Dobitnik priznanja "Zlatni ljiljan" i kandidat na proteklim izborima za člana Predsjedništva BiH Džebrail Bajramović piše osvrt na društveno-politička organizovanja Bošnjaka u matici i dijaspori.

Džebrail BAJRAMOVIĆ: Bošnjaci trebaju urgentno mijenjati svoj politički kurs, te aktuelne nakaradne unutarstranačke kriterije, utemeljene na korupciji, nepotizmu i ekskluzivitetu podobnih, zamijeniti afirmacijom kriterija koji su utemeljeni na univerzalnim vrijednostima društva i čovjeka, gdje će megalomanija, kleptomanija i sebičnost biti sankcionisani, a da se od političkih predstavnika zahtijeva stručnost, principijelnost, etičke vrline, odlučnost i humanizam.

I) Bošnjačka politika u kandžama neodgovornih lidera
Konzistentnost bošnjačke politike treba da se ogleda u parametrima koji su od krucijalne važnosti za narod i državu: sigurnost, pravo, ekonomija, nauka, kultura i obrazovanje, te svih ostalih sfera od egzistencijalne važnosti za funkcionisanje društvene zajednice, kao i specifičnih segmenata koji podižu kvalitet života, te omogućavaju progres i prosperitet s obzirom na personalne specifičnosti i kolektivne potrebe, te vanjske i unutrašnje faktore, kao i lokalne odnose i globalne tokove. Nije moguće graditi progresivnu politiku od izbora do izbora, kao što nije moguće tražiti puteve progresa ako kolektivno pamćenje analitički i kritički ne može obuhvatiti mandat od četiri godine i na osnovu činjenica utvrditi agrumentovano odnos između predizbornih obećanja i ostvarenih rezultata. Nepobitna je činjenica da je nakon svakog mandata identična situacija već treću deceniju: političari su sve više bogatiji, a narod je sve više siromašniji. Država troši budžetski novac za održavanje glomaznog, parazitskog i neučinkovitog birokratskog aparata, čime se obezbjeđuje glasačka izborna mašinerija – a prosperitet građana odavno je prokockan neodgovornom politikom koja je nagomilala dugove, te umjesto da se novac ulaže u privredu i nova radna mjesta, vreće novca odnose banke koje guše državu BiH dužničkom omčom oko vrata i lihvarskim sofisticiranim metodama i bh. građane lišavaju budućnosti, a državu svode na kolonijalno-podanički status.

Dakle, u situaciji totalne egzistencijalne nesigurnosti, kada voljom bahatih političara svaki običan građanin može preko noći završiti na ulici, a njegova porodica ostati bez osnovnih uslova za život, nije moguće konsolidirati zdravu političku opciju koja bi bila STVARNA OPOZICIJA aktuelnim političkim oligarhijama – koji zloupotrebom položaja rješavaju lične interese a ne obaziru se na opće interese, niti imaju obzira i suosjećanja prema građanima koji su im ukazali povjerenje i na osnovu čijih glasova uživaju obilate privilegije. Oni smatraju da je to ispravno, pravedno i jedino moguće s obzirom da se radi o osobama specifičnog emocionalnog i mentalnog sklopa, a što se odavno potvrdilo da je izašlo iz okvira solidarnosti i humanizma.

Samo pola godine kada bi pravna država profunkcionisala ispostavilo bi se da su zatvori najdeficitarnije ustanove u BiH čiji aktuelni kapaciteti bi mogli da zadovolje samo minorni dio obilatih potreba s obzirom na razmjere samo pljačkaške privatizacije i nesagledivo rasipanje javnim sredstvima. Najsvrsishodnije bi bilo da se vojne kasarne preurede u kazneno-popravne ustanove, ali tu odluku nikada neće donijeti oni koji bi prvi trebali tamo i da borave, uz obavezno, čast izuzecima. Naravno, trebalo bi napraviti REVIZIJU ODGOVORNOSTI svih demokratskih saziva vlasti, jer za kriminal koji je razorio i opljačkao društvo za manje od tri decenije ne bi trebalo da bude niko amnestiran, ma o kome se radilo. Svjedoci smo da u BiH nisu svi jednaki pred zakonom, što se mora mijenjati na putu euro-atlanskih integracija Bosne i Hercegovine, a što predstavlja moru za bahate kleptomane, koji su uglavnom pribavili visoke diplome sa fakulteta u koje, uglavnom, nisu ni kročili. Međutim formom se ne može do u nedogled prikrivati suština sadržaja što je nepisano civilizacijsko pravilo koje osobama lišenim morala i humanih obzira niti šta znači niti govori.

Naravno da dokazi postoje samo je pitanje volje i odlučnosti da se uđe u proces utvrđivanja činjenica i individualne odgovornosti. Ne treba gubiti nadu da se to neće nikada desiti, jer mnogo toga u vezi BiH je izgledalo nemoguće, pa se ipak, desilo. Bošnjaci, kao kičma države Bosne i Hercegovine treba da budu nosioci progresivnih političkih ideja i aktivnosti koji će sa države skinuti hipoteku kriminala i korupcije, te ukazati na put političkog ozdravljenja bh. društva.

II) Bošnjački lideri budućnosti
Bošnjaci trebaju urgentno mijenjati svoj politički kurs, te aktuelne nakaradne unutarstranačke kriterije, utemeljene na korupciji, nepotizmu i ekskluzivitetu podobnih, zamijeniti afirmacijom kriterija koji su utemeljeni na univerzalnim vrijednostima društva i čovjeka, gdje će megalomanija, kleptomanija i sebičnost biti sankcionisani, a da se od političkih predstavnika zahtijeva stručnost, principijelnost, etičke vrline, odlučnost i humanizam. Elitizirana hobotnica pokriva sve segmente stranačkih političkih centara, te je neophodno probuditi svijest i savjest poštenih i sposobnih članova stranaka koji su većina, koji su izmanipulisani i i eksploatisani od otuđene, drske, bahate i sujetne vrhuške koja samo vrti kombinacije lične promidžbe i profita. Čemu to dugoročno vodi kolektiv se treba zapitati dok još ima mogućnosti za konstruktivne demokratske akcije.

Bošnjaci su u zabludi ako misle da mogu promijeniti zabrinjavajuće aktuelno društveno stanje ako ne promijene principe i metode stranačkog političkog organizovanja u pogledu konzistentne harmonizacije teorije i prakse. Kolektiv će konstantno biti zapljuskivan uznemirujućim posljedicama političkog iracionalizma koji se hrani strahom građana i društvenim haosom; a pojedinac će ostati zatečen, zbunjen, te će u isforsiranom osjećaju nemoći pasti u ravnodušnost i letargiju, opijen osjećajem o uzaludnosti svega, da ništa nema smisla i da se aktuelna situacija nikako ne može riješiti. Lomeći građane, jednog po jednog, tamo gdje je naranjiviji – po pitanju egzistencije i porodice – megalomanski, kleptomanski, otuđeni i samodovoljni politički centri, perfidno zloupotrebljavaju moć sistema da bi sebi podredili pojedince naročito vodeći račune da dezavuišu i iskompromituju obrazovane, kreativne i intelektualce. Bošnjaci su u historijskoj zabludi ako očekuju da će očuvati u miru ono što su stekli u ratu, a to je pravo korištenja pozitivnih demokratskih tekovina, što je civilizacijska baština, a ne ekskluzivna privilegija političkih centara moći koji su se otuđili od građana, te na štetu općeg interesa grade sramne karijere i grabe profit sebi i svojim beskičmenim klimoglavcima. Bosnu i Hercegovinu nisu besćutne oligarhije dobile u nasljedstvo pa da se mogu neodgovorno prema njoj odnositi sebično priskrbljujući bogatstvo za sebe, već je to država svih njenih građana koji su platili visoku cijenu žrtve i požrtvovanja, da bi im se domovina, od strane nemoralnih političkih predstavnika natovarila na leđa i postala mora koja im je zagorčala svakodnevnicu, zamutila um i prenapregnula emocije, te im život pretvorila u nesnošljivu tegobu. Stoga su biroi prepuni, kao i zdravstvene ustanove a sve je u kandžama nezaježljivih političkih centara koji odlučuju o svemu, a nizašta ne odgovaraju. Lideri bez liderske odgovornosti treba da postanu prošlost za Bošnjake – inače, ako nastave, posvađani i nesolidarni jedni prema drugima, da kolektivno tumaraju kroz sivilo i beznađe bh. svakodnevnice: svakim danom sve im je više upitnija država (1) koja se povija na historijskoj vjetrometini, a gdje im se polako oduzimaju poluge odlučivanja, i opstanak na ovim prostorima (2), jer se od njih permanentno otuđuju sigurnosni mehanizmi društva.

Bošnjački lideri su ti koji treba da preuzmu odgovornost za bošnjačku stvarnost u njihovoj domovini, a i za građane koji su u dijaspori jer su tokom agresije protjerani sa svoga kućnog praga. Lideri Bošnjaka prvi treba da podnesu izvještaj narodu koji ih je birao i ne mogu se bezidejno pravdati: „Ja sam tu da nam ne bi bilo gore!“. Bošnjaci imaju dugu tradiciju njegovanja LOGIKE, kao temeljne filozofske discipline a što omogućava konsolidaciju progresivne političke strategije, platforme djelovanja, programa i projekata (3) koji vrlo učinkovito mogu za kratko vrijeme unijeti optimizam i boljitak u društvenu zajednicu, te otvoriti širom vrata općeg duštvenog prosperiteta a gdje će se blagodati društva ravnomjerno raspoređivati prema građanima, a ne postati stranački plijen koji dijeli desetak samoelitiziranih familija, koje su ionako prebogate i odaju se ekstravagantnom luksuzu dok običan narod danonoćno pati.

III) Bošnjački briljantni umovi – nosioci epohalnog progresa^[1]
Da se Bošnjaci danas u svojoj domovini nalaze u veoma teškom položaju nije teško zdravorazumski utvrditi, a isto tako, ne treba biti poseban vizionar da bi se moglo predvidjeti da će Bošnjaci u BiH biti u konstantnoj defanzivi i prinuđeni na krucijalne političke ustupke i kompromise čime će se smanjivati uticaj Bošnjaka na bitne političke odluke u njihovoj domovini. Izazovi su permanentni. Recimo danas je otvoreno pitanje Mostara, gdje se čini pritisak na Bošnjake da učine administrativni štetni kompromis a iza čega bi uslijedili bahati i imperativni zahtjevi za teritorijalnim ustupcima, čime bi Bošnjaci veoma brzo bili zgurani u geto da se sami sa sobom obračunavaju i međusobno sukobljavaju jer bi ponestalo sredstava i privilegija za narasle megalomanske prohtjeve bahate bošnjačke elite koja se već decenijama navikla da prodajući maglu obezglavljenom narodu stiče abnormalnu korist. Takva metoda bogaćenja je nezdrava i nemoralna a ostrašćeni manipulatori, kleptomani i megalomani ne primjećuju da zbog luksuza bezumnika i njihovih nezasitih poslušnika, pati cijeli narod i država im se sukcesivno otuđuje. Epilog bi mogao biti u ekonomskom ropstvu i političkom poltronstvu Bošnjaka u svojoj domovini, što je prva faza koja je uveliko realizirana, a što bi omogućilo realizaciju druge faze – nestanak Bošnjaka sa ovih prostora i brisanje BiH sa karte Evrope i svijeta. Eroziju bošnjačkog upliva širom državnih struktura BiH u kontinuiranom je padu i samo je pitanje kada će se Bošnjacima servirati odluke koje bez pogovora trebaju provoditi, a neće imati priliku da na njih utiču i da ih kreiraju.

Dakle, Bošnjaci nemaju baš previše vremena da se kolektivno dozovu pameti a alarmi upozorenja su odavno upaljeni, samo je pitanje kako ih ko doživljava i interpretira, a sigurno da ih niko ne može ignorisati.

---

^1] Istaknuti bošnjački prvaci koji su obilježili svoju epohu i obogatili civilizacijsku baštinu:

1. Nasuh Matrakči (oko 1470? - 1564) / Nasuh el-Matrakči ibn Karađoz ibn Abdulah el-Visokavi el-Bosnevija, istaknuti je historičar, matematičar, geograf, kartograf, kaligraf, ratnik, mislilac, pisac i umjetnik, a porijeklom je iz Visokog. Poznat je pod imenom Matrakčija - zbog igre “matrak” koju je izmislio. Nasuh Matrakči bio je svestrana ličnost, evropski homo-univerzalis i može porediti sa Leonardom da Vinčijem. Obavljao je visoke dužnosti na sultanskom dvoru, a umro je 28. aprila 1564. godine u Istanbulu.

2. Hasan Kafi Pruščak (1544-1616?) je bio jedan od najplodonosnijih bošnjačkih učenjaka i jedan od najvećih bošnjačkih mislilaca. Puno ime mu je bilo: Hasan Kafi b. Turhan b. Davud b. Yakub az-Zibi al-Akhisari al-Bosnawi. Napisao je, koliko je za sada poznato, sedamnaest djela iz različitih znanstvenih oblasti i vjerskih disciplina, a predmet njegovog posebnog interesovanja su bili politika, filologija, pravo spekulativna teologija i logika. Jedno od najpoznatijih Pruščakovih djela je: "Temelji mudrosti o uređenju svijeta" (1596.), moralno-politički spis kojim je želio da ukaže na negativne pojave u državi i društvu.

3. Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak (1839-1902). Djelovao je vizionarski objavljući djela koja Bosnu konsolidiraju i promovišu kao kulturni i duhovni most između Istoka i Zapada. Objavljuje djela od temeljnog značaja za bošnjačku/bosansku kulturnu baštinu: „Narodno blago“ (1887) i „Istočno blago I-II“ (1897).

4. Safvet-beg Bašagić rođen je 1870. u Nevesinju. Safvet-beg Bašagić jedna je od najmarkantnijih ličnosti moderne bosanske i bošnjačke književnosti i začetnik bošnjačkog nacionalnog preporoda početkom 20. stoljeća. Osnivač je mnogih listova, časopisa i nacionalnih društava. Poznat kao istaknuti pjesnik, prevodilac, historičar i političar. Bio je predsjednik Bosanskog sabora, utemeljitelj savremene bošnjačke politike i moderne bošnjačke nacionalne svijesti. Umro je 1934. u Sarajevu, a sahranjen u haremu Begove džamije.

Geteborg, Švedska
1. april 2016. god.