Admir F. BEGANOVIĆ: Eto, ponovo se „srpski leptir“ pretvorio u larvu. Očekivano. Osjeti Dodik da mu se bliži politički kraj. Provjerenim receptom sile pokušava vratiti izgubljeno. Njegov vapaj pretvorio se u bezglasni krešendo. Sa desne strane mu je srce i briga o ljudima, lijeva mu je isto prazna. A, ko da vidim... dobrog Hikmeta koji sa svojim Mensom gleda Dodika, smije se namršteno i na njegove gluposti hladnokrvno veli - Milorade, začepi života ti.

Negdje odmah iza rata šetajući Ferhadijom naletjeh na Hikmeta, starog lopova iz „Titina vakta“. „Dobre devedesete“ zatekle ga na periferiji Rima sa pratiocem Mensom. Javljao se materi Igbali redovno, slao joj pare i pakete, „donirao“ i jarane da mu majku paze, sjetivši se Bosne i vikednom kada bi sa Mensom i društvom zauzeo busiju u kakvoj kafani gdje bi mu „umjetnica u minjaku“ pjevala rodoljubive pjesme, sevdalinke, žalopojke o Bosni, ponekad i o Hercegovini. Dva desperadosa u „čarobnom“ svijetu lopovluka vrativši se u Bosnu zatekli su što su zatekli.....Hikmet opljačkan stan i majčin mezar a Menso svoju ženu, tuđu djecu i suparnika u krevetu. Ostalo i danas u sjećanju- kada bi Menso (prirodno i nadareno glup ali sa snagom Herkula) predložio Hikmetu bilo šta začuo bi se piskavi Hikijev krešendo - Menso.
Molim gazda.
Začepi, života ti.

Ponekad bi se vidjeli, popili kafu....
Kraj i kafe i razgovora uvijek bi išao istim slijedom....
„Svašta pišeš, čuvaj se. Likvidiraće te neko“ - govorio bi Hike.
„Pera su podignuta Hiki, mastilo se osušilo. Sve je davno zapisano i tebi i meni“, - odgovorio bih.
„Kakva pera gazda“, - upao bi Menso.
„Menso, začepi života ti. Od nečeg se mora umrijeti, to je tačno. Bog ne voli kukavice to i sam znaš odlično. Ma ima i humanija varijanta, da završiš u kontejneru ali ti si plemenita divljač, znaju oni to. Onaj Dodik mi izgleda dobar, fino govori ali mu ne daju da pobjedi na izborima“.
Šta bi danas Hiki rekao? Šta bi rekao stari lopov brze ruke da može vidjeti „dobrog Miću“?
Da li bi Hike „pustio“ Mensu na ovoga Milorada u momentu kada ne zna šta da kaže, kada nema odgovor na argumente, kada mu ništa nije ostalo osim uvrede i uličnih rečenica?
Kada ga novinari „navuku“ Dodiku ostaje jezik ulice....
„Pogledaj kakav si, vidi ti glave, operi kosu, ...ti si nepismena, ti si budala...“ - to je Dodikov govor.

Na kolektivnom sijelu svoje stranke Dodik odlučio da napiše rezoluciju o samostalnosti manjeg entiteta.



Pod kontrolom „lepi Mića“ još uvijek drži i stranku i medije ali mu nedostaje para. Na njegovom političkom, državnom, finansijskom, idejnom, i duhovnom punktu sve je manje robe, njegovu internacionalu sve manje ljudi pjeva. Ekstremno histeričan sa nokautiranim nacionalizmom u naručju i vapaju demonstrirajući silu koje nema, iznio je groteskno glupu ideju o rezoluciji. Predvidiv scenario.

A kada dobi odgovor od muftije Zukorlića, napaljen strahom od pametnijeg i sposobnijeg, u sigurnosti svojih odaja pozva muftiju da „navrati“ u Banja Luku.

Eto, ponovo se „srpski leptir“ pretvorio u larvu. Očekivano. Osjeti Dodik da mu se bliži politički kraj. Provjerenim receptom sile pokušava vratiti izgubljeno. Njegov vapaj pretvorio se u bezglasni krešendo. Sa desne strane mu je srce i briga o ljudima, lijeva mu je isto prazna.
A, ko da vidim... dobrog Hikmeta koji sa svojim Mensom gleda Dodika, smije se namršteno i na njegove gluposti hladnokrvno veli - Milorade, začepi života ti.

Povodom provokativno-uznemirujuće najave SNSD-ove Rezolucije o samostalnosti genocidne tvorevine (Ilustracija: Šukrja Meholjić, April 2015)