Aziz HUREM: Dakle, našoj djeci je Bosna ne dovoljno poznata, ne poznavanje Bosne i svega što Bosnom „teče i što je proticalo“ je široko, a, spektar mogućnosti upoznavanja njihove jedine domovine je neograničen. Pa zato! .. Kada redovni nastavni kadar ide, i treba da ide na zasluženi odmor – zašto ne uposliti nekog makar u periodu ljetnog raspusta čiji bi honorar u potpunosti snosili roditelji djece i omladine kao i ukupni trošak i cijenu aranžmana, boravka, turistike i obilaska Bosne uzduž i poprijeko.

Više je nego poznato: ko je bliže vatri bolje se ogrije.
Ljetni odmori Bošnjaka iz zapadno-evropskih zemalja sa svojim familijama se uglavnom svode na obilaske familije i rodbine, ispijanje kahvi, bogate sofre, a, ne rijetko plati glavom i pokoji janjac. Ne mali broj je i onih koji pod izgovorom da su u hladnim sjeverno evropskim vilajetima i na studenim radnim mjestima navukli dosta „reume“ pa moraju to išćerati na Jadranskom moru ili još niže, dalje i južnije. Neizostavno je i to da sva familija ide u paketu – iako nije za vjerovati da i djeca imaju reumu ili da su se nakupili te vlage i sjeverne zime. Sve to skupa potraje dvije-tri hefte u trci i zvrci ili u nekom građevinskom aranžmanu sa majstorima raznih branši i profila na oronuloj ili još ne dovršenoj kući.

Poznato je i to da: naša djeca kako šire i dublje puštaju žile u tim gore spomenutim zemljama da im hlapi želja za babinim ili dedinim pragom i toprakom, a sjećanja iz kratkih ljeta sve više blijede pa kad se što'no kažu opašu u snagu i dođu do svog dinara onda im Bosna i babina i majkina rodbina nisu ni u drugom planu. Ovaj fenomen ne možemo generalizirati, i hvala Bogu da nije tako. Još uvijek ima veliki broj naše odrasle djece koja se raduju i s nestrpljenjem očekuju te ljetne susrete sa svojim najbližim, ali...

Ali koliko god se mi tješili i bili optimisti, realnost nam prijeti da jednog dana, u naradnim generacijama, ne daj Bože, prestanu te posjete, kako ljetne tako i zimske još lakše.
Ako nikad, a ono bar danas imamo neograničene mogućnosti da spriječimo asimilaciju naše djece u Zapadnim društvima i njihovim kulturama i da intenzivnije probudimo u njima ljubav prema Bošnjacima, Bosni i Sandžaku. I ne samo da imamo mogućnost, nego nam je to i obaveza.
Konkretno, pored toliko medresa i medresanskih internata/domova koje su od Cazina do N. Pazara prazne dva ili dva i po mjeseca, zašto ne organizovati „LJETNO DRUŽANJE“ naše djece /omladine. Izvjesno je i to da naša djeca često oskudijevaju u iznalaženju prijatelja i sklapanju prijateljstava, često puta su usamljeni, sa nevjericom se druže s bilo kim, pa još ako su im roditelji konzervativni često su u njima razvili averziju prema tamošnjim odnosno domicilnim narodima i njihovim kulturama. Naša djeca, ako hoćemo da ih zadržimo uzase, uz Bosnu i uz Sandžak moraju najprije da nauče o Bosni, Sandžaku, Bošnjacima, našoj kulturi i tradiciji sa vjerom i historijom. Da se upoznaju i prepoznaju, da posjete sve kulturno-historijske spomenike i znamenitosti možda i više puta, pa i stratišta iz minulih ratova a posebno iz ovog zadnjeg, da prisustvuju kulturnim manifestacijama, da nadograde ili upotpune bosanski jezik,.... Dakle, našoj djeci je Bosna ne dovoljno poznata, ne poznavanje Bosne i svega što Bosnom „teče i što je proticalo“ je široko, a, spektar mogućnosti upoznavanja njihove jedine domovine je neograničen.
Pa zato! .. Kada redovni nastavni kadar ide, i treba da ide na zasluženi odmor – zašto ne uposliti nekog makar u periodu ljetnog raspusta čiji bi honorar u potpunosti snosili roditelji djece i omladine kao i ukupni trošak i cijenu aranžmana, boravka, turistike i obilaska Bosne uzduž i poprijeko. Danas, ako nikad, imamo u Bosni nastavno-obrazovnog i odgojnog kadra koji su željni da se uposle makar i ta dva mjeseca, pa i popratni personal koji je nužan za organizovanje i provođenje ovih aktivnosti – je vjerujem lahko pronaći i udobrovoljiti na pristanak i uposlenje. Uostalom, sve ovo, su detalji u koje ne bih ulazio i to je posao organizatora, kao i grupisanje po uzrastu ili nekom drugom kriteriju.



Poznato je da već dvije-tri godine, Islamska zajednica Bošnjaka Sjeverne Amerike (icnab.com) u saradnji sa Medresom „Osman ef. Redžović“ organizuje u ljetnom periodu za vrijeme ferija druženje, nastavu i predavanje vjerskog, kulturnog, historijskog i tradicionalnog karaktera.

Pošto je to samo i isključivo rezervisano za omladinu iz SAD i Kanade i pošto je broj ograničen, oni, i pored želje i volje nisu u mogućnosti primiti našu djecu i omladinu iz zapadnoevropskih zemalja, jer imaju već uokviren koncept.



Očekujemo da će naši čitaoci preko svojih džemata u Evropi napraviti prvi korak u realizaciji ove ideje koja do duše nije moja i nije najnovija, a s druge strane nadamo se da i naše medrese kako sam naveo od Cazina do Novog Pazara puste u eter oglase putem naših medija da organizuju LJETNO DRUŽENJE uz dodatno objašnjenje kao što su termini, programi, cijena, kontakt-tel. Itd.

Ljetna škola "Mala medresa" je projekat koji zajednički organizuju Islamska zajednica Bošnjaka Sjeverne Amerike i medresa “Osman ef. Redžović“. Pokrenut je 2013.g. s ciljem da se omladina (tinejdžeri) sa područja Sjeverne Amerike više upoznaju sa kulturom, historijom, maternjim jezikom i prirodnim ljepotama Bosne i Hercegovine, ali i da nauče nešto više o svojoj vjeri i tradiciji.

"Mala medresa" se organizuje tokom ljetnog raspusta (postramazanski period) u medresi "Osman ef. Redžović" u Čajangradu (Visoko), a cijeli program traje 15 dana. Predstojeća "Mala medresa" realizirat će se, ako Bog da, u periodu od 11. do 25. jula 2016.godine.