Emir RAMIĆ: Moramo učiniti dodatne napore da se više nikad ne ponovi agresija i genocid, masovno silovanje, masovno mučenje u logorima, masovno protjerivanje, masovno uništavanje kulturnih, duhovnih i materjalnih dobara. Ne možemo uspostaviti povjerenje bez istinskog priznavanja genocida, a negiranjem genocida, kontinuitetom oduzimanja i ugrožavanja osnovnih ljudskih prava i falsificiranjem historije nećemo ponuditi perspektivu novim generacijama. Ali ako istinski i ljudski prihvatimo činjenice o agresiji i genocidu i suočimo se s njima bez zadrške, perspektiva za normalan život u BiH postoji.

Žrtve zaslužuju da budu tretirane kao moralni pobjednici, kao ljudi sposobni da žive u skladu sa standardima pravde i istine. A da bi se to desilo suditi treba ne samo zločincima, već i agresivno genocidnim idejama i projektima iza kojih stoji državni apart. Zato politički establišment žrtve nema pravo da ostane indiferentan na agresiju i genocid. Jer svjedoci smo političkih poziva da se prošlost zaboravi, odnosno da se gradi “blistava budućnost”, koja neće uopće podrazumjevati razgovor o istini i pravdi. Takva politika za rezultat imala samo nove genocide koji su se ciklično događali na ovim prostorima.

Ključni dokument kontinuiteta genocidne namjere je Memorandum Srpske akademije nauka i umetnosti. Taj dokument potvrđuje da udruženi zločinački poduhvat nije lokalnog, bosanskohercegovačkog nivoa, nego da je imao svoje aktere koji su bili smješteni u državnim strukturama Srbije i Crne Gore. Dobrica Ćosić jedan od kreatora agresivno genocidnog projekta u svojoj knjizi „Bosanski rat“ razotkriva kontinuitet ciljeva Velike Srbije. Ćosić otvoreno potvrđuje agresivno genocidne ratne ciljeve, čime opravdava teritorijalnu ekspanziju – agresiju i genocid na BiH i njenim građanima, posebno Bošnjacima. Ćosić potvrđuje da je glavni politički subjekt - država Savezna republika Jugoslavija (Srbija i Crna Gora) najneposrednije učestvovala u agresiji na RBiH i genocidu nad njenim građanima, prije svega Bošnjacima, pri čemu je njena politička, intelektualna, vjerska i naučna elita podržavala, planirala, organizovala i usmjeravala genocid i druge oblike zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava. Ćosić potvrđuje da je (entitet) Republika Srpska tvorevina genocida nastala na teškim kršenjima međunarodnog humanitarnog prava, posebno na zločinu genocida nad Bošnjacima, omeđena i prekrivena brojnim masovnim grobnicama, masovnim ubistvima, masovnim silovanjima, masovnim protjetivanjima. Na osnovu tih rasprava pouzdano se, pored ostalog, može utvrditi da Savezna republika Jugoslavija (Srbija i Crna Gora) učestvuje u osvajačkom agresorskom ratu protiv RBiH i genocidu nad Bošnjacima, da Beograd drži “sve konce u rukama”, osmišljava, planira, usmjerava, koordinira i vodi strategiju i taktiku oko mirovnih pregovora i dogovora, usmjeravajući i dajući savjete Radovanu Karadžiću i njegovim saradnicima - članovima zajedničkog zločinačkog poduhvata. To, pored ostalog, potvrđuje tezu da političko i vojno rukovodstvo paradržavne tvorevine Republike Srpske nije predstavljalo nikakav samostalni ni politički ni vojni subjekt, već je riječ o državi Saveznoj republici Jugoslaviji.

Nedavno im dodijeljena nagrada za mir, a oni k'o rogovi u vreći: Članovi Predsjedništva BiH

Bošnjaci su kroz povijest imali udjela u oblikovanju svjetske historije. Pridonijeli su razvoju svijeta sudjelujući u stvaranju nauke, kulture, sporta ali, i kad je trebalo, braneći Evropu i svijet. Bošnjaci su svoj nacionalni identitet očuvali i učvrstili u agresiji i genocidu. Sada se trebaju pripremiti za novu obranu vlastitoga identiteta. To je ozbiljni izazov koji prije svega podrazumjeva istinu o agresiji i genocidu i pravdu za žrtve. To se mora pretočiti u novi preporod bošnjačkog bića. Bošnjački politički establišment je pozvan da odgovori na poziv žrtve za istinom i pravdom, institucionalizacijom kulture pamćenja, ne u ime osvete, već jedino u ime bolje zajedničke bosanskohercegovačke, a samim tim evropske i svjetske budućnosti. Posebno je važno da svi građani BiH izvuku pouke iz protekle agresije, da genocid ne može biti nikakvo rješenje za velikonacionalističke ciljeve. Potrebno je sadašnjim i budućim generacijama približiti zločine agresije i genocida u punom kapacitetu te graditi budućnost na univerzalnim i civilizacijskim vrijednostima. Moramo učiniti dodatne napore da se više nikad ne ponovi agresija i genocid, masovno silovanje, masovno mučenje u logorima, masovno protjerivanje, masovno uništavanje kulturnih, duhovnih i materjalnih dobara. Ne možemo uspostaviti povjerenje bez istinskog priznavanja genocida, a negiranjem genocida, kontinuitetom oduzimanja i ugrožavanja osnovnih ljudskih prava i falsificiranjem historije nećemo ponuditi perspektivu novim generacijama. Ali ako istinski i ljudski prihvatimo činjenice o agresiji i genocidu i suočimo se s njima bez zadrške, perspektiva za normalan život u BiH postoji. Kada je embargo na uvoz oruzija radio protiv branilaca drzave BiH, kada je Dejtonski sporazum zaustavio narodnu, oslobodilacku borbu drzave BiH i legalizovao rezultate agresije i genocida, kada se u postdejtonskom vremenu kontinuirano ugrozava drzava BiH, zrtvama i patriotima BiH ostaje zid placa koje jeste u stanju vratiti istinu i pravdu, ideju Bosne i Bosanski duh i tome bolji zivot svim gradjankama i gradjanima BiH. Slusajte vapaj zrtava i patriota: Istina i pravda i nikad vise rata.