Željko MILIĆEVIĆ: Mi danas ugošćujemo one koji bi trebali biti na optuženičkoj klupi da se u sudu pravde brane od činova su-učesništva u planiranju, izvršenju, počinjenju fizičkom i drugojačije, zločina genocida, te za su-učesništvo nakon počinjenja zločina genocida, uz druge brojne klasifikacije krivde i su-krivde koje postoje, koje su definirane i dio su međunarodnog prava.

Ako ti termini već ne postoje, a mi ćemo ih u Bosni iskovati, imamo kujundžiluk, ako ništa drugo nemamo, imamo kujundžiluk termina koji su nam potrebni za opisivanje našeg stanja. Termini kao „grupni mazohizam“, kojemu se može, izgleda, dodati i prefiks „sado“, pa po tom „nacionalni mazohizam“, ili „državni mazohizam“, ili „politički mazohizam“, ili „društveni mazohizam“. Kako se danas, a to „danas“ je o-ho-ho preko dvadeset godina, stvari odrađuju u Bosni i sa Bosnom, termin „mazohizam“ se može lijepo i primjerno koristiti u cijelom spektru društva i društveno-političkih odnosa, da ne kažem odnošaja.

Mi nikako nećemo niti razgovarati o ideji izmještanja Međunarodnog suda pravde iz Haaga i ustoličenje istoga u Srebrenicu, iako je Srebrenica, nakon svega i svačega, jedina moralno opravdana lokacija na svijetu za taj Sud, ako ima riječ „pravda“ više ikakvog značenja. Mi i dalje tragamo za istinom i pravdom i tu, sad već otrcanu poštapalicu, koristimo za opravdanje postojanja broja udruga, zadruga, udruženja i sličnih grupa koje se satraše u traženju tih nedostižnih dimenzija. No, rečeno nam je, potrebno je tražiti istinu i pravdu jer bez istine i pravde nema - ...čega? Nema ovoga i onoga i trećega, i tako dalje..., nedefiniranog fenomena. Umjesto traganja za tamo nekom istinom i pravdom, postavimo svjetski simbol pravde tamo gdje mu je mjesto. Na tlo koje je posvećeno krvlju genocida. Gotovo. Tačka. Točka. Amen. Amin!

Ako to ne bi iz temelja preokrenulo svjetski poredak onda ne znam što bi ga pravedno moglo preokrenuti.

Pa čak i da ne gledamo na to kao samo na pravedan i opravdan korak, to bi donijelo i značajne ekonomske dobrobiti i Srebrenici, i regiji, i Bosni i okruženju. Investicije u novu infrastrukturu, logistiku, urbana područja za smještaj i življenje sudskih radnika svih vrsta i profesija, prevodilaca, klijenata, turista, samo za primjer. To bi, isto tako, donijelo vjetar proljeća za mnoge male zemlje i grupe svih rasa i vjera koje bi u tom Sudu vidjele da je moguće postići pravdu na ovom svijetu i zbog toga jer je taj sud baš u Srebrenici.

Ovo je samo jedan primjer koje su mogućnosti u nama ako uzmemo da smo na putu „kroz trnje do zvijezda“. Mi se možemo uzvisiti da posegnemo za idealima dostojnih ljudskog bića. Kroz trnje se je, većinoma, prošlo. Treba posegnuti za zvijezdama jer je to ljudski dostojno i moguće, a pogotovo jer nam to nalažu ostaci onih koji završiše u trnju.

Kroz trnje se je prošlo u ostvarivanju onda, naizgled, nedostižnih ideala, uspostavljanja svojeg nacionalnog imena, svojeg narodnog jezika i svoje države i postizanja svjetskog priznanja tih, inače neotuđivih, ideala koji bješe stoljećima zabranjeni od jednih, drugih, trećih.

Treba se još samo malo uspraviti, uzvisiti, dignuti glavu i posegnuti rukom - ja, pa skoro da mogu osjetiti te zvijezde pod prstima, evo, još samo malo...

No čemu se uspravljati, uzvisivati, dizati glavu, posegati za zvijezdama, kad je privlačnije i jednostavnije skočiti naglavačke u ponor bezdana i izgubiti se u njemu?

Mi danas slavimo 20. godišnjicu dokumenta kojim je vrhunskom zločinu dana nova definicija, iskovan novi termin, „mirovni ugovor“, kojim se terminom i dokumentom potpuno eliminira činjenica planiranja, izvršenja, pa i nastavka zločina. Nije ni međunarodna zajednica tek tako, ima i ona svoj kujundžiluk termina. Mi smo, kroz to slavlje zločina, postali svjetski prvaci u mazohizmu, nema nam ravnih.

Mi danas ugošćujemo one koji bi trebali biti na optuženičkoj klupi da se u sudu pravde brane od činova su-učesništva u planiranju, izvršenju, počinjenju fizičkom i drugojačije, zločina genocida, te za su-učesništvo nakon počinjenja zločina genocida, uz druge brojne klasifikacije krivde i su-krivde koje postoje, koje su definirane i dio su međunarodnog prava.

Sjedinjene Američke Države i njeni agenti i surogati bi trebale biti prvo-optužene stranke u takvom sudskom procesu s obzirom na sve ono što su počinile i što nisu počinile tijekom genocida i u godinama nakon genocida, uključivo i danas.

Mi ugošćujemo i slavimo samo-dokazane neprijatelje Bosne. Michael Turner inače sjedi na najstrateškijim komitetima Senata i povrh toga je ostvario fizičku integraciju vojske Srbije i Nacionalne Garde države Ohio.

A mi ih ugošćujemo i slavimo i u Srebrenici, koja treba biti proglašena Svetom Zemljom, i u glavnom gradu, u prijestolnici vodećih mazohista.

Mi ugošćujemo i slavimo samo-dokazane neprijatelje Bosne . Michael Turner inače sjedi na najstrateškijim komitetima Senata i povrh toga je ostvario fizičku integraciju vojske Srbije i Nacionalne Garde države Ohio.

Ovo su samo neki od mnoštva primjera našeg mazohizma i praznine tamo gdje u normalnim mozgovima postoji centar za moral i etiku.

Mi ćemo ugošćivati, slaviti i veličati zločince koji su nam naudili, i dozvolit ćemo da nam oni, koji bi trebali voditi sve nas u zvijezde, umjesto toga svima nama pokazuju gdje je najkraći put do obližnjeg bezdana.

Dignite se, sve udruge, zadruge, udruženja i grupe koje se bavite traganjem za istinom i pravdom, udružite se i pokažite put do te istine i pravde! Udružite se tako da se zbace oni koji nas uvjeravaju da je mazohizam put u budućnost! Nije, valjda, da i vi tražite put do obližnjeg bezdana?!

Eh, vala, baš tako...