Naslovna | Arhiva | Pretraga | Redakcija | O Bosnjaci.Net | Kontakt | Bosniaks.Net | |||||
|
Kolumne
NASTANAK I RAZVOJ OBRAZOVANJA U ŠKRIJELJU
Iz historije islama nam je poznato da džamije nisu bile samo bogomolje, tj. nisu služile samo za obavljanje vjerskih obreda pripadnika Islama, iako im je to bila važna namjena, već, naprotriv, one su igrale veoma bitnu društvenu ulogu u svim oblastiuma života i rada muslimanske zajednice, odnosno muslimanskog društva, svuda tamo gdje su postojale. Tako su one, naročito u prvome vaktu njihovog postojanja služile i kao edukativne ustanova - škole, akademije, univerziteti. Naravno one su služile i kao mjesta gdje su donošene i najvažnije političke i državne odluke prve muslimanske države. Posljednjih decenija XIX vijeka Osmanlijska Turska je donijela odredjene uredbe, a koje su primjenjivane i na našim sandžačkim područjima, a kojima je bilo regulisano da se u svim naseljima gdje ima vise od 100 kuća formiraju mektebi - iptidaije, tj. osnovne škole, a u svim varošima sa više od 500 kuća osnivane su ruždije, tj. niže gimnazije. Ove uredbe su predvidjale da se škole osnivaju u muslimanskim naseljima za muslimansku djecu, a u hrišćanskim naseljima za hrišćansku djecu. Naravno za muslimane su, u većim gradovima, još od mnogo ranije, postojale srednje vjerske škole –medrese, a ponegdje i više škole, naročito vojne škole - idadije, te razne druge školeza školovanje visokoobrazovanog vjerskog i svjetovnog kadr, kao što je bila npr. Darul-muallimin i mnoge druge. Tokom čitavog vremena vladavine Osmanske imperije na svim njenim područjima obavezzno je postojao neki vid okupljanja i vjerskog obrazovanja djece muslimana, kao što su to, npr. bili „Sibjan mektebi“, ili, kako ih je narod u Sandžaku nazivao „mejtepi“. Ovi mejtepi su postojali u svim varošima i pri svim džamijama, kao i u skoro svakom većem selu, pa makar i u privatnim kućama, ako nije bilo džamije. U prvom razredu škole nastava je počinjala sa „bukvarom“ na arapskom jeziku i arapskim pismom, tj. sa tzv. „Elif sufarom“, a završavala se nakon dvije ili tri godine, zavisno od toga koliko su te iptidaije trajale, sa upoznavanjem i naučavanjem pravilnog učenja – čitanja Kur’ana. Učitelji su bili svršenici medresa (srednje islamske škole). Povodom vjerskih praznika, a naročito kada bi učenici proučili hatmu, tj. učeći kroz nastavu stranicu po stranicu - uspjeli da pređu čitav Kur'an, tada su, u čast proučene hatme, a uz prisustvo svih đaka i njihovih roditelja priredjivane i održavane prave male svečanosti. Naravno u selu Škrijelju, kao jednom od značajnijih sela u okolini Novog Pazara i Tutina, takođe su provođene sve ove spomenute obrazovne, mektebsko – školske aktivnosti, još od turskog perioda, pa i nakon odlaska Turaka, te do današnjih dana. Kao što smo to donekle i pisali ranije, imami-hodže u Škrijelju su istovremeno bili i prvi učitelji. Mulla Huso Ujkanović je držao mektebsku pouku punih 50 godina, i to ne samo u Škrijelju, već je radio i na edukaciji i opismenjavanju gradjana i okolnih mjesta. Kad su, tako, dolazila na vjersku pouku sva djeca i iz Škrijelja i iz najbližih okolnih sela - Glogovika, Potreba, Crnoče, Gluhavice, Dobrog Duba. Ova sela nisu imala svoje džamije i imame pa su gravitirala škrijeljskoj džamiji. Pouka se učila svakog dana, jer dok je mula Huso radio nije imalo seoskih škola, pa je tu ulogu vršila džamija. Pouka je držana na mahfilu u džamiji, a kasnije u novosagradjenoj zgradi pored džamije. Mejtep se učio sve do 1945. kad je došla policija iz Tutina i naredila da se zatvori, tada se mula Huso zaplakao (o čemu govore njegovi tadašnji učenici), jer su ugasili jedinu obrazovnu instituciju u ovom mjestu. (Mektebi su tada ukinuti skoro u cijelom Sandžaku. Interesantno je zapaziti da je mektebu Škrijelju radio cijelo vrijeme Drugog svjetskog rata, da bi nakon rata, u miru, bio ugašen od strane komunističke vlasti). Tako je bilo sve do 1950-tih godina, kada je značajnije počeo pristizati novoobrazovani učitreljski kadar. Savremeno obrazovanje: Osnovna škola „25. MAJ“ u Delimeđu je osnovana za vrijeme Kraljevine SHS, i ona, kao matična škola ima devet isturenih odjeljenja, tj devet školskih mjesta koja su osnovana kasnije, a u kojima ove godine (2015/16) ukupno nastavu pohađa oko 522 učenika. U školi radi ukupno 87 radnika od kojih je 45 nastavnika predmetne i razredne nastave, a ostali su uprava, administracija, kuriri, portiri. Isturena odjeljenja škole se nalaze i to: • Osmorazredne škole: Melaje, Koniče i škrijeljski zaseok Morani, • Četvororazredne škole: Baćica, Čarovina, Pružanj, Gurdijelje i Dobri Dub. Škola u Delimeđu, kao matična škola je počela sa radom 1925. godine i ove 2015. se navršilo 90 godina od njenog osnivanja. Nastava je izvođena u starim školskim zgradama – kućama, sve do 1980. godine, kada je sagrađena nova školska zgrada savremenog tipa. U novoj školskoj zgradi u Delimeđu, nastava se odvija u 8 učionica, 6 kabineta, fiskulturnoj sali, a škola posjeduje biblioteku, đačku kuhinju i sve prateće pripremne prostorije. Školi u Moranima, tj. Škrijelju, kao isturenom odjeljenju, je posljednjih decenija gravitiralo prosječno oko 300 do 400 domaćinstava. Prvi učitelj koji je došao u ovu školu 1951. godine, bio je izvjesni Blažo Radenković. Te godine sagradjen je novi objekat-škola od kamena. Kamen je uz pomoć svih seljana sakupljen u selu i najbližoj okolini. Kao malter za zidanje je služilo blato pomiješano sa pljevom od žita. Ova škola funkcioniše i danas i ima 4 učionice, hodnik, špajz i zbornicu. Škola je radila kao četvororazredna sve do 1968. godine, kada prerasta u osmogodišnju osnovnu školu. Za otvaranje osmogodišnje škole u Moranima zaslužan je tadašnji direktor matične škole u Delimedju, Zuko Ademović, kao i tadašnji rukovodilac škole u Moranima, Bajro Mujović. Ova Moransko-Škrijeljanska škola je renovirana 1983. godine od sredstava prikupljenih za elementarne nepogode, koja su umjesto podjele domaćinstvima uz pristanak seljana usmjerena za renoviranje škole. Kroz školu je prošlo mnogo učenika, iz Škrijelja i zaseoka Morani, te i drugih okolnih mjesta. Mnnogi je od njih ni danas nisu zaboravili. Tako su 2012. godine, svršenici ove škole Muzafer Hadžić i Azem Kurtanović, kojise sada nalaze na privbremenom radu u Njemačkoj, donirali za prozore i vrata škole u vrijednosti od 3.600 eura, dok je Opština Tutin 2014. godine finansirala renoviranje zidova škole. „Zahvaljujući“ sve većem osiromašenju, padu standarda, nezaposlenosti, lošoj infrastrukturi – putevama, te ukupnim uslovima za život, broj stanovnika u Škrijelju se smanjivao iz godine u godinu, a sa brojem stanovnika i broj učenika. Tako je 1983. godine, ovu školu pohadjalo 220 učenika, dok u školskoj 2015/2016. godini školu pohadja 60 učenika. Treba istaći kao važnu činjenicu i to da je ova škola, za svo vrijeme radila uspješno, a pored ostalog, ako ne i najviše zahvaljujući nastavnicima - mještanima. Prilikom posjeta inspekcija Ministarstva prosvjete, škola i nastavnici su najčešće ocjenjivani najvišim ocjenama. Kao dokaz kvaliteta ove škole svjedoče i obrazovani ljudi koji su osnovno obrazovanje sticali u ovoj školi, tako da je ona iznjedrila mnogo raznih obrazovnih profila, a najviše profesora - prosvetnih radnika. U ovom radu želimo spomenuti barem one svršenike škole u Moranima-Škrijelju, za koje smo uspjeli saznati služeći se postojećom evidencijom iz škole, te informacijama koje smo prikupili sa terena i od rukovodioca škole Raifa Aljovića. Spisak svršenika koji su završili osnovnu školu u Moranima, a kasnije stekli fakultetske diplome: Prosvjetni radnici: 1. Aljović Raif, 2. Azemović Rasim, 3. Azemović Šemso, 4. Bećirović Maruf, 5. Dolovac Bahrija, 6. Ejupović Avdulah, 7. Gološ Ibro, 8. Hadžić Muzafer, 9. Šehović Hanefija, 10. Šehović Sefedin, 11. Šehović Mitko, 12. Kolašinac Nazim, 13. Mehmedović Omer, 14. Mujović Bajro, 15. Salković Enver, 16. Salković Sait, 17. Šehović Hanefija, 18. Vejselović Rustem, 19. Vučelj Nedžib. Inženjeri: 1. Ujkanović Murat, elektroinženjer 2. Ujkanović Ujkan, mašinski inženjer Ljekar opšte prakse: 1. Aldin Sejdović Pravnik: 1. Dolovac Iso Fakultet islamskih nauka: 1. Bećirović Haris, 2. Bećirović Misala, 3. Hadžić Latif, 4. Kuč Ramiz. Kriminalistika: 1. Bećirović Sadat Fakultet za fizičku kulturu: 1. Hadžić Ferhan Arhitektura 1. Isović Seid Važno je da napomenemo da je veliki broj učenika završio srednju školu, a da se trenutno desetak njih nalazi na studijama u Novom Pazaru i drugim gradovima. Inače, mnogi od njih su uspješni biznismeni u zemlji i inostranstvu. Spisak učitelja i nastavnika škole Morani – Škrijelje, takođe prema kazivanju Raifa Aljovića, današnjeg rukovodioca ovog odjeljenja škole za period od trenutka kad je on primljen u stalni radni odnos 1983. godine, pa do danas, izgleda ovako: 1. Bajro Mujović 2. Bajram Šabotić 3. Iljaz Kurtanović 4. Raif Aljović 5. Maruf Bećirović 6. Hanefija Šehović 7. Nedžib Vučelj 8. Hajro Ikić 9. Alija Ikić 10. Ševala Mujović 11. Nada Saračević 12. Hasim Murselović 13. Djule Kočan 14. Nevzeta Kočan 15. Senada Begović 16. Bećo Rizović 17. Nusret Suljović 18. Zaim Mahmutović 19. Nafija Aljović 20. Munir Caković 21. Munir Zogić 22. Safet Demirović 23. Redžep Demirović 24. Sadik Demirović 25. Esad Caković 26. Mersid Mašović 27. Ćazim Balić 28. Hasim Balić 29. Haso Hasanović 30. Adem Ibrović 31. Omer Mehmedović 32. Bejto Caković 33. Ibro Gološ 34. Sadija Gološ 35. Hamdo ..................... 36. Remka Caković 37. Ifeta Selmović 38. Nedžiba Kočan 39. Nusret ............... 40. Mensur .............. 41. Misala Husović 42. Safet Lomnica................... 43. Bahtir Hajrović 44. Sadika Ukić 45. Islam Ukić 46. Duljo ............ 47. Enes Balić 48. Nazim Halilović Pomoćni radnici: 1. Rušo Dolovac 2. Jusuf Šehović 3. Džemo Habibović 4. Šerif Aljović Radnici škole u školskoj 2015/2016. godini: 1. Raif Aljović 2. Hasim Balić 3. Munir Caković 4. Safet Čalaković 5. Duljo............ 6. Senad............ 7. Enes Balić 8. Safet Lomnica 9. Senada........ 10. Alida Gusinac 11. Binela Curić 12. Hajro Bihorac 13. Omer Mehmedović 14. ..........Husović Davno nekada su radili slijedeći radnici: 1. Ibro Gološ 2. Sadija Gološ 3. Rasim Azemović 4. Šemso Azemović 5. Bajro Mujović 6. Bajram Šabotić 7. Nuho Kurtanović 8. Hajro Ikić 9. Alija Ikić. U nastavku dajemo nekoliko fotografija, koje smo namjenski načinili baš za potrebe samog teksta ovoga rada.
Iz godine u godinu, zbog loših uslova za život stanovništvo se iseljavala pa se tako i broj učenika smanjivao. Nekada je više bilo učenika u jednom razredu nego sada ukupno učenika u osam razreda, što se može vidjeti na fotografijama nekoliko generacija.
|