Suad Kahriman

Suad Kahriman i njegov brat Sead, iz sarajevskog naselja Velešići vlasnik je pčelarske farme „Blizanci“ i pčelarstvom, i to vrlo uspješno, bavi se 43 godina. Posljednjih 20 isključivo živi od proizvodnje meda. Kako sam voli reći kao dječak od svog oca i majke, koji su se također bavili pčelrstvom, dobio je na poklon jedno društvo pčela koje je, vrlo brzo, razmnožio u četrdeset te tako značajnije počeo pčelariti. Dok su njegovi vršnjaci trčkarali za loptom on se brinuo o svojim slatkim ljepoticama. Nije se libio da sluša savjete iskusnijih pčelara. Edukovao se upijajući njihovo znanje koje je pretakao u praksu unapređujući tako svoj rad.

- Pojedinci koji se danas počinju baviti pčelarstvom libe se zatražiti pomoć iskusnijih kolega, kaže Suad Kahriman. Međutim, bez stalne edukacije, razmjene iskustava nema ni dobrih pčelara. Nikad me nije bilo stid zatražiti pomoć od stručnjaka i onih koje je edukovala praksa. Danas s pravom mogu reći da sam tako stekao znanje koje malo koji pčelar ima. Rad sam to znanje, bez ikakve materijalne koristi, prenositi na mlađe pčelare. Želja mi je da se što više mladih uključi u ovu proizvodnju. Ljudi, nerijetko, kada odu u penziju tek odluče da se bave pčelarstvom. No, to tada mogu raditi kao hobisti ali ne kao neko ko bi mogao od pčelarstva značajnije izdržavati svoju porodicu.

Inače, Suad je prije agresije na Bosnu i Hercegovinu bio je uposlen u Tvornici automobila Sarajevo. Međutim, naporni posao u tvornici nije ga odveo daleko od pčelarenja.

- Kada bih sa posla došao kući uzimao sam alat u ruke i pravio ramove, košnice...

Danas Suad ima 270 pčelinjih zajednica. Svoje imanje u Velešićima koristi za razvoj pčelinjih društava odakle ih kasnije seli u planinu gdje ima više livadskog cvijeća i crnogorične šume.

-Oni koji hoće da ostvare neki prihod od pčelarstva košnice moraju seliti na više lokacija, nastavlja Suad. Istina, to u odnosu na stacionarno pčelarstvo, pčelarstvo iz hobija, iziskuje dodatne troškove te bez značajnijeg ulaganja nema ni rezultata.

Koliko država podstiče pčelarstvo?
KAHRIMAN: -U posljednje vrijeme svi registrovani pčelari ostvaruju Kantonalne podsticaje. Raduje me činjenica da neke općine, među kojima je i općina Vogošća, u svojim budžetima planiraju sredstva za podsticaje u poljoprivredi gdje svrstavaju i pčelarsto. Nisu to dostatna sredstva. Međutim, nadati se da će ubuduće biti veća. Još uvijek vlada mišljenje da općina Vogošća nije poljoprivredna već industrijska općina. Međutim, nema više one industrije kakva je bila prije rata. Mnogo je neobrađene zemlje i mnogo mogućnosti koje kroz poljoprivredu mogu pomoći u preživljavanju ljudi.

Detalj sa promocije pčelinjih proizvoda u Vogošći

Ima li organizovane aktivnosti vezane za otkup i distribuciju viškova meda i drugih proizvoda na njegovoj bazi?
KAHRIMAN: -Ne. Uglavnom smo prepušteni sami sebi. Svaki pčelar sem proizvodnje sam brine o tome kako viškove proizvoda plasirati na tržište. Naravno, u takvim situacijama mešetari čine svoje te je naše tržište preplavljeno medom sumnjivog kvaliteta. Pa vi danas pored iole frekventnije ceste možete naći određenu količinu meda koja je jeftinija od staklenke u kojoj se prodaje. Pravi pčelar, a sebe smatram takvim, ne prodaje samo med već i druge pčelinje proizvode kao što su polenov prah, matična mliječ...

Na području sarajevskog kantona ima farmaceutskih kuća koje distribuiraju proizvode spravljene na bazi meda. Nabavljaju li oni med od bosanskohercegovačkih pčelara?
KAHRIMAN: -Na žalost rijetko. Njima je slađi slovenački ili neki drugi med sa područja van granica Bosne i Hercegovine. Tako oni svoje preparate spravljaju na bazi meda kupljenog ko "mačak u vreći" bez sigurnog certifikata o njegovoj kvliteti. No, i to je usud naše bosanskohercegovačke stvarnosti. Da med i druge proizvode kupuju od nas i njihovi proizvodi bi bili kvalitetniji a sa novcem koji se iz naše zemlje nepotrebno odliva pospješivali bi razvoj domaće a ne neke tuđe proizvodnje.

Jeste li učestvovali na nekom od sajmova pčelara?
KAHRIMAN: - Jesam. Redovan sam gost takvih manifestacija širom Bosne Hercegovine. Na nekima od njih, kao na „Gradačačkom sajmu“ osvajao sam zlatne medalje za proizvodnju meda u saću i livadskog meda. Sajmovi su prilika da promovišemo ono sa čime se bavmo. Istina, kvalitet mojih proizvoda ide ispred mene. Ja jednostavno ne mogu stići da proizvedem meda i drugih pčelinjih proizvoda onoliko koliko ljudi traže da im prodam, kaže Suad Kahriman.