Autor: Hamza RIDŽAL: Vrijednost je Tahavijeve poslanice iz akaida neosporna, a o njoj govori podatak da su je komentirali brojni učenjaci u stoljećima nakon što je napisana. Među onima koji su napisali komentar na ovo klasično djelo bio je i Ibn Ebu-l-'Izz el-Hanefi (živio od 731. do 792. godine po Hidžri), čiji je opsežan komentar, četrdeset puta duži od Tahavijeve poslanice, preveden i štampan u izdavačkoj kući "El-Kalem" pri Rijasetu Islamske zajednice Bosne i Hercegovine.

Prije nekoliko sedmica štampana je u izdanju "El-Kalema" knjiga Vjerska učenja islama: komentar Tahavijeve akide autora Ibn Ebu-l-'Izza el-Hanefija. Knjigu je preveo Mustafa Prljača, predgovor napisao reisul-ulema Husein ef. Kavazović, a kompletan projekt prevođenja i štampanja finansirala je Kraljevina Saudijska Arabija. Knjiga je štampana u tiražu od 8.000 primjeraka i podijeljena uposlenicima Rijaseta, studentima Fakulteta islamskih nauka, vjeroučiteljima i imamima, a planirano je i besplatno dijeljenje ovog djela učenicima medresa. Knjiga je izazvala brojne reakcije na društvenim mrežama, a neki od cijenjenih alima u Bosni i Hercegovini i Sandžaku ukazali su na problematičnost ovog djela.

U bogatom repertoaru islamskih nauka i disciplina, akaid ili ilmu-tawhid zauzima ponajvažnije mjesto. To je nauka o načelima i principima vjerovanja, dogmatskim pitanjima islama kao načina uređenja vjernikovog života. Upravo su iz razlika u razumijevanju akaida proistekla nepomirljiva mišljenja islamskih alima, a to je dovelo do stvaranja međusobno isključivih sekti koje su ponekad čak i ratovale jedna protiv druge. Ne radi se o načinu prakticiranja islamskih propisa. Time se bavi nauka fikha, a pripadnici jedne od četiriju ehli-sunnetskih pravnih škola nikada za drugu pravnu školu ne tvrde da je pogrešna. Tvrde samo da je drugačija, ali isto tako utemeljena na izvorima islama, Kur'anu i Sunnetu. Ovdje je riječ o razilaženjima po pitanju samih temelja vjere islama. Jedno od najvažnijih klasičnih dijela iz akaida, kojeg priznaje većina islamske uleme i pripadnici svih četiriju fikhskih mezheba, jeste djelo 'Akide Ebu Dža'fera Ahmeda ibn Muhammeda et-Tahavija (živio od 239. do 321. godine po Hidžri). On je, kako u predgovoru knjizi Vjerska učenja islama ističe reisul-ulema Husein ef. Kavazović, sabrao, zabilježio i u pisanoj formi prenio vijesti o vjerskom nauku prvih i najboljih generacija muslimana, pozivajući se na imama Ebu Hanifu i njegovu dvojicu učenika: Ebu Jusufa i Muhammeda Šejbanija.
"Želimo podvući da su vjerska učenja, koja nam je prenio imam Tahavi i koja su u ovoj knjizi raspoređena po tematskim cjelinama i posebno istaknuta, ista ona učenja kojih su se držale i prve muslimanske generacije, najbolje generacije koje su stasale uz Poslanika, a.s., odnosno uz one koji su stasali uz njega, i da njihova izvornost nije narušena. To su vjerovanja koja bi trebao usvojiti i držati ih se svaki pripadnik ehli-sunneta (glavnog toka islama) ovdje i svuda u svijetu", piše Kavazović.
Vrijednost je Tahavijeve poslanice iz akaida neosporna, a o njoj govori podatak da su je komentirali brojni učenjaci u stoljećima nakon što je napisana. Među onima koji su napisali komentar na ovo klasično djelo bio je i Ibn Ebu-l-'Izz el-Hanefi (živio od 731. do 792. godine po Hidžri), čiji je opsežan komentar, četrdeset puta duži od Tahavijeve poslanice, preveden i štampan u izdavačkoj kući "El-Kalem" pri Rijasetu Islamske zajednice Bosne i Hercegovine. Za razliku od statusa kojeg uživa Tahavijevo djelo i u vezi kojeg ehli-sunnetska ulema zauzima jedinstven stav, Ebu-l-'Izzov komentar Tahavijeve poslanice bio je i ostao predmet sporenja među islamskim učenjacima. Jedni ga smatraju najboljim komentarom Tahavijeve akide, dok ga drugi tretiraju kao krajnje upitan, negirajući Ebu-l-'Izzu i pripadnost hanefijskom mezhebu. Pojedini alimi u nesrazmjeru su između dužine originalnog Tahavijevog teksta i dužine Ebul'Izzovog komentara našli osnova za sumnju u ispravnost Ebu-l-'Izzovih namjera, tvrdeći da je svojim komentarom pokušao udariti temelje za drugačije vjerovanje od onog kojeg zastupa Tahavi. Reisul-ulema u predgovoru također upozorava na pojedina mjesta u Ebul'Izzovom komentaru koja treba kritički valorizirati. Odmah nakon već navedenog citata, reisul-ulema piše:

"Što se, pak, tiče komentara tih učenja – u ovom slučaju komentara Ebu-l-'Izza el-Hanefija – oni ne posjeduju tu težinu i mogu biti predmet slaganja ili neslaganja. Uz sve njegove vrijednosti i silno bogatstvo sadržaja, ipak je to komentar čovjeka iz osmog hidžretskog stoljeća, čovjeka koji je živio u određenim društvenim okolnostima, u vremenu koje se suočavalo sa specifičnim izazovima i shvatanjima te koje je bilo i otišlo. (...) Ovdje posebno ukazujemo na ono što je on, neuobičajeno oštro, kazao o Ibn Arebiju na str. 545-546. ove knjige komentirajući Tahavijeve riječi: 'Nijednom evliji ne dajemo prednost ni nad jednim vjerovjesnikom, a.s. Držimo da je jedan vjerovjesnik bolji od svih evlija!' Vjerujemo da je razlog tome bio taj što su, po svemu sudeći, riječi koje on tamo navodi shvaćane doslovno od nekih ljudi i tako predstavljale realnu prijetnju za idejno zastranjivanje i izlaženje iz okvira temeljnih islamskih učenja – a Bog najbolje zna!", ističe Kavazović.

Ebu-l-'Izza osudila je ulema njegovog vremena
U predgovoru arapskom izdanju Ebu-l-'Izzovog komentara Tahavijeve akide, Zuhejr eš-Šaviš naveo je odlomak iz Ibn Hadžerovog djela Obavještenje neupućenom o aferi koja se desila 784. godine u Damasku. Ibn Hadžer piše da je te godine pjesnik Ali ibn Ejbek spjevao kasidu o Poslaniku, a.s, te je predočio pjesnicima i učenjacima koji su mu za to uputili čestitku. Među prisutnima je bio i Ebu-l-'Izz, koji je neke dijelove kaside podvrgao kritici. Nakon toga su se još neki alimi izjasnili o Ibn Ejbekovoj kasidi. Ibn Hadžer piše da je to dovelo do toga da o cjelokupnoj situaciji presudi sam sultan.
"On je u vezi s tim izdao jednu podužu depešu u kojoj je, pored ostalog, stajalo: 'Doznali smo da je 'Ali ibn Ejbek jednom svojom kasidom hvalio Vjerovjesnika, a.s., i da mu je 'Ali ibn Ebul-'Izz oponirao u tome i neke stvari zanijekao, poput obraćanja Bogu s pozivanjem na Vjerovjesnika, a.s., (tevessul), nepriznavanja Vjerovjesnikove bezgrešnosti i sl., te da su učenjaci Egipta, osobito oni iz njegovog, hanefijskog mezheba, to osudili, pa je zbog toga izdat nalog da se dotični ima privesti, da se potraže kadije i vjerski učenjaci i da se prema njemu poduzmu mjere koje nalaže Šerijat'", zapisao je Ibn Hadžer. Tada su se po prvi put na okupu našle kadije, njihovi zamjenici i neke muftije, pa je pred njima pročitana depeša.

"Od Allaha koji traži pomoći / Neka mevlud Pejgamberu prouči" – poznati su Gaševićevi stihovi koji svojim smislom itekako podsjećaju na pjesnika protiv kojeg je pisao Ebu-l-'Izz. Nije Gašević jedini autor mevluda koji se Allahu obraća preko Poslanika, a.s. Nije teško primijetiti da niti jedan naš mevlud ne bi dobio prolaznu ocjenu ukoliko bi se vrednovao Ebul'Izzovim parametrima. Ako bi se njegov način razumijevanja pojedinih vjerskih pitanja aplicirao na tekstove koji se uče u bosanskim džamijama i u kojima su ispjevani neki od najljepših stihova o Poslaniku, a.s., od bosanskih mevluda ostali bi samo interpunkcijski znaci.

Budući da na prvoj sjednici nisu prisustvovali svi pozvani alimi, sjednica je organizirana ukupno pet puta kako bi se baš svi izjasnili o ovom slučaju. Tek su se na petoj sjednici okupili svi učenjaci i odlučili su da Ebu-l-'Izz ipak mora biti sankcioniran. Samo se jedan hanbelijski predstavnik nije suglasio s tom odlukom.

"Ibn Šurejši i drugi bili su mišljenja da ga treba sankcionirati, pa je tako kadija Eš-Šāfi'i naložio da se uhapsi, te je i uhapšen u Azraviji i prebačen u Tvrđavu. Nakon toga je donesena presuda prema kojoj je bio oslobođen svih drugih sankcija osim zatvora, što je preostali dio kadija i ispoštovao", navodi se u predgovoru arapskom izdanju, uz tvrdnju da je Ebu-l-'Izz, zbog toga što su ga osudili svi drugi učenjaci osim jednog hanbelijskog predstavnika, u zatvoru odležao četiri mjeseca.

Hasan Kafija Pruščak protiv Ebu-l-'Izza
Budući da su Ibn Ebu-l-'Izza osudili svi alimi njegovog vremena, izuzev jednog hanbelijskog učenjaka, postavlja se pitanje o razlozima zbog kojih je Islamska zajednica od svih napisanih komentara Tahavijeve poslanice štampala upravo Ebu-l-'Izzov komentar. Jedan od najznamenitijih bošnjačkih alima Hasan Kafija Pruščak također je napisao komentar Tahavijeve akide. Na Pruščakovom je komentaru dr. Zuhdija Adilović odbranio magistarski rad na Univerzitetu "Muhammed b. Saud" u Rijadu 1992. godine. U tom je radu pokušao dokazati da je Pruščakov komentar skraćena verzija Ibn Ebu-l-'Izzovog komentara. Na početku svog djela Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere: komentar Tahavijeve akide, govoreći o onima na koje se poziva u objašnjavanju temelja vjere, Pruščak piše:
"To su prije svega ashabi, tabi'ini i svi njihovi sljedbenici, kao što su fakihi ummeta Ebu Hanife Nu'man ibn Sabit, Ebu Jusuf Ja'kub ibn Ibrahim, Ebu 'Abdullah Muhammed ibn Hasan ešŠejbani i svi ostali prvaci koji su ih slijedili, do kijametskog dana." U drugom svom djelu iz akaida Rajske bašče o temeljima islamskog vjerovanja, kojeg je Pruščak pisao u isto vrijeme kad i komentar Tahavijeve akide, on spominje i nekoliko drugih učenjaka na koje se oslanja: "Ja sam našao da su u nauci o Božijem Jedinstvu najljepša djela i najzbijenije radnje: ElFikhulEkber od našeg Najvećeg imama (misli na imama Ebu Hanifu, op.a.), zatim Akaid Tahavijin, Omer-Nesefijin, Senusijin i Sujutijin – Božija milost s njima. Ta djela, pored lijepog poretka, fine sređenosti i savršenog izbora, sadrže najvažnije tačke temelja vjere i biser korisnih pravila o čvrstom vjerovanju, tako da zaslužuju da se ispišu i iskite po suncu i mjesecu", zapisao je Kafija, ne navodeći ne samo u ovom nego ni u drugim svojim djelima ni spomen imena Ibn Ebu-l-'Izza. Uprkos tome, dr. Adilović krajnje neutemeljeno cijeli svoj rad gradi na tezi da je Pruščakov komentar, ustvari, skraćena verzija Ebu-'Izzovog komentara.
"Interesantno je da se Kafija, r.a., pišući ovo djelo, najviše koristi poznatim komentarom Ibn Ebi-l-'Izza i u potpunosti se oslanja na njega, tako da slobodno mogu reći da ovo djelo predstavlja skraćenu verziju komentara Ibn Ebi-l-'Izza. Što se tiče naučne vrijednosti ovog djela, ona se, prije svega, ogleda u značaju teme koju obrađuje. Zatim, u tome što je autor slijedio metod ehlu-s-sunneta ve-l-džemata u istraživanju akaidskih tema, te za osnovu svog komentara izabrao Tahavijevu poslanicu koja predstavlja suštinu akide prve generacije muslimana. Pored toga, autor se koristi Ibn Ebi-l-'Izzaovim komentarom koji je poznat po ispravnosti metoda", piše Adilović. Na osnovu Pruščakovih riječi s početka njegovog djela, gdje kaže da će se koristiti "svim važnijim komentarima Tahavijeve akide", dr. Adilović izvlači zaključak da se Pruščak koristio i Ebu-l-'Izzovim komentarom. Adilović očito učitava vlastiti sistem vrijednosti i prioriteta u Pruščakovo djelo, a koliko mu je važan Ebu-l-'Izz, osuđen od uleme svog vremena, govori i podatak da on u svom magistarskom radu eksplicitno staje na stranu Ubu-l-'Izza kad god se Pruščakovi stavovi ne podudaraju sa stavovima Ebu-l-'Izza. Možda je najvažnije to što Ebu-l-'Izz ne oponira samo Pruščaku nego i samom imamu Tahaviju, s kojim se ne slaže u nekim važnim pitanjima, što je primijetio i prof. dr. Samir Beglerović, profesor akaida na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu. Da bi se jedan komentar smatrao skraćenim komentarom drugog djela, onda u njemu ne bi smjelo biti nikakvih odstupanja u sadržini i suštinskim porukama koje šalje. U ovom slučaju, u svim pitanjima koja su differentia specifica ehli-sunnetskog akaida u odnosu na akaid antropomorfista, Pruščak zauzima radikalno drugačije stanovište od Ebu-l-'Izza.
Tu činjenicu nije mogao opovrgnuti ni sam Adilović, koji u takvim slučajevima uvijek brani Ebu-l-'Izza, očito smatrajući Pruščakovo djelo manjkavim: "I pored činjenice da je Kafija maksimalno koristio Ibn Ebi-l-'Izzaov komentar, on rijetko doslovce prenosi njegove citate, nego ih veoma vješto skraćuje i mijenja njihovu konstrukciju tako da tekst dobiva sasvim drugi, novi raspored. Pored toga, Kafija, r.a., na pojedinim mjestima nudi potpuno nove komentare koji se ne nalaze u komentaru Ibn Ebi-l-'Izza, a u pojedinim pitanjima zauzima sasvim oprečne stavove", konstatira dr. Adilović. Povjerovati da je Pruščakov komentar skraćena verzija Ebul'Izzovog komentara može samo onaj koji više vjeruje Adilovićevim riječima nego vlastitim očima. I naravno, komisija koja je Adiloviću dala zvanje magistra, a kojoj je ideološka podobnost magistarskog rada važnija od naučnih metoda na osnovu kojih se ustvrđuju naučne istine.
No, ostavimo po strani ovaj "naučni rad" utemeljen na krajnje upitnim logičkim vezama i pisan u prvom licu jednine i vratimo se pitanju svih pitanja. Zašto je Islamska zajednica, pored Kafijinog i drugih provjerenih komentara Tahavijeve akide, prevela i štampala baš onog autora na kojeg je oštro ukazivala islamska ulema kroz stoljeća? Antropomorfizam i ograničavanje Allaha, dž.š., kojeg promovira knjiga Vjerska učenja islama: komentar Tahavijeve akide direktno podriva temelje maturidijskog nauka. Tako Ebu-l-'Izzov komentar Tahavijeve akide oponira i Ustavu Islamske zajednice BiH, prema kojem su bosanski muslimani hanefijskog mezheba u fikhu i maturidijskog mezheba u akaidu. Teško da bi Opšta uprava za štampanje mushafa i kontrolu štampe i Uprava za naučna istraživanja, fetve i misionarstvo, bez čije kontrole se u Kraljevini Saudijskoj Arabiji ne može izdati ni kratka brošura od deset listova, pristale na štampanje nekog islamskog djela koje i najmanje odstupa od akide Muhammeda b. Abdul-Vehhaba. S druge strane, ni vlasti u Iranu ne bi dozvolile štampanje Tahavijeve poslanice niti drugih dijela koja ugrožavaju šiijski koncept vjerovanja.
Prođemo li kroz noviju historiju štampe, vidjet ćemo da Islamska zajednica i ranije nije dizala prašinu kada bi se štampala djela suprotna njenom nauku. Ali ovog puta, sama Islamska zajednica stala je iza jednog takvog djela. Gledano iz pozicije demokratskog društva i evroatlanskih integracija, Islamska zajednica činom prevođenja Ebu-l-'Izzovog djela čini nestvaran korak ka unapređenju dijaloga i promoviranju drugih i drugačijih. No, gledano iz pozicije očuvanja tradicionalnog islama u Bosni i Hercegovini, čin štampanja Ebu-l-'Izzovog komentara dovodi u pitanje do sada neupitne paradigme i temelje vjerovanja bosanskih muslimana. U svakom slučaju, reisul-ulema je stajanjem iza štampanja djela s kojim se i sam ne slaže potvrdio spremnost Islamske zajednice na dijalog s neistomišljenicima.

Preneseno sa portala: vakat.ba