Elmedina MUFTIĆ: Mi u Bosni i Hercegovini i Sandžaku, Bošnjaci koji slijede časnu vjeru islam, treba da uzmemo posebne upute iz ramazana, da se osnažimo i vjerski i nacionalno, da zajedništvo i druženje u ramazanu prenesemo da jačanje i zbijanje safova u vjerskom, nacionalnom, kulturnom identitetu, da njegujemo kulturu pamćenja na genocid, kao sto kroz vijekove njegujemo sjećanje na Bedr. Da pokušamo slijediti stazu Bedra, onih najboljih među nama a to su ashabi Allahovog Poslanika, koji su istinskom borbom, čistim nijetom, bez ikakvih ličnih interesa uspjeli da pobjede mnogobrojnijeg neprijatelja i udare čvrste temelje opstanku i širenju islama.

Allahovom dž.š. milošću nalazimo se u mubarek mjesecu ramazanu koji u sebi nosi mnoge posebnosti, koje su Allahova milost, uputa i znak čovjeku koji je razumom obdaren. Ramadan - ramazan ima značenje žege, žestine, vreline koja sažiže, što znači da ramazan u duhovom smislu topi, sažiže grijehe kod čovjeka, da u svom značenju za duhovni život čovjeka predstavlja sunce bez kojeg nema života, da svetošću koju u sebi nosi je suština suštine, duša duše, spas, nada, milost ummetu. Ramazan je mjesec, Allahove neizmjerne milosti (rahmeta), mjesec Kur`ana (upute), mjesec koji u sebi nosi noć vrjedniju od hiljadu mjeseci Qadr, mjesec najznačajnije bitke u historiji islama, Bitke na Bedru, koja se odigrala 17. dana mjeseca ramazana, gdje je mala skupina vjernika koju je predvodio Poslanik s.a.v.s., s istinskim jekinom (pouzdanjem) u Allaha dž.š., s čistim nijetom koji je bio satkan od niti ljubavi za Allaha i Njegova poslanika i istinske želje da Allahova riječ bude gornja uspjela da pobijedi mnogostruko nadmoćnijeg neprijatelja, i time udari temelje jačanja islama i konačne pobjede istine nad laži, svjetla nad mrakom, znanja nad neznanjem, vjere nad kufurom...

Ramazan je mjesec iftara i sehura kao posebne radosti za postača, mjesec bereketa, mjesec sadake, mjesec kad čovjek nastoji da oživi one iskonske vrijednosti u sebi s kojima je na ovaj svijet poslan da na njemu red i harmoniju uspostavlja. U ramazanu se više nego u ostalih 11 mjeseci bavimo i sociološkim aspektom, postajemo senzibilniji prema slabijima, obespravljenima, prema onima koji trpe nepravdu. Ramazan je jasan znak, uputa, kakvi treba da budemo, kakvi smo najbolji sebi i drugima. Svaki znak ima razlog svog postojanja, tako i ramazan koji nas postom upućuje da je moguće doći do pobjede u najtežem džihadu, a to je borba sa samim sobom, postom pobjeđujemo sebe, krotimo svoj nefs pred istinskim i suštinskim potrebama duše, postom razvijamo i suosjećanje s drugima, jer najlakši način razumjevanja potreba drugih je kad i sami osjetimo nedostatak vitalnih potreba za život u koje spadaju voda i hrana.

Ramazan nas upućuje na razmišljanje, što čovjeka odvaja od drugih živih bića, a to je sposobnost rasuđivanja. Poslanik s.a.v.s. je provodio vrijeme u razmišljanju, u razmišljanju je primio i prvu objavu...

Razmislimo o sebi i onome što smo mi u ovom svijetu. Pokušajmo da osjetimo suštinu, a ne samo formu ramazana. Oživimo istinske vrijednosti čovjeka koji je vrijedan Allahovog namjesništva na Zemlji. Razmislimo o svom odnosu prema ljudima, koliko smo zapostavili taj uzvišeni čin, da budemo braća i sestre jedni drugima, da drugome želimo što i sami sebi. Pokušajmo da u mjesecu druženja, sakupljanja porodice, oživimo sjećanja na sve one koji su ljudskom zlobom, ostali bez svojih najmilijih, bez svojih domova. Budimo od onih koji će u svojoj radosti ostaviti prostora da osjetimo tugu svih majki koje su ostale bez evlada, bol jetima, potrebu mazluma, osjećaj učinjene nepravde obespravljenih. Pokušajmo postati ruka koja pomaže da ustane onaj koji je posrnuo, ili ona ruka koja spriječava posrnuće. Iskoristimo pouke i poruke ramazana da osnažimo sebe na duhovnom planu i time uznapredujemo do stepena koji će nam omogućiti da zadobijemo Allahovu dž.š. milost, koja će nas odvesti do vrela na kojem se pije oprost i tako napojeni i okupani vodom oprosta da dođemo do spasa od vatre, odnosno patnji džehenema.



Ramazan je posebnost i nije on poseban ni u jednom gradu, mahali, selu, držani ili kontinentu nego on svojim dolaskom odnosno nastupanjem, čini, grad, mahalu, selo, državu, kontinent posebnim. Pokušajmo da tu posebnost što duže zadržimo u sebi. Mi, Allahovom voljom, živimo jedan mjesec u godini u ramazanu, ali zato ostalih jedanaest mjeseci ramazan treba da živi u nama.

Mi u Bosni i Hercegovini i Sandžaku, Bošnjaci koji slijede časnu vjeru islam, treba da uzmemo posebne upute iz ramazana, da se osnažimo i vjerski i nacionalno, da zajedništvo i druženje u ramazanu prenesemo da jačanje i zbijanje safova u vjerskom, nacionalnom, kulturnom identitetu, da njegujemo kulturu pamćenja na genocid, kao sto kroz vijekove njegujemo sjećanje na Bedr. Da pokušamo slijediti stazu Bedra, onih najboljih među nama a to su ashabi Allahovog Poslanika, koji su istinskom borbom, čistim nijetom, bez ikakvih ličnih interesa uspjeli da pobjede mnogobrojnijeg neprijatelja i udare čvrste temelje opstanku i širenju islama. I mi Bošnjaci smo bedem islama, i mi smo taj živi Bedr koji i danas svojim životima, krvlju i kostima daje garant da se Allahova riječ i ime slavi i veliča na ovim prostorima gdje je najnezahvalnije bilo doći i gdje je najčasnije bilo nići. Mi smo taj Bedr koji neda da se svjetlo Allahove vjere ugasi, mi smo ti koji smo ponijeli emanet šehida od Bedra preko Uhuda pa sve do Bosne da ćemo čuvati islam i njegove vrijednosti. Šehidi Bosne su hz. Hamze našega doba, oni su uzeli bajrak šehadeta od Sumeje r.a. i ponijeli ga kroz vrijeme u kojem mi živimo, oni su nama Allahovom voljom omogućili da danas ramazan živimo u miru i uživamo u blagodetima slobode u svojoj vjeri na svojoj zemlji. Mi smo dužni da emanet koji nam ostaviše iznesemo do kraja, časno i bez kalkulisanja ličnim interesima.



Iza nas je prva trećina ramazana (rahmet) pred nama su još dvije trećine, u kojima treba da nastojimo da dostignemo najiskonskiji dio u nama, da budemo od onih koji će da dočekaju Bajram duše, koji će da dožive istinski Bajram i na ovom i na budućem svijetu. Da naša duša osjeti radost kad čuje riječi Gospodara „oprošteno ti je“... Za takav Bajram se vrijedi roditi, živjeti i na kraju s ovog svijeta otići kao pobjednik koji je uspio da pobjedi samoga sebe...