Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

 
Komentari


Ratnik koji još ratuje
GAZIJA SA DVA BISERA U OČIMA
Procitaj komentar

Autor: Said Šteta
Objavljeno: 08. April 2016. 13:04:09

Branioc RBiH na postelji: Vehid Malkić


Kada mi je moj dragi prijatelj Amir, predložio da pišem priče o ljudima za koje se ne priređuju svečane sjednice, gala predstave i ne kinđure kamere koje će bilježiti svaku onu licemjernu suzu na komemoraciji. O ljudima, uglavnom težim invalidima minulog rata, koji niti jednog trenutka nisu klonuli duhom i nose samo dobrotu umjesto novčanika, tamo na lijevoj strani gdje po pravilima anatomije stanuje srce. O ljudima koji dođu i odu tiho, ostave svoja djela i onaj fini čovjeka trag na ovome svijetu. Rekao sam DA, makar toliko zaslužuju.

Evo i sedma priča!
Batonci u trci života
Vehid Malkić, rođen je 3.jula 1971. godine u Zenici, od majke Vahide i oca Seada, kao starije dijete, jer se kasnije, 1979.godine, rodio i njegov brat Nezir. Odrasta u selu Obrenovci, nedaleko od Zenice i osnovnu školu započinje u Lokvinama a završava u OŠ „Sestre Ditrih“ u Zenici. Nakon osnovne škole upisuje se u Industrijsku školu gdje završava zanat kovača.

Po završetku školovanja odlazi u bivšu JNA da služi vojni rok u Skopskom Petrovcu. Po dolasku iz vojske zapošljava se u rudniku „Stranjani“ ali to ne potraja dugo. Došao je rat i prekinuo mladost, uzeo momačke snove a na još nejaka leđa okačio pušku i s njom tešku sudbinu. U aprilu, te ratne devedesetdruge, Vehid, zajedno sa svojim drugom Pajom, sa kojim je i radio u rudniku, odlazi u rat. U svojim farmericama Vehid ratuje za svoju domovinu Republiku Bosnu i Hercegovinu.

Samo nekoliko mjeseci poslije, 26. avgusta, na jednom teškom ratišu, pala je granata iza njegovih leđa. Veliki geler granate, prolazi blizu kičme, ulazi u stomak i naprosto razdire unutrašnje organe a potom izlazi na butnom mišiću desne noge, ostavljajući razvalinu i nezaustavljivo krvarenje. Vehid još priseban i zove drugove da ga ne ostave. Oni ga izvlače, ne ostavljaju ga, ali je njegovo stanje sve gore. U ambulanti Visoko dr. Cero mu zaustavlja krvarenje i šalje ga u bolnicu u Zenicu. Vehid je u komi i bez naznaka da će preživjeti. To traje trideset dva dana kada se budi u bolnici Zenica. Pored sebe gleda jednog po jednog ratnika, preko čijih lica padaju čaršafi. Odlaze sa ovog svijeta! Počinju operacije, jedna za drugom. Bilo ih je šest.
Prisjeća se Vehid i anesteziologa Nermine, koja mu je davala male doze anestezije. I kada se probudio a ona mu razvlači kapke da vidi zjenice. Vehid trpi bol i poslije operacije traži da mu konačno daju odgovarajuću dozu anestezije. Nakon nepunu godinu izlazi iz bolnice ali ne staje na svoje noge, sve do 1996.godine. Godinu poslije vraća se u rudnik „Stranjani“ i počinje raditi. Vehid još traga za onom niti mladosti što je rat prekide. Želi živjeti i voljeti! Konačno mu se sudbina nasmiješila. Sreo je Edinu, koja će, samo godinu poslije, postati njegova supruga. Penzioniše se i Vehid polahko počinje živjeti. Na svijet dolazi njegova prva kćerka Segmedina a četiri godine poslije Lejla. Žive u dvanaest kvadrata ali sretni. Porodica u tom malom gnijezdu odiše toplinom.

Ne potraja dugo!


Saborci ga obilascima ohrabruju da pobijedi bolest


Prije šest godina zdravstveno stanje Vehida ponovo dovodi u bolnicu, gdje počinju iscrpljujuće pretrage od ordinacije do ordinacije. Sa odjela na odjel. U jednom momentu, neki mladi doktor, koji će samo ostariti ali nikada biti doktor, šalje ga na zarazno odjeljenje sa pretpostavkom da boluje brucelozu. Vehidovo stanje je sve gore. Konačno nakon posjete i drugim klinikama, Vehida uzimaju u rad, njegov ratni doktor Cero, doktor Rahman i doktor Leto. Rade mu operaciju apscesa koji je prijetio težem zatrovanju pluća, stomaka i male zdjelice. Samo godinu poslije upućuju ga u Sarajevo gdje mu rade operaciju i iz stomaka vade veliki tumor. Nakon toga slijede teške kemoterapije i zračenja koja Vehid sve teže podnosi. Ali podnosi!

Uz pomoć, kako reče, načelnika Husejina Smajlović, Vehid i njegova porodica dobijaju stan od četrdesetdevet kvadrata u Novom Radakovu. U podrumu nekadašnje kasine. Polaho se vraća u svakodnevnicu.
Samo za kratko!

Ostaci tumora koji se nisu dali odstraniti, stvaraju nove komplikacije i konzilij ljekara donosi odluku da se mokraćni mjehur mora odstraniti. Vehid još samo vjeruje svojim ratnim doktorima. Jedan od njih mu sugeriše da to nije pametno raditi. Od tada, a prošlo je skoro dvije godine, Vehid je skoro nepokretan na ležaju u svome stanu. Sa štakama i uz pomoć supruge koja nad njim bdi danonoćno,Vehid tek stigne do banje da isprazni kesu. Život sa kolostomom postaje mu sve naporniji, jer ga kaže, noge ne slušaju. Trnu i puno bole!

Sjedim pored našeg zajedničkog druga Paje, zapisujem i gledam ga. Pokaza pogledom na Paju i reče.

-On me obiđe često. Bacimo koju i bude mi lakše.
A Pajo, krupna ljudina, kako veli, radi to samo u ime Allaha. Sa jednom nogom „od inoksa“, kako on zove onu svoju protezu umjesto noge koju je izgubio, obilazi bolesne drugove, svoje Batonce i bude im od pomoći. Izvlači šale i tamo gdje ih nema, pa će ti Vehidu poručiti i ovo.

-E nećeš ti umr't tako lahko. Ša si mislio, odma' u ćefine pa na ahiret. Kakvi bolan! Čekam te ja u gasulhani i samo ti kažem. Kud ćeš? Kud si kren'o?

Vehid se glasno nasmija, podiže ruku visoko i bi mu baš potaman ova Pajina upadica. Opet bol ukoči lice i ruka pade na kutiju cigareta.


Vehid zaboravi na bol kada pogleda u svoje dvije kćerkiće Segmedinu i Lejlu, i kaže: Ono su moje dvije suze, moja dva bisera, koja čuvam u ovim očima da ne padnu na pod. U tom čuvanju, ja zaboravim na bol. Zagrizem ovo dugme pod vratom i tako držim dok bol ne prođe. Neću da djeca vide! Šuti.


-S njima ja noći kratim! Da mi ih nije ne znam šta bi? Zapali, ko zna koju po redu i rukom masira noge. Čas jednu, čas drugu.
Neki dan Amir ga je upitao:
-Šta je to Vehide, što ti još daje snagu da pobijediš teške bolove? Da živiš!?

Samo je podigao glavu i zaustavio pogled na svoje dvije kćeri, starijoj Segmedini, koja za mjesec dana završava dvije osnovne škole, opću i muzičku, gdje svira violinu. Želi upisati medicinsku, kako reče da liječi babu. I mlađoj Lejli koja pored škole, trenira košarku a voli i atletiku. Ta dva para očiju drže ga uramljenog kao najskuplju sliku što se čuva u nekom muzeju. Zlatna djeca!

- Ono su moje dvije suze, moja dva bisera, koja čuvam u ovim očima da ne padnu na pod. U tom čuvanju, ja zaboravim na bol. Zagrizem ovo dugme pod vratom i tako držim dok bol ne prođe. Neću da djeca vide! Šuti.

Pogled mu ponovo pobježe gore u plafon i zadrža se tako koji trenutak. Onda nastavi...
-Tako mi duši bude lakše!
-Samo da mi nije nje... Klimanjem glavom pokazuje na suprugu Edinu koja sjedi na stolici bliže njegovih nogu i čeka da mu šta pomogne. Ništa joj nije teško.

-Ne znam šta bi!
Završi Vehid, jer mu teška bol ponovo grči lice. Steže usnu na usnu, snažno, skoro da prokrvari ali oči ne zatvara. Ja i Pajo odlazimo, do nekog novog druženja. Sa vrata, pogledam ga, da mu potvrdim da ćemo doći opet, ako Bog da. I zaista u očima gazije, hrabrog ratnika koji još ratuje, najčešće sam, sijaju dva sjajna bisera.

Dvije njegove djevojčice!



Bošnjaci.Net pozivaju naše prijatelje i vjerne čitatelje da sa svojim skromnim donacijama prihvate 'starateljstvo' nad djecom branilaca naše Bosne koji su u njenim temeljima ugradili dio svojeg tijela, koji danas, poput Vehida, sa postelje u samoći nemoćno posmatraju svoju djecu kako odrastaju a ne mogu im pomoći. Mi, koji volimo Bosnu i cijenimo sve njene branioce, ne smijemo dozvoliti da njihova djeca nemaju bar skroman život. Zato pomozimo im u školovanju, da postanu slobodni ljudi...
Za sve sugestije javite se autoru i redakciji Bošnjaci.Net.

VRH



Ostali prilozi:
» BANA DODIJELILA PLAKETU DR. HARUNU HADŽIĆU
Bošnjaci.Net | 24. March 2024 21:18
» SIJANINI STIHOVI
Avdo Metjahić | 21. March 2024 23:54
» KAPIJE SVJETLOSTI UMJETNIČKI I NAUČNI UNIVERZIM DR PUPOVIĆA (I)
Božidar Proročić, književnik i publicista | 18. March 2024 14:46
» ŠTO NE STIGOŠE KAMOM, POSTIŽU GUMICOM!
Esad Krcić | 22. February 2024 01:24
» NE TREBA ODUSTAJATI OD ČINJENJA DOBRIH DIJELA
Mensud Alićušić | 19. February 2024 16:47
» ISMET HADŽIĆ PETODECENIJSKI TRAG U LIKOVNOJ UMJETNOSTI CRNE GORE (I)
Božidar Proročić, književnik i publicista | 15. February 2024 15:40
» DEMOKRATE RUŠE DEMOKRATIJU U NJEMAČKOJ
Nihat Bećirović | 09. February 2024 22:48
» ULOGA I ZNAČAJ DR. NAKE NIKŠIĆ U PROMOCIJI MUZIČKE KULTURE SANDŽAKA
Božidar Proročić, književnik i publicista | 07. February 2024 14:51
» UMRLI PRIJE SMRTI?
Midhat Hajrović | 04. February 2024 14:47
» POLITIČKI INFLUENSERI U SANDŽAKU
Dino Bašović | 02. February 2024 17:24
» KO „PEVA“ ZLO MISLI
Dino Bašović | 29. January 2024 15:47
Ostali prilozi istog autora:
» O BOSNI TI EVO ZBORIM
01. March 2024 14:04
» SREĆA U OČIMA
27. February 2024 15:04
» NE PALI ZASTAVU NAIVČINO
12. January 2024 14:16
» PETARDA U ZENICI
02. January 2024 12:26
» KUDA IDU NAŠEG DRUŠTVA HINJE?
16. December 2023 12:50
» NISAM JA BOLAN ODAVDE
22. November 2023 14:15
» ČEŠLJAJ SE BABA
22. October 2023 00:53
» STVAR SRCA
20. October 2023 15:38
» NIJE DO TRENERA
18. October 2023 16:04
» MIRIS ŠLJIVA
09. October 2023 14:02
» MI, DJECA UČITELJICE ĐURĐE M.
04. October 2023 13:41
» BABOOOOO, JAVI SE!
27. September 2023 17:10
» RECENZIJA
25. September 2023 01:28
» INTELEKTUALNE BUDALE
11. September 2023 15:22
» ČEKAJUĆI RAZO
25. August 2023 15:00
» ZNAM, KOME PIŠEM
26. July 2023 17:56
» BRAĆA DABIĆI
23. July 2023 02:52
» NEKA NEKI VOJINA!
12. June 2023 15:13
Optuzujembann.jpg
Feljtonalijaizetbegovic.jpg
fastvee.gif
EsmirBasic2312.jpg
EnesTopalovic54.jpg
AtentatnaBosnuavdohuseinovic1mart2022ad.jpg
Beharban.jpg
RancSalihSabovic.jpg
DokfilmBosnjaci454.jpg
hrustanbanner20april2020.jpg
Bos-Eng-pasanbegovic.gif
BANA34234.jpg
ArmijaBiH.gif
NjegosMilo.jpg
bosanskahistorijabanner.png
zlatni ljiljani.jpg
njegosvirpazar.gif
Istraga-poturica.gif
sehidska_dzamija_plav140x80.gif
hotel_hollywood_ilidza_sarajevo.gif