Pod pokroviteljstvom Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica BiH, na ovogodišnjem Sajmu knjige u Sarajevu, u petak, 22. 04. 2016. pred mnogobrojnom publikom održana je prva promocija knjige književnice i univerzitetske profesorice dr. Bisere Suljić-Boškailo, pod nazivom Goti u Bosni. Tragom pisma Bošnjaka Hitleru. O knjizi su na sajamskoj promociji govorili književnici Šimo Ešić i Safet Sijarić, te autorica knjige.

Književnik i izdavač Šimo Esič je predstavljajući ovu knjigu istakao kako je ovo jedna nesvakidašnja, posve "svoja", vrlo intrigantna knjiga, koja otvara tuce novih prozora i postavlja mnogo novih pitanja:

- Denikenovski nam ova knjiga pokazuje, dokazuje, otkriva, upoređuje - prosto "zove na razgovor"... Naučna, a živa i uzbudljiva kao priča. Meni se posebno dopao stil pisanja jer se vidi da je to pisala neka umjetnička ruka, ne historiska, ne naučna u onom strogom smislu, nego naučno-popularna da svi razumiju.

Književnik Safet Sijarić je na početku istakao kako za razliku od Sandžaka, gdje su za vrijeme Drugog svjetskog rata Hitlera nazivali Dajkom, dajom, ili ujakom, grupa umnih glava Bošnjaka iz Bosne proslijedila pismo, memurandum, Hitleru u kojem ga uvjeravaju da smo mi Bosnjaci u krvnom srodstvu sa Nijemcima, te nastavio:

- Na to pismo ćete naići na početku ove knjige Goti u Bosni dr. Bisere Boškailo i možda vas već u startu može to iritirati i nervirati, ali autorica kreće od tog pisma ne osvrćuci se apsolutno na motive iz kojih je to pismo poslato, da li iz karijerističkih razloga ili što bismo bolje razumjeli i manje zamjerili, a to je da bi spasili svoj narod koji se našao u jednom ljutom sendviču izmedu dva strašna nacionalizma: sa istoka i zapadnih strana.



Bisera Boskailo, ne osvrćuci se na motive iz kojih je to pismo poslato "Dajku" Hitleru, samo ide tragom tvrdnje u tom pismu da smo mi Bošnjaci u stvari potomci gotskih plemena sa Sjevera. Ona je trošeći svoje mlade godine i pretura po literaturi koja je dostupna ovdje, a i ona koja nama nije dostupna, ali zahvaljujući njenom poznavanju njemačkog jezika, mogla je mnogo toga da pronađe i iskopa, i dodađalo joj se da samu sebe zapanji koliko smo po tim dokumentima u stvari srodni sa tim ratničkim plemenima koja su nama došla sa Sjevera, od Skandinavije. Autorica nailazi na prilično uvjerljive dokaze kako sa spomenika stećaka uspoređujući ih sa sačuvanim relikvijama vizigotskim, tako prateći susrete starih naših pisama...

Nemojmo se mi zanositi sada da smo čista arijevska rasa, jer je ovo ovdje na ovim terenima bilo i vršljanja i otimanja žena od drugih plemena, ali mene je podobro ova knjiga pomjerila iz mjesta, iako sam bio navikao na neke druge mitove naše i legende, jer je nekad bilo popularno biti Turčin iz Anadolije, nekad, je bilo popularno, u moje vrijeme kad sam studirao u Sarajevu, biti Crnogorac, i tako.

Međutim, bio sam se zaista učahurio u toj nekoj mitologiji i legendama o tom našem drugom nekom porijeklu jer je to imalo neke druge veze, ali sada u ovim mojim poznim godinama, ova knjiga me prilino pomjerila sa mjesta i autorica kada me upitala ima li ovo ne tebe nekakvog utjecaja - je li ubjedljivo?, rekoh bogami sam počeo već da podešavam ove vikinške rogove da li mi stoje dobro...

Sijarić je na kraju, izmeđuostlog, dodadao:
- Ova knjiga je zaista iritantna. Zato morate računati da ćete naići na ljude koji neće moći da prihvate ove činjenice, pa se i samoj autorici mogu desiti neprijatnosti, a i izdavačkoj kuci, što od našeg svijeta što od susjednih naroda. Međutim poznajući Biseru Boškailo ona ne samo u svojim romanima, nego i u privatnom životu zna nekada biti, iako veoma prijatna zena, zna nekada biti i vrlo nezgodna. Ali, bez provokacije brzo bismo se i učahurili, ako se ne provocira, ne izaziva, ne ljuti... Ja na kraju mogu držati samo palčeve da istraju u svemu ovom, jer sa ovom knjigom ona i njen izdavač mogu računati i na prijatnosti i na neprijatnosti.

Autorica je na kraju uz osmjeh dodala kako je ova knjiga neka vrsta njenog vakufa bosanskom narodu, te da joj je nijet bio čist, i zato su joj se otvarala vrata mnogobrojnih zabravljenih polja koja su čuvala istinu.