DR. MUSTAFA CERIĆ: Odmah da kažem ja nisam buntovnik, ali jesam savjetnik Bakiru ako hoće da me čuje. Ali, prije toga želim da kažem da sam svjestan koliko je teško i mučno kad moraš danima prsustvovati bul-sesijama ["bull sessions"], kad moraš slušati sranje ["bullshit"], kad moraš biti podvrgnut hambugu ["humbug"]. Ne, nije teško razumjeti o čemu je ovdje riječ. Jer, to mi u Bosni čujemo i vidimo svaki dan. Čujemo i vidmo ljude ["političare"]; čujemo i vidimo bulšite, koji ne govore ni laž ni istinu. Oni govore samo o sebi ono što nisu i ono što jesu da ostave utisak kod sugovrnika da su samo oni važni i niko drugi. To su oni u Bosni, kojima nije ni narod ni država na srce, već samo njihova lična promocija. To su bulšiti, koji proizvode bulšit. "Sranje" je ružna riječ na bosanskom, ali nema druge riječ za englesku riječ "bullshit", ali za njemaču riječ "humbug" ima manje ružna riječ: "bezveze" ili "besmisleno". Dakle, sa politikom "sranja" i "besmisla" teško je ostati politički mirišljiv i suvislan.

Poznanici mi proslijediše današnju kolumnu Vlastimira Mijovića na balkans.aljazeera.net pod naslovom "Krivi čovjek na pravom mjestu".

Znam, uradili su to iz brige, ali i iz muke. Brinu se ljudi šta će biti s nama (Bošnjacima)? I muka ih hvata što ne mogu ništa učiniti da svima u Bosni bude bolje, mirnije i sigurnije. Novinar Mijović nije ni obični novinar, ni obični bosanski građanin. Mijović je nadprosječni novinar i ugledni bosanski patriota. Njegova riječ ima visoki bosanski rejting.

Što se tiče medijskog utjecaja Al-Jazeere, on SE ne smije zanemariti. Ponekad mi, međutim, nije jasno da li Al-Jazeera regionalizira i globalizira bosansko pitanje ili kroz Bosnu bosnalizira regionalne i globalne probleme. Odgovor na to pitanje ostavljam Al-Jazeeri. No, moram kazati da sam se iznenadio što je Al-Jazeera pustila današnju vrlo kritičnu i rizičnu kolumnu Vlastimira Mijovića o Bakiru Izetbegoviću.

Nisam ni politički fan, ni plačeni advokat Bakira Izetbegovića, ali jesam Bošnjak koji prati šta se zbiva u mom narodu i mojoj državi. Bakir Izetbegović trenutno ima najviše vlasti u ime Bošnjaka. On, dakle, ima i najviše odgovornosti za stanje bošnjačkog naroda i bosanske države. Bakir je sin Alije Izetbegovića. To je njegova prednost u odnosu na sve druge Bošnjaka u ovom povijesmom trenutku. Ta činjenica iznuđuje Bošnjake da u startu poštuju Alijinog sina. To i Bakir zna, pa se, stoga, često više pouzdaje u ugled svoga oca, negu u svojU vlastitu pamet. Bošnjaci hoće da vide Bakira kao Aliju, ali im se čini da im neki Aliju predstavljaju kao Bakira. Neki misle da otac sve više liči na sina, a ne sin na oca.

Mijović u svojoj današnjoj kolumni upozorava da sin Bakir nije ni nalik na svog oca Aliju. "Bez ijednog zabijenog gola, zbog porijekla, dospio je u visine u kojim mu se zamantalo. Pa se, poput nekadašnjeg “ruskog medvjeda”, Borisa Jeljcina, kojim je upravljao alkohol, ponaša kao slon u staklarskoj radnji. O šta god se očeše, to se s praskom razbije. U svom dvostrukom predsjednikovanju Bakir Izetbegović uspio je da iskoristi svaku priliku da pokaže svoju nesposobnost, da nas zasmije i istovremeno rastuži svojim “talentom” za postizanje autogolova. Uspio je, za šest posljednjih godina, koliko je u poziciji da njegova riječ u bošnjačkoj politici ima najveću težinu, da napravi sve što ne valja: i greške i greškice i grešketine", - glasan je i neprikosloven Mijović na portal balkans.aljazeera.net.

Novinar Mijović nije ni obični novinar, ni obični bosanski građanin. Mijović je nadprosječni novinar i ugledni bosanski patriota. Njegova riječ ima visoki bosanski rejting... No, moram kazati da sam se iznenadio što je Al-Jazeera pustila današnju vrlo kritičnu i rizičnu kolumnu Vlastimira Mijovića o Bakiru Izetbegoviću.

Sa dužnim poštovanjem, ali ovo je, Mijoviću, preoštra ocjena o Bakiru Izetbegoviću. Ja sam vjerovatno zadnji čovjek koji treba da brani Bakira, ali ipak osjećam potrebu da kažem da Bakir nije ni bolji ni gori od drugih političara u Bošnjaka. No, mislim da je za nijansu bolji od ostalih političara u Bosni. Slažem se da, možda, nije na potrebnoj visini političkog izazova i državnog zadatka, ali Bakir je, nakon rahmetli Sulejmana Tihića, bio jedini mogući izbor Esdeaove realpolitike. Vjerovatno je bilo i boljih rješenja, ali nije bilo realnih šansi za promjene u SDA-a. Bošnjaci su svjesno ili nesvjesnu već bili upali u mentalni sklop političko-dinastijske komocije. Ni sam Bakir nije imao izbora, već da naslijedi svoga oca u stranci, a onda i u državi. To je za ljude oko njega bila najbolja solucija i najsigurnija politička komocija. Ali, to je loša situacija za Bakira, a da ne govorimo o tome kakva je to situacija za Bošnjake i za Bosnu. O tome Bakir nije razmišnjao ni tada ni sada. A što bi ako mu se sve tako lahko slaže po volji. No, Mijatović mu sada remeti taj mir i buni Bošnjake protiv njega na Al-Jazeeri.

Odmah da kažem ja nisam buntovnik, ali jesam savjetnik Bakiru ako hoće da me čuje. Ali, prije toga želim da kažem da sam svjestan koliko je teško i mučno kad moraš danima prsustvovati bul-sesijama ["bull sessions"], kad moraš slušati sranje ["bullshit"], kad moraš biti podvrgnut hambugu ["humbug"]. Ne, nije teško razumjeti o čemu je ovdje riječ. Jer, to mi u Bosni čujemo i vidimo svaki dan. Čujemo i vidmo ljude ["političare"]; čujemo i vidimo bulšite, koji ne govore ni laž ni istinu. Oni govore samo o sebi ono što nisu i ono što jesu da ostave utisak kod sugovrnika da su samo oni važni i niko drugi. To su oni u Bosni, kojima nije ni narod ni država na srce, već samo njihova lična promocija. To su bulšiti, koji proizvode bulšit. "Sranje" je ružna riječ na bosanskom, ali nema druge riječ za englesku riječ "bullshit", ali za njemaču riječ "humbug" ima manje ružna riječ: "bezveze" ili "besmisleno". Dakle, sa politikom "sranja" i "besmisla" teško je ostati politički mirišljiv i suvislan.

Bakir Izetbegović trenutno ima najviše vlasti u ime Bošnjaka. On, dakle, ima i najviše odgovornosti za stanje bošnjačkog naroda i bosanske države. Bakir je sin Alije Izetbegovića. To je njegova prednost u odnosu na sve druge Bošnjaka u ovom povijesmom trenutku. Ta činjenica iznuđuje Bošnjake da u startu poštuju Alijinog sina. To i Bakir zna, pa se, stoga, često više pouzdaje u ugled svoga oca, negu u svojU vlastitu pamet.

Upravo zbog svega toga ti, Bakire, moraš biti svjestan tvoje povijesne odgovornosti za narod i državu. Ne slažem se sa ocjenama Mijovića o tebi, ali bilo bi neozbiljno i od tebe i od mene da to bacimo pod tepih. Mijović nije skroz promašio. Unekoliko je pogodio u sridu. Moja najviša briga je, Bakire, da nemaš pravoga uvida u stanje naroda. Nije sporna karizma tvoga babe. Nije sporno ni tvoje pravo na babino naslijeđe. Sporna je zakočenost političke misli i akcije u Bošnjaka. Kočnica si ti, Bakire, jer narod ima osjećaj da ponedak ne znaš šta treba da radiš. Ne znaš da vodiš, ali ne dopuštaš ni nekom drugom; onom koji zna, hoće i može da ispred tebe vodi. Narod nekako osjeća da si ostao sam. Ali, nisi sam. MI smo svi s tobom i iza teba kad vidimo da ideš pravim putem. Zato nemoj skretata s pravoga puta.

Osjećao sam mojom obavezom da ti ovo kažem, jer vjerujem da imaš u sebi još dosta onog Bakara, kojeg poznajem u našim najtežim danima.

Bakire, nije nam situacija dobra, posebno nakon krvavih događaja u Europi i Turskoj. Treba li reći da se i odnosi između Hrvatske i Srbije pogoršavaju. Ništa opet ne može bez osvrta na Bosnu. I sa istoka i sa zapada. Svi se zaklinju u Bosnu i očekuju od Bošnjaka da ih razumiju; i Dodik i Čović; i kad su jedan i kad su dvojica; i kad su mirni i kad se bune; i kad su u pravu i kad su u krivu - svi gledaju u Bošnjake da budu na njihovoj strani. Pa, ako ne budu na ovoj ili onoj strani, ili ako budu na ovoj ili onoj strani - ne gine im da budu opet krivi, ovako ili onako. To se u Europi zove "krvna kleveta" ["blood-libel"]. Od ovog našeg stanja do stanja općeg blagoslova put nije kratak, ali nije ni dug ako imamo volje i snage da na taj putu svi zajedno krenemu pouzdani u Boga i u sebe.

Nije lahko biti prvi u Bošnjaka, ali nije teško ni Bošnjake okupiti oko istinske ideje za očuvanje njihove vjere, nacije i države.

Bakire, izbor je tvoj: da čuješ glas ili da ga ne čuješ.

Dužnost je naša: da budemo budni i da čuvamo stražu.

Bog sve čuje i sve vidi!