Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
ZLOCINCI'
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English  |  Prijava/ Registracija

Pisana rijec

U povodu 9. januara - Dana kontinuiteta genocida nad Bošnjacima
PISAK IZ KRVI
Autor: Šefka Begović-Ličina
Objavljeno: 09. January 2015. 01:01:16
Šefka BEGOVIĆ-LIČINA: Kad zažmuri, vidje naoružane zvjeri kako se sa upaljenim bakljama pomaljaju iza brda, njen Mehaga skoči, skinu pušku sa čiviluka, ona sakri zavezak, uprti bošču, natovari žito u kotare, bošču posadi na glavu, bisage omota oko vrata, podiza đecu...
Dok je vjetar na obroncima šuma sela Korita rastjeravao snijeg poput ovrhlog žita na prostranom guvnu, kolona izbjeglih mještana grabila je gore ka brdu…

Jedva prteći naslage snijega, neprestano otresajući sa nogu nahvatale ledenice, umorni i pretovareni konji su nervozno frktali na nos. Zaklanjajući se od oštrog vjetra za sapima promrzlih konja, vireći ispod bošči, na brzinu zavezanih i oko vrata natovarenih bisaga, iznemogli ljudi su jedva koračali. Čim bi se pri hodu malo zanijeli, noge su im upadale duboko u snijeg, na nogavice čakšira i dimija im se, poput grozda, lijepila još po koja ledenica, otežali koraci im oduzimali snagu. Od tereta oznojeni i neizdrživog straha izmučeni, ljudi su neprestano zurili u snježno prostranstvo, koje im se pretvaralo u nepreglednu pistu, a oni ličili na promrzle vrapčiće koji bježe od lovačkih nišana…

Uvijena debelim kušakom, sa zaleđenim resama, koje su joj ledile ionako smrznuta leđa, noseći na prsima sinčića Isa, čije su joj se ručice duboko uvlačile u njedra i usnuli mu dah kvasio njen raskopčani džamadan, Alta je sa natovarenom boščom na glavi, od bola grizeći usnice, jedva odmicala naprijed. Dok joj se krv slivala, iz na brzinu zavijene rane na ruci i ostavljala za njom crven pokapan trag, ona je kćrkicu Mahu, drugom rukom čvrsto stezala i jedva vukla po sniježnom puteljku. Rana od dušmanske puške, manje ju je boljela od maloprijeđašnje, kad pod jednom klekom nevoljno u povitku ostavi sina Hamda, gdje ga tu polubudnog podoji i pokapanim suzama mu umi ledene obraščiće.

„Ostavi ga snaho, ne moš s tolikom đecom isprtit ni čeperak. Preče ti je spašavaj stariju đecu. Vidiš li da si ranjena, a tolika je siturija oko tebe. Zamotaj ga dobro i ne briži, samo dok zađemo u šumu, čim se stmuši, neko će se od nas vrnut za njega“, - dok je dijete utopljavala dekom, đeverove riječi je poput koplja našikaše u srce.

Dok je vjetar šibao po licu i suze joj pretvarao u ledene iglice, koje su joj ubadale iaonako ranjavo i mrazom iskokano lice, Altina duša je za ostavljenim maksumom krvarila jače od prepolovljene joj ruke.

„Oči moje ostavljene, jagnje moje neodbijeno... srce izvađeno“ – isprekidano su šaptale zaleđene joj usne.

Pogledavši dolje kako sve kuće sela Korita gore k'o upaljeni plastovi sijena i na bjelini se sjaje poput zlatnih ćubica, osluškujući u nijemoj tišini tugu što krikom do neba nabraja, Alti se na momenat učini da, zbog sinoć nepomenute bismile, eto, snijeva naopak san, da će se uz Kul, euzu, bismilu, probudit kraj čoeka joj Mehage i na vrućem ognjištu u bakrač pristavit vodu za kačamak...
Kad joj vjetar u oči nanije šaku snijega, ona žmurjeći izbaci ledeni ispljuvak, priteže Mahinu ukočenu ručicu i malo ubrza korak...

Ispred nje se kolona natovarenih ljudi vukla poput ogromnih vlaka drva pomiješanih sa dugačkim ledenicama koje su ostavljale duboke tragove u pomalo utabanom snijegu.

„Međer mi ona pop bi veliki dos' kad mi onomad poruči da bježimo i da će ođe na Božić bit belaja. Ja ne zaveza' ta' haber. Neće hači dolazit ođe? Jok more. Snijeg je, zima, ko bi na ovu studu čak ovamo doš'o da pali? A, eto, kurjaci dođoše iznebuha, pobiše sve što him muslimansko na nišan bi, raskotariše nas u čas i na ovu studu izagnaše bez išta i ičega. Da Bog da him se sjeme utrlo!“ – šaptao je Jakupefendija i pod naletom vjetra pridržavao razmotanu mu čalmu.

Kad je sinoć muzla ovce i kad je iz izbe u daljini vidjela upaljene badnjake, Alta se malo lednu i zabrinuta uđe u kuću. Kad u mutvaku u karlice razli mlijeko, porazmjestivši je jednu do druge, mlijeko joj se ispod debelog sloja kajmaka malo zaljulja, iz okačenih grudnjača kapnuše zadnje kapi surutke, iz stapa na tepsiju izručeni izmjećaj sa šporeta malo zacvrča, raskravljen se preli po iščeputanoj masenici...
Čim Alta uđe u sobu i u rukama unese bakarnu demirliju tepsiju, koja se uvijala od tereta natrpane masenice, zamirisa taze izmjećaj, posečari podigoše glavu ka njoj i malo živnuše.

„Za brigu jes', nema zbora, al' se nadamo u Allaha da će nas četničke horde zaobić i ove rede. No, ko ima pušku nek mu bide pri ruci, nije zgorega. Ha, Mehaga, šta ti misliš?“ - obrati se domačinu bratučed Jusaga.

„Ne znam ni što će nas ko napadat, ni što ćemo mi pred nekim bježat. Nikom ništa učinjeli nismo, pa se u Boga nadam da ođe neće ništa, al' nije zgoreg bit na oprezu. Zafatite ljudi ove masenice, pohranite se, k o zna kad ćemo se ponovo ovako zajednički okupit. Gadna su ovo vremena, isplivala pogan, insafa nemaju.“

„Ti, ženo, noćas izvadi ona' zavezak, dobro umota' i skloni kod đece đe se naj ne more. Pokupi haljinku i nešto hrane i neka ga u mutvak kraj vrata spremno, hljeba ne ište“, - huka vjetra joj donese Mehaginu zapovijest.

Prteći snijeg, Alti se učini da začu pisku onog ostavljenog maksuma, iz prsiju joj kapnu vruće mlijeko, ona ledenom rukom umjesto bešika, zaljulja, Mahinu glavu, milujući je zaplaka.

Ohlađena rana poče je boljet, noge se oduzimat i kad se ona osvrnu da vidi idu li joj đeca: Omer, Selmo, Satka i Fajo, kao da joj se ukočen vrat od glave odvoji. Susrevši se sa Selmovim zakrvavljenim očima, vidjevši četiri žive ledenice kako za njom jedva hodaju, Alta gotovo u glas vrisnu...
„Majko, viđe l' kad baba pogodiše? Je l' bio živ? Ima l' još municije? Ko će se vrnut za Hamda? Smrznuće se onđe, majko!“ – došapnu joj zabrinuta Satka.

Alti se onaj pisak iz snijega pojača, klimnuvši glavom, nastavi koračat ka šumi i spasenju. Učini joj se ako brže stigne, brže će se vratit za onaj kundak pod klekom.
Kad zažmuri, vidje naoružane zvjeri kako se sa upaljenim bakljama pomaljaju iza brda, njen Mehaga skoči, skinu pušku sa čiviluka, ona sakri zavezak, uprti bošču, natovari žito u kotare, bošču posadi na glavu, bisage omota oko vrata, podiza đecu...

Čim kroči kroz mutvačka vrata i kad slamni krov kuće od upaljenog ugarka buknu, iz sobe puška puče...

„Ženo, bježi, izvodi đecu!!! Brže, brže!!! Alto!!! Đeco!!!
Pred svitanje, halak odjeknu, konj hrzajući podiže prve kopite u vis, djeca pisnuše, maksum iz majčinih prsa povuče mlijeko...

„Gori, svuđ gori, pucaju, bježte!!!“ – umjesto čobanske frule i zvona dognatih goveda, krik golorukih nevoljnika, prihvatiše brda Korita i cijelog Bihora.
Te 1943. godine, sedmog januarskog jutra, historija poče ispisivat još jednu bošnjačku bol, izgnanstvo, pečalbu...

Dok je prtila djecu i priključivala se raspamjećenom zbjegu, Alta se osvrnu da vidi gdje joj je Mehaga. Kad ga ugleda kako ispod zapaljene strehe sam puca i čuva im odstupnicu, ona htjede potrčat nazad, zaklonit ga dimijama, prigrlit...

Prije nego joj metak pogodi lakat, prije nego osjeti bol do srca, vidje kako s kuće popadali ugarci mrče bjelinu snijega, Mehagu kad se pored puške opruži, ka kibli obrnu. Kad se procurjela krv ispod njega razli, crvenim oboji skliznutu čalmu i na čelu pramen zlataste kose, oči ka njoj mrdnuše, Šehadetom se ugasiše...

*****

Alta zakorači u šumu, napipa zavezak, prebroja i obgrli pometenu joj djecu, kad joj odjeknu iz snijega daleki pisak, ona koraknu u tamu, nemoćna se strovali dolje…
Prteći krvavi snijeg, koračala je ka smreki, krikom otkopčavajući njedra, pružajući maksumu iz prsa podgrjano mlijeko, skupljala je svoj djeci smrznute ručice u krilo, dimijama ih grijala , Mehagi začinjen kačamak nudila…

Kroz otkravljene trepavice u potoku krvavih suza za ostavljenom makanjom, milošču Allahovom, sin joj Selmo ugrija ucvijeljeno srce:
“Majko, ja sam otiš’o za Hamda i evo sam ti ga donij’o.”
Dok je su iz povitka malehne usne halapljivo vukle slatki napitak, rh majka joj na uho šapnu:
“ Alto, nikad nigdje nisi sama, jer je Allah na svakom mjestu s tobom. On ti pomogne okle se ne nadaš. Samo od Njega pomoć išti, dijete moje”

Na proljeće, u Korita i cijelom Bihoru, iz bošnjačkih rana i progona, od prkosa i piska iz krvi, na proljeće iznikoše makovi crveni, ezan se Allahovom voljom oglasi…



Ostali prilozi:
» POEMA SREBRENICA U KONTEKSTU AVANGARDE XXI. STOLJEĆA
Žaklina Kutija, prof. | 02. January 2017 23:53
» AMIR ISMIĆ - NEUMORNI BOSANSKI GAZIJA
Said Šteta | 19. December 2016 21:52
» PRIČE U BIJELOM
Nikola Šimić Tonin | 11. December 2016 01:44
» SABURANJE GAZIJE SA DRINE
Said Šteta | 07. December 2016 19:11
» ISRA I MI’RADŽ – AUTOR DR. FIKERT ARNAUT
Bošnjaci.Net | 26. November 2016 02:00
» OD GAZIJE DO NOVINARA
Said Šteta | 16. November 2016 15:05
» RATNIK ZENIČKE MAHALE
Said Šteta | 31. October 2016 18:57
» SREBRENIČKI KODIRANI KADROVI SMRTI
Bošnjaci.Net | 24. October 2016 18:29
» "OČIMA NEDUŽNOG DJETETA"
Mick-Mirsad Maslić | 20. October 2016 18:21
» NJEGOVO IME JE HRABROST
Said Šteta | 18. October 2016 16:32
» ELVIR PURIĆ - PATRIOTA IGRA ZA POBJEDU ŽIVOTA
Said Šteta | 05. October 2016 20:47
» ČOVJEK U IŠČEKIVANJU DŽENNETA
Said Šteta | 20. September 2016 20:16
» BAJRAMSKI NASIHAT
Šefka Begović-Ličina | 08. September 2016 19:23
Ostali prilozi istog autora:
» KRVNICA
07. January 2017 18:26
» UTULJENO OGNJIŠTE
19. October 2016 17:16
» BAJRAMSKI NASIHAT
08. September 2016 19:23
» SVATOVI ZELENI
11. July 2016 02:31
» DANAS, PLAČEŠ LI, TUGO
08. July 2016 15:16
» REFIKIN PRKOS
03. March 2016 17:19
» POKIDANE OJICE
22. February 2016 21:41
» SOFRA
15. March 2015 13:26
» ŠTO ŠUTE LJUDI?
21. November 2014 14:21
» U BRISELU SRCE SREBRENICE
25. July 2014 18:09
» NADOŠLA ZEMLJA
05. June 2014 01:05
» NE DAJ SE, SARAJEVO!
08. April 2014 13:43
» KAD ZAPLAČU LJUBIČICE
03. April 2014 02:33
» ODLETJELA PTIČICA
26. February 2014 01:28
» TO JE MOJA BOSNA
12. December 2013 16:28
» TOMAŠICE KUKAVICE
17. November 2013 19:36
» AIŠINA SUZA
22. October 2013 15:11
» DR. KEMAL, VITEZ HIPOKRATOV
03. September 2013 21:08