Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

 
Pisana rijec


Sarajevo, Novi Pazar
IZAŠLA IZ ŠTAMPE KNJIGA "VRISAK KRVI" - ŠEFKE BEGOVIĆ-LIČINA
Procitaj komentar

Autor: B.net
Objavljeno: 15. June 2016. 21:06:03


U Bosni i Hercegovini iz štampe je izašla zbirka pripovjetki „Vrisak krvi“, pisana srcem sandžačke spisateljice Šefke Begović-Ličina iz koje pišti šehidska krv žrtava srebreničkog genocida. Šefka je ovu knjigu posvetila srebreničkim šehidima, nevinim žrtvama genocida.

Nažalost, bošnjačke institucije nemaju toliko sluha da bi financirali štampanje knjige ovakve sadržine, ili to čine hatarački samo za one koji su bliski čelnicima organizacije. Cijeneći spisateljski rad Šefke Begović – Ličina sredstva za štampanje ove knjige obezbijedili su Bošnjakinje i Bošnjaci iz New Yorka i nekoliko država zapadne Europe koji su okupljeni oko web magazina Bošnjaci.Net.

Šefka Begović-Ličina je rođena 1949. god u Bijelom Polju. Od svoje sedme godine živi u Novom Pazaru, gdje je po završetku Srednje i Više ekonomske škole, zasnovala svoju porodicu. Ljubav prema peru gaji iz školskih dana, kada je kao učenica Osnovne i Srednje škole, na književnim takmičenjima za svoje literarne radove, osvajala prve nagrade. Po završetku svog radnog vijeka u “ Dunav osiguranju” gdje je radila kao službenik i po završenoj misiji oko odgoja i školovanja svoje troje djece, počinje intenzivno da piše. U Sarajevu, gdje preko četrdeset godina živi njena porodica, 2008.god objavljuje prvu knjigu “DUŠA U LEPTIRU” - Zbirka priča, zapisa i putopisa – recenzenti dr profesor Džemaludin Latić, mgr Mustafa Prljača, književnici Fehim Kajević i Safet Sijarić Sa bratom Džavidom Begovićem, mgr elektrotehnike iz Sarajeva 2012 god izdaje SANDŽAČKI RJEČNIK, prvi u historiji Sandžaka sa 10.000 riječi, 3.000 fraza i 11.000 objašnjenja. “NISKA OD MERDŽANA” je njeno treće djelo sa 24 sandžačke priče, inspirisane istinitim događajima, koje kao prilog ima 130 crnobijelih fotografija sandžačkih hanuma u sandžačkoj narodnoj nošnji. Za štampu joj je spremna knjiga “VRISAK KRVI” sa 24 ratne priče iz Bosne i Sandžaka, napisane po istinitim događajima, recenzenti dr profesor Džemaludin Latić i književnik Isnam Taljić. Završava roman “ BREZĐETKA” o sudbini pešterske I bihorske žene, recenzenti dr profesor Sait Kačapor i književnik Safet Adrović-Vrbički. U rukopisu, završen joj roman “MIRIS ĐULA” čeka elektronski unos, zatim započet roman “FAHRUDINOV ZAGRLJAJ” – o bošnjačkom stradanju u Limskoj dolini za vrijeme Drugog svjetskog rata, Zbirku humoreski i Zbirku sandžačkih sevdalinki “SUDBINOM PONOVO ROĐENA” Piše i tekstove za zabavnu muziku, pa joj je pjesma “STARO ĆEMANE” u izvedbi Novopazarca Enesa Ukića, na Studentskom Festivalu Zabavne Muzike u Maglaju 2008. god, zauzela prvo mjesto. Šefkini tekstovi “ ZELENI SVATOVI”, “NE HALALIM TI “JUNAČE”. “TEBI GOSPOĐO EVROPO”, “NE PLAČI KĆERI” , “NE BOJ SE SINE” – posvećeni su nevino stradalim žrtvama u Bosni i Srebrenici i svake godine 11. jula širom Evrope prikazuju se kao monodrame, pozorišne predstave i recitali (ima ih na YOU TUBE u interpretaciji Nedžada Abdića) Promocije Šefkinih djela su održane u Švajcarskoj, Luxemburgu, Belgiji, Turskoj kao u mnogim sandžačkim i bosanskim gradovima. Šefka piše za nekoliko novina i magazine: Bosnjaci. net,- Njujork, Diwan magazine-Luxemburg, magazin “Zehra” – Sarajevo, Bošnjačke novine Rožaje, Preporod Sarajevo… Živi u Novom Pazaru i povremeno u Sarajevu, a trenutno radi na novim projektima

U nastavku objavljujemo predgovor i recenzije knjige.



Predgovor iz knjige "VRISAK KRVI"

I ja, Odredbom Božijom, naoštrih pero:
Da na gubilištu za svezanoga sina pisnem!
Da prezrem katila što nevinim živote oduze!
Da saburom i snagom čast kćerinu odbranim!
Da Evropu za nepravednu presudu opomenem!
Da u vječnu kuću nevjestu Zejnu ispratim!
Da krvavu bajku bošnjačkom suzom ispišem!
Da bez pokapane krvi mjesto u Bosni pronađem!
Da na tuzlanskoj Kapiji diplome crvene podjelim!
Da Fahrudina brata u nevine ćefine unotam!
Da iz Štrpca Iljazove kosti do kuće donesem!
Da, za šest Havinih sinova, zlikovce prokunem!
Da Božjim strahom, krvolocima kajanje i stid iznudim!
„Ko ubije jednog čovjeka, ubio je cijelo čovječanstvo“!

Autorica






Recenzija: Džemaludin Latić, pjesnik

I u ovoj knjizi svojih kraćih proznih ostvarenja Šefka Begović-Ličina javlja nam se sa svojom prepoznatljivom poetikom, ali i sa prepoznatljivim tematskim rasponom svoga svijeta. Ona je pisac-majka, pisac-žena, i ta je činjenica u bitnome određuje u našoj literaturi. Drugo, ona je pisac iz Sandžaka, sa fascinantnim osjećajem za sandžački dijalekt bosanskoga jezika.
Ona je pisac-majka koja je svojom dušom nadnesena nad stradanjem njezina bošnjačkog naroda, naše djece. Njezino majčinsko oko obišlo je sva poznata stratišta naše zemlje na kojima su dušmani poubijali bošnjačku mladost. Na svu sreću, ovaj pisac-žena ne pada u patetiku u svome izrazu, bar ne u onoj mjeri u kojoj bi ta patetika u bitnome naštetila njezinom umjetničkom izrazu.
U nizu ovih Šefkinih proznih tvorevina izdvaja se njezina pripovijetka "ZELENI SVATOVI" po kojoj ova knjiga ima najveću jačinu. Pripovijetka je data u imaginarnom dijalogu dviju duša koje su na ovom svijetu bile zaljubljene jedna u drugu i kao šehidi, na zelenim tabutima putuju ka mezarju u Potočarima, svojoj vječnoj kući.

IZVANREDNA PRIPOVJETKA!
IZVANREDAN DIJALOG U MONOLOGU!

Za historičare bošnjačke književnosti i ove proze Šefke Begović – Ličina ostat će dubok rudnik za istraživanje ne samo jezika, nego i islamskih vrijednosti koje njezini likovi čuvaju pred najezdom moderniteta i svih zala savremenog doba, od kojih je permanentni genocid nad njezinim muslimanskim narodom, sa svim svojim aspektima beščašća, ono najveće zlo!

Sarajevo, zul-hidždže 1436. / septembar 2015.

Prof. dr. Džemaludin Latić




Recenzija: Isnam Taljić, književnik

“VRISAK KRVI”, knjiga proze Šefke Begović-Ličina nameće mnogobrojne refleksije s književnog stajališta i uporedo, odašilje jasne poruke o zlu koje komšije i susjedi nanose Bošnjacima i priziva nas konačno nužnom osvješćenju.
Knjiga je napisana u tri sloja u smislu forme u kojoj je realizirana. To su pripovjetke, kratke priče i zapisi. Oni međusobno nisu odvojeni, nisu svrstani u posebna poglavlja ili odjeljke. Prve dvije književne vrste međusobno se prepliću kroz knjigu, dok bi se za zapise moglo reći da su oni uglavnom (uz rijetke izuzetke, naprimjer zapis o Ahmićima) situirane više u kontinuitetu i u onome dijelu koji vodi prema kraju knjige, vode čitaoca prema završnici, koja se, pak, okončava s pripovijestima.
Očigledne su distinkcije među tim spisateljskim formama. Ovdje prezentirane pripovijetke su duže i omogućavale su spisateljici da se razmahne i da do punog izražaja dođe njezino pripovjedačko umijeće. Kratke priče, kao što se i samo kaže, znatno su kraće i time njihova vrijednost nije umanjena. Naprotiv, u njima se iskazuje druga vrsta majstorstva – da se u još kraćoj formi realizira spisateska namjera o zaokruženoj cjelini na malom prostoru, kao Zapisi (o Tuzli, Srebrenici, Sarajevu, Ahmićima...) ne odlikuju se fabularnim kazivanjem. Spisateljica ih je vjerovatno uvrstila zato da knjiga tematski bude što zaokruženija i da ne propusti dati svoj obol bolu koji je posebno pogodio neke od tih gradova ili područja.
Naravno, bilo je moguće i drukčije zasnovati knjigu i ove različite izražajne forme odvojiti i svrstati ih u zasebne, u tri cjeline. Ali, s druge strane, knjiga i ovako dobro funkcionira, već i time što omogućava čitaocima izvjesne predahe u čitanju.
A oni su ovdje itekako potrebni. Ovo nimalo nije knjiga za razbribrigu i zabavu, nego traži da se svaki tekst iščita pomno i s potpunom pažnjom. Drukčije je nije ni moguće čitati, a ova i ovakva knjiga i zaslužuje takvo čitanje.
Neminovno se nameće i pitanje tzv. ženskog pisma u bošnjačkoj književnosti. Ova knjiga rastura takvu tezu, ali je, uporedo, i potvrđuje, jer je trebalo biti muško nad muškima, da bi se napisala ovakva knjiga. Nije mi poznato da je neki književnik muškarac stisnuo petlju i napisao knjigu ovakve težine, s ovolikom količinom bola, patnje i stradanja. Ali, ova knjiga pokazuje, da je, evo, to mogla učiniti žena. Na takvoj odvažnosti, na toj hrabrosti, treba čestitati književnici Šefki Begović-Ličina. Samim tim je, onda, ovo i „žensko pismo“. Istina, sasvim drukčije od naviknosti na realizaranje takve književnosti, ali se baš zato, u pravom smislu riječi, radi o ženskom pismu jer nam je autorica pokazala i dokazala da je to mogla učiniti (i učinila je) žena, sa svom svojom suptilnošću i osjećajnošću, što valjda kao biljeg u sebi nose samo žene.
To je veliki poduhvat i bošnjačka književnost bila bi značajno manjkava da ova literarna svjedočenja nisu pretočena u knjigu baš ovako kako se to usudila učiniti Šefka Begović-Ličina i pri tome konstantno držati literarni nivo, odnosno dostojanstvo književnog iskaza, što je veoma, veoma teško izvesti u situacijama koje nameću tretirane teme.
Sljedstveno načinu kojim, lijepim svojim zavičajnim jezikom, piše Šefka Begović-Ličina, upotrebljavajući i mnogobrojne prelijepe sintagme, koje se nepravedno zaturaju, kao slikovita rekapitulacija ove knjige naumpada mi rečenički sklop u vidu narodne izreke: Ženska glavo, muški taksiratu! Taj muški taksirat, tu zlu kob s kojom bi se trebala moći nositi samo muška sudbina, pokazuje to i ta izreka i ova knjiga, ipak najčešće ostaje prepušten našoj ženi, majci, supruzi, sestri, neni.
Da se razumijemo o kakvoj je hrabrosti ovdje riječ. Nije to više pitanje smije li se ili ne smije pisati o nečemu. Jasno nam je da se prije, i to sve donedavno, nije smjelo, a ko je imao tu hrabrost da je smio, slijedilo mu je robijanje i izopćenost iz društva (Alija Nametak, recimo) ili izopćenost iz društva (Enver Čolaković, u čijem su primjeru ti recidivi i dalje prisutni). Bošnjaci su se, u odbrani od posljednje oružane agresije i svojoj borbi za slobodu, uz ostalo, izborili za pravo da smiju pisati i istinu o zločinima i genocidu nad njima u tom ratu, kao i što se sada nesmetano piše o istoj temi i iz ranijih ratova i vremena. Za razliku od doskorašnjih vremena, to je postao nezaustavljiv proces.
Dogodilo se ono što nam je naš Gospodar i Gospodar svih svjetova obećao: Došla je istina i nestaje laži. Laž zaista nestaje. Nestaje, pa makar koliko god i dalje lagali oni koji su doskoro, koliko do jučer, imali moć drugima, posebno Bošnjacima, zabranjivati i samu pomisao na istinu, a kamoli da objelodanjuju oni štoim je činjeno u krvavim pirovima. I sada bi to oni htjeli, ali se njihovo više ne pita. Sada je zapisana istina o njima i nama. Evo, i u ovoj knjizi.
Da, jest, Vijećnica (Nacionalna i univerzitetska biblioteka u Sarajevu) zapaljena je prije dvadeset godina i izgorjelo je više od dva miliona knjiga. Knjige, dakle, ipak, gore, „dragi moj Bulgakov“. Ali, Šefka Begović-Ličina nije samo građanin Sarajeva. Ona živi i stanuje na više mjesta. Ona je, kao i mnogo Bošnjaka sada, građanin svijeta. Tako će se i ova njezina knjiga, ako Bog da, naći u rukama mnogih Bošnjakinja i Bošnjaka širom svijeta. I neće je čitati samo oni. Također će se naći i u mnogim bibliotekama po svijetu.
Kao i bošnjačkoj, napisao bih da ova knjiga pripada i bosanskohercegovačkoj književnosti. Naime, Šefka Begović-Ličina sebe – a i tematikom nekih ovdje prezentiranih tekstova te (mada sam svaku riječ razumuo iako nikad nisam bio u Sandžaku) karakterističnim rječnikom – predstavlja i kao sandžačku književnicu, ali je ovom knjigom i bosanskohercegovačka. To, pak, iznova dokazuje da Bosnu i Hercegovinu i Sandžak, iako razdvojene u više država, nije moguće podvajati. To je neodvojivo kad je u pitanju bošnjački korpus. Time je Šefka Begović-Ličina uporedo i bosanskohercegovačka i crnogorska, pa i srbijanska (s obzirom na jedinstvenost Sandžaka, ali i njegovu višegodišnju teritorijalnu podijeljenost) književnica, ali je, svakako, bošnjačka. Drugo je, pak, pitanje koliko je ljepote u tome, a koliko zlehude napravde spram istog, jednog, bošnjačkog naroda.
Isto tako, uz događaje koji su opisani i odnose se na posljednji rat u Bosni i Hercegovini, autorica se (Štrpci) bavi i istovemenim stradašnjem Bošnjaka na Sanžaku (koji, kao, zvanično nije bio obuhvaćen tim ratom), ali i događajima koji se, kad je u pitanju stradanje Bošnjaka, nimalo ne razlikuju od onih u Bosni 1992.-1995. u minulim ratovima u Sandžaku, i ne samo ne teritoriji Bosne i Hercegovine i Srbije, nego i Crne Gore (Bihor).
U primjeru ove knjige radi se o hrabrosti Šefke Begović-Ličina da umače oštro pero u svoje srce i da ovu knjigu ispiše krvlju (i žrtava i vlastitom), smogavši snage da o monstruoznim zločinima svjedoči do najsitnijih detalja i bez ikakvog skrivanja ili prešućivanja, žmirkanja ili uljepšavanja, a da to, ovo njeno pisanje, s druge strane i uporedo, bude literarni čin, da je literatura, a ne sudski iskaz preživjelog svjedoka ili novinski tekst o tome. To je ta njezina petlja, to je ta hrabrost, ali i umijeće ove književnice.
Mada su mi neki tekstovi iz ove knjige bili poznati i ostali u mi u uhu, jer sam ih već čitao (vjerovatno na internetskim portalima) pa mi je njihovo novo iščitavanje u tekstopisu ove knjige otvaralo i njihove nove dimenzije, ne bih posebno izdvojio nijedan tekst, posebno ne one koji su rangu pripovijedaka i kratkih priča. Bilo bi to nepravedno prema drugim pripovijetkama i kratkim pričama. Ujednačene su, sve su potrebne, važne, bitne i realizirane na – ističem to ponovo – dostojnom literarnom nivou.
Spisateljica u svaku uvodi čitaoca brzo i efektno, zatim razvija jasnu fabulu, i to uglavnom na vrlo zahtjevan, dijaloški način, da bi na samom kraju sljedilo efektno poentiranje. U svemu tome je spisateljski stil moderan, a jezički izraz veoma bogat.
I, prije nego što se potpišem pod ovo što ispisujem, a rizikujući da ovaj moj postslov postane preopširan, dozvolit ću sebi izvjesnu indiskreciju:
Ima i više od deset godina otkako sam se upoznao sa Šefkom Begović-Ličina. Bilo je to nekim drugim (televizijskim), a ne baš i književnim povodom. Doživio sam je kao snažnu i istrajnu osobu, koja zna ko je i šta je i šta hoće. Tada me prijatno iznenadila kad mi je otkrila svoje spisateljske pretenzije. Upamtio sam to i u međuvremenu pratio njezine književne početke i prve uspjehe. Bio sam pozvan i da recenziram neku od njezine prve dvije knjige, ali sam bio spriječen. U međuvremenu se pojavila i kao koautor izuzetno značajnog projekta Sandžačkog rječnika. To me izrazito obradovalo, jer je to kapitalno djelo kad je u pitanju očuvanje bića bosanskog jezika. A onda, prije mjesec-mjesec i po, upućen mi je poziv da recenziram ovu knjigu. Iako je predloženi naslov bio baš ubitačan, a ja opet zaista spriječen, nisam se mogao oglušiti. Malo je reći da mi je veoma drago što je s ovom, trećom svojom knjigom proze stasala ne samo u hrabru, nego i u zrelu književnicu. Pri tome je, što je,opet, posebno značajno zaokružila svoju pripovjednu trilogiju.
Smatrajući ovo što sam napisao potrebnim uputama u čitanje ove knjige Šefke Begović-Ličina, bez zadrške i s radošću je preporučujem za objavljivanje.

Isnam Taljić, književnik

U Sarajevu augusta 2015./1437. godine

VRH



Ostali prilozi:
» MUHABET BIHORSKE I DRUGE PRIČE - ZUMBERA MURATOVIĆA
Božidar Proročić, književnik i publicista | 26. March 2024 14:35
» NA RASKRŠĆU SVJETOVA “USKI PROLAZ” I POEZIJA SENADINA PUPOVIĆA (II)
Božidar Proročić, književnik i publicista | 21. March 2024 13:14
» VEČE SAFETA HADROVIĆA - VRBIČKOG PROZOR U DUŠU CRNE GORE
Božidar Proročić, književnik i publicista | 07. March 2024 18:21
» ”ŽIVA VODA”, REBEKA ČILOVIĆ - PJESNIKINJA INTELEKTUALKA I BORAC ZA PRAVA ŽENA
Božidar Proročić, književnik i publicista | 26. February 2024 18:09
» SVJETLOST KALJAVIH SOKAKA
Eset Muračević | 22. January 2024 21:58
» TUTANJ GENOCIDA U VELIČANSTVENOJ POEZIJI HABIBA MANDŽIĆA
Dr. Džemaludin Latić | 04. January 2024 14:39
» ADEM KURPEJOVIĆ- ČUVAR NARODNOG BLAGA
Božidar Proročić, književnik i publicista | 10. November 2023 13:02
Ostali prilozi istog autora:
» ANELA FETIĆ: USPOMENE
13. March 2024 13:12
» 20 NAJROMANTIČNIJIH GRADOVA U BIH
08. February 2024 20:15
Optuzujembann.jpg
Feljtonalijaizetbegovic.jpg
fastvee.gif
EsmirBasic2312.jpg
EnesTopalovic54.jpg
AtentatnaBosnuavdohuseinovic1mart2022ad.jpg
Beharban.jpg
RancSalihSabovic.jpg
DokfilmBosnjaci454.jpg
hrustanbanner20april2020.jpg
Bos-Eng-pasanbegovic.gif
BANA34234.jpg
ArmijaBiH.gif
NjegosMilo.jpg
bosanskahistorijabanner.png
zlatni ljiljani.jpg
njegosvirpazar.gif
Istraga-poturica.gif
sehidska_dzamija_plav140x80.gif
hotel_hollywood_ilidza_sarajevo.gif