U slavu zločina genocida

Dr. Mustafa CERIĆ: Osvještavanje genocida može biti samo djelo anti-hrista, jahača na bljedunjavo zelenom konju. Pomiješane boje su znak teško bolesnih ljudi. Od bola i tuge za svojim voljenim. Onih u masovnim grobnicama. Što čekaju da im se nađu kosti. Koji čovjek sa dušom i srcem može slaviti zlo i zločin? Nema tog čovjeka na ovome svijetu. Ima samo onaj koji nema ni dušu ni srce. Samo onaj koji nema ni stida ni obraza. Onaj koji se diči svojim zlom i zličinom. Genocidom kojeg vi jučer u Banjoj Luci ne samo da niste priznali kao svoj grijeh, na kojeg vam je ukazao cijeli svijet, već ste svoj grijeh genocida veličali. Svi u jedan glas da vas čuje cijeli svijet da ne poštujete ništa osim svoje volje; da ne čujete nikoga osim sebe; da vam nije ništa na pameti osim vaš inat; da vas se ne tiču osjećanja vaših komšija; niti vas briga zašto ih nema u vašem komšiluku. Vi ste odlučili da ih nema. Osim u njihovih masovnih grobnica. I njihovih mezarima. Odlučili ste da budete sami. I bili ste jučer sami. Svi ko jedan u slavu ste stali.

Vidio sam te jučer u Banjoj Luci. Na crnom konju. U ruci si držao vagu. Jezikom si dijelio pravdu. Svi su krivi. Osim onih koji nisu živi. Oni su nevini. Krivi su ovi što su živi. Oni se bune što dolaziš na crnom konju. Pamte te kad si dolazio na bijelom. Znam bijelog konja si čvrsto zauzdio u Beogradu. Nije ti više do kavge. Riječi koje su zavađale i navodile ljude jedne protiv drugih zamijenio si riječima mira i pomirenja. I neka si zavezao tvog bijelog konja. Prijaju mi tvoje riječi pomirenja. Mada ni ja, kao ni ti, u njih ne vjerujem. Ali, ne mari lijepe su za naše uši. Drago mi je što si ostavio i tvog crvenog konja. Volio bih da mi kažeš, ali da ne slažeš, da si i njega negdje čvrsto zavez’o. Da se nikad više ne odveže za ratne pohode. Za genocid protiv mog naroda. Sjećam se kad si ga jah’o. Dugo si ga jah’o po brdima iznad Sarajeva. Znam to po dugim godinama bez vode i hrane… Sarajeva. Ti si to možda zaboravio. Ali ja nisam. Jučer si me na sve to podsjetio. Na tvog bijelog i tvog crvenog konja. Mislio si možda da ćeš me impresionirati sa tvojim crnim konjem. Na kojem si jučer dojahao iz Beograda da izmjeriš posljedice genocida protiv mog naroda. I to baš na jučerišnji dan kad je sve to počelo. Volio bih da me nisi na to podsjećao. Bolje bi bilo i za tebe i za mene da jučer nisi došao. Bio sam ti poručio da ne dolaziš kao nezvani gost. Možda si me čuo, ali me nisi poslušao. A ja tebe jesam čuo i poslušao. Tražio si da sačekam da čujem šta ćeš reći pa da donesem sud o tebi i tvom govoru. I, evo, ja to upravo činim. Donosim sud o tvom govoru, ali ne i o tebi. Ti se brzo mijenjaš pa sve što bih rekao danas može biti sutra bih se zbog toga kajao. Zato tebe ostavljam tebi da sam sudiš o sebi. Ali, o tvom govoru imam pravo i obavezu da sudim. Ništa novo nisam čuo jučer u Banjoj Luci. Sve je isto. Sve je isto svjesno sa sviješću partrijarha. Koji je jučer u Banjoj Luci osvještao zločin genocida. Ne, nikako! Isa sin Merjemin, “Hristos”, nema ništa s tim. “Hristos” je hvaljen. On je nevin. Osvještavanje genocida može biti samo djelo anti-hrista, jahača na bljedunjavo zelenom konju. Pomiješane boje su znak teško bolesnih ljudi. Od bola i tuge za svojim voljenim. Onih u masovnim grobnicama. Što čekaju da im se nađu kosti. Koji čovjek sa dušom i srcem može slaviti zlo i zločin? Nema tog čovjeka na ovome svijetu. Ima samo onaj koji nema ni dušu ni srce. Samo onaj koji nema ni stida ni obraza. Onaj koji se diči svojim zlom i zličinom. Genocidom kojeg vi jučer u Banjoj Luci ne samo da niste priznali kao svoj grijeh, na kojeg vam je ukazao cijeli svijet, već ste svoj grijeh genocida veličali. Svi u jedan glas da vas čuje cijeli svijet da ne poštujete ništa osim svoje volje; da ne čujete nikoga osim sebe; da vam nije ništa na pameti osim vaš inat; da vas se ne tiču osjećanja vaših komšija; niti vas briga zašto ih nema u vašem komšiluku. Vi ste odlučili da ih nema. Osim u njihovih masovnih grobnica. I njihovih mezarima. Odlučili ste da budete sami. I bili ste jučer sami. Svi ko jedan u slavu ste stali. U slavu zločina genocida. Ali, ne zaboravite! Zlo može da se oživi, ali ne može da preživi. Svako zlo je osuđeno na samouništenje ma koliko se slavilo. Zlo je u sebi zlo i zato se zlo samo u sebi izjeda. Nema potrebe da ga se sa strane ubija. Niti da ga se ukida. Zato tvoja prijetnja da niko neće moći da ukine slavu početka zločina genocida nema mjesta. Dekretom se ne ukida ono što je osuđeno na somoukidanje zato što je nastalo na zločinu genocida. Inat ima svoj anti-inat. Protiv inata zla je inat dobra. Bosna je poznata po svom inatu dobra. Nikad niko nije moga dekretom Bosni ukinuti njen inat dobra. Drevni Bošnjaci su zbog toga dobili časno ime “Dobri Bošnjani”. Neki ljudi i narodi ujedinjuju se oko zla, a neki oko dobra. Bosna, njeni iskreni ljudi i narodi uvijek su se ujedinjavali oko dobra. Zlo nije nikad bio bosanski prozvod. Ako ga ima u Bosni, onda je uvezen odnekud. Iz bliza ili iz daleka. Zato nikakvo zlo u Bosni ne može da traje. Ne može da opstane. Stoga, ono što u Bosni nije nastalo na zlu i zločinu, ostat će i opstat će dok ima Bosne. A to znači do Sudnjega Dana. Ali, ono što je nastalo na zlu i zločinu, mora nestati samo od sebe zato što ne može opstati samo po sebi. Nadam se da sam ja dobro razumio tvoj govor u Banjoj Luci, kao i da si ti razumio ovaj moj pogovor u Sarajevu. Želim ti ugodan dan u Beogradu. Nemoj biti jahač na tuđem konju. Budi čovjek na svome pragu.