Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Svi smo mi General Mahmuljin
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

Kolumne

Serijal: Bošnjački demokratski izazovi (6)
BOŠNJACI IZMEĐU NEODGOVORNE VLASTI I NEDEFINISANE OPOZICIJE
Autor: Džebrail Bajramović
Objavljeno: 03. June 2016. 16:06:51
Dobitnik priznanja "Zlatni ljiljan" i kandidat na proteklim izborima za člana Predsjedništva BiH Džebrail Bajramović piše osvrt na društveno-politička organizovanja Bošnjaka u matici i dijaspori.



DŽEBRAIL BAJRAMOVIĆ: Nije neosnovana konstatacija da Bošnjaci NE MOGU BITI ZADOVOLJNI sa učinkom svojih političkih predstavnika koji participiraju u strukturama vlasti na svim nivoima u BiH zadnjih decenija – ako se uporedi kvalitet života političara (uz koje se vezuje i njihova šira familija) koji uživaju luksuz i običnih građana koji svakodnevno muku muče za golo preživljavanje.


I) ODJECI MORALNE KRIZE
Bošnjaci imaju nepregledan niz argumenata koji nedvojbeno pokazuju da političari koje biraju na izborima – kako na lokalnom, tako i državnom nivou – obnašaju, uglavnom, preuzete obaveze na nezadovoljavajućem nivou; dok se kod mnogih može lahko utvrditi da se radi o zloupotrebi položaja, što po nepisanom pravilu, redovno ostaje nesankcionisano. Stoga, nije neosnovana konstatacija da Bošnjaci NE MOGU BITI ZADOVOLJNI sa učinkom svojih političkih predstavnika koji participiraju u strukturama vlasti na svim nivoima u BiH zadnjih decenija – ako se uporedi kvalitet života političara (uz koje se vezuje i njihova šira familija) koji uživaju luksuz i običnih građana koji svakodnevno muku muče za golo preživljavanje.
Linija između vlasti i opozicije u BiH odavno je izblijedila do neraspoznavanja, tako da se neminovno nailazi na teškoće pri nastojanju da se razgraniči jedno od drugog. Poteškoće dolaze iz razloga definisanja okvira odgovornosti pojedinih u pogledu teritorijalne, programske i vremenske dimenzije. Bošnjački političari, u većini, trče prema funkcijama ali bježe od odgovornosti – što pokazuje veoma nizak nivo kolektivne svijesti, jer se neprimjereni modalitet ustalio i evidentan je nedostatak moralnih kapaciteta da bi se očite anomalije ispravile. Isto tako, veliki je broj argumenata da Bošnjaci konzumiraju – DIRIGOVANU DEMOKRATIJU – a što samo stvara iluziju da imamo slobodu izbora. Naročito je prisutan neprimjeren pritisak kada Bošnjaci trebaju kroz propisane demokratske procedure da izvrše na bazi slobodne volje: da li da izaberu novo rukovodstvo ili donesu krucijane odluke. Redovno se može konstatovati da se radi o izrežiranom izbornom inžinjeringu – te da putem smutnje elitizirana manjina nameće volju većini.
S obzorom, da to traje i da u takvom ambijentu i danas Bošnjaci žive, takozvanu, demokratsku realnost u Bosni i Hercegovini – može se zaključiti kako smo duboko zaglibljeni u moralnoj krizi i da živimo u vremenu kada bošnjačka vladajuća kolektivna svijest se javno oglušava o temelje društvene harmonije: ISTINU, PRAVDU i SLOBODU – tolerišući laž, nepravdu i kršenje zagarantovanih društvenih sloboda. Dakle, neodgovorno obnašanje vlasti od strane bošnjačkih predstavnika za posljedicu nužno ima opću dezorijentaciju, konfuznost, a što praktično vodi ka kolektivnoj neodlučnosti i letargiji, te, ka jačanju personalne egocentričnosti, aroganciji, tj. nesolidarnosti i moralnoj otrnjelosti. U takvoj „demokratskoj atmosferi“, onda ne čude ekstremni slučajevi koji prolaze bez adekvatne reakcije (ili akcije) – kao što je osporavanje nazivanja svog maternjeg jezika kako se želi, a što jeste eklatantan primjer nametanja i kršenja zagarantovane slobode (1), kao i da nam paralelno raste broj javnih kuhinja i bošnjačkih novopečenih milionera (2).

a) Teritorijalni princip – podjela na lokalni i državni nivo, sa izbornim mandatom od četiri godine, smjenjuju se izborni ciklusi (ili cirkusi) svake druge godine – a što, na neki način, odvlači fokus institucija, tako da se stranke bave izbornim kampanjama umjesto da rješavaju nagomilane društvene probleme. Dakle, ono što je dobro i produktivno u demokratskoj praksi uređenih društava – u BiH je kontra produktivno i predmet je bezočne manipulacije i zloupotrebe, a opravdava se floskulom „da je sve u zakonskim okvirima“ – bez obzira na proizvedenu općedruštvenu štetu, a za šta nema sankcija. Očito da su u pitanju zloupotrebe i manipulacije – a izabrani bošnjački predstavnici šute...

b) Programski princip – svodi se na deklarativnost, te je teško u praksi razlikovati funkcionera iz pozicije i opozicije, jer ne postoji programska dosljednost, ni kod jednih ni kod drugih, na osnovu čega bi se izgradio javni profil – opcije, stranke ili javnog dužnosnika. Pogubnost nedostatka programskog djelovanja bošnjačkih političkih stranaka nije samo u dezorijentaciji i košmaru u današnjici, već što to neminovno ima za posljedicu manjkavosti ili nepostojanje strateških ciljeva, u dugoročnom kontekstu – a iz čega nužno proizilaze kolektivne katastrofe. O tome, prije svih, bošnjački intelektualci šute...

c) Vremenski princip – dakle, dobivanje mandata od četiri godine, bošnjačkim predstavnicima u strukturama zakonodavne i izvršne vlasti – omogućava lagodan život, blagostanje i prosperitet u svakom pogledu. Očito da čin davanja zakletve – pri preuzimanju javne funkcije – čisto je zadovoljavanje forme, da bi se uživale privilegije – a ne shvata se kao PREUZIMANJE OBAVEZE, kao moralan čin, koji ima svoje unutrašnje-ljudske i vanjske-kolektivne dimenzije. O tome, primarno, unutarstranački funkcioneri šute...


II) UNUTARSTRANAČKI ODNOSI – TEMELJ FUNKCIONISANJA VLASTI


d) Princip liderstva
Svakako da je jasno da lideri stranaka u BiH nisu prvi među jednakima – već najmoćniji među nejednakima. Liderski princip organizovanja i funkcionisanja političkih stranaka u BiH – identičan je – na cijelom njenom prostoru, a posebno je to vidljivo u funkcionisanju vodećih etno-nacionalnih stranaka. Bošnjačke stranke, također, reducirale su unutarstranačke slobode, što vuče korijen od samog utemeljenja, a svakim danom sve su vidljivije pukotine na šavovima „formalnog stranačkog jedinstva“ – kako se želi stvoriti slika u javnom mijenju.
S obzirom na netransparentni modalitet rada bošnjačih stranaka, te da se ne odustaje od nazadnih modaliteta stranačkog organizovanja, a što producira nepomirljive proturiječnosti, te nezadovoljstvo baze/članstva – logično je da će se i ubuduće nastaviti trend osnivanja novih političkih stranaka i defragmentiranje bošnjačke političke moći.
Veliko je nezadovoljstvo funkcionisanjem bošnjačkih političkih stranaka u velikim gradskim centrima: Sarajevu, Tuzli, Mostaru, Zenici i Bihaću; a posebno u zanemarenim i marginaliziranim sredinama – Goraždu, Zavidovićima, Olovu... - na području Federacije BiH (1); zatim, zanemarivanje pitanja od interesa povratničke bošnjačke populacije u manjem entitetu (2), gdje su Bošnjacima ugrožena i osnovna ljudska prava - što je posebna tema; dok je dijaspora već odavno izgubila povjerenje u bošnjačke političke stranke (3), obzirom na izigrano povjerenje u prethodnom vremenu, a što je teško popraviti u budućnosti. Naročito je to teško ostvarivo sa aktuelnim naraslim unutarstranačkim proturiječnostima, kao otežavajućim faktorom – jer stranke moraju primarno da se bave same sobom da bi uopće opstale i održale rejting.
S obzirom na alarmantno bošnjačko lidersko slijepilo i nedostatak vizije za integrisanje duboko podijeljenje i, faktički, duboko konfrontirane političke bošnjačke scene – realno se može očekivati u budućnosti okretanje Bošnjaka ka LOKALNIM INTERESIMA i političko organizovanje u sklopu kantona ili užih lokalni zajednica – jer su njihovi interesi ignorisani u stranačkim centralama gdje se netransparentno i jednostrano, a time i neodgovorno, donose ključne odluke sa dalekosežnim posljedicama. Bošnjaci, očito, imaju dovoljno političke lucidnosti te neće dozvoliti da se preko njihovih lokalnih interesa prave štetni globalni kompromisi. Juče je to bilo sa Brčkom, Tuzlom, Goraždom, Bihaćem...; danas se daleko od javnosti vode mutne igre oko Srebrenice i Mostara – a sutra, vjerovatno to mogu očekivati i drugi gradovi, općine i mjesta; da bi na red došao i glavni grad Sarajevo – koji bi se u nekoj formi otuđio od države – naprimjer, kao neki apstraktni distrikt (što je već kolalo kao prijedlog u javnosti) gdje bi se Bošnjacima reducirao uticaj u vlasti, a možda i, zavisno od efekata u ostalim dijelovima BiH, sveo i na manjinski status.
Dakle, liderska komfornost – liderstvo bez liderske odgovornosti – temelj je unutarstranačke nestabilnosti, a što se prenosi preko stranke u javni prostor, strukture vlasti i društvo – što se od indirektnog kroz praksu svodi se na direktni uticaj na svakodnevni život Bošnjaka, kao građana BiH. Apsurdno je što se smatra da Bošnjaci u javnom prostoru ne treba da komentarišu organizovanje i funkcionisanje političkih stranaka kojima daju povjerenje – dok oni već decenijama im kroje društveno-političku realnost, od koje egzistencialno zavise. O tome politički analitičari šute...

e) Princip kumulacije funkcija
Baza za arogantno ponašanje bh. političara svakako je utemeljena na principu kumulacije funkcija u sferi zakonodavne/izvršne vlasti (1), paralelno sa profitabilnim funkcijama u javnom sektoru (2), te stranačkim funkcijama (3). Praksa kumulacije funkcija je štetna iz niza razloga, a između ostalog, što omogućava formiranje elite koja u uskim krugovima donosi važne odluke od dalekosežnog značaja za stranku. Dakle, neodgovorno liderstvo podržava princip kumulacije funkcija uskog kruga saradnika iz čega se razvija devijantan princip negativne kadrovske selekcije – čime su u potpunosti onemogućeni progresivni unutarstranački procesi. Takav modus rada za posljedicu ima otuđenje rukovodstva stranke od članstva, a što eliminiše odgovornost kao sastavni dio javnog društvenog djelovanja. Kada se ta neprimjerena praksa prenese iz stranačkih krugova u javni sektor – po istom modalitetu politički predstavnici (funkcioneri) se otuđuju od građana – jer se, faktički, radi o istim osobama! Naravno, pozvani o tome šute...

f) Princip (negativne) kadrovske selekcije
Očito da je princip kadrovske selekcije u samim strankama u BiH identičan:
- izborni rezultat diktira poziciju u stranačkoj hijerarhiji, bez obzira na organizacione, stručne i etičke kapacitete;
- pozicioniranost u stranačkoj hijerarhiji garantuje dobivanje prioriteta pri formiranju izbornih listi (1), kao i kandidatura za funkcije u izvršnoj vlasti (2), te za sve druge pozicije i radna mjesta što se tretira kao „izborni plijen“ i što se dijeli u uskim krugovima stranačke centrale (3), daleko od očiju javnosti i skriveno od ostalih nivoa stranačke strukture, a posebno od baze, tj.članstva – bez čijeg angažmana stranka ne može da funkcioniše operativno na terenu među glasačkim tijelom.
Sve što baza stranke dobije je suhoparno „hvala“ dok se pred kamerama slavi izborna pobjeda – i to je sve od lidera i centrale do narednih izbora, jer ih naglo hvata amnezija i fokusiraju se na „ono što nosi novi dan“ – a to su talovi u uskim krugovima, bez straha da će ih iko pozvati na odgovornost. Svakako da je to demokratija u svom nakaradnom izdanju, a analitičari o tome šute...


Znameniti Bošnjaci(*)



III) PAKT VLASTI I OPOZICIJE NA ŠTETU GRAĐANA

Bez sumnje da pozicija i opozicija u strukturama vlasti ima saglasnost da se „javnost ne talasa, tj. da se ne potežu predmeti i pitanja koja u ladicama skupljaju prašinu, a koja su od važnosti za građane – a gdje su narušene propisane procedure i izašlo se iz zakonskih okvira, čime se ozbiljno narušavaju principi demokratije, te se kroz zloupotrebu njenih sloboda grade okovi ropstva. Svakako da bi iole nepristrasna analiza pokazala da je nužno postojanje neprimjerenog pakta pozicije i opozicije da bi se bosanskohercegovačko društvo strmoglavilo u bezdan besperspektivnosti i depresije – gdje bogati postaju još bogatiji, a siromašni još siromašniji, gdje se ne cijeni struka, obrazovanje i kreativnost, već se karijere grade na osnovu slijepe vjernosti beskrupuloznoj stranačkoj eliti.
Očigledno je da BiH euforično juri stazama narastanja i sučeljavanja društvenih proturiječnosti, a što se ogleda u poražavajućim činjenicama koje su svakodnevno prisutne u javnosti: da svi nisu isti pred zakonom, da svi nemaju ni približno jednake mogućnosti u društvu – jer na svakom koraku je uočljivo da paralelno narasta luksuz elite i siromaštvo građana.
Opozicija nije do sada ispunila temeljni zadatak koji se pred nju stavlja, a to je prije svega, da zaštiti temeljne interese građana Bosne i Hercegovine od nezaježljivih, arogantnih i nezasitih vlastodržaca. Građani su očito, prepušteni sami sebi i prinuđeni su da iznalaze načine i modalitete da bi ostvarili zagarantovana prava i slobode, u nadi da će se pojaviti odgovorna politička opcija kojoj će se programsko djelovanje zasnivati na afirmisanju civilizacijskih normi i artikulisanju građanskih interesa. U tom pogledu, prije svih, Bošnjaci trebaju da prepoznaju strateški interes koji bi na cijelom prostoru države Bosne i Hercegovine dao potrebni integrativni i progresivni demokratski poticaj.

Geteborg, Švedska
3. juni, 2016. god.




(*) Znameniti Bošnjaci koji su ostavili značajan trag u vremenu tokom javnog, društvenog i političkog angažmana:

-Šejh Abdullah Bošnjak je rođen 1584. godine u Bosni u okolici Livna, gdje je stekao svoje osnovno i srednje obrazovanje. Studije je nastavio i dovršio u Istanbulu. Abdullah je napisao čitav niz manjih i većih djela u odbranu mistike i njenih prvaka. Najpoznatije, pored Fusus-ul-hikem, u dvije debele sveske, gdje je odbranio Arebiju i njegovo djelo, su Terceme-i Tesrihat (Izbor i prijevod iz najznačajnijih književnih i mističkih djela), te Muwaqifal-fuqara (Staništa isposnika). Vrlo je plodan pisac, sa preko šezdeset djela, od kojih su neka vrlo opsežna i svrstava se u red najvećih Bošnjačkih mislilaca. U Konji je preselio na Ahiret 1644. godine.

- Šemsudin Sarajlić rođen je 1887. godine u Knezini kod Vlasenice, a umro je u Sarajevu 1960. godine. Školovao se u Sarajevu u Gazi Husrev-begovoj medresi, Ruzdiji i Darul-mualliminu, te jednu godinu u Istanbulu. Tu je usavršio znanja iz orijentalnih jezika, što mu je omogućilo prevodilački rad. Službovao je uglavnom u Sarajevu. Sarađivao je u gotovo svim savremenim listovima i časopisima, a jedno vrijeme je bio urednik Behara. Bio je i poslanik JMO u Ustavotvornoj skupštini u Beogradu.

-Dr. Irfan Ljubijankić rođen je 1952. godine u Bihaću, a poginuo je 28. maj 1995. godine na teritoriji općine Cetingrad, Hrvatska. Medicinski fakultet završio je na Beogradskom univerzitetu 1977. Za ministra vanjskih poslova RBiH postavljen je odlukom o izboru Vlade RBiH na sjednici održanoj 23. juna 1994. Helikopter kojim se vraćao iz Bihaća u Zagreb oboren je raketom hrvatskih Srba nedaleko od hrvatsko-bosanske granice. Sahranjen je 8. juna 1995. u Bihaću.

-Dr. Nijaz Duraković je rođen u Stocu 1949. god., a umro je 2012. god. u Sarajevu. Osnovno i gimnazijsko obrazovanje stekao u Stocu. Studij sociologije završio 1971., magistrirao 1975., doktorirao 1979. Objavio 16 knjiga i preko 200 studija, istraživačkih radova. Od političkih funkcija, između ostalog bio predsjednik SKBiH, predsjednik SDPBiH, član ratnog Predsjedništva RBiH, zastupnik u Parlamentu BiH i Zastupničkom domu Parlamenta FBiH, gdje se isticao kao borac za socijalnu pravdu i državnost Bosne i Hercegovine.


  Dossier: DŽEBRAIL BAJRAMOVIĆ: Bošnjački demokratski izazovi
» KOZMOPOLITSKA DIMENZIJA BOŠNJAŠTVA
Džebrail Bajramović | 12.01.2017 01:39
» AFIRMACIJA OSJEĆAJA ZAJEDNIČKE SUDBINE BOŠNJAKA
Džebrail Bajramović | 07.10.2016 16:06
» BOŠNJAČKI DRUŠTVENI INTERESI
Džebrail Bajramović | 29.08.2016 18:49
» BAŠNJAČKA DRUŠTVENA ODGOVORNOST
Džebrail Bajramović | 02.08.2016 16:28
» BOŠNJACI U RALJAMA ANTILOGIKE
Džebrail Bajramović | 04.07.2016 21:20
» BOŠNJAČKO JEDINSTVO – JUČE, DANAS, SUTRA
Džebrail Bajramović | 11.05.2016 18:16
» BOŠNJAČKO DOZIVANJE PAMETI
Džebrail Bajramović | 01.04.2016 19:47
» BOŠNJAČKI NACIONALNI INTERESI – „NA ČEKANJU“
Džebrail Bajramović | 07.03.2016 20:27
» MEĐUBOŠNJAČKI DIJALOG – PREDUSLOV PROSPERITETA
Džebrail Bajramović | 02.01.2016 18:34

Ostali prilozi:
» NOSTRIFIKACIJA DIPLOME MEHMED EF. HANDŽIĆA
Prof. dr. Jusuf Mulić | 15. December 2017 17:07
» MOSTARSKO-HERCEGOVAČKA PARADIGMA
Mr. Milan Jovičić | 14. December 2017 18:12
» BOSNA I HERCEGOVINA - GLOBALNA RASKRSNICA
Senad Ušanović | 14. December 2017 16:18
» PUT AUSTRIJSKE VLADE TOTALNO ‘’UDESNO’’
Dženis Šaćirović | 13. December 2017 20:42
» BOŠNJAČKI GLOBALNI PRIORITETI (II DIO)
Džebrail Bajramović | 11. December 2017 20:29
» BOŠNJAČKI NAROD JE POLITIČKI OBESPRAVLJEN
Sead Turulja, prof. | 11. December 2017 17:48
» SLAVENSKI ANTISEMITIZAM ZA HEBREJE I ZA BOŠNJAKE
Amir Telibećirović | 10. December 2017 03:19
» VUKOVE „ALFABETE“
Mr. Milan Jovičić | 10. December 2017 02:01
» DRŽAVNIČKI POTEZ BAKIRA IZETBEGOVIĆA
Elmedina Muftić | 07. December 2017 18:46
» BOSNA I HERCEGOVINA U VRTLOGU DOBRA I ZLA!
Senad Ušanović | 07. December 2017 16:21
» GUBITAK IDENTITETA PLAĆA SE ROPSTVOM I PONIŽENJEM
Larisa Karaosmanović | 06. December 2017 21:43
» ‘ODŽA ‘USKIĆ
Aziz Hurem | 06. December 2017 20:26
» OTROVNE EMOCIJE ZORANA ČEGARA
Elmedina Muftić | 04. December 2017 02:15
» U ALUMINIJU, DOMAĆI, UDRUŽENI ZLOČINAČKI PODUHVAT
Mr. Milan Jovičić | 04. December 2017 01:50
» SANDŽAK KAO OKUPIRANA I ANEKTIRANA TERITORIJA
Dr. Rizvan Halilović | 03. December 2017 16:13
» DEMOKRATSKE PROMJENE
Haris Hojkurić | 03. December 2017 14:53
Ostali prilozi istog autora:
» BOŠNJACI I MEDIJI
11. October 2017 02:00
» BOŠNJAČKO PITANJE (II DIO)
14. August 2017 01:40
» BOŠNJAČKO PITANJE (I DIO)
17. July 2017 03:57
» BOŠNJAČKE INSTITUCIJE
23. May 2017 21:04
» BOŠNJACI I VLAST (II DIO)
08. May 2017 21:29
» BOŠNJACI I VLAST (I DIO)
13. March 2017 17:43
» BOŠNJACI I ORGANIZACIJA
07. February 2017 18:24
» BOŠNJAČKI DRUŠTVENI INTERESI
29. August 2016 18:49