Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

 
Intervjui


Prof. dr. Hajriz BEĆIROVIĆ, jedini Sandžaklija u Glavnom odboru SDA Bosne i Hercegovine
REPUBLIKA SRPSKA POTENCIRA DA SANDŽAK IDE U PRAVCU AUTONOMIJE ILI OTCJEPLJENJA
Procitaj komentar

Autor: Dr. Bisera Suljić-Boškailo
Objavljeno: 12. October 2015. 05:10:04

Prof. dr. Hajriz BEĆIROVIĆ: Borio sam za cjelovitu Bosnu i za normalnu, sa svim građanima i Srbima i Hrvatima i Bošnjacima. Ovo što smo dobili Dejtonom je katastrofalno, i u ovom sistemu država nema perspektive i nijedan borac ne bi prihvatio ovakvu državu, iako je bolje i ovo nego da smo dalje ginuli


Sandžaklija koji je uspio u Bosni i u stranci SDA

Veliki je broj stanovnika u Bosni, posebno u Sarajevu porijeklom iz Sandžaka. Moćni su u privatnom sektoru, istaknuti su prosvjetni i zdrastveni radnici, ali u politici, osim Sefera Halilovića i sada Fahrudina Radončića, mali je broj koji je istaknut.

Nedavno je bio Kongres jedne od najjačih stranaka u Bosni, kongres stranke SDA gdje su se birali novi organi stranke i među njih 90-tak našao se samo jedan, nazovimo Sandžaklija. Potražili smo tog jednog da vidimo šta je to što on ima, a da drugi Sandžaklije nemaju, odnosno kakav je to političar koji je, ipak, i kao Sandžaklija uspio u Bosni, odnosno u stranci SDA.

Njegovo ime je Hajriz Bećirović i prof. dr. je na nekoliko univerziteta u Bosni. Hajriz je rođen 6. 5. 1956. godine u Priboju, gdje je završio osnovno i srednje obrazovanje i od 1975. g. živi u Sarajevu, gdje je završio fakultet političkih nauka, te doktorirao na temu „Genocid u modernoj društvenoj znanosti – polititološki diskurs“.

Prof. dr. Bećirović je među prvima bio uključen u pripremu odbrambenih snaga Bosne i Hercegovine. U junu 1991. godine bio je postavljen za komandata Štaba PL-a Dobrinja, a po izbijanju otvorene agresije na našu državu aktivno je uključen u njenu odbranu. U periodu agresije obavljao je veliki broj funkcija od komandanta Štaba Patriotske lige Dobrinje do pomoćnika komandanta Regionalnog štaba TO za moral, gdje je, između ostalog, rukovodio akcijom za suzbijanja kriminaliteta u Armiji RBiH.

Po završetku rata demobilisan je u činu pukovnika Armije R BiH, kao ratni vojni invalid sa 80% invaliditeta. Od 2002.-2006. godine obavlja funkciju Ministra za boračka pitanja Kantona Sarajevo, a od 2006. - 2010. g. obavlja poslove profesionalnog zastupnika u Parlamentu Federacije BiH. Trenutno obavlja funkciju direktora Skenderije. Dobitnik je mnogobrojnih pohvala i priznanja najviših vojnih i državnih organa, kao što su „Povelje sa zlatnim ljiljanima saveza ratnih invalida“, „Zlatni ljiljan općine Sarajevo-Centar, „Gazijske povelje“, do „Pohvale komandanta generalštaba Delića“.

Autor je mnogobrojnih djela, a istaćićemo među njima „Dobrinjska ratna drama“, „Opsada i odbrana“, „Genocid u modernoj društvenoj znanosti – polititološki diskurs“, te knjiga o velikom bh. borcu i patrioti Safetu Hadžiću.



Na zadnjem glasanju naše Sandžaklije nisu glasale za mene, jer nisu glasali za SDA. Odnos SDA Bosne sa Sandžakom ne postoji. Nažalost, vezu između Sandžaka i Bosne održava sada jedino još Islamska zajednica, i to dok je muftije Zukorlića, inače..., rekao je dr. Hajriz Bećirović u razgovoru sa dr. Biserom Suljić Boškailo


Na zadnjem glasanju Sandžaklije nisu glasale za mene, jer nisu glasali za SDA

Bisera Boškailo: Znam da naziv Sandžaklija nije baš omiljen u BiH, ali ću se u ovom intervju koristiti ipak ovim nazivom, kako bismo razjasnili neka goruća pitanja. Interesira me kako to da od 90-tak ljudi u Glavnom odboru i vrhu SDA BiH ste samo Vi?
Prof. dr. BEĆIROVIĆ:
Činjenica je da u Glavnom odboru i partiskim strukturama, počev od predsjedništva, potpresedjednika pa redom do Glavnog odbora, nema niko iz Sandžaka ko je izabran glasačkom procedurom, osim mene... Gospodin Cikotić je došao u Predsjedništvo SDA kompezacijom, inače glasanjem ni on ni Škrijelj nisu izabrani... Cikotić je bio postavljen na listu i ta lista je išla na tajno glasanje i tada nije prošao. Kasnije je prošao na kompezaciju i to je javno glasanje. Predsjednik Bakir Izetbegović je vodio računa oko toga da ima tu zastupljenosti ljudi porijeklom iz Sandžaka i on je dao prijedlog i tako je gospodin Cikotić prošao.

Bisera Boškailo: Šta Vas to izdvaja da ste uspješni na političkom polju u SDA BiH? Na svim listima ste prolazili, jer su Vas ljudi glasali. Jesu li to bili glasovi Sandžaklija u BiH?
Prof. dr. BEĆIROVIĆ:
Na zadnjem glasanju naše Sandžaklije nisu glasale za mene, jer nisu glasali za SDA. Znam tačno gdje ko živi i to su rezultati. Na općoj listi, znači, nisu Sandžaklije glasale za mene, ali su me glasali za Parlament Federacije.

Bisera Boškailo: Opišite mi kao laiku, kako ide to glasanje za te vodeće organe u SDA?
Prof. dr. BEĆIROVIĆ:
Delegati iz cijele BiH, kojih ima oko 900 između sebe biraju 90-tak članova Glavnog odbora. Od tih 900 koji su glasali, ja sam dobio toliko glasova da sam među tim izabranim. Znači ja sam izabran procedurom glasanja.


Prof. dr. BEĆIROVIĆ: Alija nas je pozvao i rekao spremajte se!

Ljudi nisu vjerovali i bili su zavedeni bratstvom i jedinstvnom i jedino Bošnjaci nisi vjerovali da će se desiti ubistva, silovanja i strahote, iako je imalo za sreću onih koji su bili spremni i svjesni. Mi smo se tada po kućama i stanovima organizirali i dogovarali kako da zaštitimo svoje kuće i svoju porodicu. Patriotska liga je počela sa radom 1991.g. u maju. Alija nas je pozvao u Dom policije i dao nam do znanja i rekao spremajte se, vidite da je belaj svuda i neće nas ovo zaobići. Ja to javno ne mogu reći, ali spremajte se. Bio je pun Dom milicije, bilo je tada stotine ljudi, kada nam je to predsjednik Alija Izetbegović rekao.
Naš narod ipak ne voli uspješne

Bisera Boškailo: Ko su ti delegati i kako se postaje delegat SDA? Znate li koliko delegata je glasalo za Vas?
Prof. dr. BEĆIROVIĆ:
Znam. Od tih 900 delegata 260 je glasalo za mene iz cijele Bosne. Te delegate predlažu Opštinski i Kantonalni odbor i svaki Opštinski odbor je imao kvotu koliko može poslati delegata i onda se tajnim glasanjem odabira odbor.

Bisera Boškailo: Koliko je najviše glasova dobio jedan delegat sada na Kongresu, znate li to?
Prof. dr. BEĆIROVIĆ:
Najviše glasova je dobio Safet Krešo i imao je mislim 280 glasova. Iz Sarajesvkog kantona je sada prošlo oko 8 ljudi u Glavni odbor.

Bisera Boškailo: Šta rade ljudi koji su u Glavnom odboru?
Prof. dr. BEĆIROVIĆ:
Glavni odbor je najveći organ jedne stranke i mi djelujemo između dva Kongresa stranke i donosimo najvitalnije odluke u stranci.

Bisera Boškailo: Šta Vam je u vašoj političkoj karijeri ostalo upečaćeno?
Prof. dr. BEĆIROVIĆ:
To da naš narod ipak ne voli uspješne. Onda, kada sam dao najviše od sebe i kada sam kao ministar za boračka pitanja riješio bezbroj problema i bio veoma uspješan, tada nisu glasali za mene. Shvatio sam da treba biti jedna sredina i tada je narod za tebe. Kad se boriš da rastjeraš kriminalce oko sebe, koji su u našoj državi veoma popularni, onda te optuže i ganjaju. Teško se nametnuti u našem društvu čistim radom i djelom. Jer, znate kako to ide, ako jedan problematični dobije poziciju, on traži druge, koji su problematični, da mu prave društvo, i malo će tu više biti dobrih. Znači, vrlo mali procenat će tu ovih drugih doći u taj njihov krug.

Odnos SDA BiH sa Sandžakom ne postoji

Bisera Boškailo: Ja sam čula onu priču o Vašem djedu koji je bio poznat po tome da je cijelog života nosio sa sobom čakijicu i gdje god je stizao kalemio je mnoga drva po šumi. Mogu zamisliti koliko voćki je ostavio iza sebe. I imam osjećaj da ste Vi naslijedili tu dobrotu i taj hair od njega. Mnogima ste izašli u susret i zato Vas narod i voli.
Prof. dr. BEĆIROVIĆ:
Trudim se da koliko god mogu izađem svom narodu u susret i da svoje funkcije zaista obavljam koliko je god najbolje i najčasnije.

Bisera Boškailo: Vratimo se sada Sandžaklijama, odnosno Bosni i Sandžaku. Pošto ste u tim najvećim strukturama SDA, recite mi da postoji li povezanost SDA Sandžaka i SDA Bosne? I kakav je tu odnos?
Prof. dr. BEĆIROVIĆ:
Odnos SDA sa Sandžakom ne postoji. To su dvije opcije i nemaju veze jedna sa drugom, nemaju ni dodirnih tačaka, jer da ima bilo bi češćih posjeta obostrano. Mi iz Bosne bi išli u Sandžak, tamo bismo organizirali, naprimjer, razne promocije, tribine, manifestacije. Toga nema. Mada se ni tamo u Sandžaku ne trude da to naprave. Oni dobro znaju da ovdje ima Hajriz ili Bisera i da smo dosta ovde dali i da možemo dosta uraditi za svoj zavičaj, ali nikad nije ništa došlo otuda da to nešto naprave. Dođe samo Ugljanin na Kongres i kaže, podržite nas. Ili, kad oni imaju nešto važno mi pošaljemo tamo nekog trećerazednog radi eto seira i sve ostane na tome. Znači, ništa tu nema zajedničkog. Mi neki smo tražili da se više Sandžaklija uvede u vlast i nismo uspjeli kao što su, naprimjer, uspjeli Krajišnici. U Sarajevu postoji to Udruženje Sandžaklija i bojim se da ono više škodi, nego što pomaže. Imam osjećaj da nama nazovimo Sandžaklijama možda i koči saradnju i zajedništvo sa Bosancima, jer su se sa Udruženjem Sandžaklija i preko njega samo stvorili antagonizmi... Mi smo mislili stvaranjem Udruženja da ćemo nešto napraviti ali, sa njim smo samo pokazali da nismo integrisani u ovo društvo i da nije možda tog ne bi se nikada ovdje ni potenciralo na tome Sandžaklija, nego bi bili kao i drugi građani Bosne, bili bismo integrisani. Ovako te još i namjerno tamo svrstavaju i kao ovdje čine nečim stranim. Nekim takvim Udruženjem, koje baš ne pridonosi puno, smo se samo deklarisali kao Sandzaklije i tako napravili još veći jaz između Bošnjaka iz Sandžaka i Bošnjaka iz Bosne.

Nasjeli smo na propagandu srpsku - i na to Bosanac - Sandžaklija

Bisera Boškailo: Koliko ste u vezi sa Sandžaklijama? Koliko je Sandžak u Vama i Vi u Sandžaku?
Prof. dr. BEĆIROVIĆ:
Niko ne može mijenjati moj rodni list, i to je moje, i ja ne želim da mi niko to mijenja. Mi smo nasjeli na propagandu i dopuštamo da se napravili jedan loš odnos između Bošnjaka u Sanžaku i u Bosni, iako je to jedno tkivo i jedan narod. I umjesto da se zbližavamo mi se nekako dijelimo. Nasjeli smo na propagandu srpsku - i na to Bosanac - Sandžaklija. U ratu su dijelili Kovače i više Kovača, pa su išli dotle da su se dijelili po ulicama čak, što je katastrofalno i što je bolesno. I to nešto bolesno je i danas ostalo... Moramo prevalizlaziti to. Niko nije kriv što ja stanujem u jednoj ulici, a ti u drugoj. Ulica je ulica. Moramo pomagati jedni druge i biti jedno. Ja sam od 1975. godine ovdje. Do početka rata to se nije osjetilo. Nije bilo razlike, ali sada propaganda hara. Veliki broj Sandžaklija je početkom rata bio svjesniji od nazovimo Bosanaca, što se tiče rata i oni su velikim brojem stali odmah i branili Bosnu. Zašto? Mi Sandžaklije smo rasli među njima, mi smo slušali četničke pjesme i u miru, i naši učitelji su nas zvali i tada Balijama. Mi smo znali njihov mentalitet i poznavali smo dobro Srbizam, koji je uvijek prisutran. Mi smo tu bili spremniji za rat. Pa, i iz tih razloga i tu počinje antagonizam prema Sandžaklijama. Kod nas je bilo tada daj pušku i da se ja osiguram. Pored toga Sandžaklije su veliki radnici. Oni hoće da rade, da zarade... Ja hoću samo da bolje živim, da postignem uspjeh u životu i to radom. I to je Sandžaklija. On hoće dobru kuću, dobro auto, da dobro živi, ali za to hoće i da radi. One koji do toga dođu nečasnim radnjama, te treba odbaciti, ali poštenog Sandžakliju treba prihvatiti. Postoje razlike između Bosanaca i Sandžaklija i tiče se toga da toleranciju različito tumačimo. Mi ćemo svakome dati mjesto tamo gdje zaslužuje, ali nećemo onom uhljudu...

KRIMINALCI I POZICIJE: Kad se boriš da rastjeraš kriminalce oko sebe, koji su u našoj državi veoma popularni, onda te optuže i ganjaju. Teško se nametnuti u našem društvu čistim radom i djelom. Jer, znate kako to ide, ako jedan problematični dobije poziciju, on traži druge, koji su problematični, da mu prave društvo, i malo će tu više biti dobrih.



ODNOS SDA BIH I SDA SANDŽAKA NE POSTOJI: Odnos SDA sa Sandžakom ne postoji. To su dvije opcije i nemaju veze jedna sa drugom, nemaju ni dodirnih tačaka, jer da ima bilo bi češćih posjeta obostrano. Mi iz Bosne bi išli u Sandžak, tamo bismo organizirali, naprimjer, razne promocije, tribine, manifestacije. Toga nema. Mada se ni tamo u Sandžaku ne trude da to naprave... Dođe samo Ugljanin na Kongres i kaže, podržite nas. Ili, kad oni imaju nešto važno mi pošaljemo tamo nekog trećerazrednog radi eto seira i sve ostane na tome. Znači, ništa tu nema zajedničkog. Mi neki smo tražili da se više Sandžaklija uvede u vlast i nismo uspjeli kao što su, naprimjer, uspjeli Krajišnici.



: Mi smo nasjeli na propagandu i dopuštamo da se napravili jedan loš odnos između Bošnjaka u Sanžaku i u Bosni, iako je to jedno tkivo i jedan narod. I umjesto da se zbližavamo mi se nekako dijelimo. Nasjeli smo na propagandu srpsku - i na to Bosanac - Sandžaklija.



SANDŽAKLIJE DOBRO POZNAJU SRBIZAM: Veliki broj Sandžaklija je početkom rata bio svjesniji od nazovimo Bosanaca, što se tiče rata i oni su velikim brojem stali odmah i branili Bosnu. Zašto? Mi Sandžaklije smo rasli među njima, mi smo slušali četničke pjesme i u miru, i naši učitelji su nas zvali i tada Balijama. Mi smo znali njihov mentalitet i poznavali smo dobro Srbizam, koji je uvijek prisutran. Mi smo tu bili spremniji za rat. Pa, i iz tih razloga i tu počinje antagonizam prema Sandžaklijama.



BOSANCI I SANDŽAKLIJE: Sandžaklije su veliki radnici. Oni hoće da rade, da zarade... Ja hoću samo da bolje živim, da postignem uspjeh u životu i to radom. I to je Sandžaklija. On hoće dobru kuću, dobro auto, da dobro živi, ali za to hoće i da radi. One koji do toga dođu nečasnim radnjama, te treba odbaciti, ali poštenog Sandžakliju treba prihvatiti. Postoje razlike između Bosanaca i Sandžaklija i tiče se toga da toleranciju različito tumačimo. Mi ćemo svakome dati mjesto tamo gdje zaslužuje, ali nećemo onom uhljudu...



SRBIJA NE TRAŽI ČINJENIČNO STANJE U ARGUMENTACIJU: Srbija još uvijek igra sa nama. Zašto javno ne kaže koga sve ima na svom spisku? Oni još uvijek ne traže činjenično stanje i argumentaciju i dovoljno je da bilo ko podnese prijavu da si nešto napravio i oni te hapse... To se pokazalo kod slučaja dr. Ganić, Divjak, Naser Orić...

Boga mi jesam Sandžaklija

Bisera Boškailo: Kako Vi reagirate u životu na to Sandžaklija?
Prof. dr. BEĆIROVIĆ:
Sandžaklije su me čak osudili da nisam dovoljno Sandžaklija. Kažem im zašto? Pa, bolan šta je vama, ja sam Sandžaklija... Oni iz Udruženja Sandžaklija mi kažu: Jok, nisi... Onda šta sam? Boga mi jesam Sandžaklija. Kažu mi da su me ovi naši otpisali, jer nikada im nisam došao u Udruženje. Pa, nikad me niko nije pozvao u Udruženje, kažem Drekoviću na to. Ja se ne smatram ništa manje i više Sandžaklija od drugih Sandžaklija, a ni manje ili više Bosancem od drugih Bosanaca...

Bisera Boškailo: Ko zastupa ljude iz Sandžaka?
Prof. dr. BEĆIROVIĆ:
Da imamo bolju priču, stav ili da smo bolje politiki povezani, mi bismo sada mogli da tražimo i u Sandžaku, ono kao što traži Republika Srpska... Ali, nažalost vezu između Sandžaka i Bosne održava sada jedino još Islamska zajednica, i to dok je muftije Zukorlića, inače...

Alija nam je do znanja i rekao spremajte se

Bisera Boškailo: Vratimo se Bosni. Šta je to što je presudno da ste ipak politički uspješni u Bosni, iako ste i Sandžaklija?
Prof. dr. BEĆIROVIĆ:
Ja sam od 1975.g. u Sarajevu. Prije rata sam radio u Metorološkom zavodu i kad je počelo da se ratna strahota valja k nama, ja sam znao šta će se desiti. Kada je stranka SDA formirana, odmah postao član stranke. U vrijeme prvih izbora ovdje i kada je bilo potrebno štititi kutije, mi iz Patriotske lige, čiji sam član od početka, smo stititli izbore i oni su se završili uspješno. I sami događaju koji su se dešavali su upućivali da će biti rat, iako ljudi nisu vjerovali i bili su zavedeni bratstvom i jedinstvnom i jedino Bošnjaci nisi vjerovali da će se desiti ubistva, silovanja i strahote, iako je imalo za sreću onih koji su bili spremni i svjesni. Mi smo se tada po kućama i stanovima organizirali i dogovarali kako da zaštitimo svoje kuće i svoju porodicu. Patriotska liga je počela sa radom 1991.g. u maju. Alija nas je pozvao u Dom policije i dao nam do znanja i rekao spremajte se, vidite da je belaj svuda i neće nas ovo zaobići. Ja to javno ne mogu reći, ali spremajte se. Bio je pun Dom milicije, bilo je tada stotine ljudi, kada nam je to predsjednik Alija Izetbegović rekao. Mi smo onda u Patriotskoj ligi se organizrali? Spontano nije bilo ništa. Kako se moglo preko noći organizrati tako veliki pokret. Pa samo radio veza se morala organizirati, a ne druge stvari. Mi smo tada uzeli uređaje iz Hidrometoroškog zavoda koje sam ja u tri sistema stavio u funkciju Patriotske lige i tako smo povezivali dijelove Bosne. Prije neki dan je bio Dan Patriotske lige, ali ona se tada nije stvorila, ona se rodila puno ranije.
Safet Hadžić je među prvima osnivačima stranke i kada se osnivala Patriotska liga i u štabu se donijela odluka da će ta organizacija zvati Patriotska liga. On je jedan od istaknutih naših boraca i patriota i da je on živ, mnogi ne bi bili na funkcijama na kojima su i ne bi se dešavalo ovo što se dešava...

Bisera Boškailo: Kad sve sumirate Vaš život, našta ste najviše ponosni u svom životu?
Prof. dr. BEĆIROVIĆ:
Na to da sam dao čitavog sebe za ovu Bosnu. I najvredniji mi je dio mene, je onaj koji sam dao u ratu, kada si trebao biti hrabar i odlučan, a nemaš ništa ni naoružanja, ni ništa... Čitav rat sam bio na borbenim linijama... I ti prvi počeci su bili najplemenitije, najveće, najmoralnije, najviše što je može biti...

Bisera Boškailo: Kakvu si Bosnu zamišljao u ratu?
Prof. dr. BEĆIROVIĆ:
Borio sam za cjelovitu Bosnu i za normalnu, sa svim građanima i Srbima i Hrvatima i Bošnjacima. Ovo što smo dobili Dejtonom je katastrofalno, i u ovom sistemu država nema perspektive i nijedan borac ne bi prihvatio ovakvu državu, iako je bolje i ovo nego da smo dalje ginuli.

Srbija se još uvijek igra sa nama

Bisera Boškailo: Profesor ste univerzitetski, šta studentima govorite, koje im smjernice dajete?
Prof. dr. BEĆIROVIĆ:
Ja obično prvi čas u semestru započinjem upravo sa jednim uvodom o ratu. Ja moram da kažem studentima šta se to dešavalo u BiH. Zašto, kad moj predmet nije historija? Mnogi moji kolege nisu ni sami rasčistili sami sa sobom i ne mogu pomenuti rat i genocid i činjenične detalje. Ja to mogu i želim i hoću. Ja sa toga aspekta pokušavam da kažem toj djeci šta se to dešavalo u BiH. Treba da znaju istinu i to radim iz plemenitih razloga i sa ponosom ističem da sam imao borce svih nacija i da smo se borili za normalnu Bosnu. Pretežno mi poslije studenti kažu da kada započnem tu priču, da pomisle da sam radikalan, ali kad završim, požele da takva predavanja dođu i u Republiku Srpku i pozitivne su reakcije mladih koji su željni istine...

Bisera Boškailo: Na kraju pitanje - kad ste bili zadnji put u Sandžaku?
Prof. dr. BEĆIROVIĆ:
Pa, bio sam, ali izbjegavam to putovanje još uvijek. Zašto? Zato što se Srbija još uvijek igra sa nama. Zašto javno ne kaže koga sve ima na svom spisku? Oni još uvijek ne traže činjenično stanje i argumentaciju i dovoljno je da bilo ko podnese prijavu da si nešto napravio i oni te hapse... To se pokazalo kod slučaja dr. Ganić, Divjak, Naser Orić... Zašto jednom ne izađu sa svojim konkretnim i jasnim spiskovima i daju da naše tužilaštvo to procesuira? Ne možete vi igrati u javnosti jedno, a tamo drugo... Ako hoćemo da sarađujemo, ne možemo tako graditi ponovno povjerenje.

Republika Srpska potencira da Sandžak ide u pravcu jedne vrste autonomija ili otcjepljenja

Bisera Boškailo: Kako vidite Sandžak i Bosnu? General Sefer Halilović je, naprimjer, za autonomiju Sandžaka?
Prof. dr. BEĆIROVIĆ:
I ja sam za autonomiju Sandžaka. I prava je šteta što i mi nismo krenuli u tom pravcu, poput Republike Srpske. Jer mi veće pravo imamo na neku vrstu autonomije, nego što je RS dobila ovo što je dobila. I ja sam zato da se izravnaju računi sa tim i ako je već Republika Srpska potencira na tim takvim odnosima, pa da ide do onog krajnjeg bezobraznog otcjepljenja, zašto onda ne bi mogao Sandžak da ide u tom pravcu jedne vrste autonomija ili otcjepljenja. Ako oni mogu zašto je to uskraćeno Bošnjacima kada smo mi nekada to imali. Sandžak je bio kao država. I čak su se više Srbi tada borili da opstane, nego li neki Bošnjaci koji su to prodali i izdali. Nažalost, imamo takvih i danas i zato nam ne ide kako bi trebali. Da smo udruženi napravili bismo čudo koje bi donijelo svima dobro.

VRH



Ostali prilozi:
» ”NIGDJE LJILJAN NIJE PRIGRLJEN KAO U BOSNI”
Anadolu Agency (AA) | 29. February 2024 14:16
» ŠOKIRAN SAM DVOSTRUKIM STANDARDIMA ZAPADNIH VLADA PREMA PALESTINCIMA
Anadolu Agency (AA) | 27. February 2024 14:39
» USPRAVNO I DOSTOJANSTVENO HODITI KROZ ŽIVOT
MINA | 24. February 2024 12:59
» SLANJE ORUŽJA U IZRAEL JE DIREKTNO SAUČESNIŠTVO U GENOCIDU
Anadolu Agency (AA) | 22. February 2024 14:40
» ŽELIM UČINITI LJUDE U BIH PONOSNIMA
Anadolu Agency (AA) | 16. February 2024 20:12
» DOVEDENI SMO DO ZIDA, U PITANJU SU DANI...
BHRT.ba | 11. January 2024 14:38
Ostali prilozi istog autora:
» PUTOVANJE KROZ BOSNU 1530.
01. March 2023 18:14
» POŠALJIMO NANU FATU NA HADŽ!
15. December 2021 14:22
Optuzujembann.jpg
Feljtonalijaizetbegovic.jpg
fastvee.gif
EsmirBasic2312.jpg
EnesTopalovic54.jpg
AtentatnaBosnuavdohuseinovic1mart2022ad.jpg
Beharban.jpg
RancSalihSabovic.jpg
DokfilmBosnjaci454.jpg
hrustanbanner20april2020.jpg
Bos-Eng-pasanbegovic.gif
BANA34234.jpg
ArmijaBiH.gif
NjegosMilo.jpg
bosanskahistorijabanner.png
zlatni ljiljani.jpg
njegosvirpazar.gif
Istraga-poturica.gif
sehidska_dzamija_plav140x80.gif
hotel_hollywood_ilidza_sarajevo.gif