Naslovna | Arhiva | Pretraga | Redakcija | O Bosnjaci.Net | Kontakt | Bosniaks.Net | ||||
|
Kolumne
KAKO JE KADRIJA POSTAO KADBIJA
Rodio se u selu nadomak....(gdje? zar je važno?). Atavizam koji je ponio u prtlljagu istovario je silaskom sa voza. Na početku je bio za na ranu privit dok je prošao period adaptacije a onda...Samouki Matija Gubec u Sarajevu je aktivirao „antikadrijsku“ nevladinu organizaciju a jedini uslov članstva je bio da nisi rođen u Sarajevu. Sarajlije i njihov grad su neprijatelji. Seljački bistar znao je šta je „na stanju“. Nije mogao zaboraviti godine pješačenja do škole, pisanje zadaće uz Šarulju, kamen i kamenjar, vjetar i zime... Sarajlije su imali izvjesnost. Dvadesetak metara do škole pa sve ostalo a Kadrija.... Obojen različitom kulturološkom ikonografijom prošvercovao je svoj primitivizam, postao duhovni gerilac koji je nijemo gledao u nepremostivi ponor... na jednoj strani on na drugoj Sarajevo. Kada sam sa njim u društvu razmišljam u samoodbrani. On te ne sluša da bi saslušao već da bi ti odgovorio. Uvijek ima odgovor spreman čak i onda kada ne zna pitanje. Bitno je da je u kontri. On sve zna a drugi samo slute. I kada ga ljudski pitaš: “Šta radiš?“. Njegov odgovor je - BRINEM. Lišen sopstvene realnosti primoran je da na drugom liječi komplekse svog jadnog života - od rodnog kraja pa dalje. Brzo je prepoznao sistem stranačke milosti i uvlačenja, prepoznao je suštinu sistema, on je plod snalaženja. Da bi ovjerio svoj dolazak prvog dana počeo je gromoglasno navijati za „FK Sarajevo“, stalno napominjući kako ja kao neko ko je rođen na Grbavici mogu navijati za „Želju“. Milion puta mu rekoh: - „Kadrija, ja sat navijam a „Želju“ volim“. Kadrija je želio postati kadija ali kao loš učenik nije mogao daleko dobaciti. Veoma brzo postao je Kadbija. Taj mu nadimak prišila punica. Koju god temu da okreneš na roštilju dangube on je spreman. E, kad bi ja bio u situaciji da budem premijer ja bi drugačije radio, eh kad bi ja bio selektor ma ja bi to po kratkom postupku, eh kad bi ja, eh kad bi ja, eh kad bi ja... Eh kad bi ja ....Kadbija uvijek počinje svoju priču... Takvi su pozicija a mi u svom gradu ono drugo. Preparirani izložbeni uzorci, eksponati muzejske vrijednosti. Nisam krivac zbog njihove vladavina mahalama moga grada ali jesam svjedok i možda žrtva. Ne pišem ovo zato što zamjeram, što zavidim, što ne razumijem, ne daleko bilo. Pišem zato što me boli (ne)kultura takvih kao što je Kadbija. Ovaj grad uvijek je imao svoja pravila, imao svoj odgoj i kulturu koju raznorazni bjelosvjetski jebivjetri razvališe, rasturiše, razbucaše... Nisu ovo najgora vremena za moj GRAD. Bojim se da dolaze nekakva čudna, drugačija i drugojačija u kojima ću se sjećati ovih vremena i pominjati ih kao zlatna. I nije više važno da li je Kadrija ili je Kadbija, važno je što moram sa takvim biološkim nezgodama piti kafu, što sam primoran slušati licencirane gluposti. Još imam jak pancir na duši ali.... Vrijeme prolazi. I dok razmišljam kako ću sutra platiti struju da je ne isključe Kadbija spokojno miče usnama dok čita novine u kojima je samo datum tačan. A ja se tiho pitam da li ima neko ko će mi probuditi snove? |