Homerova Odiseja u verziji Rs

Zijad BEĆIREVIĆ: Režim Rs održava se isključivo presijom i terorom. Policija i službe sigurnosti BiH haraju Bosnom. Akcije kodnih naziva se nižu kao niske gerdana... i niko im ni broja ne zna. Droga i terorizam su dovoljan argument za sve što se činilo i čini u nastojanju da se i ono malo izdržljivih Bošnjaka istrijebi iz Rs. Režim Rs predvođen Dodikom tako uspješno nalazi i proizvodi neprijatelje, skoro isključivo među Bošnjacima, da im nije do koljena ni jedan apsolutistički ni demokratski režim na ovim pa i drugim prostorima.

Kako Bošnjaci danas žive u tzv. Republici srpskoj? Zatvoreni u kavezu, u entitetskim logorskim žicama Republike srpske. Pod neizdrživom torturom srpskih okupacionih vlasti. Žive kao da su uhvaćeni u pećini jednookog i svako od njih u svakom trenutku može postati žrtva proždrljivog Kiklopa. Sa toliko životnog beznađa, sa kojim se danas nose bošnjački povratnici i Bošnjaci Rs, nisu se nosili ni Odisej i njegovi prijatelji u Homerovoj Odiseji. Nema nedelje, nema dana da se u nekom dijelu Republike srpske, sa istim ciljem a različtim izgovorom, radi progona Bošnjaka, izvrši policijska racija, provede neka policijska akcija u kojoj se po već poznatoj matrici hapse Bošnjaci i optužuju za terorizam. Četrnaestog maja policija je blokirala sve puteve u Cerskoj tražeći „islamske radikaliste“, više desetina policajaca i saradnika učestvovalo je u raciji na Cazinskoj pijaci, jučer se nešto slično dogodilo na kapijama Dobija, a već sutra u nekom drugom dijelu Rs gdje se mogu prepoznati Bošnjaci. A jedina krivica većine njih, ali i većine Bošnjaka BiH, može biti to što se ne mogu i neće nikad pomiriti s činjenicom da se na bosanskoj zemlji na kaburima stotinu i više hiljada Bošnjaka pogubljenih na najsvirepiji način, uključujući i zločin genocida, može uz prećutnu saglasnost EU i UN podići i podržavati genocidna tvorevina – Republika srpska.
Režim Rs održava se isključivo presijom i terorom. Policija i službe sigurnosti BiH haraju Bosnom. Akcije kodnih naziva se nižu kao niske gerdana... i niko im ni broja ne zna. Droga i terorizam su dovoljan argument za sve što se činilo i čini u nastojanju da se i ono malo izdržljivih Bošnjaka istrijebi iz Rs. Režim Rs predvođen Dodikom tako uspješno nalazi i proizvodi neprijatelje, skoro isključivo među Bošnjacima, da im nije do koljena ni jedan apsolutistički ni demokratski režim na ovim pa i drugim prostorima. Na Dodikovoj listi je 3.000 Vehabija, a kada pokupe te, jednooki ili bolje reći bezoki kiklop će tamaniti sve one do kojih dođe. I dok policija i službe sigurnosti siju strah među Bošnjacima, Dodik u Beogradu s Vučićem razrađuje „strategiju protiv terorizma“, koju su samo nekoliko dana ranije u SIPA dogovorili Dragan Lukač, Ministar unutrašnjih poslova Rs, Dragan Ribić, Kom. Spec jedinice, Goran Zubac, direktor, Đuro Knežević i Jovica Miroslavljević...A o kojem je “terorizmu“ mogla biti riječ, kad se dogovara „na tajnoj večeri“ bez Bošnjaka, ako ne o Bošnjačkom.

Fašizacija započeta s Miloševićem nastavlja se u Rs
Fašizacija Srba započeta s Miloševićem, nastavlja se sve otvorenije u Rs. Pod plaštom borbe protiv terorizma rade se fantomske stvari. Glavni stubovi fašističkog režima Rs su policija i službe bezbjednosti, u kojima glavnu riječ imaju isti oni koji su učestvovali u zločinima i genocidu nad Bošnjacima, njihovi rođaci i njihov podmladak. Atakovanje na Bošnjake nastavlja se bezočnio i sve silovitije. Bošnjaci građani i bošnjačke patriote nisu više nigdje sigurni; progone ih i hapse bez ikakvog razloga, hapse ih na svakom mjestu i za sve. Ponovno preključer, upravo na Dan prijema BiH u UN i na dan kada se barjak države BiH zaviorio na platou UN, uhapšen je Sejfudin Tokić, Predsjednik Bošnjačkog pokreta za ravnopravnost naroda, jer se uz asistenciju Adnana Bajrića usudio pojaviti pred Skupštinom Rs ogrnut zastavom BiH na kojoj su ljiljani.U nemogućnosti da se ovo osiono inatno hapšenje na bilo koji način opravda, date su izjave, od onih lakonskih da za skup nije pribavljeno odoborenje vlasti, do sarkastičnih da je Tokić sklonjen u zatvor radi njegove sigurnosti, kako ne bi bio napadnut od revoltiranih građana. Tek se iz saopštenja Okružnog tužilaštva Rs moglo jasno zaključiti da je Sejfudin Tokić uhapšen “zbog izazivanja vjerske i nacionalne mržnje, u cilju da se destabilizuje situacija u Rs”. A nalog za hapšenje, kako se saznaje, dao je Dodik.
Za one koji o ovom slučaju nisu dovoljno informisani, podsjećamo da je Sejfudin Tokić uhapšen jer je došao u Banja Luku ogrnut legitimnom zastavom BiH sa ljiljanima, da obilježi dan kada je BiH pod tom istom zastavom primljena u UN i obilježi 23 godine od smrti 12 Banjalučkih beba, koje su 1992. izgubile život u banjalučkom Kliničkom centru zbog nedostatka kisika, koji nije mogao biti transportovan zbog blokade puteva. A Tokić je uhapšen zbog nošenja zastave koja je ponos svih rodoljuba i patriota BiH, jer to je zastava koja simbolizira hiljadugodišnju tradiciju BiH i pod kojom je BiH oslobođena od srpskih i hrvatskih okupatora nakon raspada Jugoslavije. Na pitanja onih da li bi spska trobojka smetala u Sarajevu, odgovor mnogih od nas morao bi biti “Da”, jer pod njom je napadnuta BiH, pod njom su izvršeni strašni zločini nad neSrbima, pretežno Bošnjacima, pod njom je počinjen genocid na Bošnjacima, a pod zastavom BiH, zvali je legalna, nelegalna, ratna ili drugačije, BiH se samo branila od agresora.

U Banja Luci nije nadanut samo Tokić. Napadnuta je BiH.
A u Banja Luci nije napadnut samo Tokić. Napadnuta je BiH. Napadnuti su imediji, napadnuta je Face TV, čiji je reporter imao zadatak samo istinito informisati o događaju.
Posebna pozornost vlasti Rs prema Sejfudinu Tokiću usmjerena je od ranije, a pojačana je nakon njegovog učešća na tribini Bošnjačke nacionalne fondacije u Sarajevu, na kojoj se raspravljalo o temi “Bošnjaci pod velikosrpskom okupacijom”. Tokić je tom prilikom konstatirao da se u BiH vrši etnička podjela uz podršku Beograda i Zagreba i pozvao Bošnjake da se 22. maja okupe u Banja Luci pod zastavom BiH. Povod za ovu tribinu bilo je masovno hapšenje Bošnjaka u akciji “Ruben”, u kojoj je uhapšen 31 Bošnjak, a kratko po tom skoro svi su morali biti pušteni, jer nije bilo nikakvih dokaza o njihovoj izmišljenoj krivici.
Odmah nakon hapšenja Tokića, Dragan Lukač, Ministar unutrašnjih poslova Rs, oglasio se saopštenjem u kome tvrdi “da nije bilo niti ima prekoračenja u ovlasti policije Rs”. Ni tom prilikom nije propustio naglasiti da još nisu završene provjere uhapšenih u akciji “Ruben” , što znači da se srpski teror potstaknut mržnjom, u cilju istrebljenja Bošnjaka, i dalje energično nastavlja. Pored 13 skupih službi sigurnosti najavljeno je i formiranje posebne Udarne grupe. Posebno boli što se to sve i dalje, kao 90-tih godina, događa uz prećutnu saglasnost državnih vlasti i bošnjačkih političara.
Evidentni su pokušaji da se Tokićev patriotski čin predstavi na drugačiji način, kako bi mu se umanjio značaj. Neki ga zavu barjaktarom, jer se na “srpskoj zemlji” usudio stati pod domovinski stijeg, patriotom koji je nepokolebljivo stao u zaštitu napadnutih Bošnjaka i došao braniti dostojanstvo BiH, dok neki iz Rs u njemu vide provokatora, karijeristu i promašenog političara, i proglašavaju ga za piromana koji je došao da izaziva požar i pali vatru. Činjenica je da se Tokić usudio sam suprostaviti srpskom hegemonizmu i fašizmu; sam je izišao i sam ostao, a svi mi bili smo samo publika u kojoj je neko aplaudirao a neko negodovao.

Policija Rs “obezbjeđuje” vjernike dok klanjaju u džamiji
Prema odnosu policije prema Bošnjacima, bošnjački vjernici koji odlaze u džamiju, trebali bi biti sretni, jer ih policija Rs sada besplatno obezbjeđuje i čuva dok klanjaju, a sa uperenim cijevima ispraća dok odlaze kući. U ranijim režimima, uključujući komunistički, prostor oko džamije pripadao je samo onima koji su odlazili u džamiju, a doušnici i uhode su završavali ostalo. Kako sada izgleda, vlastima Rs nisu dovoljne uhode, kamere i sva druga savremena sredstva praćenja, već je potrebno prisustvo policije da utjera strah u kosti svakom onom ko se usudi ući u džamiju u njoj klanjati namaz. Ako ne bude isti dan priveden i saslušan pod optužbom da dogovara terorističke akcije, može očekivati da se to dogodi u nekom kasnijem vremenu, kada se najmanje bude nadao, jer je njegovo ime ušlo u evidenciju policije Rs prvog dana kad je viđen u džamiji. A prebrojavanje postaje svakodnevnica.Službe sigurnosti i policija budno prate ko ulazi u bošnjačke džamije. Prije dva dana MUP Rs sa TV kamerama RTRS dočekao je na izlazu iz džamije vjernike Vlasenice, a nekoliko dana ranije slično nešto dogodilo se u Bosanskoj Dubici, nakon ikindija namaza.

Promocija četništva u Rs ozbiljna prijetnja miru i stabilnosti BiH
Promocija četništva je svakodnevna, a rabilitacijom četničkog vođe Draže Mihajlovića (kojom je zaprepašten sav miroljubivi svijet) postaje legalna, uznemirujuća i prijeteća. I dok se za nošenje zastave države BiH u Rs napada, prijeti, hapsi i optužuje, sa Trebevića skida zastava BiH, četnička šajkača, kokarda i nož u Rs postaju omiljeni suveniri, kojima se sve učestalije kite mladi.
Bez imalo srama i odgovornosti za ono što su učinili u skoroj i nedavnoj prošlosti, ali sa više nove prijetnje, slavi se rehabilitacija četničkog vođe Draže Mihajlovića, Šešelj se šeta Srbijom - prkosi i likuje, četnici marširaju Bosnom, a četnička omladima s oduševljenjem promovira četničke simbole i pronosi četničku zastavu Vlasenicom...U takvoj klimi ko će od Bošnjaka Rs moći slobodno disati i imati miran san? Upitajte ih.

Prioritet bošnjačke strategije i dalje kadrovska problematika
I dok bošnjački stranački i vjerski lideri, kada u zaštitu države, zajedništva ili bošnjaštva treba energično reagovati, jedva smognu hrabrosti da nešto kroz zube promrse, dotle predsjednik Rs i njegove režimlije, kršeći sve zakonske i ustavne norme, nekažnjeno udaraju i ruše sve što predstavlja historisku i državotvornu vrijednost BiH. I pored više nego poznatog pedigrea Vojislava Šešelja, čija su nedjela cijelom svijetu poznata, Srbija ima snage i uzima za pravo da stane iza njega i štiti ga, a bošnjački lideri BiH nisu ustanju od rata do danas zaštiti malte ne ni jednu suverenu vrijednost države, ni jednog napadnutog patriotu.
U vrijeme kada Dodik u Beogradu sa Vučićem dogovara nove modalitete četničkog terora nad Bošnjacima i Bošnjačkim povratnicima Rs, bošnjački lideri i dalje udobno zavaljeni u svoje fotelje, bave se kadrovskom kombinatorikom, a na sve nesnošljiviji teror vlasti Rs reaguju samo radi reda. I u zvorničkom slučaju, bošnjački lideri su bez imalo provjere Nerdina Ibrića listom proglasili teroristom, a Dodiku nije trebalo nijedan argument da Tokića nazove “aktivistom islamske države”, kao što je napadaču na zvorničku policiju umjesto psovke instalirao “Allahu Ekber”, kako bi individualan osvetnički čin mogao poturiti kao islamski terorizam. I ovom prilikom jedva da se oglasio Glavni odbor SDA da osudi učestalo neosnovano privođenje Bošnjaka i hapšenje Sejfudina Tokića. Reakcija aktuelnog reisa Kavazovića bila je ne samo mlaka, nevoljna i uspavljujuća, koja više potstiče nego što se suprostavlja neprijateljskim postupcima srpskih vlasti. Reis, kao da otkriva Ameriku, navodi da se hapšenjem podižu tenzije i zastrašuju povratnici, mada zna da sve i jedan povratnik u Rs živi u napetosti i stalnom strahu i da zadnjih mjeseci svaki od njih može očekivati da bude zbog nečeg uhapšen. Reis vlasti Rs naprosto “moli da prestanu uznemiravati povratnike i reducirati njihova prava “. Od narodnog vjerskog vođe, kao od čuvara stada, očekuje se da bdije nad svojim stadom, da ga čuva, vodi i usmjerava. Još je manje shvatljiv i uvjerljiv bivši reis Mustafa Cerić, koji preko Vučića poziva Srbiju da urazumi Dodika, mada svak zna da je od Srbije sve krenulo. Ipak, oni su ma kako tako reagirali. Vođe političkih stranaka u kojima većinu čine Bošnjaci su uglavnom šutjele i usta otvarali samo po inerciji. Ako se Bošnjaci i dalje budu oslanjali na ovakve vođe, nestaće brzo i njih i vođa.

Bošnjaci Rs pod sistematskim sistemskim udarom
Rs je sve više kolijevka nacionalizma, leglo fašizma, u kojem se zločinci nadahnjuju mržnjom i iživljavaju nad bošnjačkim žrtvama. Bošnjaci Rs žive u atmosferi pritiska, prijetnji i straha. Kao u priči o jednookom Kikliopu, na ulicama gradova Rs nestaje jednog po jednog uglednog Bošnjaka, a Bošnjačka naselja Rs i danas se sve više prazne, jer sebi prepušteni bošnjački povratnici ne mogu se sami odbraniti od terora koji se nad njima svakodnevno provodi sa sve više netrpeljivosti i mržnje. Za teror i zločine nad Bošnjacima u Rs nema jednog krivca. Uz časne izuzetke krivci su svi: vlast, policija, tužilaštvo, sud… U policiji i vlastima rade i vladaju ratni zločinci, počinioci genocida nad Bošnjacima, ili njihova bliža rodbina, njihova djeca, a sada već i unuci. Zar nije apsurdno da se zvornički policajac, učesnik u Srebreničkom genocidu, pred očima srebreničkih žrtava i čitava svijeta, sahranjuje kao heroj uz sve vojne počasti, a da se ni jednom riječju ne pominje njegovo učešće u genocidu. A koliko je takvih u policiji i službama sigurnosti Rs? koji treba da uspostavljaju red, mir i da im mi nakon svega vjerujemo.
Tokić je pušten, ali je dobio više nego jasno upozorenje. Takvo je svojevremeno dobio i već davno zaboravljeni akademik S. Redžić, pa ga više među nama nema. Ovih dana u Ist. Sarajevu nađeno je i tijelo nestalog biznismena Nusreta Čauševića. I bez imalo dileme kažu, počinio samoubistvo. Njegova smrt se ne povezuje sa smrću njegova brata prije 10 godina, koji je skončao na sličan način. Pušteni su i Bošnjaci nedavno uhapšeni u akciji „Ruben“... Svaki od njih je načet. Šta je sa onima kojima svakodnevno ispred nosa poturaju duge cijevi? Šta sa onima koji već sutra mogu očekivati da budu uhapšeni, a da nisu nikad ni mrava zgazil? Hoće li i hjih na isti način zaštiti aktuelni i bivši reis, da li će i njima Bakir u ime SDA ponuditii pravnu pomoć?!

Koliko će dugo Bošnjaci Rs moći podnositi teror režima Rs ?
Kao 90-tih godina, kada je teza razbijača Jugoslavije bila ugroženost i zelena transferzala, sada je glavno oružje razbijača BiH terorizam, a koji drugi nego islamski (Bošnjački).
A miru slobodi i suživotu u BiH veća je opasnost od policije i službi sigurnlosti Rs, nego od terora i terorista. Dok policija vrlo revnosno djeluje protiv sitnih kriminalaca i dilera droge, ispunjavajući preko plana svoj plan, ratni zločinci i dalje mirno spavaju. BH patriote u Rs provode besane noći, a počioci zločina likuju i sve organizovanije djeluju. Ovakva klima nije vladala ni u doba inkvizicije. Islamski radikalisti traže se i vide u svakom Bošnjaku. Samo u maju širom BiH izvršena je desetina ataka na Bošnjake i njihovu sigurnost.
Može li se obuzdati srpski nacionalizam u BiH, može li se stati u kraj srpskom teroru nad Bošnjacima? Ostaje upitno, koliko će dugo Bošnjaci moći trpiti i podnositi teror vlasti Rs. Da li je došlo vrijeme da Odisej učini očajnički pokušaj da spasi sebe i one uz sebe, ili će se dopustiti jedookom Kiklopu da i dalje Bošnjačkim mesom utoljuje svoju nezasitost?

Pod zastavom BiH je mjesto za sve narode i građane BiH
Zastava BiH je simbol patriotizma, rodoljublja i nepobjedivosti u svakoj organizaciji, instituciji ali i u mnogim domovima u kojima žive državljani Bosne i Hercegovine. Pokušaj režima Rs da uništi zastavu BiH, da ubije duh Bosne, i ovaj put se pokazao kontraproduktivan i vraća im se kao bumerang. Zastava BiH postaje simbol mladih Bošnjaka i Bosanaca širom svijeta. Nikada više od vremena odbrane BiH do danas nije se u BiH i svijetu zaviorilo više bosanskih zastava, kao ovih dana.



Pod zastavom države BiH danas stojimo svi mi koji ovu zemlju osjećamo i doživljavamo kao svoju jednu jedinu, spremni da branimo njenu postojanost, nezavisnost, njen suverenitet i teritorijalni integritet.Vučiću bi bilo pametnije da prestane šurovati s Dodikom, da ukine Sporazum o paralelnim i specijalnim vezama sa Rs, pusti narode bh da se sami izmire, da povuče svoje špijune i obavještajce iz BiH i sa srpskim rodoljubima spašava sebe i Srbiju, jer ko god glavu gura u tuđu avliji, ostaće i bez svoje vlastite nafake. Bosna nikad nije bila dio Srbije, niti će biti. Bosna nikad nije bila jednonacionalna, već višenacionalna i multietnička i to će ostati. Vučiću se upravo sada pruža prilika da u tom pravcu napravi odlučne korake, da se riješi Šešelja i da ode u Srebrenicu, zatraži oprost od bosanskih majki i izvine se Bosni i Bosancima za zlo koje im je Srbija počinila.
Za mir na Balkanu, za bolji život u zemljama Balkana, suživot u Bosni i Hercegovini, potrebno je da Srbija i Hrvatska definitivno odustanu od svojih teritorijalnih pretenzija u BiH i povuku iz BiH ostatke svojih agresorskih snaga, žbire, špijune, uhode i posvete se saradnji i vraćanju međusobnog povjerenja. Možda je posjet Pape Bosni i Hercegovini dobra ako ne i posljednja dobra prilika za to.