Dosad je u Siriji ubijeno preko pola miliona sunnijskih muslimana, oskaćeno je i ranjeno preko dva miliona ljudi, preko dvanaest milona je prognano sa svojih ognjišta, a Bašarovi zatvori su mjesta najokrutnijih mučenja i iživljavanja nad zatvorenicima danas na svijetu. I zamislite sada, Rešid Hafizović ovakvoga zlikovca i njegov režim smatra legitimnim sirijskim vlastima?

- Profesore Latiću, kako generalno ocjenjujete intervju Vašeg kolege sa Fakulteta islamskih nauka, akademika Rešida Hafizovića, objavljen u Oslobođenju 19. i 20. augusta pod naslovom „Bošnjaci iščekuju milost iz Bruxellesa“?
LATIĆ: Bismillahi'r-Rahmani'r-Rahim: El-Hamdu lillah, ve' s-salatu ve's-selamu 'ala Resulillah. Hvala lijepo na prlici da progovorim o ovoj iznimno važnoj temi, mislim na pokušaj vojnog udara u Turskoj i njegovim implikacijama. S ovim intervjuom želimo upoznati našu javnost s onim što se zapravo desilo u Turskoj. Više je nego očito da postoje krugovi koje ne žele dobro islamu i muslimanima, koji šire spletke i siju smutnju, a Rešid Hafizović upravo to čini sa svojim opskurnim tekstom. Odmah na početku želim reći da profesor o kome govorite, iako blizu 40 godina predaje na Fakultetu islamskih nauka, nigdje ne spominje Allaha, dž.š., kao izvor naše snage, milosti i pomoći, a Resulullaha, s.a.v.s., kao našeg vodiča, nego je, po njemu, naš spas u Briselu, kod Bašara al-Asada, u Iranu, pa čak i u Rusiji. Drugo, njegovo mišljenje, kakvo god bilo, ne bi bilo značajno da se ne zna da on predaje na Fakultetu islamskih nauka, što zbunjuje naš narod. Nažalost, on je dio jednog globalnog talasa koji predsjedniku Erdoganu bez utemeljenja pripisuje najgore stvari – ne zbog toga što bi njegova politika bila pogrešna, nego upravo stoga što Predsjednik iznimno uspješno vodi svoju zemlju, pa se taj talas služi najprizemnijom propagandom kako bi Tursku zaustavili u njezinom razvoju. I ne samo Tursku: oni žele da zaustave naš Ummet u njegovoj borbi da se oslobodi satelitskih vlada i domaćih tirana na sve strane svijeta, u kome je još možda samo Turska ostala uspravna i nezavisna u svojoj politici, koju ću ja nazvati islamskom politikom. Uključuvši se u taj prljavi talas, vođen svojim krivovjerjem, koga po Bosni i Hercegovini prosipa već desetak ili više godina, otkad su mu u Teheranu oficijelni iransko-šiijski krugovi dodijelili titulu akademika, taj profesor promiče politiku današnjih iranskih vlasti i šiijski akaid, koji je suprotstavljen vjerovanjima ehl-i Sunneta ve'l-džema'ata, kome, između ostalih, pripadaju svi muslimana Balkana i naša braća Turci. U ovom intervjuu, s akaidske tačke gledišta, on razbija vjerovanje u Ummet, koga je Allah, dž.š., dodijelio Resulullahu, s.a.v.s., na Mi'radžu i koji je, kao i Njegov poslanik, posljednji i izabrani ummet koji je primio zaduženje da ostvari učenja poslanika Muhammeda, s.a.v.s., kao „Pečata“ svih Allahovih, dž.š., vjerovjesnika i poslanika. „Ummet nije ni postao sam od sebe, niti postoji bez posebne svrhe,“ kaže šejh El-Karadavi. Otuda na Hafizovićeve neutemeljene tvrdnje i uvrede koje je u svom tekstu uputio legitimnom predsjedniku Republike Turske, našem cijenjenom bratu Redžepu Tajjipu Erdoganu, pa čak i njegovoj časnoj porodici, gledam kao na vrijeđanje našeg Ummeta, turskog i bošnjačkog naroda. Svojim tvrdnjama da je predsjednik Erdogan inscenirao vojni puč u svojoj zemlji, protiv vlastitog naroda, u krvoproliću u kome je živote izgubilo 250 nedužnih ljudi, a oko dvije hiljade ili više ih ranjeno, on je uvrijedio veliki turski narod i njegove šehide koji su se goloruki digli da odbrane nezavisnost svoje zemlje i, intencionalno, našeg Ummeta. Njegovi stavovi vrijeđaju i bošnjački narod, kao i sve patriote ove zemlje, koji su listom stali uz Predsjednika Turske kao aktualnog simbola turskog naroda i glas njegove volje. Podsjećam Vas da su se šiije odmah nakon šehitske smrti hazreti Alije, r.a., odvojile od muslimanskog Ummeta, u svome vjerovanju i političkim ciljevima. Tvrdnja ovog šiijskog akademika da je predsjednik Erdogan „skupa sa tradicionalnim neprijateljima muslimanskog svijeta bezočno i brutalno posljednjih godina rušio muslimansku zemlju kakva je Sirija“ i da „preorava naselja, zna se čija, na jugoistoku turske države“ ide naruku, naravno, Bašaru al Asadu, nusajriji, idolopokloniku koji potiče iz šiijsko-mazdeističke religije i zajednice čijih 10% stanovništva pola stoljeća terorizira našu sunnijsku braću, koji su većina u ovoj blagoslovljenoj zemlji, Šamu. Ta tvrdnja ide naruku i aktualnoj iranskoj politici koja šalje svoje vojne jedinice u rat na našu braću u Siriji i šire na Bliskom istoku. Ni predsjednik Erdogan ni turska Vlada ni turski narod nisu potpalili rat u Siriji niti oni razaraju ovu zemlju, nego je predsjednik Erdogan odmah na početku podržao sunnijske proteste protiv nelegitimnog predsjednika Sirije Bašara al-Asada, koji je na te proteste odgovorio neviđenim krvoprolićem i nasiljem. Dosad je u Siriji ubijeno preko pola miliona sunnijskih muslimana, oskaćeno je i ranjeno preko dva miliona ljudi, preko dvanaest milona je prognano sa svojih ognjišta, a Bašarovi zatvori su mjesta najokrutnijih mučenja i iživljavanja nad zatvorenicima danas na svijetu. I zamislite sada, Rešid Hafizović ovakvoga zlikovca i njegov režim smatra legitimnim sirijskim vlastima?
Dalje, poznato je da je Erdoganova Turska bratski primila između dva i tri miliona sirijskih muhadžira, a njegova Vlada podržava legitimni opozicijski pokret za slobodu Sirije i njezinu demokratsku političku fizionomiju. Manje je poznato da je Bašara na vlast postavio njegov otac, masovni ubica sirijskih muslimana, za čije strahovlade je od 1970. do 2000.g. iz Sirije nasilno prognano više miliona njezinih stanovnika - sunnijskih muslimana, a da su samo u Hami 1982.g. Asadovi helikopteri i buldožeri ubili i živih zatrpali oko pedeset hiljada muslimana. Koliko je ba'asistička partija, koju je u Siriji vodio Hafez al Asad, pobila muslimanskih alima i općenito muslimana, koliko je istih tih žrtava bilo diljem Bliskog istoka – te cifre možda nikada nećemo saznati. I sada se u Bosni javi neko ko potiče iz Potočara kod Srebrenice i staje na stranu nastavljača ba'asističke politike, Bašara al Asada, a pljuje po osvjedočenom prijatelju našeg naroda i zemlje i svih zlostavljanih muslimana, počev od Palestine, do Sirije, Egipta, Mijanmara, Etiopije, Istočnog Turkestana...?! Koji to musliman i demokrat može shvatiti?!

- Recite nam ukratko ko su nusajrije, kojima, kako rekoste, pripada Bašar al Asad?
LATIĆ: To je jedna sekta ši'ija imamija koju naš Ummet uopće ne smatra muslimanskom. Njihova religija je mješavina šiijskog batinizma, neoplatonizma i kršćanstva. Osnovao ju je izvjesni ibn Nusajr u 3. hidžretskom stoljeću, koji se proglasio Božijim poslanikom kome je navodno dolazila objava. Vjeruju u tzv. sjedinjenje hazreti Alije i Boga, veličaju dan kada je ubijen hazreti Omer, ne pridržavaju se islamskih propisa, ne klanjaju namaz, ukratko ne prihvataju imanske i islamske šarte. Za nas je ovdje najvažnije da su oni uvijek bili uz porobljivače islamskih zemalja, krstaše, Tatare, francuske kolonizatore... Na vlast u Siriji doveli su ih upravo ovi posljednji, 1946.g., preko Ba'as partije, čiju je ideologiju, u obliku navodnog „pravednog socijalizma“, oblikovao zapadni imperijalizam – kako bi se eliminisala islamska politika u ovom dijelu svijeta. Šire o ovom krivovjerju naći ćete u knjigama šiijskog akademika Hafizovića, posebno kad je riječ o doktrini o „Purpurnom anđelu“ ili paunu koji se, navodno, javljao njegovom omiljenom teozofu Suhraverdiju, kao što se – neuzubillah – Džibril, a.s., javljao poslaniku Muhammedu, s.a.v.s. A refleksije toga krivovjerja imali smo i mi ovdje u Bosni sa hamzevijskom sektom čiji je „šejh“ također vjerovao da bez Objave može postići ma'rifet (spoznaju) i koji je pomiješao kristologiju sa imanskim šartima. Hafizović i njegov krug intelektualaca, oko 400 godina nakon što su Hasan Kjafi Pruščak i Bali-hodža eliminisali ovo krivovjerje u našem narodu, okomljuju se i na Pruščaka, koji je izdao fetvu o smaknuću Hamze Orlovića, i na damašćanskog kadiju koji je to isto učinio za Suhraverdija, koga Hafizović tretira kao šehida, mada je on, kao što je dobro poznato u ulemanskim krugovima, ubijen zbog otpadništva i širenja krivovjerja među muslimanima.

- Ali profesor Hafizović pripada našoj ulemi?! On je doktor islamskih nauka?!
LATIĆ: To je propaganda određenih medijskih krugova krugova kojima odgovara ovakav „islam“ kako ga tumači Rešid Hafizović. Treba znati da on nije doktor islamskih, već filozofskih nauka. Nakon Medrese i Islamskog teološkog fakulteta studirao je katoličku teologiju na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu (ja ovim ništa loše ne želim kazati protiv toga fakulteta i Katoličke crkve koja mu je dala dozvolu za ovaj studij, da se razumijemo), a doktorirao na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. No, prije odlaska na studij katoličke teologije, on je, sa svojim mentorom, udbašem pod čijom dirigentskom palicom i danas svira i igra, svoje kolege sa studija na Islamskom teološkom fakultetu svojim potpisom protiv njih u ondašnjoj Službi državne bezbjednosti poslao na tešku, dugogodišnju robiju na poznatom procesu protiv nas 1983.g., nakon čega je „zasluženo“ dobio svoje mjesto na ovom fakultetu, možete zamisliti: na Katedri Akaida, osnovne islamske nauke, gdje i danas predaje.

- Vratimo se njegovim tvrdnjama u ovom intervjuu. Kako Vas razumijem, Vi smatrate da akademik Hafizović, vrijeđajući predsjednika Erdogana, vrijeđa naš Ummet?
LATIĆ: Nikako drugačije! Jer predsjednik Erdogan danas na najbolji način predstavlja i provodi politiku našeg Ummeta, ili islamsku politiku, koju ponekad teoretičari islama nazivaju i muhammedanskom politikom.

- Koje su osnovne karakteristike te politike i kako se ona ogleda u politici predsjednika Erdogana?
LATIĆ: Prije svega, predsjednik Erdogan je vlast osvojio pristankom naroda; njega na vlast nije doveo njegov otac, ili generalštab, ili neki kolonizator. Drugo, on pristalice dobiva uvjeravanjem (poslanik Muhammed, s.a.v.s., je rekao: “Pridobivajte ljude uvjeravanjem!“), a ne strahom, prisilom, gušenjem slobode mišljenja i izražavanja i sličnim protuislamskim metodama. Treće, on zagovara mir i sporazum, a ne konflikt („Ako su oni skloni miru, i ti budi sklon miru“ – Kur'an), i ne tzv. politički darvinizam; brine o najslabijim i siromašnima, u prvom redu, ali i o svačijem pravu; njegova Vlada je donijela pravedne zakone slobodnog tržišta; on je svoju zemlju uveo među 16 najrazvijenih zemalja svijeta, doslovno donio ekonomsko blagostanje i razvoj koje Turska nikada prije nije doživjela, izbjegao recesiju i zaduženja kod MMF-a... Četvrto, ne dira u slobodu vjerovanja; sve vjerske zajednice u Turskoj djeluju slobodno i čuvaju svoje vjerske i nacionalne identitete. Peto, osnažio je majčinstvo i porodicu, ženi vratio dostojanstvo i omogućio joj adekvatan društveni angažman. Šesto, brine o stanju svih muslimana svijeta i daje podršku svim potlačenim narodima; s početka sirijske krize, zagovarao je tzv. veliku sunnijsku koaliciju Turske, Saudijske Arabije i Egipta; najglasniji je u osudi vojnog puča u Egiptu i u zahtjevu da se legalno i demokratski izabran predsjednik Muhammed Mursi oslobodi, zajedno sa svim pripadnicima Muslimanske braće i da nastavi voditi svoju zemlju; najglasniji je u borbi za slobodu Palestine i osudi izraelskih zločina i okupacije Kudsi Šerifa... Sedmo, nudeći halal alternative, on iskorjenjuje alkoholizam, pornografiju, kocku i slična socijalna zla u Turskoj. Osmo, bori se protiv terorizma; turski narod je žrtva savremenog terorizma u svim njegovim oblicima i sa svih strana itd... Upravo zbog ovih velikih uspjeha i postignuća, njegovu politiku podržava i Svjetska unija islamskih učenjaka na čelu sa šejhom El-Karadavijem kao i turska ulema na čelu sa šejhom Mehmedom Gormezom.

- A kad je riječ o našoj zemlji: da li mi treba da se oslanjamo na Tursku? Hafizović kaže da su nama predsjednik Erdogan i Republika Turska haman nepotrebni, da mi uzaludno očekujemo njihovu pomoć?
LATIĆ: Nažalost, prisustvo turskog utjecaja u našoj zemlji i na Balkanu tema je iste one medijske, čak i političke propagande na koju smo se na početku osvrnuli. Proje svega, prema međunarodnom pravu, na temelju činjenice da nas sa turskim narodom veže ne samo vjera, islam, nego i naša petstoljetna historija, ima legitimno pravo da svoju pomoć našem narodu i zemlji pruža u svim vidovima, i obrnuto. Mi smo dva bratska naroda, i možda u svijetu ne postoje dva naroda koji se toliko vole i međusobno poštuju kao bošnjački i turski narod. Drugo, naša veza sa ostatkom Ummeta, tj. sa svim muslimanskim narodima, od krucijalne je važnosti za naš opstanak i budućnost. Bio sam savjetnik predsjednika Izetbegovića 12 godina, i dobro znam koliko su ga tadašnje diplomate doslovno progonile zbog naše veze sa muslimanskim zemljama, sa tezom: Bosna je evropski problem, vi ste evropski narod, i Evropa će taj problem riješiti. A vidjeli smo kako su oni „rješavali“ naš problem i kako to i danas čine. Zato mi trebamo biti zahvalni dragom Allahu, dž.š., što pučisti nisu ubili ili kidnapovali predsjednika Erdogana i srušili njegovu Vladu, jer da se to desilo, Turska bi bila u moru krvi, bila bi nestabilna, u ekonomskom rasulu, siromašna, zavisna, sa satelitskom vladom koja se uopće ne bi osvrtala na Bošnjake i ostale muslimane Balkana, kao ni na pitanje našeg Ummeta. Kao što znate, Turska je članica PIC-a, međunarodnog tijela koje štiti mir u našoj zemlji, a pošto se bosanski čvor može riješiti samo za međunarodnim stolom – jer je za međunarodnim stolom i nastala „rasistička svinjarija“ (Karahasan) nazvana Dejtonski mirovni sporazum – onda bi otići na Dejton II bez Turske i Kraljevine Saudijske Arabije bilo suludo, jer vidjeli ste da u Dejtonu 1995.g. nije bilo nijedne muslimanske zemlje; rahm. Alija je bio jetim na tim pregovorima, gotovo bespomoćan. Ja nisam jedini koji misli da četnici i tuđmanovci nad nama ne bi izvršili genocid i ostale ratne zločine da su Tursku vodili Erdogan, Davutoglu i Abdullah Gul u vrijeme rata; ako ništa, Turska ne bi poštivala embargo na naoružanje silom nametnut našoj Vladi i Armiji. No, kakva god bila tadašnja Turska, mi koji smo vodili naš odbrambeno-oslobodilački rat dobro znamo šta nam je značio rahm. Turgut Ozal i turski narod u tim najtežim godinama. Eto, takve naše veze koje nam život znače kida R. Hafizović koji nejma pojma šta je to država i u kakvom mi kompliciranom svijetu živimo. On je nama, prijesedam-osam godina, također preko Oslobođenja, udario i na naše veze sa Kraljevinom Saudijskom Arabijom, upućujući takve otrovne strijele Kralju i saudijskoj Vladi da zamalo nije došlo do prekida diplomatskih veza između naše dvije također prijateljske zemlje, i samo je veliko srce ambasadora 'Ida es-Sekafija i brza reakcija tadašnjeg reisa Cerića spasila te odnose. Ja sam, kao svjedok izdašne saudijske pomoći bez koje mi možda ne bismo preživjeli rat, intervenisao ljubazno rekavši Hafizoviću kako on, iz neznanja, nanosi ogromnu štetu našem narodu i cijeloj državi, našto mi je on odgovorio najtežim uvredama. Sada vidim da to on ne radi iz neznanja, već sa zlom namjerom, i da zastupa šiijsko-iranske velikodržavničke projekte čije krvave posljedice vidimo posljednjih godina u stotinama hiljada ubijenih i milionima prognanih ljudi.

- Možete li nam još komentarisati Hafizovićev napad na predsjednika Erdogana zbog njegovih zahtjeva da se Fethullah Gulen koga smatra odgovornim za pokušaj vojnog puča i krvoproliće izruči turskom Tužilaštvu i da se njegov pokret zabrani i ovdje kod nas.
LATIĆ: Predsjednik i tursko Tužilaštvo traže samo one pripadnike ovog pokreta koji su bili učesnici u ovom puču, koji su taj puč finansirali ili imali namjeru da u njemu ili poslije njega učestvuju u rušenju legitimne Vlade i dovođenju satelitske vlade u Tursku, i ništa drugo. Hafizović i ovdje podvaljuje našoj javnosti. Naravno, kao obični posmatrač svih ovih zbivanja, mogu pretpostaviti – zato što su mi mnogi aktivisti spomenutog pokreta u Bosni poznati, posebno ljudi sa Burč univerziteta – da oni nisu i neće biti obuhvaćeni nikakvim zahtjevima za ekstradicijom ili nečim sličnim, ali to je unutrašnja stvar turske države. Našim studentima i tim obrazovnim institucijama neće se desiti ništa loše; naša država ima svoje zakone, i predsjednik Erdogan ne traži nikakvu suspenziju tih zakona. A što se tiče Fethullaha Gulena, on će morati biti izručen Turskoj i njemu će biti suđeno prema turskim zakonima i pred očima međunarodne javnosti! Svaki predsjednik i svaka vlada u svijetu dužni su da štite ustavni poredak svoje zemlje. Šta bi htio Hafizović: da se nakon onolike krvi niko ne privede sudu pravde u Turskoj?

- Hafizović tvrdi da su Fethullah Gulen i predsjednik Erdogan nekada bili prijatelji, ali da Predsjednik sada, nakon što je, prema Hafizoviću, inscenirao vojni puč, izdaje toga i sve svoje prijatelje kako bi se očuvao na vlasti i uveo predsjednički sistem, što Hafizović naziva „mračnim zahjtevima“ koji su Tursku doveli „gotovo na ivicu građanskog rata“...Zbog čega je i kada puklo na relaciji Erdogan – Gulen i šta Vi mislite kako će se ovo završiti?
LATIĆ: Nažalost, ataci na Tursku i njezinu ukupnu aktualnu vlast ne prestaju i vjerovatno neće tako brzo prestati, ali Turska je nakon one krvave noći postala još jača, čak možda nikada nije bila jača kao danas. Predsjednik Erdogan, turska Vlada, Parlament, opozicijske stranke, Generalštab, Dijanet (vjerska organizacija Turske) – usaglašeni su oko nacionalnih interesa. Ja ne znam koji bi danas narod bio politički svjesniji od turskog naroda! Ne znam koji bi danas muslimanski narod tako zdušno, iskreno i svjesno radio za naš Ummet kao turski, većinom muslimanski narod! A što se tiče odnosa predsjednik Erdogan – Fethullah Gulen, oni su bili dobri do prije pet-šest godina, i pogoršali su se onda kada je Gulen počeo da diktira iz Pensilvanije šaljući zahtjeve koji su bili nerealni. Predsjednik Erdogan i njegova Vlada bili su stabilizirali odnose sa Generalštabom ukinuvši mu političke ovlasti u Parlamentu a prethodno zatvorivši blizu 200 oficira koji su izvodili krvave atentate nad turskim narodom pripisujući ih „islamistima“, stabilizirao odnose sa Grčkom, u pregovorima sa kurdskim predstavnicima bio doveo ovo pitanje do konačnog rješenja, na obostrano zadovoljstvo, kiparsko pitanje bio bar smirio, pokrenuo proces za učlanjenje u EU... itd., sve dok nije izbila sirijska kriza. Predsjednik je od Gulena zatražio da se vrati u zemlju, da osnuje političku stranku i legitimno osvoji vlast ako bude mogao, da njegov pokret radi svoj posao ali u turskom državnom sistemu, nipošto izvan njega! Međutim, F. Gulen je to sve odbio. Ostalo je našoj javnosti manje-više poznato.

- Vi kažete da je predsjednik Erdogan, spasivši Tursku, intencionalno spasio i naš Ummet?
LATIĆ: Ja kažem da je dragi Allah, dž.š., spasio predsjednika Erdogana, a on i njegov narod spasili su Tursku kao, u političkom smislu, najljepše izdanje našeg Ummeta danas. Da je vojni puč uspio, Erdogana bi snašla sudbina Muhammeda Mursija, a Turska bi danas bila u krvoproliću i njeni građani bi živjeli pod represijom marionetske vlade koja radi za interese neprijatelja Ummeta. Također, mi, muslimani Bosne i Balkana, živi smo svjedoci da slaba i destabilizirana Turska znači belaj, nemir, čak i ratne strahote i krvoprloliće na Balkanuǃ Hvala dragom Allahu koji je osujetio planove zlikovaca koji su pokušali da izvedu vojni udarǃ Turska je pod vođstvom Erdogana doživjela pravi procvat i upravo zbog tih postignuća Erdogan je zasmetao neprijateljima Ummeta. Zapravo, njima smeta jaka i prosperitetna država Turska, a predsjednik Erdogan se pokazao kao pravi lider i državnik. Neprijateljima islama i muslimana smeta svaka vlast i svaki muslimanski predsjednik ili vladar koji istinski radi na ekonomskom, naučnom i kulturnom jačanju svoje države i naroda.