Avdo METJAHIĆ: Jokić ne samo da štiti SS diviziju “Princ Eugen” možda iz namjere da sakrije njihove razloge napada na pomenuto selo. Mada Ćosović u svojim tvrdnjama navodi da je morao postojati razlog za takav gnusan zločin. Što razuman čovjek sa ove vremenske distance treba prihvatiti takvo mišljenje i tražiti razlog. Sve ono što se desilo u Andrijevici, sigurno bi platili Andijevičani i okolna sela, a ne selo Velika. Zato navest ću istinu za koju sam siguran da je i Jokić zna, ali prikriva, zbog samo njemu poznatih razloga.

Svi svjesni a i pravedni ljudi, prihvatit će, da je pravda organ za objelodanjivanje zastarjele i prevaziđene predrasude koja se zove istina. Istina je ono zašto se čovjek treba držati sa obje ruke, a kad je otpusti, taj isti čovjek postaje istrument u tuđoj ruci, te s pravom postaje nevaljalac. Čovjek koji prihvati laž i obmanjivanja, istina mu se nakraju suprotstavi i pobijedi, jer postoji nešto veće od čovjeka.

Postoje vrste ljudi koji vjeruju u svoje laži i koji pokušavaju da sa tim svojim lažama zavedu javnost, posebno na one koji su podložni na nacionalističku farsu. Jedan od takvih manipulanata i trgovaca lažima je i Branko Jokić iz sela Velike kod Plava, koji piskara, optužuje i podmeće zločine iz Drugog svjetskog rata, jul 1944.godine, svojim komšijama i sugrađanima bošnjačke i albanske nacionalnosti, koji naravno niti su počinili a time ne mogu biti ni krivi. Poznajući ga, Plavljani, kojima se podvaljuje i koji su od istoga optiženi, izbjegavaju polemiku sa njime, sa nekim koji nije dorastao čestitog karaktera čovjeka sa Plavskog jezera. Plavljani znaju istinu, koju dobro znaju i Jokićevi seljani iz Velike, najzad kao i pravoslavno življe kojima treba biti draža istina od Jokićevih laži. Zato je bilo za očekivati da mu neko drugi saspe u lice, da ono što govori i piše da je čista laž, izmišljotina, time i podvala svojim sugrađanima islamske vjeroispovjesti.

Polemika između gospodina Miroslava Ćosovića i Branka Jokića koja se vodi posljednjih sedmica na crnogorskom portalu Analitika zaokupila je pažnju jedne grupe Plavljana i Gusinjana, koji dobro poznaju Jokićeve nebuloze. Zato ih ne čudi da ono što Jokić već poduži period plasira u javnost ne odgovara istini stvarnog događaja krajem jula 1944., time nema historijsku potporu, jedino što kod lahkovjernih Jokićevih sunarodnika može dovesti do međunacionalne netrpljivosti i nepovjerenja između komšija i sugrađana. Prema svemo što smo dosad pročitali od Jokića ustvari jasno pokazuje da svoje neprijateljstvo prema Bošnjacima i Albanacima, želi proširiti na svoje sunarodnike. Takvo ponašanje crpi iz velikonacionalističke idelogije i svetosavskog neprijateljstva koje se stoljećima plasira prema “Turcima”. Sigurno da u Velici ima čestitih ljudi, ali ima i onih koji poput Jokića bježe od sebe, bježe od istine, bježe od komšije, ne prihvatajući čak ni biblijsku zapovjed, da je komšija kao brat.

Čitatelja radi, da pojasnimo kroz nekoliko historijskih činjenica; Veličani su nekada bili dio Gusinjske nahije, Kaze i Skaradskog sandžaka. Što bi značilo pod bajrakom skadarskim, a svojatali su se sa Šaljanima i nazivali jedni druge rođacima, braćom, što ustvari jesu. Za kasnije nastale diobe i neprijateljstva između naroda na tim prostorima, ključnu krivicu sigurno snose podstrekači iz SPC, koja u 18.vijeku svim svojim bićem radila na prevođenju pravoslavaca u srpstvo, što se desilo i sa Veličanima.

Polemuku koju vodi sa Jokićem gospodin Ćosović na portalu Analitika, koji pobija Jokićeve tvrdnje o učešću Plavljana i Gusinjana u masakru Veličana 1944. godine. Tako se može uvidjeti da naučnici nastoje da idu drumom a Jokić uporno ide šumom.

Bilo ko i bilo gdje da se počini zločin na nedužnim ljudima, ženama, starcima i djecom je necivilizacijski i neljudski čin. Jokić duži period ispisuje stranice i stranice neistina o svojim komšijama Bošnjacima i Albancima, sa pravom možemo konstatovati, da je Branko Jokić povukao vlagu i da u njegovoj duši prevladava praznina ljudskog duha. Dobro znamo da se Jokić koristi onom Gebelsovom koji kaže: "Ako se laž ponovi više puta, postaje istina", ili brat mu po peru, vjeri i naciji Dobrica Ćosić: „Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno“, isticao je „otac srpske nacije“.

Umjesto da jasno kaže koje inicijator masakra u selo Velika, Jokić zavodi javnost i pripisujući krivicu onim koji nemaju baš ništa sa tim zločinom. Ćosovićeva polemika koju vodi sa okorjelim četnikom možda neće uroditi plodom, ali će pokrenuti one koji znaju istinu i reći je javno.
Kad je podignut spomenik na Murini stradalim u masakru, izrečene su riječi optužbe prema Plavljanima i Gusinjanima, znači istina je skrivena i zločin podvaljen onima koji ga nisu ni naredili a ni izvršili. Gospodin Ćosović lijepo navodi podatke i dokumente o zloglasnoj SS diviziji „Princ Eugen“ i zlodjelima te osvetama koje su sprovodili. Historija bilježi da su za jednog ubijenog vojnika, stradala su čitava sela, baš kako je bir vaktile prijetio i aktuelni srpski premijer Aleksandar Vučić. Što se tiče Jokićevih tvrdnji njima se može povjerovat kao i onoj takozvanoj “autonomiji sela Velike”, koju im dodijeli Francuski konzul u Skadru, i to usred Osmanskog carstva, što tvrdi on. Također njegove tvrdnje o napadima na Veliku od „Turaka“, samo su nebuloze, koje može napisati psihopata. Jer da su ‘Turci’, odnosno Plavljani i Gusinjani planirali uništiti Veliku, odnosno Veličane, danas nebi postojalo ni ime sela Velike. Kroz historiju, poznato nam je da su Veličani i Vasojevići bili najbolji i najodaniji vojnici Đulj-bega Šabanagića, te da su u devetnaestom vijeku preko vladike CG postali plaćenici ruskih krstaša i njihovo utočište u našem kraju.

Branko Jokić zločine zloglasne SS divizije "Princ Eugen" i Schmidhubera nastoji podvaliti komšijima

Nego da se ne udaljimo od teme događaja u selu Velika 1944. godine. Jokić ne samo da štiti SS diviziju “Princ Eugen” možda iz namjere da sakrije njihove razloge napada na pomenuto selo. Mada Ćosović u svojim tvrdnjama navodi da je morao postojati razlog za takav gnusan zločin. Što razuman čovjek sa ove vremenske distance treba prihvatiti takvo mišljenje i tražiti razlog. Sve ono što se desilo u Andrijevici, sigurno bi platili Andijevičani i okolna sela, a ne selo Velika. Zato navest ću istinu za koju sam siguran da je i Jokić zna, ali prikriva, zbog samo njemu poznatih razloga.

Prema pričanju svjedoka toga vremena, taj dan, 28.jula 1944.godine, na Murinu je stigla divizija „Princ Eugen“ kojoj je bio cilj da se preko Čakora dokopa Kosova, te sjeverno preko Srbije da napusti Balkan. Kao svaka vojna formacija u pokretu, divizija je imala prethodnicu ili izvidnicu, koja je išla pred divizijom par kilomerata naprijed. U izvidnici preko Čakora, prema selu Velika, bilo su trojica na motoru sa prikolicom, vojnik vozač, podoficir na sjedištuk uza njega i jedan poručnik na prikolici motora. Kad je izvidnica bila nadomak sela Velika njih je zaustavio Radisav Pešić poznat kao „Radisav Pešo“, koji je bio još sa jednim njegovim pajdašom. Oni su zaustavili izvidnicu, i izvidnica je stala, vjerovatno misleći da će nešto da ih obavijeste. Tada su Radisav i njegov drug (kojem ime nisam uspio upamtiti), napali izvidnicu noževima, koji se očito nisu mogli snaći u tom momentu i ubili su svu trojicu. Nakon što su ih ubili njemačkim vojnicima skinuli su uniforme i tako gole i maskrirane prislonili ih uz škarpu puta, zatim im posjekli polne organe u stavili u usta. Radisav i njegov pajdaš po zlu, pobjegli su i sklonili se nedaleko od zločina kojeg su počinili. Kad je SS divizija “Princ Eugen” nakon izvjesnog vremena stigla na lice mjesta i našla iskasapljene vojnike, i u stanju poniženosti, komandant divizije Schmidhuber, dao je svojim SS-ovcima dva sata da naprave osvetu. Učinak ove zloglasne njemačke jedinice je bio tragičan ne samo za Veliku nego i za cijeli taj kraj, i ne vidimo razloga da ga Jokić i bilo kome podmeće, posebno ne Bošnjacima i Albancima plavskog kraja.

Jokić također optužuje diviziju „Skender-beg“ u kojoj su prevladavali Albanci, te da su učestvovali u ovom zločinu, što je još jedno obmanjivanje javnosti. Postoje dokumenti, gdje se divizija „Skender-beg“ nalazila u tom vremenu; bila je stotinama kilometara daleko od sela Velike.
Ovo je istina koju su skrivali ovoliko godina, ljudi tog kraja i komunisti iz okolnih sela. Svjedočim da sam bio prisutan kad je Radisav Pešo (Pešović) pedesetih godina posjetio moje rodno selo i kad ga je pitao jedan od naših seljana: „Kako to napravi Radisave“, sjećam se da je Radisav rekao: „Da nije mogao pretpostaviti da će se to desiti“! Radisav Pešo, kako su ga zvali, je tražio od „komuniste“ koji je bio član partije, da ne govori nikom ništa. Još mnogi komunisti su ga prije pitali i razumjeli ga zašto je to napravio i “da nije mogao prepostaviti da će Njemci napravit takav masakar, odnosno osvetu za svoja tri izmasakrirana člana jedinice”.

Pitatat će se oni koje interesira ovaj slučaj, ko je Radisav Pešo?, ukratko ću pojasniti ono što znam i što sam čuo o njemu.

Radisav je iz Murine, a poznat je po komitovanju sa Boškom Đuričaninom za vrijeme KSHS. Poznat je kao veliki ubica muslimana, gdje ih je stigao samo ako je ičemu valjao on je pucao na njega. Hvalio se je da je ubio tri Rama. Poznat je po pljački rečkih-dukađinskih katuna i ubistvu čobana, sa Boškom Đuričaninom, Novicom Popovićem, gdje se pominju i dva Turkovića, Staniša i Vukota sa Veličanima. Ova grupa je dvadesetih godina prošlog vijeka, poslije pljačke albanskih katuna dijelila plijen za Petrov dan na Čakoru. Radisav je živio kraj Murine, a nedaleko od svoje kuće imao je pećinu, u kojoj se nije moglo ući, izuzev ljestvama, pa je iz pećine i njegove puške stradao svaki koji se našao u blizini, gdje se krio kao komita i kasnije u Drugom svjetskom ratu.
Što se tiče Jokića i njegove ljudskosti, citirat ću odnosno parafrazirati Danila Kiša koji rekao: Njegovo neznanje je tupo kao malj, a mržnja njegova prema Bošnjacima i Albancima, oštra je kao nož. Svakom svjesnom čovjeku je ono što piše Jokić, jezivo, demonstrirajući otvorenu mržnju prema drugom i drugačijem, s namjrom da se da se glamom zataška istina i zasjeni je neistinom, odnosno lažima, i sve to preko leđa nevinih žrtava sela Velike.

Sjećam se stare izreke, kad je neko prodavao kuću, te ako je imao dobrog komšiju, bi rekao: Ne prodajem ti samo kuću, nego i dobrog komšiju. Za Branka Jokića mnogi bi dali sve da im ne bude u komšiluku, pa ni u državi.

---

Polemika na portalanalitika.me

ĆOSOVIĆ: Srpska crkva i selo Velika: Zašto SPC ne osudi saradnike nacista?

Jokić Ćosoviću: Odgovornost komšija za pokolj u Velici je nesporna, evo dokaza

ĆOSOVIĆ JOKIĆU: Velika nije stradala zbog vjere i srpstva

JOKIĆ ĆOSOVIĆU: Dokumenta su neumoljiva, Šmithuber se ne pominje u pokolju

ĆOSOVIĆ JOKIĆU: Da li su dvije SS divizije učestvovale u pokolju u Velici?