Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

 
Kolumne


NASLIJEĐE I ŠANSE ZAJEDNIČKIH KRIMINALNIH PODUHVATA U EUROPI
Procitaj komentar

Autor: Mr. Haris Hromić
Objavljeno: 19. April 2016. 16:04:36

MR. HARIS HROMIĆ, Carnegie Council for International Affairs: Bosna i Europa i dalje žive pod uvjetima "mirovnog sporazuma" koji je očigledno je, ispregovaran sa jednom terorističkom organizacijom kao što je dokazano u zločinačkom poduhvatu koji se odnosi na Sarajevo, u kom slučaju teroristička organizacija koristi pune kapacitete stvarne države. Prije ili kasnije, mirovni sporazum će morati postati "država" u interesu europske sigurnosti. Šta će biti osnova te države? Zločinački poduhvat ili europske i američke vrijednosti.


24. marta, 2016. god., Međunarodni sud za ratne zločine za bivšu Jugoslaviju (ICTY) osudio je bivšeg predsjednika Republike Srpske (RS), i vrhovnog komandanta Vojske RS-a, Radovana Karadžića za genocid, zločine protiv čovječnosti, i ratne zločine. Karadžić je osuđen na 40 godina zatvorske kazne. On je osuđen za progon, istrebljenje, deportaciju, prisilno preseljenje i ubistva, u velikom broju općina, širom Bosne i Hercegovine. Karadžić je osuđen za provođenje kampanje sijanja terora uz pomoć Vojske Republike Srpske protiv civilnog stanovništva Sarajeva sa ciljem vršenja pritiska na rukovodstvo bosanskih muslimana i međunarodne zajednice da prihvate njegove političke ciljeve u Bosni. Sudsko vijeće je priznalo da je Karadžić bio na vrhu političkog, upravljačkih i vojnih struktura RS-a i da je koristio svoju vlast i uticaj kako bi ostvario ciljeve sveobuhvatnog zajedničkog zločinačkog poduhvata u Bosni.

Karadžić je bio glavni arhitekta ideologije i politike koja je dovela do stvaranja etnički homogene ‘države’ bosanskih Srba. Presudom Karadžiću ICTY je ustanovio, izvan svake sumnje, stvarni opseg gnusnih zločina koje su počinile civilne i vojne vlasti bosanskih Srba sa ciljem stvoranja etnički čiste teritorije.

Iako je pravna odgovornost za ove zločine pojedinačna, oni imaju i sistemsko i kolektivno značenje. Masivni propust vestfalijskog sistema u srcu Europe predstavlja i trenutna prijetnja u vidu velikog broja propalih, propadajućih i država u fazi nastajanja na Bliskom istoku, i flagrantna je povreda ljudskih prava i rastuća brutalnost modernog načina ratovanja, koja bi nas trebala ponukati na razmišljanje o značaju ove presude i opcijama koje su pred nama. Iznenađujuće je da je ova značajna presuda privukla vrlo malu pažnju respektabilnih medija, obzirom na implikacije koje ima za budućnost Bosne i Europe.

Sada, kada su činjenice o ratu u BiH jasne, dozvoliti da prevlada status quo glede postojanja RS-a naprosto će još više ohrabriti druge slične udružene zločinačke poduhvate širom svijeta, da nastave ostvarivati svoje monstruozne ciljeve, svjesni da je ishod koji nagrađuje genocid sasvim moguć, te da ga svjetske sile prešutno odobravaju.

Ne treba gubiti iz vida činjenicu da je američka administracija u martu 2016. objavila podatak da je ISIL odgovoran za genocid protiv kršćana i drugih manjina na teritoriji koju drži pod kontrolom. Kao posljedica toga, ne možemo a da se ne zapitamo ‘da li se može desiti da ISIL-ova politička i vojna kampanja sijanja terora postane uspješna i trajna kao ona koju je provela Republika Srpska’?

Ako propustimo priliku za korektivne mjere u Bosni, obilježja Europe kakvom je stvorena nakon Drugog svjetskog rata bit će narušena i diskreditirana. To će neprijateljima civilizacije pružiti opravdanje za njihove zločine i dodatno ojačati njihove ionako nepokolebljiva uvjerenja. Samo nekoliko dana prije presude Karadžiću, sadašnje političko rukovodstvo RS-a otvorilo je studentski dom u blizini Sarajeva koji je imenovan po Karadžiću, valjda u znak srpskog prkosa i nacionalnog ponosa. Taj čin najbolji je i neoborivi dokaz da se bosansko društvo nalazi u osmoj fazi moderne teorije genocida, fazi njegovog negiranja.

U Bosni trenutno svjedočimo pripremanje finalne scene, prije nego što se zlo ponovo dogodi, a time i obnovi prijetnja europskom sigurnosnom projektu. Dozoljavamo novoj generaciji Europljana da odrasta na neetičkoj, dehumaniziranoj akademskoj dijeti i kulturi vladavine prožete netolerancijom. Time Europu ostavljamo sa inficiranom ranom koja prijeti njenom oslabljenom imunološkom sistemu.

Kako bismo se suprotstavili ovoj odavno poznatoj, a tek odskora priznatoj, prijetnji suptilnog moralnog propadanja u međunarodnim odnosima, na pomolu je jedna potpuno nova kultura. Nedavno je Generalni sekretar UN-a Ban Ki Moon, Generalnoj skupštini UN-a prezentirao Akcioni plan djelovanja za spriječavanje nasilnog ekstremizma.


Srpsko-crnogorskom Führeru Karadžić 40 godina robije za genocid, progon, istrebljenje, deportaciju, prisilno preseljenje i ubistva, u velikom broju općina, širom Bosne i Hercegovine. Karadžić je osuđen za provođenje kampanje sijanja terora uz pomoć Vojske Republike Srpske protiv civilnog stanovništva Sarajeva sa ciljem vršenja pritiska na rukovodstvo bosanskih muslimana i međunarodne zajednice da prihvate njegove političke ciljeve u Bosni.


Plan od zemalja članica zahtjeva uvođenje preventivne sistematske strategije: "i Generalna skupština i Savjet bezbjednosti, priznali su da je nasilni ekstremizam dostigao nivo prijetnje i sofisticiranosti koji zahtjeva ozbiljnu zajedničku akciju, koja neće biti ograničena samo na primjenu prinudnih zakonskih mjera, vojnih ili sigurnosnih akcija, u cilju poboljšanja razvoja, etičkog upravljanja, poštivanja ljudskih prava i rješavanja humanitarnih problema. Jačanje vladavine prava, ukidanje diskriminatorskih zakona i implementacja politika i zakona za borbu protiv diskriminacije, marginalizacije, isključivanja, u zakonu i praksi, moraju biti ključni sastojak bilo kojeg odgovora na prijetnju koju predstavlja nasilni ekstremizam."

Prema ovom planu: "vlade koje budu primjenjival represivne mjere i koristile pretjeranu upotrebu sile kao odgovor na prijetnje sigurnosti, kršeći pritom ljudska prava, još više će potakniti pojavu ekstemista. Međunarodni partneri, koji su saučesnici u tim akcijama država, dodatno narušavaju poverenje u legitimitet međunarodnog sistema.

Zbog čega je važno imati u vidu događaje koji su se desili prije dvije decenije? Jednostavno, kažnjavati pojedince za počinjene zločine a pritom istovremeno održavati kulturu i društvo koji su doveli do toga da oni počine zločine na samom početku, bez ikakvog je smisla. Pozitivno je da je ICTY uspostavio, mimo svake sumnje, stvarni opseg zastrašujućih metoda koje su srpske snage koristile kako bi stvorile etnički čistu državu. Didaktička vrijednost ICTY-a svakako će pomći društvu da se suoči sa demonima prošlosti. U tom pogledu, proce protiv Karadžića i četvorice njegovih saučesnika u zločinačkom poduhvatu je ogromno povjesno postignuće.

Pored toga, po prvi put nakon bosanskog rata i sklapanja Dejtonskog mirovnog sporazuma (DMS), presuda međunarodnog suda za ratne zločine nam pruža šansu da ponovo razmotrimo legitimitet postratne političke organizacije u BiH. Žrtve rata i genocida trajni su gubitak i mrlja na savjesti čovječanstva, ali se za genocid ne smije nagrađivati.

Naša kolektivna reakcija na ovu presudu u BiH je prilika da redefiniramo pitanje šta je to etički dugoročno prihvatljivo za Evropu. Ako ne reagiramo, to će značiti poraz pluralizma i nastavak indiferentnosti prema kulturi mržnje, a negiranje predstavlja početak propadanja ovih vrijednosti kao dugotrajnih aspiracija Evrope.

Sada nije trenutak da se stvari prepuštaju slučaju. Šutnja o tim pitanjima i indiferentnost prema presudama Haškog suda bila bi odricanje od morala i konačni poraz ljudskog duha i ljudskih prava. Bio bi to poraz razuma, naučnog progresa, i akademskog napredka.

Ishodi haških procesa općenito su pozitivni, ali ne kao mjera pravde koja je izrečena Karadžiću i drugim presuđenim ratnim zločincima. Do određene granice, pojedinačne kazne manje su važne za sveukupno društvo nego što su za direktne žrtve i one koji su preživjeli zločine.

Njihova prava vrijednost je nesporno svjedočanstvo koje je donio kredibilni međunarodni sud, koji je u tančine dokazao historijske činjenice budućim generacijama. To je takođe moralni poraz političkog projekta bosanskih Srba, jer kompletan civilni i vojni kompleks Republike Srpske kvalificira kao zbir zajedničkih zločinačkih poduhvata. Međutim, kada se rad Haškog suda uporedi sa suđenjem u Nirnbergu, materijalna razlika je u tome što se Nirnberški sud bavio institucionalnom prirodom prekršaja i potrebom njene eliminacije.

Srpska demokratska stranka (SDS), koja je bila nosilac rata, i dalje učestvuje u vlasti, ne postoje zakoni protiv negiranja genocida, struktura i zakoni zemlje i dalje nagrađuju počinioce etničkog čišćenja i genocida.

Ali, ono što je najalarmantnije je da mi, međunarodna zajednica, i dalje nastavljamo ulogu dobrovoljnog učesnika u sporazumu koji je sklopljen sa terorisitma.

Bosna i Europa i dalje žive pod uvjetima "mirovnog sporazuma" koji je očigledno je, ispregovaran sa jednom terorističkom organizacijom kao što je dokazano u zločinačkom poduhvatu koji se odnosi na Sarajevo, u kom slučaju teroristička organizacija koristi pune kapacitete stvarne države. Prije ili kasnije, mirovni sporazum će morati postati "država" u interesu europske sigurnosti. Šta će biti osnova te države? Zločinački poduhvat ili europske i američke vrijednosti.

Uvjerivši sve učesnike rata u BiH da potpišu Dejtonski mirovni sporazum kojim je zaustavljen genocid, pokojni ambasador Richard Hoolbrook ostvario je historijsko postignuće na kojem mu se može čestitati. Ipak, dvadeset godina kasnije, krivično gonjenje Haškog suda delegitimiziralo je DMS kao osnovu za postizanje trajnog rješenja. Haške presude ispunile su koristi od ovog sporazuma. Akcioni plan UN-a za spriječavanje nasilnog ekstremizma, podržava ovu ovaj stav. Kao što je izjavio u to vrijeme senator Bajden, "dozvoliti osobama koje su ustanovile politiku genocida u Europi tokom 90-ih godina i ostvare sve ono što su naumili, apsolutna je kapitulacija. Tako nešto znači potpuni krah." Posmatrajući DMS danas smo svjesni da aktuelno stanje u BiH dokazuje ostvarenje Karadžićevih ratnih planova. Kako stvari sada stoje, to je potpuna kapitulacija etike.

Pitanje koje je pred nama je da li smo suočeni sa moralnim imperativom da djelujemo mimo postignutih rezultata DMS-a i na koji način možemo uticati na promjene? Moralna uvjerenja često nisu dovoljna da nas potaknu na djelovanje, posebno kada se radi o pitanjima u domenu vanjske politike. Ali, kada se moralna ispravnost podudari sa osiguranjem stabilnosti, održavanja kritičkog geopolitičkog uticaja i demokratskog poredka, istovremeno stvarajući kredibilitet koji se može investirati u obnovu bosanske reputacije u svijetu koji sve više postaje skeptičan, moralni imperativ koji nas tjera na akciju trebalo bi da je lakše postići.



Etika DMS-a često je predmet rasprave ali do danas nije bila konačna. Razlog zbog čega je to tako je jednostavan. Traganje za istinom i pravdom u kontekstu koji je paraliziran političkom stvarnošću ratnih neprijateljskih motivacija, osuđen je jer ne onemogućava dugoročnu suglasnost. Ovo posebno važi u situaciji kada su počinjeni ratni zločini. Kao što je sugerirao Michael Walzer "... moralni diskurs je uvijek pod znakom sumnje, a rat je naprosto ekstremni slučaj anarhije moralnog značenja... Presude neophodnosti su u tom smislu uvijek retrospektivne po svom karakteru—djelo povjesničara a ne političkih djelatnika."

Retrospektivni prilaz koji zauzimaju povjesničari je koristan u definiranju konteksta, ali ni na koji način nije dovoljan da naknadno (ex post) opravda moralnost preovladavajućih okolnosti nasilnog rata. Imajući to u vidu, moralnost bi trebalo razumjeti kao buduću mogućnost (ex ante), jer bi njena stvarna priroda morala biti univerzalna i nepromjenjiva pa čak i ako bi se samo radilo o njenoj minimalističkoj formi, koja uzima u obzir ogromne kulturne različitosti. U krajnjoj konsekvenci, uzimajući u obzir cjelokupnu bosansku kompleksnost, polazna tačka diskusije trebala bi biti saglasnost o tome šta je moralno prihvatljivo mimo specifičnog konteksta bilo kojeg pojedinačnog sukoba, već ono što je prihvatljivo u kontekstu humanosti. Humanost je jedini kontekst koji svi dijelimo. U tom kontekstu genocide je neprihvatljiv i ne smije se činiti, a kamoli nagrađivati njegove počinitelje.

Ni genocid u Srebrenici u specifičnom, ali i etničko čišćenje u Bosni u općem smislu, nisu bili prabno tretirani za vrijeme njihovog trajanja, kao ni neposredno nakon rata, zbog ratnog ambigjuiteta (nejasnoća), odgovornost da se spriječi, da se za njega kazni i da se on onemogući. Nedavni akcioni plan UN-a za sprječavanje nasilnog ekstremizma pruža nam jasnu vodilju. Kad god nam se pruži prilika da buducim historicarima ponudimo bolji narativ, djelujući korektivno, pri punoj svijesti o onome što se desilo, minimum je koji trebamo ispoštovati.

Amerika i njeni saveznici u Bosni bili su suočeni sa jasnim izborom između pravde i legitimiteta s jedne, i učinkovitosti, s druge strane.

U retrospektivi, prevladala je učinkovitost u odnosu na pravdu, u nastojanju da se zaustavi rat. Zaustaviti stradanja ljudi i strahote genocida odnosu na davanje ustupaka srpskom rukovodstvu, čime je priznata efektnost etničkog čišćenja i genocida. Dodjela ekskluzivne etničke teritorije i upravljanja nad polovinom zemlje, monoetničke policije, sistema etničkog glasanja, i ekskluzivnog etničkog imena entiteta Republika Srpska u tom momentu se činilo kao neophodno. Danas RS i dalje ima ekskluzivni etničku jurisdikciju nad općinama iz kojih su Hrvati i Bošnjaci eksterminirani i prisilno deportovani, uključujući iz Srebrenice koja je od zaštićene zone UN-a postala stratištem prvog genocida u Europi nakon Holokausta. Isti oni dijelovi koji su u to vrijeme DMS činili mogućim kao način zaustavljanja rata, danas ga čine nepravednim, nelegitimnim i nestabilnim.

Kada se sve okolnosti uzmu u obzir moguće je DMS posmatrati etički prihvatljivm u vrijeme kada je nastajao ali bi bilo posve neetički smatrati ga trajnim I nepromjenjivim. Kao što Michael Walzer navodi, "Važno je istaknuti činjenicu da ratna moralnost nije fiksirana djelovanjem njegovih učesnika već javnom mnijenju čovječanstva."

Sasvim je prihvatljivo ustvrditi da je etika u međunarodnim odnosima uznapredovala do te mjere da danas slobodno i precizno možemo identificrati etičke propuste i strukturne prepreke DMS-a i kolektivno raditi na njihovoj korekciji, posebno na evropskom kontinentu. SAD i njeni evropski saveznici suočeni su sa izborom da li da pokušaju iznuditi promjene i upotpuniti process izgradnje države ili ustuknuti nadajući se pasivnoj transformaciji koja će zasigurno potrajati više decenija bez bilo kakve sigurnosti da će do pozitivne tranformacije uopće doći, te da će Karadžićevo naslijeđe biti sačuvano i kao takvo postati permanentna kategorija evropskog društva.

Morali bismo biti dovoljno hrabri da pronađemo čvrsto tlo pod nogama za naše napore u široko utemeljenoj podršci principa konvencije o genocide, Akcionom planu UN-a za spriječavanje nasilnog ekstremizma, i nužnosti da upotpunimo pristupni proces bivših jugoslovenskih republika Eu ropskoj uniji, što koš uvijek predstavlja veliku opasnost za postizanje evropske sigurnosti. U tom smislu, od prevashodne je važnosti da priznamo i prihvatimo činjenicu da je budući pravac našeg djelovanja moguć bez tereta kompromisa koji su pravljeni u vrijem rata u kojem su naša saznanja bila nepotpuna a naše djelovanje bilo uvjetovano teškim ratnim prilikama.

Autor je potpredsjednik Svjetskog bošnjačkog kongresa.

VRH



Ostali prilozi:
» ŠTA LI SU NAM TO NAPISALI DRAGAN I MILORAD, PORUKOM SA ZIDA PLAČA
Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac | 28. March 2024 14:47
» DA LI JE BOSNA I HERCEGOVINA ZAISTA „NEMOGUĆA ZEMLJA“?
Mehmed Meša Delić | 26. March 2024 16:43
» BOSNO MOJA, DIVNA I NEKADA BILA MILA, PRKOSNA I SRAMOTNA
Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac | 26. March 2024 16:38
» PRIJEDORSKA RAMAZANSKA SJEĆANJA
Samir Hadzalić | 25. March 2024 15:26
» PLAĆENE UBOJICE BOŠNJAŠTVA
Sead Zubanović | 24. March 2024 13:46
» UMJETNIKOV COGITO
Faruk Dizdarević | 22. March 2024 14:00
» IZLOŽBA „OTETA ZEMLJA“
Akademik Džeko Hodžić | 21. March 2024 14:05
» NESPAŠAVANJE HERCEGOVINE, LIČI NA VELEIZDAJU "TROJKE"
Nada Starijaš Al Issa | 21. March 2024 13:56
» NIČIJI DANIS TANOVIĆ
Šemso Agović | 21. March 2024 13:40
» RASKRINKRIVANJE CIONISTIČKIH LAŽI
Dr. Sead Alić | 20. March 2024 13:33
» MIRO I MILAN SU ŽIVI SVJEDOCI ISTINE RODNOGA SARAJEVA!
Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac | 17. March 2024 22:41
» ZID OKO GAZE SIMBOL JE MASMEDIJSKIH ZIDOVA
Dr. Sead Alić | 17. March 2024 18:04
» JA NISAM BOSANAC I HERCEGOVAC!
Mr. sci. Džavid Begović | 17. March 2024 17:58
» SANDŽAČKI ISTORIJSKI USUD
Velija Murić | 17. March 2024 17:52
» DA LI JE CARIGRADSKA KONVENCIJA ODVOJILA SANDŽAK OD BOSNE?
Mehmed Meša Delić | 17. March 2024 14:12
» OTVARANJE MUSLIMANSKIH UMOVA, ALI I SRCA
Dženan Hasić | 15. March 2024 15:33
» BOŠNJAK, BOSANAC I NARCISOIDNA NAKLAPANJA
Suad Karamustafić | 12. March 2024 13:13
» SVJETLOST RAMAZANA MJESECA KOJI OBASJAVA CRNU GORU
Božidar Proročić, književnik i publicista | 11. March 2024 17:53
Optuzujembann.jpg
Feljtonalijaizetbegovic.jpg
fastvee.gif
EsmirBasic2312.jpg
EnesTopalovic54.jpg
AtentatnaBosnuavdohuseinovic1mart2022ad.jpg
Beharban.jpg
RancSalihSabovic.jpg
DokfilmBosnjaci454.jpg
hrustanbanner20april2020.jpg
Bos-Eng-pasanbegovic.gif
BANA34234.jpg
ArmijaBiH.gif
NjegosMilo.jpg
bosanskahistorijabanner.png
zlatni ljiljani.jpg
njegosvirpazar.gif
Istraga-poturica.gif
sehidska_dzamija_plav140x80.gif
hotel_hollywood_ilidza_sarajevo.gif