se mi umijemo odnositi prema takvim događajima ili to svedemo na ono: „Ma, neka, svoji smo“, ali bih volio bih da to bude događaj time što će se obradovati oni koji vole čitati moje knjige i da ove nove knjige nađu put i do novih čitalaca. Podugo nisam ništa objavio i nije bile prilike pročitati neku moju novu knjigu.

Pisac u punoj kreativnoj zrelosti, Isnam Taljić je u ovom romanu potvrdio sve najbolje elemente svoje poetike. Autentični humanizam, njegova duboka, izvorna, nepatvorena pravičnost, karakteristični za velike pisce, u svim njegovim knjigama su kvalitet koji oplemenjuje pripovijedanje. Književno kazivanje koje u svakom trenutku beskompromisno slijedi principe umjetnosti, obilježilo je sva njegova djela i promovirano je u brend ovog vrsnog pripovjedača.
U aluziji na naslov ove sjajne knjige koji glasi DUGA JE NOĆ KAD SE ČEKA DA PROĐE, samo od sebe, kao svanuće, dolazi i saznanje: VRIJEDI ČEKATI KAD JE KNJIGA DOBRA!

Akademik Ferid Muhić




U samom pripovjedačkom postupku Isnam Taljić je u ovoj knjizi svoj na svome – kratki roman o romanima satkan je iz poglavlja s kratkim pričama ili pripovijetkama. U toj oblasti je dobio najviše nagrada, kao i što je autor s najviše objavljenih, također i nagrađivanih, romana u bošnjačkoj i bosanskohercegovačkoj književnosti.
Uz istine o podmuklim neprijateljstvima protiv Bosne i Hercegovine i Bošnjaka, riječ je i o „mangupima iz naših redova“, gramzivcima i gmizavcima koji, radi ličnog šićara, potpomažu rastakanje zemlje Bosne.
Šemsudin Salihović
Bošnjaci.Net: Ali, nije li vaša knjiga „Opet ćemo se vidjeti ispod crvene jabuke – Roman o sultanu Fatihu, Bošnjacima i Bosni“, koja je pobudila veliko zanimanje, nedavno objavljena?
TALJIĆ:
Dojam je vjerovatno takav radi zanimanja, koje i dalje traje za tom knjigom, iako je, i poslije tri izdanja, podugo nije moguće naći u prodaji. Taj roman je objavljen prije četiri i po godine. To je podug period neobjavljivanja, pogotovo kad je u pitanju profesionalni pisac.

Nisam noj koji bi držao glavu u pijesku, ja sam Bošnjak

Bošnjaci.Net: Interesantno je da toliko dugo niste ništa objavljivali, ali ste, eto, pisali.
TALJIĆ:
Ove knjige su mi stajale napisane oko pet godina, uz manje popravke u međuvremenu, jer ja svaku knjigu i inače „nasitno“ dotjerujem bar po godinu prije štampanja. Inače, podugo već ne pišem, jer mi pisanje pospješuje bolove u rukama.

Bošnjaci.Net: Zašto ste toliko otegnuli s objavljivanjem?
TALJIĆ:
Jednostavno, nisam bio u mogućnosti objaviti ove knjige. Elhamdulillah, provrila je nafaka. Na tome sam zahvalan Dragom Bogu pa, potom, mom neformalnom izdavaču, koji je iskazao veliko razumijevanje spram značaja obavljivanja ovih knjiga... Pri tome se dogodilo da se štampanje romana „Duga je noć kad se čeka da prođe“, koji je objavila je „Dobra knjiga“, podudari s štampanjem preostale tri iz mojih „zaliha“.

Bošnjaci.Net: Nije li odgovor na dugo čekanje na objavljivanje u tome što su vaše knjige bošnjačke i bosanske, uz to i muslimanske orijentacije?
TALJIĆ:
Da, znam da to tako neki samjeravaju na „domaćem terenu“, „u našim redovima“. Sve moje ranije knjige imale su više izdanja. Znači, redom su nailazile veoma dobar prijem. Ne bih se pravdao ako ih se i tako doživljava. Živim povučeno pa nikom lično ne mogu smetati. Ali, zato nekima smeta čitanost i dobar kritički prijem mojih knjiga, pa onda navode takve svoje „razloge“ kao manjkavosti kad vam već ne mogu osporiti kvalitet i reference. Da sam Eskim, pisao bih o problemima Eskima. Da je situacija s našom zemljom i narodom drukčija, možda bih i pisao o Eskimima. Bio bih tada poželjni larpurlartist, nikom ne bih smetao, jer bih se bavio umjetnošću radi umjetnosti, pri čemu su stil i umjetnička djela sama sebi svrha. Ja sam, pak, Bošnjak, Bosna i Hercegovina mi je matična domovina. Nisam noj koji bih držao glavu u pijesku. Pišem govornim, književnim bosanskim jezikom. Pisanje realiziram na toj relaciji od zavičajnog do univerzalnog. Književnost je i inače nacionalna (finska, švedska, albanska, bugarska, njemačka, ruska, američka...), zašto ne bi bila i bošnjačka i bosanska?! Prevođenje mojih knjiga na druge jezike i njihova potražnja pokazuju da je književnost koju pišem i internacionalna i nosi univerzalne poruke. Takva je svaka dobra književnost.

Bošnjaci.Net: Vjerovatno ste naš najprevođeniji savremeni književnik. Prevode li vam šta sada?
TALJIĆ:
Posebno mi je drago da je naveliko u toku prevođenje jednog od mojih romana na bahasa jezik, koji se govori u Indoneziji, najmnogoljudnijoj muslimanskoj zemlji. Na albanskom je aktuelno prevođenje dva moja romana. I još jedan se prevodi na engleski.

Bošnjaci.Net: Da se vratimo ovim upravo objavljenim knjigama. Sve četiri su veoma raznolike, predstavljaju spisateljsku paletu.
TALJIĆ:
I inače kažu da je svaka moja knjiga takva kao da je pisao drugi pisac. Smatram da drukčije pisanje ne bi ni imalo smisla. Ne bi trebalo ni pisati nove knjige ukoliko nisu raznolike tematski, žanrovski, formom, stilski, ako nisu pisane i drukčijim nervom... Da, ove nove četiri su i žanrovski različite.

KAKO NARUČITI KNJIGE


Knjige Isnama Taljića „Duga je noć kad se čeka da prođe“, „Dječaci iz naše mahale“, „Đačka knjižica“ i „Tri igrokaza“ moguće je, pojedinačno ili skupno, naručiti na e-mail adrese: [email protected] ili: [email protected], odnosno slanjem poruke na autorov Facebook status ili na telefon 00 387 61 503 158, također i na e-mail adresu naše redakcije Bosnjaci.net: [email protected].
Uplata izvan Bosne i Hercegovine moguća je i na PayPal adresu [email protected], čime se znatno smanjuju troškovi poštarine, odnosno provizija banaka ili brzog slanja novca.
NAPOMENA: Knjige su štampane u ograničenom tiražu.


Bošnjaci.Net: Da počnemo od romana „Duga je noć kad se čeka da prođe“. To je roman na savremenu temu.
TALJIĆ:
Da, a vi ste upoznati s time jer ste roman čitali u toku njegovog nastajanja.

Bošnjaci.Net: Neće biti pravo onima koji su vam zamjerali da ne pišete o savremenim temama?
TALJIĆ:
Sve moje knjige napisane su moderno i stilski i formom i bavile su se savremenim temama, pa i onda kad su to bile teme iz historije. Kad su i takve, one su savremene i “nove“ u našim prilikama, jer ih nismo imali na te teme. Uz to, takve knjige iziskuju mnogo više napora, dugo istraživanje. Ne sjednete za sto i samo se sjećate ili smišljate i pišete, nego je iza toga dugo i mukotrpno istraživanje. Te knjige pišem i zato što su prošlost Bosne i Bošnjaka falsificirani i književnici su često prinuđeni da se bave onim čime se nije bavila naša u tome sputavana historiografija. Uz to, književnik se prošlošću ne bavi samo radi prošlosti. Čini to više radi sadašnjosti i budućnosti. Tek tada to pisanje ima puni smisao. Ipak, u mnogim knjigama bavio sam se najneposrednijom savremenošću. Nisam sjeo i napisao „Roman o Srebrenici“ 20 godina poslije, nego je završen u julu 1996. godine. I sada, 20 godina poslije i poslije 13 izdanja te knjige u Bosni i Hercegovini i širom svijeta, doimlje se aktuelno kao da je napisana 2016. godine. Ni pera joj se ne može odbiti poslije toliko godina. Ili moj roman „Vjetrometina“, možda meni i najdraži, iako se o njemu i najmanje zna, jer ga se nastoji prešućivati – možda zato što je i antikomunistički, sasvim je savremen. Takih je podosta; i davni „Sezonac“...

REKLI SU O ISNAMU TALJIĆU

U najoptimalnijoj bosanskoj tradiciji, Isnam Taljić pripovijeda lijepim jezikom, prirodnim ritnom i živo, čak pomalo magijski, dok sadašnji pripovjedači podsjećaju na bojovnike u teškom, nezgrapnom oklopu i jedva krčimo čitalačke puteve kroz tu gustu šikaru.

Alija Isaković


Uprkos svemu što su doživjeli, još postoje Bošnjaci koji su dovoljno plemeniti da pisanjem ne ispolje svoj bijes i mržnju. Ja na tome izražavam priznanje gospodinu Taljiću.

Dr. Mahathir Mohamad


Isnam Taljić je jedno od najvećih imena savremene književnosti na Balkanu.

„Star Kitap“, Istanbul


Isnam Taljić piše knjige koje nas ostavljaju bez daha pred ljepotom književnog izraza i temama kojima se bavi.

Iz uvodnika u „Al-Alhramu“, Kairo
Intrigantan, aktuelan, roman koji se tiče naše sadašnjosti koliko i prošlosti i budućnosti

Bošnjaci.Net: Da se vratimo ovom novom romanu...
TALJIĆ:
„Duga je noć kad se čeka da prođe“ do te mjere je savremen roman da je i pisan u internetskoj interakciji s njegovim čitaocima.

Bošnjaci.Net: E, da, to je posebno zanimljivo, jer sam bio neposredno u to uključen. Kako ste došli na takvu ideju?
TALJIĆ:
Smisli smo tu u kući. Poslije toliko objavljenih knjiga (sada ih je 27, s ponovljenim izdanjima 50), meni recenzenti i nisu potrebni. Uz to, to je recidiv ranijih vremena kao način kontroliranja književne produkcije. Ali, recimo, da je ostala ta navika za recenzijama. Zato smo odlučili da to inoviramo i aktueliziramo s obzirom na stanje da su Bošnjaci raseljeni svuda po svijetu, ali da smo mnogi povezani internetom. Opredijelili smo se da recenzenti budu ljudi od pera, koji su i izvanredni čitaoci, poznaju i moju literaturu, uz to imaju istančana kritičarska mjerila. I dok većina pisaca svoje rukopise prije objavljivanja kriju kao zmija noge, ja sam ga razašiljao širom Bosne i svijeta.

Bošnjaci.Net: I tako se došlo do toga da knjiga ima deset recenzenata?!
TALJIĆ:
Urednik knjige i pisac pogovora je akademik Ferid Muhić, intelektualna, ali i spisateljska gromada. Roman potpisuje još deset recenzenata. Osim vas, Esada Krcića iz New Yorka, roman sam, tokom njegovog pisanja, slao i na emill-adrese Šemsudina Salihovića (Švicarska), Emira Ramića (Kanada), Šefke Kalopera (Brčko), Emine Jakić (Danska), Meline Mahmutović (Švedska), Elmedine Muftić (Vareš), Mirse Lipovac (Švedska), Suada Bešlića (Njemačka), Samira Bešića (Slovenija) i Habiba Mandžića (Australija). Bilo je još recenzenata, ali su neki željeli da to „ostane među nama“.

Bošnjaci.Net: Nisam stigao pročitati upravo odštampan roman. Prelistavajući, primijetio sam da ima šest poglavlja. Bilo ih je sedam u verziji koju sam čitao?
TALJIĆ:
Da, umnogome ćete pročitati drukčiji roman. Sažimanjima i izostavljanjem nekih dijelova, došlo je do toga i da je završni tekst smanjen za jedno poglavlje. To je poštivanje recenzenata, a ne da se, kao što se to uobičajilo posljednjih godina, pisanje recenzija svodi na post skriptum, da se one pišu bez mogućnosti recenzentovog uticaja. Time se gubi smisao instuticionalnosti urednika, redaktora, recenzenta. To je pitanje neuređenosti našeg izdavaštva, ali i spisateljske sujete da se ne prihvate argumenti. Zapravo, smatram da je piscu čitalac podjednako potreban i prije nego što se knjiga objavi.

Bošnjaci.Net: Dosad nismo imali ni sličan roman ovome. Na relativno malom broju strana (170), napisanih zanimljivo, nekad i na način stilizacije, sabijeno je mnogo toga intrigantnog, aktuelnog, s nepristajanjem na zaborav. Pripovijedajući nekad napete, nekad tihe događaje, ali redovno kroz razvijanje pričanja, razotkrivate i mnogo toga o čemu se nije znalo ili se nije pisalo. Zašto ste se opredijelili za pisanje u prvom licu jednine?
TALJIĆ:
Da ne razotkrivamo sadržaj i ne umanjujemo čitalačku radoznalost, ali da kažem da je roman, osim kraćenja u završnici, stalno smanjivan u obimu. Umnogome je teže, svakako zahtjevnije, napisati kratak nego dug roman. To je roman koji se tiče naše sadašnjosti koliko i prošlosti i budućnosti, ali savremen i savremeno pisan. Jedan od razloga pisanja u ih-formi, u prvom licu jednine, jest namjera intimiziranja s čitaocem, ali ne tako da bi čitalac tu identificirao pisca kao onog o kome se govori, jer bi to vodilo banaliziranju, ili bi se svodilo na „moj obračun s njima“. Ovo je umjetničko djelo. U njemu ima i fikcije i realnosti. Može se svrstati u trendovski bitnu fiction non fiction liteaturu. Pisac je tu onaj koji govori, odnosno piše, a ja bih volio da dođe do samoidentficiranja čitalaca s događajima i situacijama, jer mislim da mnogi mogu naći i sebe, svoje radosti i tegobe.

Mahala podrazumijeva kulturu lijepog življenja

Bošnjaci.Net: Kako okarekterizirati vašu drugu knjigu „Dječaci iz naše mahale“?
TALJIĆ:
Onako kako piše na koricama u podnaslovu: Roman u pričama. Pisan je tako da bi bio prijemčiviji čitaocu, da bi lakše držao pažnju. Mada su priče uvezane i čine romanesknu cjelinu, mogu se čitati i samostalno. To je efektna inovacija u modernosti forme. Nikako i jeftino podilaženje čitaocima, ali jest izlaženje u susret čitaocima. Neko bi rekao i da je to roman za djecu i mlade. Međutim, u ovom primjeru baš se potvrđuje relativnost odrednice o književnosti za djecu i mlade, jer je knjiga pisana tako da je mogu čitati svi uzrasti. Imali smo knjige na kojima smo odgajani, poput naslova „Djeca s kolodvora ZOO“, „Dječaci iz Pavlove ulice“, „Družina 'Sinji galeb'“, pa „Družba Pere Kvržice“, „Smogovce“, zatim literarne junake kao što su Tom Sawyer (Sojer), Huckleberry (Haklberi) Finn. Te knjige su i u mojoj mladosti bile anahrone, strane nam po drukčijim navikama i neshvatljivom nam miljeu, pa i „zastarjele“ formom i fabulom, ali su jednako prisutne u školskim lektirama. Krajnje je vrijeme da i mi imamo svoje romane o odrastanju na naš način, u našoj mahali, u sokaku, na nekoj livadi, knjige o tome koje su nama prisne. Svi smo mi na takvim mjestima imali svoja djetinjstva koja su prerastala u mladost, imali smo svoje igre, zabave, radosti, tegobe, nedosanjane ljubavi, a sve to nije sa sobom nosilo ništa loše i nismo tu odgojeni kao jalijaši. Napisao sam ovu knjigu da bi je čitali i stariji i podsjetili se toga, a i da mlađi znaju kako su zanimljivo, uzbudljivo i lijepo vrijeme provodili njihovi roditelji i djedovi te da nešto, ili i mnogo toga, preuzmu sebi u svom odrastanju. Još nije kasno da se djeca odupru pogubnosti interneta, mobilnih telefona, tableta, kompjutera. Sve te naprave, ono što one nude, sve to drži našu djecu u sjedećem položaju i izbuljenih očiju, više ih plaši i straši nego što ih istinski zabavlja, razonođuje ili podučava. Treba izići iz kuće ili stana s namazonom kriškom i prijateljevati kroz igranje.

Bošnjaci.Net: Na sjećam se da smo u našoj književnosti u naslovu imali riječ „mahala“...
TALJIĆ:
Zanimljiva opaska. Meni posebno. Uz rat sam objavio zbirku priča „Muhadžiri“ i dao joj taj naslov upravo zato što u našoj književnosti nismo imali (ili nismo ni mogli, nismo smjeli imati) tu riječ, iako Bošnjake muhadžirluk prati stoljećima. Ovo sada s Bošnjacima i s Bosnom i Hercegovinom je svakako, ali je i tako da se barem sada može reći i napisati šta vam odgovara. U tome, pak, i sami sebe onemogućavamo, onemogućava nas i naša vlastita sputanost, nama nepotrebno puritanstvo, i ugađanja drugima. Onima koji su nam i tu riječ (radi njenog pojmovnog značenja) svakako izvrtali, sve do toga – da bi izbacili glas „h“ – da se ne može prepoznati (nedavni slučaj rušenja mahale Sava u Beogradu, koju zovu „Sava ma'la“, a i u tim „ma'lama“ po Srbiji uglavnom su smješteni Romi, koji su to većinom porjeklom Bošnjaci koji nisu pristali na pokrštavanje, pa do davanja pejorativog, posprdnog značenja tom pojmu. A mahala je prelijepa riječ i izuzetno lijepog značenja, podrazumijeva suživot s komšilikom i čini bitnu kulturu živjenja u Bosni.

REKLI SU O ISNAMU TALJIĆU

Isnam Taljić je totalni pisac.

Nedžad Ibrišimović



Čudesno je da se može tako pisati. Kako se moglo izreći neizrecivo?! Kako je moguće načiniti prelijepu i značajnu cjelinu iz tuge, užasa, svireposti i apsurdnosti?!

Prof. dr. Mary Potter-Engel, književnica, Kanada


Isnam Taljić najvažniji književnik za Bošnjake u onom smislu u kome jedan narod može imati koristiti od pisca. Njegovo djelo posvećeno je odgajanju historijske samosvijesti o onim momentima koji su okosnica bošnjačkog nacionalnog identiteta. On piše knjige pamćenja. Nema nikakve sumnje da je on naš najbolji pripovjedač.

Mr. Fatmir Alispahić


Književna djela Isnama Taljića nam, poput svjetlosnih niša, skidaju koprenu s očiju i daju nadu da svakoga dana ustajemo s radošću i tragamo za smislom života. Ona su onaj Monalizin osmijeh u bošnjačkoj i bosanskohercegovačkoj književnosti.

Habib Mandžić, Australija
Bošnjaci.Net: Jeste li tu opisivali svoje djetinjstvo?
TALJIĆ:
Pisac o čemu god piše ispisuje (i) sebe. Nisam opisao samo svoje djetinjstvo. Možda dijelom i jesam, a i nisam radi toga da ne bih knjigu svodio na nepotrebno identificiranje sa mnom ili s nekim krajem ili mjestom. Ne navodi se ni ime grada. Čak ta mahala nejma posebno ime. Bezimena je, ali je mahala. To je i zborište, okupljalište dječaka u bilo kojem našem manjem ili većem mjestu. U naslovu knjige navedeni su „dječaci“ jer se muškarčići čim malo poodrastu nisu igrali s djevojčicama, kao što to ni sada nije adet. Naravno, nisam ispustio ni ženske likove – od majki, tetaka, nena pa do djevojčica.

Djecu nam u školi odučavaju od tradicionalnih vrijednosti

Bošnjaci.Net: Slažem se s vama da je roman „Dječaci iz naše mahale“ knjiga za sve uzraste. Ali, otkud vi u dječijoj književnosti?! Takva je nesumnjivo knjiga „Đačka knjižica“, podnaslovljena kao „18 priča iz 9 razreda osnovne škole“.
TALJIĆ:
Ovo nije moja prva knjiga koja zaista pripada toj, dječijoj književnosti, a ova je pisana i napisana s predumišljajem i najboljom namjerom da se odbrani i uščuva bošnjački identitet. Riječ je o tome da je taj identitet već dugo izložen najgrubljim nasrtajima. Oni koji bi rasturili i Bosnu i Bošnjake, i one van Bosne, okomili su se i perfidno i otvoreno uništavaju naš identitet. Njima je jasno da tu imamo duboke i najdublje korijene i zato bi to sad satrli i zatrli. Vrlo je širok raspon našeg identiteta, onoga po čemu se raspoznajemo i u čemu smo samosvojni – od jezika, historije, kulture, kulture življenja, naše kuhinje, običaja, ophođenja..., sve do davanja imena. Nekidan slušam djecu, i to bošnjačku, pred školom kako ismijavaju vrsnika zato što mu se otac zove Hasan. Kad ga je u odbranu uzela prijateljica iz razreda, onda su nju pitali kako se zove njezina majka. Odgovorila je Mediha, na šta je uslijedilo gromoglasno podrugivanje da ni to ime nije moderno nego starinsko. Da bismo bili svjesniji koliko nam se i djeca dovode u inferioran položaj, dovoljno je prelistati bilo koju čitanku škola u Federaciji, pa vidjeti koji su i kakvi pisci, i u kom omjeru, zastupljeni. Moja kćerka je u prvom polugodištu šestog razreda učila o deset pisaca, među njima pjesmicu samo jednog Bošnjaka, a i ti njegovi stihovi bili su podobni u vrijeme Informbiroa. Uporedo, zavirite u udžbenike u RS-u i Herceg-Bosni pa vidite ima li ikako bošnjačkih pisaca i kakvih?!

Bošnjaci.Net: Nismo li bili pomislili da je takvo vrijeme iza nas i da se ne može ponoviti?
TALJIĆ:
Da, bili smo se počeli tješiti, čak busati u prsa, kako je prošlo vrijeme bukvara i čitanki u kojima je Džemo nosio džak. Ali, u našem (samo)zavaravanju, ne obraćamo pažnju na to kako je u stvarnosti. Sad nam je u čitanki Bajro koji ima musavu sestru Hediju i on je čistač cipela, a ostali, „pozitivni junaci“ zovu se Zvonko, Jota itd., dok u drugoj Stanoja upravlja vozom, a siromašni dječačić Bošnjak mu se divi gledajući prolazak voza kroz prozor svoje trošne kućice. Pouzdano zna da se te opskurne pričice obrađuju i u bošnjačkim školama u onim krajevima u kojima su bošnjačka djeca odvojena u školama pod drugim krovom. Uz časne, ali rijetke izuzetke, kvalitetni bošnjački pisci vrlo malo su zastupljeni u udžbenicima. I u čitankama nam se djeca ubijaju u pojam i uče inferiornosti dok su još mali. Nije to pitanje samo izdavača i priređivača čitanki i onih koji ih odobravaju, a jest itekako i njihovo, nego i pitanje toga što se u bošnjačkoj književnosti malo vodi računa o književnosti za djecu. Smatrajući to s udžbenicima i strateški bitnim nacionanim projektom, zasjeo sam i dugo pisao i napisao ovu knjigu. Glavna junakinja zove se Džehva, što je tradicionalno ime, zvukovno lijepo i, po tome, savremeno, moderno, a to je i već time što je uščuvano i što postoji. Ona oca zove babo, jede i gurabiju, pohađa i mekteb, zna za Bajram. Sve je to i inače uobičajeno u životu naše djece, ali nam toga nejma u literaturi. Ja sam i to unio u pričanje kao nešto što nimalo nije nasilno ili napadno, nikako kao baliluk, nego je podrazumijevajuće.

Bošnjaci.Net: I ova knjiga je, kao i „Dječaci iz naše mahale“, bogato ilustrirana...
TALJIĆ:
Djeca to traže, a sve je manje ilustracija u takvim knjigama. I ilustracije su način da ih se, u ovom internetskom vaktu, pridobije za čitanje. Zato što je to zapostavljeno, godinama sam tražio ilustratora i jedva se namjerio na dobrog, na Saladina Cerića.

Bošnjaci.Net: Teško je pisati za djecu. Pretpostavljam da pogotovo nije bilo lahko napisati 18 priča a da se njima u jednoj knjizi zadrži pažnja malih radoznalih čitalaca.
TALJIĆ:
Da, slažem se. Mislim da je i najteže pisati tu književnost. To sam naveo na početku knjige. Djeci pisci podvaljuju kojekakvim kreveljenjima i sličnim izmotavanima u pisanju, pametovanjima, njihovim grubim oponašanjem ili kojekakvim zaglupljivanjima. Godinama sam nastojao proniknuti u dječiji svijet i spoznati šta ih stvarno zanima i šta im može zaokupiti pažnju. Uz to, knjiga je jedinstvena i po tome što se iz razreda u razred, a na svaki se odnose po dvije priče, podiže slojevitost i složenost pripovijedanja.

Ukoliko se poštuju načela, islam ne treba imati zazor ni prema pozorištu

Bošnjaci.Net: Kako je došlo do toga da se odvažite na pisanje knjige „Tri igrokaza“?
TALJIĆ:
Islam se, kao posljednja Božija objava i moderna vjera, nedovoljno popularizira, pa i tumači, i na načine koji nude umjetnički izražaji. Istina, to je veličanstveno, nekad i s manje uspjeha, prisutno u arhitekturi i nekim vidovima slikarstva. Zapostavljena je većina ostalih umjetnosti. Snimljeno je premalo filmova ili TV-serija s temom islama, a oni su zasnovani finansijski grandiozno i opterećeni visokim patosom. Književna umjetnost je donekle izuzetak: ima veoma dobrih pjesama i spjevova, romana. Dramska umjetnost, kao književna disciplina koja se u konačnici realizira u pozorišnoj umjetnosti, možda je i najmanje zastupljena, posebno u ovom vremenu, premda je i izrazito prijemčiva i veoma uticajna kao medij. Knjiga su pripremao dugo i pažljivo i napisao je na osnovu istinskih izvora – kur’anskih ajeta i vjerodostojnih hadisa. Kad se pristupi tako temeljito, onda se pokaže jasnim da nije potreban zazor, da je moguće pisati i izvoditi dramske tekstove a da se uopće ne ogriješi o islamska načela. Također, ovi tekstovi se, kao predstave, mogu izvoditi i na improviziranoj sceni i sa skromnim novčanim izdacima, a da ne gube na vrijednosti. “Probne“ predstave odigrane po ovim tekstovima pokazale su se kao inovativna ispomoć u nastavi vjeronauka u mektebima, osnovnim i srednjim školama u obogaćivanju stereotipnih obrazovnih sadržaja. Pokazalo se i da je to djeci i mladima različitih uzrasta – učenjem teksta, pripremanjem raznih segmenata predstave pa sve do same scenske izvedbe – privlačno i zanimljivo, donosi im radost i (sa)znanja, kao i njihovim roditeljima i ostalim gledaocima. Naravno, i kulturno-umjetnička društva i izraslije pozorišne trupe svojim izvedbama načinile bi bitan i koristan iskorak u svom djelovanju.

Bošnjaci.Net: Knjiga „Tri ikrokaza“ koja nudi zanimljive naslove za izvođenje na pozorišnoj sceni.
TALJIĆ:
Da, već sami naslovi dovoljno govore: „Allahova kamila“ (posredno govori o Sulejmanu, a.s.), „Dolina mrava i kraljica Belkisa“ (posredno govori o Sulejmanu, a.s.). U igrokazu „Ćaba“ posredno se govori i o Muhammedu, s.a.v.s., s tim što je to tročinka, pa se svaki čin može i posebno izvoditi, a zavisno od uzrasta onih koji igraju, i ukupno kao predstava u tri čina.



Ostali prilozi:
» BOŠNJACI, DOMOVINA BOSNA IZNAD SVEGA!
Bošnjaci.Net | 28. April 2017 03:12
» FEJZIĆ JE ZAROBIO ISLAMSKU ZAJEDNICU
Vijesti | 26. March 2017 18:04
» SUPRUGA MI TOLERIRA LJUBAVNICU
Eset Muračević | 10. February 2017 20:32
» TVORAC ČUDESNIH TRODIMENZIONALNIH SLIKA
Mick-Mirsad Maslić | 02. February 2017 15:20
Ostali prilozi istog autora:
» BOŠNJACI.NET - 14 GODINA SA VAMA
25. January 2017 02:26
» „DEFTER HEFTE“ JE MOJA HEDIJA
08. October 2015 02:45