Elmedina MUFTIĆ: Sejfudin i Adnan su otišli u genocidnu tvorevinu da brane ideju suverene države Bosne i Hercegovine, da na mjestu zločina pokažu da su slobodni ljudi i građanin svoje države, da imaju pravo da simbole državnosti nose po čitavom teritoriju zemlje. Sejfudin i Adnan su pokazali da je Bosna i u Banja Luci, očitali su lekciju ljudskosti i patriotizma svima nama, poslali nam poruku da nije dovoljno samo iz Federacije aplaudirati državi BiH, nego se treba pokrenuti i u genocidnoj tvorevini praviti ambijent državnosti.

Uhapšeni su Sejfudin Tokić i Adnan Bajrić, jer su pred institucijama genocidne tvorevine razvili bivšu i sadašnju zastavu države Bosne i Hercegovine čiji je teritorij i genocidna tvorevina. Zastavu sa ljiljanima, onu istu koja se 22. maja 1992.godine ponosno zaviorila pred palatom Ujedinjenih Naroda na East Riveru, vlasti i narod u genocidnoj nazivaju "ratnom zastavom" koja vrijeđa osjećaje četništva. Što je posve normalno, i treba da ih vrijeđa jer ih svojom bjelinom i čistoćom podjesća na nevinu krv koju su dali proliti i kosti žrtava koje su uzidali u temelje tvorevine nastale na genocidu koju nazivaju Republika Srpska. Zastavu pod kojom je priznata nezavisnost naše države, zastavu za koju su svoje živote dali najbolji sinovi Bosne i Hercegovine. Zbog te zastave nas danas hapse isti oni koji su nas prije dvadeset godina zbog iste zastave hapsili, trpali u logore, ubijali, proganjali, silovali... Tokić i Bajrić su na demokratskim principima branili suverenitet države i svojim primjerom pokazali da se slobodan čovjek ne postaje nego se slobodan čovjek rađa. Pokazali su nam da se život potvrđuje djelima i da se ideje brane na mjestu gdje žele da ih unište. Sejfudin i Adnan su otišli u genocidnu tvorevinu da brane ideju suverene države Bosne i Hercegovine, da na mjestu zločina pokažu da su slobodni ljudi i građanin svoje države, da imaju pravo da simbole državnosti nose po čitavom teritoriju zemlje. Sejfudin i Adnan su pokazali da je Bosna i u Banja Luci, očitali su lekciju ljudskosti i patriotizma svima nama, poslali nam poruku da nije dovoljno samo iz Federacije aplaudirati državi BiH, nego se treba pokrenuti i u genocidnoj tvorevini praviti ambijent državnosti. Oni su svojim gestom pokazali da se ne odriču ni pedlja svoje domovine, na žalost mnogi koji nas predstavljaju su se davno odrekli genocidne tvorevine i zadovoljili se 23% teritorije. Danas se osjećam ponosno ali me i stid. Ponosna sam što moj narod ima ovako dostojanstvenih sinova koji ne odustaju od svetinje koja se državom zove. A stid me što nisam dio toga. Stid me je što su oni uhapšen, a ja na slobodi. Stid me što nisam u Banja Luci da zajedno sa njima branim ideju države, koja je na umoru. Stid me je što sam propustila priliku da učestvujem u ovako veličanstvenom djelu. Sjefudin i Adnan su pokazali snagu ljubavi za narod i državu.



Sad je na nama da pokažemo sebe na djelu. Hoćemo li šutiti na ovo hapšenje, kao što smo šutili i na sva dosadašnja? Da li ćemo pustiti glas slobode da progovori iz nas i kažemo fašistima koji uzimaju maha da je cijela Bosna i Hercegovina domovina Bošnjaka kao i svih njenih naroda i građana?! Hoćemo li pustiti da Sejfudin i Adnan sami brane čast i dostojanstvo, a mi kao kukavice da im aplaudiramo iz budžaka što se Federacija zove, ili ćemo ustati i kako priliči slobodnom čovjeku izboriti svoje pravo na slobodu. A slobodni ćemo biti samo onda kad više nikad i nigdje u BiH Sejfudin i Adnan i ini drugi Sejfudini i Adnani ne budu hapšeni zbog simbola države i nacije. Slobodni ćemo biti tek onda kad "Ravnogorski četnički pokret" bude obilježen kao fašistički pokret i samim time zabranjeno njegovo postaojanje i djelovanje. Slobodni ćemo biti samo onda kad svjesni sebe i svojih vrijednosti budemo činili ovo što su učinili Sejfudin Tokić i Adnan Bajrić. Znam da će oni koji sebe smatraju "realiziranim" osobama, reći da je ovo borba sa vjetrenjačama, ali da nije bilo Don Kihota ne bi smo nikad razumjeli vjetrenjače. Tokić i Bajrić su pokazali da kad nepravda postane zakon, otpor postaje obaveza. Oni su našli najbolji način da se odupru nepravdi. Sad su zbog toga lišen slobode. Nisu uhapšeni oni, nego su vlasti genocidne tvorevine uhapsile državu BiH, isto kao i 2. maja 1992. godine kad su na aerodromu uhapsili Predsjednika Aliju Izetbegovića. Sve se ponavlja. A opet je maj, samo dvadesetri godine kasnije. Da li nam ovim hapšenjima koje provode unazad mjesec dana Srbi poručuju da su ponovno postali žedni bošnjačke krvi. Neki nam išaret šalju. Jesmo li dovoljno pametni da taj išaret razumijemo?

"Ako želiš vidjeti dalje, moraš se popeti više." Sejfudin i Adnan očito vide daleko ispred mnogih koji se zaklinju u ljubav i odanost državi i narodu. Danas više nego ikad sam ponosna Bošnjakinja jer su Sejfudin i Adnan osvijetlali obraz države i naroda. Ali me stid obuzima što nisam sa njima. Mada me ne bi bilo strah da me hapse, jer nikad nije bila bitna sila koja napada nego svetinja koja se brani. I sve dok se oni brane lažima mi ćemo njih tući istinom.