Sandžačka književnica Bošnjakinja Šefka Begović-Ličina rekla nam je da je rodom Bjelopoljka, odgojem i srcem Pazarka, po uspomenama Plavljanka i Beranka, dušom Bosanka… Šefka se počela baviti pisanjem nakon odlaska u penziju 2004. god., odnosno poslije završenog odgoja i školovanja svoje troje djece. Njena prva knjiga "Duša u leptiru"- zbirka priča, zapisa i putopisa, izdata je 2008. godine, sa održanim promocijama u Sandžaku, Bosni i nekoliko evropskih zemalja. Njeni tekstovi iz pomenute knjige “Zeleni svatovi”, “Ne boj se, sine” “ Ne plači, kćeri“, “ Ne halalim ti, 'junače'“,“ Tebi “gospođo” Evropo”... 11. jula na Dan genocida nad Bošnjacima u Srebrenici, širom Evrope se prikazuju kao recitali, monodrame i pozorišne predstave. Šefka je sa bratom Džavidom Begovićem i koautor „Sandžačkog rječnika”, prvog u historiji Sandžaka, izdatog 2012.god. Njena knjiga „Niska od Merdžana” – zbirka istinitih sandžačkih pripovjetki, izdata je 2014. godine. Za štampu su joj spremne knjige: “Vrisak krvi” - zbirka ratnih priča, (inspirisanih istinitim događajima) i roman "Brezđetka". U pripremi su joj romani: “Miris đula”, “Fahrudinov zagrljaj” i “Crveno plaču makovu”. Interesatno je napomentu da na početku svake Šefkine knjige napisan je slogan: "Kako ste?", dok u “Sandžačkom rječniku” zapisana je posveta "Sandžaku u amanet”. Za nadati se da će vrijedne, čestite i ponosne Sandžaklije u amanet čuvati Sandžak, i Bošnjake u njemu, i našu kulturu, i “Sandžački rječnik” vjerno prenositi na buduće generacije sa koljena na koljeno… Šefka piše kolumne za web magazin Bošnjaci.Net, "DIWAN" magazin iz Luksemburga, magazin "Zehra" Sarajevo, “Preporod” Sarajevo, “Bošnjačke novine” iz Rožaja, kao i mnoge druge. Pored toga, Šefka piše humoreske i tekstove za pozorišne predstave. Živi naizmjenično u Novom Pazaru i Sarajevu. Prema saznanju Bošnjaci.Net Šefka ovih dana boravi u Turskoj gdje među Bošnjanina promovira svoja djela. Dok je obećala da se neće vratiti praznih ruku, već će o njenom putovanju svjedočiti u putopisu koji ćete imati priliku čitati na Bošnjaci.Net.

Šefka BEGOVIĆ - LIČINA MLADIMA DOČARATI LJEPOTU: Iskustvo stečeno nanizanim mi godinama, želim prenijeti mladim generacijama, dočarati im ljepotu naših zaboravljenih i potisnutih adeta, oživjeti ih i ponositi se svojim. Također ih želim opomenuti na sva zla i stradanja koja su se, u proteklom vremenu, našem narodu mnogo puta ponavljala. Moje pero osuđuje samo ZLOČINCE. USPON SREDINE: Ogledalo svakog grada je visina nivoa njegove kulture, tako da se kroz to gleda duhovno propadanje ili uspon neke sredine. Stanovništvo plavsko-gusinjskog kraja su svojim velikim prisustvom na promociji moje knjige pokazali koliko vrjednuju djelo, koliko uvažavaju musafira i po ko zna koji put me svojim lijepim tabijatima uvjerili u svoje gospodske korjene. Naravno da isto tako iz mnogih gradova sa mojih promocija nosim lijepe utiske. KAD PROKLJUČA PRKOS I INAT: Kad osjetim nepravdu prema nemoćnom, iz mene proključa prkos i inat, tad mi pero zapišti suzom i mojih junaka i ja prenosim njihov neizrečeni amanet, oplakujem im prekinuti život, mladost, snove. Tako najčešće pišem o bolu majke, sestre, domovine... MLADI PISCI: Veoma je ohrabrujuće za sandžačku književnost što se u zadnje vrijeme na prostorima Sandžaka pojavljuje sve više mladih pisaca, koji svojim djelima daju veliki doprinos očuvanju naše tradicije i našeg govora. PERO - DUHOVNA TERAPIJA: Pero smatram svojom najboljom duhovnom terapijom, pa sve što napišem za sebe ili neki časopis, pišem iz duše i tu ugradim dio sebe. Iako se divim mnogim književnim velikanima, ja nijednog ne kopiram niti se sa nekim upoređujem. Ja pišem onako kako znam i umijem, a svoja djela namjenjujem onima koji ih vole i rado čitaju.

Moje pero osuđuje zločince
Bošnjaci.Net: Poštovana gospođo Šefka Begović-Ličina, koliko znamo Vi ste počeli da pišete odlaskom u mirovinu. Zašto je Vaše pero tek tada progovorilo?
ŠEFKA: Još od djetinjstva, ja sam tog pisca nosila u sebi i uvijek čekala vrijeme kad ću ostvariti te svoje književne snove. Kako su me dugo godina okupirale obaveze oko kuće, posla, odgoja i školovanja moje troje djece, počela sam intenzivno pisat čim sam ih se rasteretila.
Kada čovjek zadovolji onu mladalačku „glad“ oko uređenja ili izgradnje stambenog prostora, po završetku svog radnog vijeka, uživajući u sreći svoje djece i unuka, mora se još nečim okupirat i uljepšat onu zadnju etapu svog života. Ja sam, eto, odabrala pero.

Bošnjaci.Net: Šta vas pokreće da pišete? Koji su vaši osnovni motivi?
ŠEFKA: Najveći motiv mi je nepravda učinjena čovjeku i u osudi mi je najveća snaga pera.

Bošnjaci.Net: Koje poruke želite da pošaljete svojim pisanjem?
ŠEFKA: Iskustvo stečeno nanizanim mi godinama, želim prenijeti mladim generacijama, dočarati im ljepotu naših zaboravljenih i potisnutih adeta, oživjeti ih i ponositi se svojim. Također ih želim opomenuti na sva zla i stradanja koja su se, u proteklom vremenu, našem narodu mnogo puta ponavljala. Moje pero osuđuje samo ZLOČINCE.

Sandžački rječnik će zauzeti mjesto koje mu pripada
Bošnjaci.Net: U svojoj prvoj knjizi „DUŠA U LEPTIRU“ pisali ste o ratu, o ljudskoj nepravdi, o zlu, ali i o dobru? Da li dobro ima šansu da pobjedi zlo?
ŠEFKA: Naravno da će ljudsko dobro, kad tad, nadvladati zlo i zločince.
Zar danas nismo svjedoci hapšenja mnogih zločinaca i njihovog pada? Također vidimo da skrivene masovne grobnice svakodnevno iz zemlje izbijaju na vidjelo kao svjedoci nepobitne istine.

Bošnjaci.Net: Drugo Vaše djelo gdje se pojavljujete kako koautor, je SANDŽAČKI RJEČNIK i koliko nam je poznato prvi je u historiji Sandžaka. Interesuje nas, ko je Vašem bratu Džavidu Begoviću i Vama pomogao u izradi ovog, za sandžački narod, veoma važnog djela i kome je on namjenjen?
ŠEFKA: Građu za SANDŽAČKI RJEČNIK smo crpili podsjećajući se govora naših roditelja i sredine u kojoj smo odrasli, zatim iščitavajući djela nekih sandžačkih pisaca, koje smo i uvrstili kao dodatak Rječniku. Gro riječi i fraza nam je ustupilo nekoliko ljudi iz sandžačkih gradova, koji su ih godinama sakupljali, ali ih iz nekog razloga nisu mogli objaviti kao djelo. Za vrijednost i kvalitet Sandžačkog rječnika najviše je zaslužan dobro nam poznati prof. dr. Dževad Jahić, inače autor desetotomnog RJEČNIKA BOSANSKOG JEZIKA. On nam je za sve vrijeme priprema, pružao nesebičnu pomoć i stručno nas usmjeravao.
SANDŽAČKI RJEČNIK smo namjenili sandžačkom narodu, bez obzira na stranačku opredeljenost, sa ispisanom porukom: „SANDŽAKU NA AMANET“.

Bošnjaci.Net: Kako je ovo Vaše djelo prihvaćeno kod sandžačkog naroda?
ŠEFKA: SANDŽAČKI RJEČNIK kome su saradnici najveći književni umovi, još uvijek u Sandžaku nije zaživio kao neko posebno važno djelo, ali smo sigurni da će u nekom mirnijem vremenu, kada se njegova vrijednost bude spoznala, zauzeti mjesto koje mu pripada.

Okom naše kamere sa Šefkinih promocija Dževad i Šefka promoviraju Sandžački rječnik u Domu Armije RBiH u Sarajevu "Niska od merdžana": Promocija u Plavu U Briselu sa bh. ambasadoricom dr. Biserom Turković U Turskom kulturnom centru ĆYunus Emre" u Sarajevu Sa promocije Duša u leptiru u Sarajevu

Ogledalo svakog grada je visina nivoa njegove kulture
Bošnjaci.Net: Vaše trće djelo je knjiga „NISKA OD MERDŽANA“ – Zbirka sandžačkih priča , koju ste predstavili u Sandžaku, Bosni i nekim evropskim zemljama. Nedavno ste u Plavu imali promociju ove knjige. Kakve impresije nosite sa svih tih događaja?
ŠEFKA: Ogledalo svakog grada je visina nivoa njegove kulture, tako da se kroz to gleda duhovno propadanje ili uspon neke sredine. Stanovništvo plavsko-gusinjskog kraja su svojim velikim prisustvom na promociji moje knjige pokazali koliko vrjednuju djelo, koliko uvažavaju musafira i po ko zna koji put me svojim lijepim tabijatima uvjerili u svoje gospodske korjene. Naravno da isto tako iz mnogih gradova sa mojih promocija nosim lijepe utiske.

OČUVANJE SANDŽAČKE TRADICIJE: Šefka daruje snahu Zanu

Bošnjaci.Net: Da li ste svojim pisanjem i dalje vezani za svoj zavičaj i njegove tradicionalne sociološko-kulturološke vrijednosti?
ŠEFKA: Naravno da sam dušom vezana za svoj zavičaj, što se i vidi kroz moje pero. Cilj mi je da sve te vrijednosti prikažem, održim, očuvam, uzdignem i to smatram ličnom obavezom.

Bošnjaci.Net: Kakav feed-back dobijate od vaših čitalaca, odnosno kakva je reakcija publike na vaše pisanje? Imate li priliku da budete u vezi sa ljudima koji čitaju ono što vi pišete?
ŠEFKA: U slučaju da ne bude zloupotrebljen, sa čitaocima najčešće komuniciram preko socijalnih mreže, jer, kao besplatan marketing, jako je koristan za mnoge stvraoce. Kako ja, po objavljenim tekstovima, testiram njihovu čitanost i komentare, dobijam mnogo poruke od ljudi sa raznih strana svijeta i to mi je najveći orijentir kvaliteta.

Najčešće pišem o bolu majke, sestre, domovine
Bošnjaci.Net: Već nekoliko godina unazad produktivniji ste od većine bošnjačkih pisaca koji trenutno stvaraju. Kako to objašnjavate?
ŠEFKA: Produktivnost proizilazi najviše iz unutrašnje nam snage, iz inspiracije koja motiviše i vremena sa kojim se raspolaže. Ja sam ista ličnost kao i prije mnogo godina, ali su me tada razne okolnosti sprječavale da stvaram. Znači uz Božju pomoć, mora se imati motiv, inspiracija i vrijeme.

Bošnjaci.Net: Poznato nam je da Vi pišete tekstove za pozorišne predstave, humoreske i zavičajne priče. Kako ste nam rekli da sada završavate i svoj prvi roman. Da li dijelite emocije junaka Vaših djela i koja forma pisanja Vam je najbliža?
ŠEFKA: Iskreno, najviše volim da pišem priče u kojima je sadržana nečija istinita životna priča. Kako su mnogi književnici u mom pisanju primjetili da dobro poznajem psihologiju sandžačke žene, kao i duh sandžačkog bića, ja se jednostavno zavučem pod kožu mojih junaka i pišem njihovom dušom, plačem njihovim suzama, smijem se njihovoj sreći. Iako sada za štampu spremam roman „BREZĐETKA“ i u rukopisu godinama imam roman „MIRIS ĐULA“, ja najradije pišem istinite priče, jer je život najveći majdan mojih inspiracija.

Bošnjaci.Net: Kako uspjevate da pišete sve one tekstove o Srebrenici sa toliko gorčine, bola, vriska, dižući glas protiv zločina, genocida, pištite do neba, gdje na svakom Vašem tekstu čitaocu od bola potekne suza i u isto vrijeme pišete humoreske - one simpatične zgode našeg čovjeka, koje čitaoca do suza nasmiju?
ŠEFKA: Naši životi su sazdani od smjena tuge i radosti, i čovjek se mora nositi jednako sa obojma. Tako i ja kad osjetim nepravdu prema nemoćnom, iz mene proključa prkos i inat, tad mi pero zapišti suzom i mojih junaka i ja prenosim njihov neizrečeni amanet, oplakujem im prekinuti život, mladost, snove. Tako najčešće pišem o bolu majke, sestre, domovine...
A onda kada sve to iz sebe izbacim, smirujem pero na našoj svakodnevici, koja je često simpatično komična i tako nastaju humoreske, koje u ovom našem brižnom vremenu ljude malo nasmiju i počesto razgale.

Naslovnice djela Šefke Begović Ličina

Bošnjaci.Net: Kakva je budućnost književnosti Bošnjaka sa prostora Sandžaka i koliko se čuje glas pisaca kod Bošnjaka?
ŠEFKA: Veoma je ohrabrujuće za sandžačku književnost što se u zadnje vrijeme na prostorima Sandžaka pojavljuje sve više mladih pisaca, koji svojim djelima daju veliki doprinos očuvanju naše tradicije i našeg govora. Mnogim sandžačkim gradovima nedostaje neka čvrsta književna institucija, koja bi stala iza svakog pisca, bila najveći promoter njihovih djela, gdje bi se prodavale ili čitale knjige bošnjačkih pisaca i održavale se promocije, književne večeri, razna druženja.

Bošnjaci.Net: Koliko ste do sada uspjeli sebe da izrazite?
ŠEFKA: Pero smatram svojom najboljom duhovnom terapijom, pa sve što napišem za sebe ili neki časopis, pišem iz duše i tu ugradim dio sebe. Iako se divim mnogim književnim velikanima, ja nijednog ne kopiram niti se sa nekim upoređujem. Ja pišem onako kako znam i umijem, a svoja djela namjenjujem onima koji ih vole i rado čitaju.

Nadam se da ću imati dovoljno vremena i zdravlja da završim ove započete projekte
Bošnjaci.Net: Šta još možemo od Vas očekivat u budućnosti?
ŠEFKA: Za štampu imam spremnu knjigu „VRISAK KRVI“ - zbirka ratnih istinitih priča i roman „BREZĐETKA“ (Nerotkinja).
Do kraja godine namjeravam u elektronskoj formi prenijeti ispisan roman „MIRIS ĐULA“ te knjigu humoreski. Imam započetu knjigu „SANDŽAK IZ NAŠEG ZEMANA“ – zapise o sandžačkim adetima i tabijatima, zatim roman „CRVENO PLAČU MAKOVI“ i „FAHRUDINOV ZAGRLJAJ“. Nadam se da ću imati dovoljno vremena i zdravlja da završim ove započete projekte.

Bošnjaci.Net: Gospođo Šefka, Hvala Vam. Mi Vam želimo dobro zdravlje i da za, bošnjačku književnost, iznjedrite još mnogo ovako bogatih projekata.