Elmedina MUFTIĆ: Čule su se mnoge reakcije iz zvanične Srbije, razni ministričići, stefanovići, vulići, pa i ovi naši laktaški referendumaši su se dali na komentare i poruke u stilu nema znaka jednakosti između Banja Luke i Novog Pazara?! Svakom normalnom i elementarno obrazovanom čovjeku posve jasno da tog znaka ne može ni biti, jer Sandžak je historijska činjenica, dok je manji entitet u BiH nastano na krvi i počiva na kostima nevinih žrtava genocida, dok je Srbija sa Crnom Gorom planer, naredbodavac i izvođač tih zlikovačkih radova. Tako da Bakir Izetbegović i nije stavio znak jednakosti ne samo između regija već ni između gradova i samo je poredio trenutno stanje i pokazao Vučiću i ostaloj bratiji da Bošnjaci sazrijevaju i politički i nacionalno.

Posjeta Sandžaku od strane najviše državne delegacije BiH, koju su činili predsjedavajući Predsjedništva BiH, Bakir Izetbegović, predsjedavajući Vijeća ministara, Denis Zvizdić, i još nekolicina visokih državnih dužnosnika je više nego iznenađenje. Jer, moramo priznati, nismo navikli da se predstavnici političkog života Bošnjaka iz matice Bosne i Hercegovine nešto posebno interesuju za stanje Bošnjaka van granica iste. Mada je svima jasno da je BiH matica svih Bošnjaka ma gdje se oni u svijetu nalazili.

Nakon više od četvrt stoljeća Bošnjaci u Sandžaku su doživjeli da im u posjetu dođu zvanični predstavnici političkog života Bošnjaka BiH, i time im na jedan minimalan način ukažu poštovanje i pokažu da nisu sami i ostavljeni, da imaju podršku u borbi za jačanje nacionalnog i političkog identiteta, te nastojanja da od vjerske skupine na koju su bili svedeni polahko izrastaju u faktor koji se ne može ignorisati, a još manje se može i smije zanemarivati odnosno negirati.

Ovakva posjeta je trebala da bude daleko prije, i da bude upriličena prvenstveno svim Bošnjacima Sandžaka bez obzira na političku pripadnost, iz razloga što je BiH matica svih Bošnjaka, i što su zvanični predstavnici Bošnjaka u BiH odgovorni za stanje svih Bošnjaka u granicama i van granica jedine nam domovine. Međutim, iako je posjeta visoke delegacije države BiH Sandžaku svedena na jednostranačkom SDA sastančenju, ipak reakcije iz Beograda i Banja Luke vratili je na državnički nivno, što Sandžak kao historijska činjenica zaslužuje. Mada je za u buduće od velike važnosti da se u takve posjete prvenstveno ide Bošnjacima, jer je daleko bitnije biti predstavnikom svih Bošnjaka, nego predsjednikom SDA, jer SDA nisu svi Bošnjaci, a svi Bošnjaci jesu nacija za koju su upravo odgovorni oni kojima je dato povjerenje većine Bošnjaka, odnosno koji vrše funkcije koje ih obavezuju da se brinu o svakom Bošnjaku.



Koliki je značaj i potreba ovakvih posjeta, govore u prilog i reakcije i akcije onih kojima smeta homogenizacija bošnjačkog korpusa, koji vide svoju snagu u našem rasulu i koji ne dozvoljavaju da su Bošnjaci jedno tkivo i da je BiH matica svih Bošnjaka. Jer im to osujećuje namjere da se nakon genocida u kontinuitetu nametnu i vladaju Bošnjacima tako što im stoljećima oduzimaju osnovna ljudska prava, kao što je identitet, jezik, kultura, pa im onda na kašikicu ili sistemom infuzije kap po kap vraćaju ista, ali nikad dovoljno da se osjete jakima ali tek toliko da prežive. Bošnjaci u Sandžaku su odavno shvatili da moraju preuzeti odgovornost za sebe i u velikom dijelu su uz Božiju pomoć uspjeli da postanu faktor u nacionalnom i političkom životu. Uspjeli su da se njihov glas čuje daleko, da se zna da su živi i da ne žele da povijaju kičmu i da ih se hrani mrvicama, nego da hoće, traže i zahtijevaju da sami kusaju kašikom demokratije, ljudskih, nacionalnih, vjerskih i kulturnih sloboda.

Sama posjeta i sve kazano i poručeno s iste dočekano je na nož od strane zvaničnika iz Srbije, što daje još veći značaj istoj, svaka izgovorena riječ predsjedavajućeg Predsjedništva Bakira Izetbegovića je vagana farmaceutskom vagom i na svaku se imala i dala replika i to u stilu nacionalizma i šovinizma. Što je opet pokazalo koliko su iskrene i prijateljske namjere Vučića i politike koju proklamuje u odnosu na Bošnjake u Sandžaku, u najmanju ruku su opasne i despotske, jer javno negodovanje na posjetu Novom Pazaru i izlijevanje bijesa na izjavu Bakira Izetbegovića: „Ne izbjegavam Beograd, ja sam tamo bio nekoliko puta. Ovo je prva moja posjeta Novom Pazaru nakon 26 godina. To što Beograd nije obaviješten ne znači da ga zaobilazimo. Isto vam je to kao kad predsjednik Srbije Tomislav Nikolić i premijer Aleksandar Vučić posjećuju Banjaluku i Trebinje, pa mi to ne smatramo zaobilaženjem Sarajeva“. Ipak istupi srpskih poličara s obje strane Drine je dovoljan pokazatelj da ni milimetar nisu odstupili od politike balkanskog kasapina Slobodana Miloševića. Da je posjeta za rezultat imala samo još jednom pokazivanje pravog lica Srbije, bilo bi posve dovoljno, a imala je i druge jake i bitne poruke, koje mogu i znaju razumjeti samo Bošnjaci u Sandžaku.

Čule su se mnoge reakcije iz zvanične Srbije, razni ministričići, stefanovići, vulići, pa i ovi naši laktaški referendumaši su se dali na komentare i poruke u stilu nema znaka jednakosti između Banja Luke i Novog Pazara?! Svakom normalnom i elementarno obrazovanom čovjeku posve jasno da tog znaka ne može ni biti, jer Sandžak je historijska činjenica, dok je manji entitet u BiH nastano na krvi i počiva na kostima nevinih žrtava genocida, dok je Srbija sa Crnom Gorom planer, naredbodavac i izvođač tih zlikovačkih radova. Tako da Bakir Izetbegović i nije stavio znak jednakosti ne samo između regija već ni između gradova i samo je poredio trenutno stanje i pokazao Vučiću i ostaloj bratiji da Bošnjaci sazrijevaju i politički i nacionalno.



S toga, treba se uzeti važna poruka iz ove posjete i nastaviti punim intenzitetom , te obići i Bošnjake na Kosovu, u Hrvatskoj, Makedoniji, drugom dijelu Sandaža koji gegrafski pripada Crnoj Gori, Sloveniji kao i širom svijeta. Jer svaki Bošnjak je bitan, nema nas puno da bi nas bilo previše, a opet ima nas sasvim dovoljno da budemo faktor ma gdje god da jesmo...

Na kraju, bez umanjivanja vrijednosti posjete državne delegacije BiH Sandžaku, što jeste historijski čin, ali s obzirom da je Bakir Izetbegović sa stranačkim kolegama potpisnik izjave kojom se ta stranka “ogradila od ekstremizma i nasilja koji neki čine u ime islama”, što je svakako Bošnjacima strano, ali kako saznajemo da se prije toga nisu konsultovali sa institucijom Islamske zajednice. Bilo je za očekivati da su se prije takve izjave svi potpisnici skupa ogradili od onih članova SDA Sandžaka koji su radili na razbijanju Islamske zajednice u Srbiji i Sandžaku, i koji su mimo svih islamskih i bošnjačkih propisa stvorili srpsku paravjesrku tvorevinu sa sjedištem u Beogradu, na taj način svjesno i inatom odbijajući dio sandžačkih Bošnjaka od duhovnog centra Sarajeva. Zna to Bakir dobro da sva javnost to zna o kome se radi, ali prešućuje da upre prstom u njega. Svakako SDA potpisana “izjava o islamu i življenju u inkluzivnom islamu” imat će smisla kada se njeno čelništvo i članstvo vrate pod krov Mešihata Islamske zajednice u Srbiji i Sandžaku, koji su dio Islamske zajednice u BiH sa sjedištem u Sarajevu, duhovnom centru svih Bošnjaka. Do tada “izjavu” neka okače Jusufspahićima o rep.