Dok Bosna žubori pitomim krajem
I anđeo mira širi lahka krila
Evo te gledam zanesenim okom
Ko pov'jest draga domovine moje
Zborim
Zemlja ne pripada čovjeku
Čovjek pripada zemlji – Bogu
Stoga
Molju vas ne nastupajte na me
Ja sam bil kako vi jeste
Vi ćete biti kako ja
I znaj
Od nameta nema selameta
Ni ummeta bez kismeta
Zato
Kao Bosanac ustvari
Govorim bosanski jezik stari
I velim
Bez ikakva srama
Ja sam Bošnjak u vjeri islama
I poštujem Gospodara – Allaha
Iz ljubavi
A ne iz straha!

Autor: Hajrudin Sarajlić
Konjic

Pjesmu posvećujem patrioti, pobri i poeti Musi Ćazimu Ćatiću.

Pjesma je začeta 2013. godine povodom popisa stanovništva u Bosni i Hercegovini kada su se po prvi put u modernoj povijesti Bošnjaci mogli slobodno izjasniti da su Bošnjaci i da govore bosanskim jezikom. Dovršena je 2015. godine povodom obilježavanja 100 godina od preseljenja na Ahiret velikog Bošnjaka, vjernika i pjesnika Muse Ćazima Ćatića (12.3.1878. – 6.4.1915.). Početni stihovi su upravo njegovi stihovi (reminiscencija na pjesme o Bosni i otadžbini).

April 2015.