Sead ZUBANOVIĆ: Prvi je podrepaški napisao knjigu svom šefu Zlatku i tako ušao u svijet politike, kao ministar zabranio vjeronauku u sarajevskom kantonu, izdao Srebrenicu i povratnike širom manjeg entiteta napustivši Građansku koaliciju „Prvi mart“ čiji je bio osnivač i predsjednik, prodavši se tako pred same izbore stranci DF-u i politici za koju je još do juče pričao da je kanalizacija u kojoj borave njemu odvratni ljudi! Govorio je da kada mora obaviti sa njima, političarima, neki razgovor obavezno oblači kabanicu i gumene čizme! Drugog iz ove trojke bivši reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić javno uporedi sa Omer–pašom Latasom,

Kada na jednog čovjeka napadnu trojica, kao što su to učinili Emir Suljagić (DF), Fahrudin Radončić (Avaz) i Dennis Gratz (Narodna stranka) ovih dana, postavlja se samo po sebi pitanje, zašto? Zašto se na ministra za kulturu i sport na federalnom nivou, Salmira Kaplana, okomila ova trojka držeći mu predavanje o moralnosti, ljudskoj kategoriji sa kojom oni imaju veoma malo ili skoro nikako dodirnih tačaka? Prvi je podrepaški napisao knjigu svom šefu Zlatku i tako ušao u svijet politike, kao ministar zabranio vjeronauku u sarajevskom kantonu, izdao Srebrenicu i povratnike širom manjeg entiteta napustivši Građansku koaliciju „Prvi mart“ čiji je bio osnivač i predsjednik, prodavši se tako pred same izbore stranci DF-u i politici za koju je još do juče pričao da je kanalizacija u kojoj borave njemu odvratni ljudi! Govorio je da kada mora obaviti sa njima, političarima, neki razgovor obavezno oblači kabanicu i gumene čizme! Drugog iz ove trojke bivši reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić javno uporedi sa Omer–pašom Latasom, izvorno Mihajlom Nikolićem, krvolokom koji je uništi bosansko plemstvo i inteligenciju. (Po Bosni pobio i zatvorio preko hiljadu, a u Stambol okovane otpremio na doživotno tamnovanje četiri stotine mislećih Bošnjaka. Iz tog razloga postao je Andrićev idol.) Do danas se bošnjačka inteligencija nije oporavila od tog udarca, a Avaz joj je takvoj nejakoj uzjaho za vrat i popljuvao i još uvijek pljuje svakog Bošnjaka koji je ovom obezglavljenom narodu bar nešto značio i znači. Krenimo redom, rahmetli Alija Izetbegović, Haris Silajdžić, reis Mustafa Cerić, Edhem Bičakčić, Hasan Čengić, rahmetli Sulejman Tihić, Bakir Izetbegović, Besim Mehmedić, Nedžad Branković, Dino Konaković, Nedžad Koldžo, Semir Efendić, Senaid Memić i mnogi drugi su ocrnjeni i lažima oblaćeni na stranicama ovog „bošnjačkog“ lista koji po naredbi svog vlasnika piše po uputama iz Beograda, nastavljajući sa Mladićevim ratnim konceptom razvlačenja bošnjačke pameti, sada u miru. Treći napadač je promijeni svoje ime i prezime, Muhamed Gracić u Dennis Gratz, reče zbog toga što se bavi umjetnošću i filmom, a i iz inata (?) i tako postao „ničiji,“ vjerovatno po naslovu filma o istoj takvoj zemlji, režisera koji iz sjene vlada strankom čiji je zvanični predsjednik Muhamed, pardon Dennis. Ovih dana u javnosti je prisutan gospodin Gratz sa svojim komentarom osude zločina u Parizu, samo ni on ne zna iz kojeg ugla piše i posmatra sve to. Vjerovatno iz ničijeg. Zaista, šta je to uradio Salmir Kaplan ovih dana pa se našao na nišanu ove, što se principa moralne tabele tiče, bodovno veoma nisko plasirane trojke?



Predsjednik BiH, rahmetli Alija Izetbegović, imao je nijjet još tokom agresije otići u Skoplje i proučiti fatihu na davne 1963. godine zemljotresom porušenom turbetu, grobnom mjestu posljednje bosanske princeze Katarine (Emine) Kotromanić Tomašević. Želja mu je bila da pokrene akciju obnove ove građevine, sa ciljem afirmisanja državne vrijednosti i podizanja morala ljudi. Ratne okolnosti su ga spriječile u toj namjeri. U tamošnjem narodu je to mjesto, na muslimanskom greblju smještenom na padinama brežuljka imena Umjan baba, poznato kao Kralj k'zinin mezari ili turbe kraljeve kćeri, princeze. Treba napomenuti da je ona bila jedna od rijetkih žena u islamu kojoj je na takav način odata počast. Turbe je podigao Isa-beg Isaković krajem petnaestog vijeka. Dvadeset i jednu godinu poslije neuspjelog predsjednikovog obilaska turbeta, ministar kulture i sporta na federalnom nivou i makedonska ministrica kulture Elizabeta Kančeska-Milevska, na svečanoj ceremoniji otvaraju ovaj objekat čija je sanacija koštala 30,000 hiljada eura. (Makedonija učestvovala sa dvadeset, a BiH sa deset hiljada). Saradnja na izradi ovog projekta, koji je morao proći dug i veoma skup administrativni put, započeta je 2011. godine i uspješno je savladala mnogobrojne prepreke). U čemu je vrijednost ove građevine? Prije svega ona treba biti čvrst oslonac za početak rušenja lažne istorije, historije i povijesti Bosne koju su nam pisali onako kako je njima odgovaralo, Srbi i Hrvati: Vera Đorđević, Gliša Elezović, Milenko S. Filipović, Antun Šimček, Đuro Tošić i ostali nepošteni ljudi, po uputama Beograda i Zagreba. Na osnovu tih njihovih falsifikata pravda se genocid i okupacija polovine ove države, a naprimjer, već jedanaestu godinu za redom se svojata grad Bobovac kao hrvatsko sveto mjesto pozivajući se na testament, po njima, „posljednje“ bosanske kraljice Katarine Kosača Tomašević, majke zaista posljednje bosanske princeze Katarine-Emine. Minijaturnu statuu te kraljice je 15. 12. 2014. direktno u Vatikan odnio papi Dragan Čović, predsjednik HDZ-a BiH, kao temeljni dokaz da je ova zemlja oduvijek bila katolička, a deset dana poslije 25. 12. 2014. godine, presjecanjem svečane vrpce na turbetu u Skoplju ta laž je efektno demantovana i svima onima koji svojataju ovu zemlju postavljeno mnogo pitanja na koja, u do sada napisanim njihovim knjigama povijesne tematike, nema adekvatnog odgovora. Prava istina je da je posljednja bosanska kraljica supruga vladara Stephana Tomašića, Mara koju Hrvati prisvojiše nazvavši je Marijom, a Srbi Jelom. Neka nam objasne i jedni i drugi kako se to desilo da je ona po smrti svoga supruga, navodno ga ubile Osmanlije, pobjegla preko Split brodom u Tursku?! Od koga je bježala i zašto ode baš tamo u zemlju ubica svog muža? Kako to da su braća Stephana Vučić Kosače 1404.-1466., koji je bio otac kraljice i dedo princeze Katarine, Ahmed-paša Hercegović i Vladislav Hercegović Kosača kao i treći Stephan Hercegović, bili veliki turski veziri u vremenu kada Turaka nema uopšte u Bosni? (Historičar Fikret Hafizović ime „Stephan“ prevodi sa starobosanskog kao „slijedeći koji će da vlada“ i zato se ono uporno kroz kraljevsku lozu ponavlja, a nije Stefan niti Stjepan kako SH koaliciji izgovara). Zašto su, iz kojeg razloga 1590. godine, navodno franjevci, zamijenili grobnu ploču u Rimu napisanu bosančicom 1478. na Katarininom grobu sa drugom, na kojoj je latinsko pismo? Nema nikakvih relevantnih dokaza za tvrdnje o kraljičinom za života boravku i njenom grobnom mjestu u tom grad. I tako dalje i tako redom. Evo sada prilike reizabranom predsjedniku Kulturne zajednice Bošnjaka Preporod, profesoru Senaidu Laviću da pokuša inicirati na svim nivioma vlasti zaita zahtjevan projekat, formiranje tima historičara koji će po prvi put napisati historiju ove države, na osnovu činjenica i dokaza u koje nema sumnje, a ne mitovima i lažima pokvarenih komšija i susjeda. Ogroman je to posao, ali bez takve historije neće sigurno ni on uspjeti u svom planiranom naumu formiranja novog ešalona bošnjačkih intelektualaca, što je ideja za svaku pohvalu. Ovaj, možda životni, potez ministra Salmira Kaplana u Skoplju je otvorio vrata realizovanju još jedne ideje. U naselju Stup postoji mezaristan sa ogromnim nišanima podignutim Bošnjacima šehidima, učesnicima borbe za samostalnost Bosne na Sarajevskom polju, vojnicima Husein kapetana Gradašćevića. Poraženi su na tom mjestu zahvaljujući izdaji hercegovačkih begova predvođenih Ali-pašom Rizvanbegovićem koji ih u odsudnom trenutku bitke sa Osmanlijama napadoše sa leđa. Nema bolje lokacije od te, samo je treba svrsi prilagoditi građevinski, na kojoj bi se Bošnjaci prilikom prigodnih okupljanja podsjetili šta im je donijela i šta će im donijeti, ako potraje, njihova nesloga. Husein je utamničen u Stambolu pa ubijen, a Rizvanbegović, nakon par godina, ponižen na magarcu okrenut naopačke proveden kroz Bosnu pa nakon toga, po naredbi Latasa i on smaknut. Kristalno jasna poruka generacijama koje dolaze šta nikako ne smiju činiti. Zaista su velike mogućnosti koje je turbe posljednje bosanske princeze u Skoplju otvorilo onima, koji svjesni ovozemaljske ljudske prolaznosti imaju snage svoje lične sposobnosti podretiti interesu zajednice.

Sitne duše, zavist i zloba kao i smetnja na putu za ostvarivanje plana rušenja ove države koju je izazvao, pojedinačni su razlozi trojice da zajedno napadnu jednoga. A, to zaista nije pošteno. Da li je baš slučajno početak njihovog sinhronizovanog ataka na ministra vlade Federacije BiH uslijedio odmah po održanoj prigodnoj manifestaciji otvaranja restauriranog turbeta posljednje bosanske princeze u Skoplju! Ili to možda i nije bila slučajnost?