Dr. Bajram REDŽEPAGIĆ Kroz svoje knjige Habib Mandžić nas postepeno dovodi do saznanja da je čovjek nesavršeno biće, da zapravo uči na greškama i da je glavna tajna njegovog napretka učenje u neprestanom popravljanju svojih grešaka. Bez grešaka ne bi napredovao. Ili, kako bi se Mandžić izrazio i rekao: da je cijela čovjekova savršenost u nesavršenosti. Savrsenost u nesavršenosti je upravo u tome da je čovjekovo nesavršenstvo otvoreno u savršenosti, u razvoju, koji u svom postupnom usavršavanju gotovo ne poznaje granice.

Habib Mandžić je jedan od najvećih i najznačajnih bosanskih, bošnjačkih i balkanskih savremenih pisaca. Autor je brojnih knjiga koje su pobudile pažnju velikog broja čitalaca i književnih kritičara. On je jedan od rijetkih savremenih pisaca koji je rođen u Srebrenici, Bosni, a živi i stvara u Australiji. Svoj život je posvetio pedagoško-prosvjetiteljskom radu i književnom stvaralaštvu. Svojim blistavim djelima ušao je u domove ne samo Bošnjaka i Bosanaca, već i u domove ljudi raznih kultura u Australiji i diljem svijeta.

Njegova prva knjiga “Bosanske sirat-ćuprije,” odmah je privukla moju pažnju. Ja sam o toj lijepoj knjizi pisao širi književni osvrt, objavivši ga u “Magazinu Bosna”, prije nekoliko godina. U ovoj knjizi Mandžić dijeli svoja razmišlja o svijetu, životu, pojedincu, čovjekovoj sudbini i domovini Bosni sa svima koji budu dolazili u doticaj s njom.

Knjiga je prepuna motiva i tema iz rodnog zavičaja, Srebrenice, i Bosne, ali knjiga opservira mnoge teme i dileme, kako lokalnog tako i univerzalnog karktera i ujedno stavlja u centar i težište mladog čovjeka, tj djecu i omladinu. Pisac glavnu poentu i žižu interesiranja stavlja na pedagoško-pshiloški pristup i znacaj pouke roditeljima, kako usmjeriti mlagod čovjeka i odvojiti ga od poroka koji okruzuju i mame mlade ljude, uvodeći ih u svijet alkohola, droge i bluda, naprimjer.

Habib Mandžić nije od onih naših intelektualaca što su, odlazeći u bijeli svijet zaboravili svoj jezik, i mjesto gdje su rođeni, školovani, odakle su krenuli, što su zaboravili svoj zavičaj, duhovnost, svoj islam, običaje, prag i toprak, povijest, događaje, zlo kojemu bijahu izloženi Bosna i Bošnjaci, nije od onih koji se boje kazati ono što osjećaju i misle. On svojim stvaralačkim djelom nostalgiju pretvara u odlućnost, a radost pripadanja islamu u obavezu da se islam zauvijek voli, poštuje i čuva.

Mandžićeve sljedeće knjige: “Potraga za srećom” i “ Budi sretan” (engleska verzija, “Be Happy”), nude dragocjene naputke o tome kako doći do sreće, ili još bolje: kako biti svjestan svoje sreće, kako je sačuvati, kako na nju gledati itd.

Habib Mandžić je svojom prvom knjigom, Bosanske sirat-ćuprije, sebe najavio kao bosanskohercegovačkog i bošnjačkog pisca rijetko viđene mudrosti i iskustva. Rođen je i odrastao u okolini neprežaljene Srebrenice. Osim onog najbitnijeg, životnog iskustva, Mandžić sintetizira najbolje tradicije muslimanskog i zapadnjačkog doživljaja svijeta i čovjeka u tome svijetu, kao i mudrost iz najboljih spisa sa trazličitih meridijana naše planete.

I ove njegove knjige, “Potraga za srećom” i “Budi sretan”, ekstrat su svih tih iskustava. To su knjige upućene ljudima koji su vecć sagledali dubine trpnje i iskušenja života. Saznanje je patnja, govorili su stari Grci. Svim čitaocima koje su doticale ili dotiču životne patnje i iskušenja Mandžićeve knjige će doći kao mehlem na ranu, kao kvalitetni pogled na vlastiti život i još bolje planiranje vlastite budućnosti.

I svojom novom knjigom “Radari ljudskih duša”, Habib Mandžić se još jednom potvrđuje kao odličan savremeni pisac koji se bavi suvremenim temama i dilemama sa kojima se današnji čovjek susreće i pati.

Habib Mandžić nastoji i uspijeva da svojim knjigama koje su porodični savjetnik i eliksir, priručnik, i kao male enciklopedije, praktične i korisne za svakog roditelja i mladog čovjeka, da pronađe informaciju i savjet, kako postupiti u datom trenutku i pomoći svome djetetu, kako ga izvesti na pravi put. Na taj način Mandžić pokušava da osvijetli put svakom pojedincu i porodici da kroz život ide lakše, sretnije i bezbolnije.

Mandžić se u ovoj knjizi koristi dovitljivim, prepoznatljivim ali i krajnje vješto plasiranim metaforama, kao i primjerima i usporedbama iz običnog života. Mandžić će zainteresiranog čitaoca povesti na mentalno putovanje kroz labirinte nedoumica i dilema, te mu ponuditi da se sam, kao u ogledalu, prepozna u opisanim situacijama i ponuđenim riješenjima.

Autor naglašava da su skice rješenja za moderne izazove i nedaće kodirane u svakom čovjeku, skrivene u neiscrpnom potencijalu ljudske svijesti, materijaliziranoj u moždanim procesima s kojima se, kako autor piše, nekakva umjetna inteligencija ne može usporediti. Međutim, kako sam naslov knjige “Radari ljudskih duša” sugerira, taj unutarnji potencijal se, uz malo strpljenja i znanja, može otkriti i aktivirati.

Knjiga “Radari ljudskih dusa” motivira čitatelja da zaviri u sebe i potraži svoj osobni kompas te pokusa uspostaviti pozitivni balans između mnogostrukih zahtjeva vanjskog svijeta i svog unutarnjeg mentalnog centra, koji čini stvarnu srž nasih identiteta.

Putujući kroz Mandžićevu knjigu, čitatelj će svakako biti potaknut na razmišljanje, ali će se također upoznati i s praktičnim idejama vezanim za samopomoć i prepoznavanje osobnih unutarnjih resursa neophodnih za konfrontiranje sve kompleksnije svakodnevice suvremenog čovjeka.

Kroz svoje knjige Habib Mandžić nas postepeno dovodi do saznanja da je čovjek nesavršeno biće, da zapravo uči na greškama i da je glavna tajna njegovog napretka učenje u neprestanom popravljanju svojih grešaka. Bez grešaka ne bi napredovao. Ili, kako bi se Mandžić izrazio i rekao: da je cijela čovjekova savršenost u nesavršenosti. Savrsenost u nesavršenosti je upravo u tome da je čovjekovo nesavršenstvo otvoreno u savršenosti, u razvoju, koji u svom postupnom usavršavanju gotovo ne poznaje granice.

Preko Mandžićevih knjiga mladi i stari, bolesni i zdravi, zaljubljeni i željni ljubavi, ravnodusni i zabrinuti mogu upoznati sebe i svoje međusobne odnose, da bi se što bolje razumjeli i tako zbližili, te ujedinili u jedno sretno društvo.

Habib Mandžić nastoji i uspijeva da svojim knjigama koje su porodični savjetnik i eliksir, priručnik, i kao male enciklopedije, praktične i korisne za svakog roditelja i mladog čovjeka, da pronađe informaciju i savjet, kako postupiti u datom trenutku i pomoći svome djetetu, kako ga izvesti na pravi put. Na taj način Mandžić pokušava da osvijetli put svakom pojedincu i porodici da kroz život ide lakše, sretnije i bezbolnije.

Također, put do sebe i izlazak iz teških situacija nije lahak niti jednostavan za one koji su izgubili kontakt s porodicom. Tu je odgovornost škole i zajednice, pedagoško-zdravstvenih institucija da se pobrinu da zastranjeni mladi ljudi nađu mjesto u društvu i postanu korisni članovi zajednice, te nebudu regrutovani u razne sekte i terorističke organizacije.

U knizi “Potraga za srećom”, Mandžić veoma uspješno traga za putevima kako mlad čovjek u raznim situacijama da nađe svoj put i mjesto i da zadovolji svoju dušu i srće, i u edukatoivnom i pedagoškom smislu, ali i u dusevnomoralnom smislu, da nađe sebi druga s kojim će graditi zdravu zajednicu, imati djecu i biti sretan kroz život.

U mnogim situacijama i prilikama Mandžić konfrontira slučajeve pojedinaca i pronalazi odgovore, daje svoje mišljenje ne prejudicirajući, ne želeći da prosuđuje i osuđuje, već samo ukazuje na probleme i pojave i značaj ranog otkrivanja anomalija i negativnosti kod mladeži. Ti mladi ljudi će kasnije naći sebe, ako su primili pravi savjet u porodici, kod psihologa ili liječnika. A sve se ovo naprijed kazano može naći u knjigama Mandžića, kao porodični priručnik - savjetnik ili narodni liječnik.

Zato nije ni čudo da je Habib Mandžić dao naslov knjigama “Budi sretan”, i “Radari ljudskih duša”. Naslovi adekvatno odgovaraju temi i problemu kojeg knjige obrađaju.

Knjige su pisane čistim, prirodnim, bosanskim jezikom, gdje se u dijalogu daju kolokvijalni izrazi ali su teme i motivi ne samo lokalni i regionalni već univerzalni. Habib Mandžić je i kao naučnik i kao jezikoslovac, lingvista, stvorio pozamasno stvaralačko djelo kome mnogi pisci mogu pozaviditi jer je na taj nacin ušao u mnoge domove, ne samo Bosne i dijaspore, već i u druge kulturne sredine. Njegovo naučno, pedagoško-didaktično, psihološko i jezikoslovno umijeće doprinijelo je da gotovo svaka mozaička cjelina u knjigama ima i posebno obilježje, ali se lahko čita i pamti kao porodični savjetnik i priričnik. Njegovim knjigama se čitalac često vraća i ponovo ih iscitava, krepeći dušu i nalazeći inspiraciju, poruku i savjet u svakodnevici života i životnim iskušenjima.

Ako rezimiramo ovo što smo naprijed kritički pisali o stvaralačkom djelu Habiba Mandžića, o naučnom, književnom, leksičkom i pedagoško-psiholškom opusu obrađenom u njegovim knjigama, možemo zaključiti da je naša bosanska kulturna sredina i ostale kulturne sredine s Habibom Mandžićem dobili velikog i značajnog stvaraoca i pedagoško-psihološkog i kulturnog radnika, - a njegove knjige postaju već pravi biser nacionalnog i internacionalnog književnog kruga.