Još i danas sanjam da mi neko u noći dolazi u kuću, izvodi me napolje i stavlja pušku na čelo - kazao je danas u mjestu Batković kod Bijeljine preživjeli logoraš Munib Durić. To je izjavio za Fenu na današnjem obilježavanju godišnjice otvaranja logora u Batkovićima kod Bijelinje u organizaciji Saveza logoraša BiH, gdje su se mnogobrojni preživjeli logoraši podsjetili na torture koje su tu preživjeli.

- Kopao sam rovove na Majevici, nosio sam ranjene Srbe na rukama, a dok sam boravio u logoru, nosao sam balvane od kojih danas imam velike kvrge na rukama - kazao je.

Danas ne radi, nema ni socijalo ni zdravstveno osiguranje. Bavi se poljoprivredom koliko može, jer zbog povreda na rukama nema snage da obrađuje zemlju.

- Cijele ruke su mi u kvrgama i ne znam ni šta je to, jer toliko mi se život smučio da ne želim ići ni doktoru da mi kaže šta mi je - objasnio je.



Durić kaže da je ishrana u logoru bila vrlo siromašna te da su im davali neku vodu koju su zvali čorbom ili rižu skuhanu na vodi. Nekada je dijelio hljeb s još 15 logoraša.

- Pokušao sam da ne jedem ništa, da ne mogu na noge ustati. Pokušao sam i da umrem nasilu od muke svoje svaku večer u šest mjeseci koliko su me držali ovdje - naveo je.

U logoru je bio zatvoren sa svojim bratom Ibrahimom koji je prije četiri godine preminuo od posljedica torture.

Preživjeli logoraš iz Janje Nedim Trebinčević kazao je da mu je jednu večer policija ušla u kuću i odvela ga na ispitivanje.

- Jedan policajac me tukao punih osam sati. I želim da ga danas sretnem da ga pitam zašto je to uradio i šta sam mu ja kriv - kazao je.



U logoru Batković je bio zarobljen 12 mjeseci.

- Po 15 dana sam boravio na Majevici i kopao rovove, onda bi me vratili u logor Batković na odmor, gdje bi me lokalno stanovništvo iznajmljivalo da im radim oko kuće kao rob - ispričao je.

I danas osjeća i psihičke i fizičke posljedice boravka u logoru. Kaže da je ishrana bila loša te da je spavao na dekama i na betonu.

Preživjeli logoraš Safet Mujkanović iz Janje ispričao je da je s tri brata bio zatvoren oko šest mjeseci.

- Ranjen sam u kičmu na Majevici dok sam kopao rovove i to je moja najveća uspomena na dane koje sam proveo ovdje - istakao je.

Danas s braćom živi u Janji, ali nijedan od njih trojice ne radi.

Predsjednik Saveza logoraša BiH Jasmin Mešković kazao je Feni da je koncentracioni logor Batković bio jedan od najvećih logora u državi i jedno od glavnih mučilišta civila.

Dodao je da je Međunarodni sud u Hagu utvrdio da je tu boravilo oko 2.000 logoraša, ali prema informacijama koje je prikupio Savez logoraša u BiH, kroz Batkoviće je prošlo oko 4.000 ljudi.

- Znamo da je ubijeno oko 100 ljudi u samom logoru, ali budući da je to dijelom bio i radni logor, te da su logoraši bili "posuđivani" i prisiljavani na rad, imamo informacije da je na deseke logoraša stradalo kopajući rovove na linijama razgraničenja - objasnio je.



Kazao je da su zlostavljanja i mučenja logoraša bila svakodnevna pojava.

Logor Batković je prvi logor u BiH koji je bio otvoren 1. aprila 1992. godine, a zatvoren posljednji, potpisivanjem Dejtonskog mirovnog sporazuma, iako ima logoraša koji kažu da su pušteni iz Batkovića tek krajem januara 1996. godine.

- To je bila "Bosna u malom", jer su ljudi dovođeni iz svih krajeva države, a to je između ostalog Brčko, Vlasenica, Zvornik, Doboj, Prijedor, Sanski Most, Ključ, Kozarac, Čelići i Sokolac
- ističe Mešković.

Smatra da je biti prisutan na spomenutom mjestu dužnost i obaveza svih građana BiH, jer logor Batković predstavlja mjesto vrijedno sjećanja i spomena te mjesto na kojem su se desila najsurovija stradanja i torture.