Zaštićeni svjedok Tužilaštva BiH ispričao je da je u julu 1992. godine na području sela Zecovi (općina Prijedor) pronašao tijela majke, supruge i dvoje maloljetne djece, te ih zakopao u bašti pored svoje kuće.

“Čišćenje je krenulo 23. jula 1992. godine. (...) Krenulo je paljenje i ubijanje”, rekao je Z-6, koji je napomenuo da je, krijući se, vidio vojsku kako se kreće.

Kada se tog dana sreo s ocem, kako je kazao, saznao je da su mu ubijeni supruga i dvoje djece, od šest i osam godina, te majka, nakon čega je otišao da to provjeri.

“Zatičem mater za stolom, ubijena, sjedi za stolom. Djeca su ubijena blizu nje. Bila su na biciklima... Iz blizine ih je to ubilo”, prisjetio se Z-6.

On je dodao da mu je supruga ubijena kod rijeke, te da je njeno tijelo pronašao udaljeno 100 do 200 metara na livadi.

Svjedok je naveo da tijela nisu mogli ukopati u poslijepodnevnim satima jer je na njih otvorena vatra s jednog brda, te da su ih navečer zakopali u bašti kod kuće, gdje su i pronađena nakon završetka rata.

Z-6 je izjavio da se, s grupom muškaraca, oko mjesec dana krio po šumama na tom području, te da su u nekoliko navrata nailazili na mrtva tijela.

Drugi ili treći dan nakon ukopa svoje porodice, saznao je, kako je rekao, da je, na istom mjestu gdje je ubijena njegova supruga, ubijeno još pet muškaraca, čija tijela su pronašli i prepoznali. Svjedok je nakon akcije vidio vojsku koja je dolazila i konjskim kolima vozila stvari iz kuća.

“Odlučili smo da nema tu života, da se ne može opstati i tražili soluciju da bi otišli u logor”, kazao je Z-6, dodavši da su preplivali rijeku Sanu i uputili se pješke prema logoru Trnopolje, u nadi da će biti razmijenjeni.

U Trnopolju je, kako je naveo, proveo dva do tri mjeseca, te u konačnici došao u Travnik u februaru ili martu 1993. godine.

Dajući iskaz iza paravana, Z-6 je rekao i da mu je ubijen brat, ali nije precizirao kada i gdje.

U unakrsnom ispitivanju svjedok je kazao da ne zna ko je ubio njegovu porodicu, te da ga u Trnopolju “niko nije takao prstom”.

Za ubistva, mučenja, seksualno nasilje, uništavanje i oduzimanje imovine stanovnika sela Zecovi u julu 1992. optuženi su Dušan Milunić, Radomir Stojnić, Radovan Četić, Duško Zorić, Zoran Stojnić, Željko Grbić, Ilija Zorić, Zoran Milunić, Boško Grujičić, Ljubiša Četić, Rade i Uroš Grujčić, Zdravko Antonić i Rajko Gnjatović.

Prema optužnici, Milunić je bio komandir Rasavačke čete 6. bataljona 43. brigade Vojske Republike Srpske (VRS), Radomir Stojnić komandir Rezervne stanice milicije Rasavci, a Radovan Četić predsjednik Srpske demokratske stranke (SDS) i Kriznog štaba za selo Rasavci. Ostali su bili pripadnici Rasavačke čete, milicije te drugih formacija.

Suđenje će se nastaviti 25. marta.