"Uspjeh se ne treba mjeriti toliko pozicijom na koju je neko stigao u svom životu koliko preprekama koje je morao preći."



Sreća koju donosi uspjeh ne nalazi se u samom uspjehu koliko u putu do istog. Koliko smo sposobni savladati prepreka, a da te prepreke osim što nas ojačaju drugog traga na nama ne ostave u toliko je uspjeh veći, a pobjeda ima blistav sjaj.

Kad Izvor sudbine odredi da se rodiš u zemlji gdje je življenje iskušenje i stalna borba za opstanak. Kad domovinom nazivaš zemlju u kojoj se "ne živi da bi se umiralo, nego se umire da bi se živjelo", onda ti život bude izazov, a uspijeh motiv da pobijediš samog sebe kako bi postao nesalomiv za dušmane.

Život zamke sprema svima, savladaju ih oni najhrabriji, najodvažniji, oni koji se usude i koji vjeruju da da biti Bošnjak znači u svom jeziku kao sredstvo za opravdanje ne koristiti tri glagola, ne znam, ne mogu i ne daju mi. Takvih nema mnogo. Ali ipak postoje. Da potvrde pravilo neuništivosti duha jednog naroda, da svojim postojanjem uliju snagu svima nama kojima često ponestane daha. Postoje da budu primjer kakvi trebamo biti. Postoje da nam vrate taj iskonski smisao ljudskog postojanja koji nam Gospodar obznani u prvoj objavi, "Čitaj, uči, naučavaj".

Ćamil Duraković, kako za sebe kaže "Ponosni Karajišnik", je primjer uspješnog mladog čovjeka, koji treba da služi za primjer ne samo mladima nego svima nama koji želimo da se izgrađujemo. Dijete šehida, koje s perom u ruci, naukom, znanjem i vjerom nastavlja borbu za prosperitet naroda i države istom snagom kojom je njegov babo u vrijeme agresije branio puškom. Svjestan da šehidi ne umiru i da biti dijete šehida je velika obaveza i odgovornost, Ćamil je svoj život poredio istinskim vrijednostima, zbog kojih je vrijedilo roditi se i koračati stazama dunjalučkim koje su često posute trnjem. Svjestan da se kroz trnje stiže do ruža, Ćamil je hrabro koračao naprijed uz svesrdnu pomoć Gospodara Svjetova, svoje majke Enise, brata, nana i deda, svjestan da je njegov babo živ, da ga njegova šehidska dova prati, samo ga on očima dunjaluka vidjet ne može, ali očima duše se s njime svakodnevno susreće. Pored uspjeha na polju nauke, njegova najveća snaga leži u njegovoj nepokolebljivoj vjeri u Boga dž.š., kao kraljev gost prošle godine je obavio hadždž i ujedno bio najmlađi hadžija iz BiH.

U nastavku pročitajte šta asistent Ćamil Duraković poručuje mladim ljudima:

Ćamil Duraković - Ponosni Krajišnik sa privremenom adresom u Sarajevu



Kako sam postao ono što sam želio da budem Poštovani čitaoče, Dozvolite mi da Vam u nekoliko trenutaka ispišem dio života moje malenkosti, ne bi li i Vas motiviralo da prepoznate svoje istinske vrijednosti i da pokažete svijetu da doista vrijedite. Razlog zbog kojeg Vam ovo naglašavam lezi upravo u činjenici da su mene također, zadivili i impresionirali mladi, uspješni ljudi koji su uvijek željeli vise, pa se nadam da će moj svijetli primjer biti Vama povod da zavrnete rukave i da pokazate svijetu Vaše pravo lice, lice uspješnosti. Uzvišeni Allah dz.s. meni je odredio da sam porijeklom Krajišnik, potomak vrijednih, marljivih i čestitih ljudi, onih sa sjevero-zapadne, lijepe nam Bosne i Hercegovine, dobro poznate svima kao Ljuta Krajina. U toj Ljutoj Krajini, nalazi se jedan meni poseban grad Velika Kladusa, koji je toliko ugnjetavan i obilježen, ali mom srcu posebno drag i mio. Tu sam odrastao, završio osnovnu i srednju školu, imao prvu simpatiju, prve leptirice u stomaku i pored toga vezuje me mnogo lijepih, emotivnih trenutaka koje me ispunjavaju i čine me ponosnim na taj dio života koji sam u njoj proveo. Završetkom gimnazije, studij sam nastavio na Biotehničkom fakultetu Univerziteta u Bihaću. Godine koje su obilježile prvi ciklus mog studija mogu se sumirati u nekoliko rečenica. Prije svega to je najljepši dio mog života, prvi put sam otišao od kuće, imao sam slobodu i priliku da oblikujem svoju ličnost, onako kako sam se i zamišljao da budem. Pored toga, studij sam završio sa visokim prosjekom, čime mi je udijeljena titula Ponosa generacije od Rektora Univerziteta, za odsjek koji sam pohađao. Želim da kazem i sljedece, zahvaljujući dobrim ljudima ispred Općinskog vijeća i načelnika Opcine Velika Kladusa, primao sam općinsku stipendiju tokom svih godina studija, te sam čak jednom prilikom bio i najbolji student Opcine. Završetkom Prvog ciklusa studija, studiranje sam nastavio na Poljoprivredno-prehrambenom fakultetu Univerziteteta u Sarajevu. Promjena sredine, tražila je nova prilagođavanja i nove borbe. Uz pregršt slobodnog vremena uslijed dobre organizacije, završavao sam razne kurseve, unaprijeđivao znanje stranog jezika jer sam bio motiviran da nadidjem mediokritete i da se izdignem iznad okoline. Nije to bilo lako i jednostavno jer zahtijeva dosta odricanja, puno čitanja, proučavanja ali u svemu tome motiv mi je bio ponos roditelja, rodbine, pa i zajednice. Pred kraj studija na tom fakultetu, tražio sam stipendiju za nastavak studiranja u Turskoj u vidu doktorskih studija. To je bila prekretnica u mom životu jer sam tragajući za tom stipendijom došao na Internacionalni Univerzitet u Sarajevu, gdje sam i ostao. Kažem ostao sam jer mi je ponuđen posao, tako sam slijedio onu našu narodnu izreku da je bolji vrabac u ruci nego golub na grani. Prihvativši posao, počeo sam da živim svoj san, jer sam oduvijek htio da prenosim znanje ma druge, smatrajući to jednim od najboljih zivotnih poziva, oplemenjivanje drugih osoba znanjem koje će im sutra trebati u životu. Na IUS-u radim već dvije godine, asistent sam na Odsjeku za Genetiku i bioinzinjering. Većinu radnog vremena provodim u Istraživačkom centru Univerziteta u laboratorijima. Zajedno sa studentima izvodim različite eksperimente iz naučnih oblasti Genetike, Molekularne biologije, Biotehnologije, Fiziologije biljaka, Mikrobiologije i Hemije. Da bih Vam pobliže objasnio o čemu se zapravo tu radi, volim da kažem da se "igramo" sa virusima, različitim bakterijama, radimo kloniranja, potom različite manipulacije sa genetskim tj nasljednim materijalom itd. Svojim studentima, a i Vama ostalim mladim, perspektivnim insanima bih poručio sljedece; vrlo bitno je da imate licno zadovoljstvo u tome sto radite, da volite to sto radite. Ispunite očekivanja Vaših roditelja koji veliku nadu i trud polažu na Vas, nemojte ih razočarati. Budite motivirani da donesete nešto dobro Vašoj zajednici u kojoj živite, stvarajte dodatnu vrijednost ulažući u sebe, jer ćete tako oplemeniti i Vasu okolinu. Ne dozvolite da Vam jedan dan prodje a da niste nešto pročitali; čitajte literaturu koja nije polje Vašeg zanimanja, definitivno ćete biti kvalitetnija i svestranija osoba. Na kraju je vrlo bitno sljedece, vjerujte, ne posustajte, oaze svoje utjehe pronađite u vjeri te u okrilju Vaših roditelja i najmilijih. Sve vedre, drage i vesele osobe su mi dobrodošle, a posebno moji ponosni i ljuti Krajišnici. Uvijek Vam stojim na raspolaganju ako sam Vam u mogucnosti pomoći, te stoga ne ustručavajte se kontaktirati me.