Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

 
Kolumne


REFLEKSIJE NA STANJE NACIJE - INICIJATIVA: “SVEBOŠNJAČKI SABOR”
Procitaj komentar

Autor: Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012)
Objavljeno: 04. September 2016. 15:09:36
U Sarajevu je održan skup u organizaciji građanske inicijative „STOP PODJELI BiH”, koja okuplja pojedince iz akademskog, kulturnog i vjerskog života BiH. Na skupu je govorio predsjednik Svjetskog bošnjačkog kongresa reisu-l-uleme emeritusa dr. Mustafa Cerić, čije obraćanje objavljujemo u cjelosti.


DR. MUSTAFA CERIĆ: Najveća žrtva ovog ustupka je građanski koncept Bosne, ali očito je da ti ustupci nisu smirili hegemonske strasti kod istočnih, a posljedično i kod zapadnih komšija. Bosnu još uvijek osporavaju, nasrću joj na suverenitet, traže, ustvari, dominaciju manjine! Sve se očitije zagovara “tiranija manjine nad većinom”.
Bošnjaci kao većina očito smetaju onima koji su planirali da ih progonom i genocidom smanje na nivo koji je “podnošljiv” i zagrebačkim i beogradskim hegemonima. Otuda niski udarci na bosanski jezik, kulturu, na vjeru i na koncu na državu – životni prostor.


I
Imao sam običaj reći da je danas više nego ikada potrebno da se zamislimo nad našom sudbinom. Međutim, vremenom sam shvatio da je u Bosni uvijek napeto stanje. U Bosni nije nikad do kraja rečeno saznanje o tome šta moramo znati, šta moramo činiti i čemu se moramo nadati. Još gore od toga je što se za Bosnu nikad dokraja nije uradilo ono što se moralo uraditi. Čak sam jednom pomislio da nam se, nakon genocida, nikad više neće dogoditi da ne znamo ono što moramo znati, da nikad više nećemo čekati ili očekivati od drugih da rade našu domaću zadaću, te da nikad više nećemo imati iluziju o tome da se Bosna brani sama po sebi, bi nefsihi. Mislio sam da smo naučili povijesnu lekciju.

II
Prevario sam se. Nismo naučili, ne bih rekao ništa, ali zasigurno nismo naučili ni dovoljno ni kvalitetno iz nedavnog iskustva genocida za spas nacije. Ne bih da pretjerujem, ali sadašnje stanje naše nacije izgleda da je u goroj situaciji nego što je bilo prije genocida. Znam, velika je rana hem na duši hem na tijelu naše nacije od genocida, ali bi baš zato naša nacionalna budnost, naša politička zrelost i naša moralna osjetljivost, morale biti jače nego ikada. Nije da nismo budni i, kao što reče pjesnik Muhamed Mak Dizdar, “prkosni od sna”, ali samo kao usamljeni pojedinci i razbijene grupe. Nismo naučili da mislimo, da djelujemo i da se nadamo kao nacija. Nemamo nacionalni kompas za siguran spas od genocida. A mi to moramo imati ne samo radi sebe, već i radi njih da ih spasimo od njihovog vlastitog zločina. Nismo mi ni kukavička ni kukavna nacija, koja priziva bilo čije sažaljenje. Mi smo hrabra i ponosna nacija sa iskustvom genocida. Stoga, moramo znati da oni koji ne samo što negiraju dokazani genocid nad našom nacijom, već ga i glorificiraju do stepena njihove religijske slave, nisu odustali od svoje namjere da dovrše svoj započeti zločinački pir u Bosni. Dovoljna je samo ova spoznaja da promijeni način i našeg mišljenja, i našeg djelovanja, i našeg planiranja. Na razini pojedinca, pa čak i manjih grupa, nije teško da se ova spoznaja ozbiljno shvati, ali na razini koordinirane nacionalne svjesnti i organizirane države vijesti, ona još uvijek nije moguća. Možda nas ova sadašnja kriza oko referenduma i promijeni u smislu da počnemo slušati jedni druge; da se počnemo uvezivati u nacionalnu svijest o zajedničkoj sudbini; da počnemo učiti da smo nacija; da se počnemo učiti samopoštovanju i samopouzdanju; da se počnemo liječiti od samovolje i sebičnosti; da počnemo biti ono što treba da budemo – ljudi dobroga srca i plemenite duše prvo prema samima sebi pa onda prema svim drugima. Mi nikome ništa ne dugujemo, niti smo ikome izašto krivi. Ali, mi smo zasigurno dužni našoj naciji i državi – dužni smo joj predanost i lojalnost; i krivi smo našoj djeci i unucima ako im ne ispunimo obećanje da im nećemo ostaviti dug, kojeg će morati plaćati krvlju.

III
Znam, i vama su kao i meni dosadili silni posmatrači i veliki analitičari, koji sve znaju dok sjede na minderu i pričaju što nam fali, što nam treba, ko nam smeta, a ko nam je najpreči. Znaju, ali se ne pomiču s mjesta. Misle da to što znaju je dovoljno od njih. Njihovo je da gledaju šta drugi rade i da to ocjenjuju. Pa, ako je dobro, onda je to zasluga njihovog analitičkog umjeća, a ako nije dobro, onda je to grijeh onih koji hrabro djeluju. Bolje je biti pametan i ništa ne činiti, nego hrabar pa se opasnosti izlagati. Njima ne pada na pamet da su mudrost i hrabrost dva neodvojiva svojstva, koja čine potpunog čovjeka. Mudrost bez hrabrosti je manjkava, kao što je i hrabrost bez mudrosti manjkava. To dvoje spojiti je najveća mudrost u hrabrosti i hrabrost u mudrosti.

IV
Šta bi danas bio pravi spoj bošnjačke mudrosti i hrabrosti, kao najsnažniji odgovor na krizu referenduma? Današnji odgovor na krizu referenduma bilo bi održavanje Svebošnjačkog (ili Svebosanskog) sabora, na kojem bi se uradio kompas za spas od genocida, ali i poslala jasna poruka svijetu da Bošnjaci, odnosno Bosanci imaju pravo na samoodbranu od vrlo mogućeg novog genocida, ako se nastavi sa srpskim referendumom do srpskog otcjepljenja, odnosno srbijanskog uzurpiranja Bosne. Zadnji genocid nad Bošnjacima dogodio se, između ostalog, i zato što su Bošnjacima bile svezane ruke dok ih je srpsko-crnogorska vojska silovala i ubijala.

V
Inicijativa za održavanje Svebosanskog sabora prisutna je već odavno. Ovih dana je tu inicijativu aktualizirao novinar islamskih informativnih novina “Preporod” Mirnes Kovač, pa u duhu onoga što sam govorio da je vrijeme da počnemo slušati jedni druge, ovdje prenosim Mirnesovu ideju, objavljenu u zadnjem broju “Preporoda”, pod naslovom: “Da li je vrijeme za Bosanski sabor”?

VI

Nismo mi ni kukavička ni kukavna nacija, koja priziva bilo čije sažaljenje. Mi smo hrabra i ponosna nacija sa iskustvom genocida. Stoga, moramo znati da oni koji ne samo što negiraju dokazani genocid nad našom nacijom, već ga i glorificiraju do stepena njihove religijske slave, nisu odustali od svoje namjere da dovrše svoj započeti zločinački pir u Bosni.
Mirnes Kovač prvo pravi kratku analizu globalne situacijhe od koje Bosna nije nikad bila imuna, pa kaže:
Danas su se geopolitičke prilike izmijenile i globalno i lokalno. Katastrofalna vanjska politika Obamine administracije na Bliskom istoku, globalni terorizam, izbjeglička kriza u Evropi, uspon Rusije i njeno nastojanje da vrati poziciju super-sile iz doba Sovjetskog Saveza, kriza u Evropskoj uniji, Brexit, rast desnice u Evropi, pokušaj vojnog udara u Turskoj, kao i srozavanje američke političke scene koja je oličena u Donaldu Trumpu – sve ukazuje da sazrijevaju uslovi za nestabilnost na Balkanu, o kojima srpski politički establišment već duže vrijeme razmišlja.

VII
Mirnes Kovač, zatim, podsjeća zašto su bosanski susjedi i na istoku i na zapadu nervozni:
Uz nervozu zbog rezultata popisa koji su pokazali da su Bošnjaci većina u Bosni, ne treba zanemariti i pozitivan ekonomski momenat kojeg je nedavno o Bosni zabilježio ugledni evropski dnevnik Frankfurkter Algemeine Zeitung – FAZ. U tekstu Christiana Geinitza, urednika ekonomskog suplementa ove novine (25. avgust, 2016.) navodi se kako je u Bosni “rast BDP-a veći od zemalja u okruženju, zaduženost manja također nego kod susjeda, izvozno orijentirana privreda, stabilna valuta, porast investicija”. Unatoč svim opstrukcijama koje u Bosni postoje, a poglavito političkoj nestabilnosti, raširenoj korupciji, visokoj nezaposlenosti, te manjku stručne radne snage, njemački FAZ ipak zaključuje da se u “U Bosni može dobro zaraditi”. Ovakvi pokazatelji smetaju neprijateljima Bosne i ove ocjene trebaju dodatno obavezati pro-bosanske političke lidere da još efikasnije rade na suzbijanju kriminala, korupcije, nepotizma i svih oblika slabljenja države, jer ekonomija dokazano ima kapacitet nadilaženja političke krize.

VIII
Treba podsjetiti i šta je Bosna izgubila u Dejtonu:
Uz prihvatanje entitetskog uređenja Bosne, ustupak u “Dejtonu” je bila i politička kategorija “konstitutivni narodi” da bi se umirili strahovi od dominacije jednih nad drugima. Najveća žrtva ovog ustupka je građanski koncept Bosne, ali očito je da ti ustupci nisu smirili hegemonske strasti kod istočnih, a posljedično i kod zapadnih komšija. Bosnu još uvijek osporavaju, nasrću joj na suverenitet, traže, ustvari, dominaciju manjine! Sve se očitije zagovara “tiranija manjine nad većinom”.
Bošnjaci kao većina očito smetaju onima koji su planirali da ih progonom i genocidom smanje na nivo koji je “podnošljiv” i zagrebačkim i beogradskim hegemonima. Otuda niski udarci na bosanski jezik, kulturu, na vjeru i na koncu na državu – životni prostor.

IX
Imajući sve to na umu, Mirnes Kovač zaključuje da se kao ni dosada Bosna ne brani sama po sebi, binefsihi, već se Bosna mora braniti mudrošću i hrabrošću, koju treba artikulirati na Bosanskom saboru:
Očigledno je, sugerira Kovač, da sadašnja politička pozicija ne može sama zaustaviti ove dezintegracione tenzije. Ali može učiniti mnogo više na akciji da se okupe sve jače snage (političke, vjerske, kulturne, privredne) pro-bosanskog bloka – da sazovu “Bosanski sabor” i jasno obnove zavjet Bosni, njenoj nedjeljivosti, suverenitetu, slobodi i pravima svih njenih naroda i građana, te spremnosti da se ona brani svim sredstvima. Bosanski sabor treba biti poruka i onima iz međunarodne zajednice koji su suviše inertni, ali prije svega on treba biti poruka i unutarnjim i izvanjskim dezintegracijskim silama da je rušenje Dejtona urušavanje svega pozitivnog i put u nesigurnost Bosne, ali i šireg regiona. Ako se uruši “Dejton” – onda se gube i svi ustupci koji su zarad mira u kući dati u Bosni.

X
Ako probosanski skupovi u domovini i dijaspori treba da ima jasnu poruku, onda ona glasi da je vrijeme za održavanje Svebošnjačkog sabora, a to je ujedno i Svebosanski sabor, koji treba da pokaže “rasteće bošnjačko, odnosno bosansko samopouzdanje”, ali ne kao prijetnja “sigurnosti bosanske srpske zajednice”, već kao sigurnost svih bosanskih etničkih zajednica, koje čine jednu državnu bosansku naciju. Bošnjaci su prihvatili nepravedan mir u Dejtonu, ali ne prihvataju slabo i neodlučno političko vodstvo, koje se okreće u krugu i tapka u mjestu, vez jasne vizije za spas i sigurnost nacije i države. Svebošnjački sabor je prilika da se Bošnjaci, odnosno Bosanci okupe oko bosanske ideje, kao izraz njihove predanosti i lojalnosti principima mira i suživota. Svebošnjački sabor je i prilika da naši susjedi čuju šta Bošnjaci moraju da znaju, šta moraju da čine i čemu moraju da se nadaju.

XI

Inicijativa za održavanje Svebosanskog sabora prisutna je već odavno. Ovih dana je tu inicijativu aktualizirao novinar islamskih informativnih novina “Preporod” Mirnes Kovač, pa u duhu onoga što sam govorio da je vrijeme da počnemo slušati jedni druge...
Posebno, naši susjedi Srbi treba da znaju da ništa više nije kao što je bilo prije. Sve se promijenilo u Bosni. Nije ostao ni kamen na kamenu. Žao nam je što je nekima žao što smo se promijenili u našu korist. To se njima čini da je na njihovu štetu. Možda to i jeste tako, ali to nije naša greška. To je greška zloćudne srpske politike, koja se očito još uvijek ne mijenja, već nastavlja po starom, nastavlja da pravi iste greške. Vjerovatno neki misle da će i Bošnjaci nastaviti po starom, da će praviti iste greške zbog svoje naivnosti. Na žalost srpske politike, Bošnjaci nisu više naivni, ne bar u onoj mjeru u kojoj su nekada bili. Bošnjaci više ne nasijedaju na srpske laži i prevare. Jednako se osjećaju i kad im se srpska politika dodvorava i kad ih osporava. Srpsko dobro, ako ga ima, nije dostatno da zaliječi rane na bosanskoj duši, kao što ni srpsko zlo, a ima ga u referendumu, nije dometno da ugrozi zajedničko bosansko društvo i jedinstvenu bosansku državu. Žao nam je što bosanski Srbi izdaju svoju zemlju Bosnu radi Srbije, koja ih ne gleda drugačije nego kao strance Bosance iz Bosne. Žao nam je što se Srbi odriču hiljadugodišnje bosanske povijesti; bosanskog jezika; bosanske kulture; bosanskog duha; bosanske pjesme i bosanskog ugođaja, kojeg nema nigdje osim u Bosni. Ali, to je izbor bosanskih Srba, kojeg nam valja poštivati, ali i Srbima valja poštivati činjecu da je Bosna zemlja i država. Nama bosanskim Bošnjacima najljepša, najdraža, najslađa, najveća i nama Bošnjacima najsličnija. Bez Bosne nama Bošnjacima nema života u miru i slobodi. Rat i ropstvo nisu nikad bili izbor Dobrih Bošnjana. Zato je pjesnik rekao: “U Bosni se ne živi da bi se umiralo, u Bosni se umire da bi se živjelo”.

XII
Naravno, bolje bi bilo da umjesto mržnje gajimo ljubav; da umjesto sumnje gradimo povjerenje; da umjesto neprijateljstva razvijamo prijateljstvo; da umjesto osporavanja uživamo u pomaganju jedni drugima; da umjesdto straha širimo nadu u našoj zemlji, da umjesto bijede imamo bogatstvo; da umjesto referenduma imamo moralnu obnovu društva i političku reformu države okrenutu prema euro-atlanskim integracijama.

XIII
Svi klasični i mnogi moderni historičari potvđuju da su historiju pravile velike, nekopetentne i zloćudne vođe čije odluke mogu odrediti uspon ili pad njihovih naroda. Nasuprot ovog mišljenja stoji filozofija da historijom upravljaju neodoljive socio-ekonomske sile ako ne i “čelične zakonitosti”. Vođe su samo amblemi tih sila. Oni te sile ne kreiraju.

XIV
Prvi i najvažniji uvjet za spas i opstanak Bošnjaka bilo je i ostalo kreativno duhovno i političko vodstvo. Bošnjaci su imali dobre i loše vođe kao i svi drugi narodi, ali Bošnjaci ne mogu podnijeti loše vođe zato što žive u takvom okruženju koje ne dozvoljava nemar, neznanje, neodlučnost, potkupljivost, pokvarenost i neodgovor-nost. Više od jednog stoljeća Bošnjaci nisu imali vođe koji su mogli da im osiguraju politički i materijalni prostor za njihova duhovna ostvarenja ili njihov fizički opstanak. No, ako se usporede velike vođe iz različitih epoha kao što su bili Husejn-kapetan Gradašćević, reisu-l-ulema Džemaluddin Čaušević, Mehmed Spaho i Alija Izetbegović, nekoliko zajedničkih osobina su im svojstvene. Svi su aktivno sudjelovali u kreiranju povijesti, imali su hrabrost i karizmu, bili su nepotkupljivi, bili su spremni rizikovati vlastiti život, zdravlje i imetak za plemeniti cilj, svi su bili obrazovani i znali su se nositi sa složenošću geipolitičke i religijske stvarnosti njihovog vremena.

XV
Pogrešno je misliti da danas bošnjački narod nema potrebu za snažnim i odvažnim vođama poput nekih iz prošlosti. Trenutno bošnjačko i bosansko vodsvo izaziva našu zabrinutost. Potrebno je što prije unaprijediti mehanizam političke selekcije kao i opći kvalitet upravljanja državom te politiku odlučivanja i politiku implementacije i to na dugoročni period. Mnogo važnije od ‘velikog naroda’ su volja i sposobnost kompetentnih i predanih vođa da dosegnu i obnašaju pozicije vlasti koja im omogućava da rade za dobrobit svog naroda. Nije bez razloga rečenu da su dvije vrste ljudi beskorisni: oni koji ne znaju zapovijedati i oni koji ne znaju slijediti.

VRH



Ostali prilozi:
» ŠTA LI SU NAM TO NAPISALI DRAGAN I MILORAD, PORUKOM SA ZIDA PLAČA
Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac | 28. March 2024 14:47
» DA LI JE BOSNA I HERCEGOVINA ZAISTA „NEMOGUĆA ZEMLJA“?
Mehmed Meša Delić | 26. March 2024 16:43
» BOSNO MOJA, DIVNA I NEKADA BILA MILA, PRKOSNA I SRAMOTNA
Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac | 26. March 2024 16:38
» PRIJEDORSKA RAMAZANSKA SJEĆANJA
Samir Hadzalić | 25. March 2024 15:26
» PLAĆENE UBOJICE BOŠNJAŠTVA
Sead Zubanović | 24. March 2024 13:46
» UMJETNIKOV COGITO
Faruk Dizdarević | 22. March 2024 14:00
» IZLOŽBA „OTETA ZEMLJA“
Akademik Džeko Hodžić | 21. March 2024 14:05
» NESPAŠAVANJE HERCEGOVINE, LIČI NA VELEIZDAJU "TROJKE"
Nada Starijaš Al Issa | 21. March 2024 13:56
» NIČIJI DANIS TANOVIĆ
Šemso Agović | 21. March 2024 13:40
» RASKRINKRIVANJE CIONISTIČKIH LAŽI
Dr. Sead Alić | 20. March 2024 13:33
» MIRO I MILAN SU ŽIVI SVJEDOCI ISTINE RODNOGA SARAJEVA!
Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac | 17. March 2024 22:41
» ZID OKO GAZE SIMBOL JE MASMEDIJSKIH ZIDOVA
Dr. Sead Alić | 17. March 2024 18:04
» JA NISAM BOSANAC I HERCEGOVAC!
Mr. sci. Džavid Begović | 17. March 2024 17:58
» SANDŽAČKI ISTORIJSKI USUD
Velija Murić | 17. March 2024 17:52
» DA LI JE CARIGRADSKA KONVENCIJA ODVOJILA SANDŽAK OD BOSNE?
Mehmed Meša Delić | 17. March 2024 14:12
» OTVARANJE MUSLIMANSKIH UMOVA, ALI I SRCA
Dženan Hasić | 15. March 2024 15:33
» BOŠNJAK, BOSANAC I NARCISOIDNA NAKLAPANJA
Suad Karamustafić | 12. March 2024 13:13
» SVJETLOST RAMAZANA MJESECA KOJI OBASJAVA CRNU GORU
Božidar Proročić, književnik i publicista | 11. March 2024 17:53
Ostali prilozi istog autora:
» MOJ SEDAMDESET DRUGI ROĐENDAN
05. February 2024 14:32
» APEL SAVJESTI
29. January 2024 20:45
» GAZA - HRONIKA DANA 100
14. January 2024 15:40
» OSTAVITE SREBRENICU NA MIRU
26. November 2023 16:06
» GLAS ZA BOSANSKU NEUTRALNOST
25. November 2023 12:44
» NEKA SVE VAŠE SVAĐE PRESTANU
20. November 2023 01:34
» NIČIJA NIJE DO ZORE GORJELA
12. November 2023 14:44
» WĀ ISLĀMĀ
24. October 2023 14:37
Optuzujembann.jpg
Feljtonalijaizetbegovic.jpg
fastvee.gif
EsmirBasic2312.jpg
EnesTopalovic54.jpg
AtentatnaBosnuavdohuseinovic1mart2022ad.jpg
Beharban.jpg
RancSalihSabovic.jpg
DokfilmBosnjaci454.jpg
hrustanbanner20april2020.jpg
Bos-Eng-pasanbegovic.gif
BANA34234.jpg
ArmijaBiH.gif
NjegosMilo.jpg
bosanskahistorijabanner.png
zlatni ljiljani.jpg
njegosvirpazar.gif
Istraga-poturica.gif
sehidska_dzamija_plav140x80.gif
hotel_hollywood_ilidza_sarajevo.gif