Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Svi smo mi General Mahmuljin
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

Kolumne

CERIĆEVA GLAVA ZA SIJAMSKE TROJKE
Autor: Dr. Bisera Suljić-Boškailo
Objavljeno: 06. October 2014. 19:10:32
Dr. Bisera Suljić-Boškailo: BiH, ta mala lijepa zemlja ima jednog NOBELOVCA i jednog OSKAROVCA i jednog UNESKOVCA. Andrić je dobio Nobelovu, Tanović je dobio Oskara, a ovaj čovjek ispred mene, koji mi govori o prednostima i mahanama Bosne, ovaj naš Cerić koji hoće da da svoju mudru glavu za onu aždahu, dobitnik je UNESKOVE NAGRADE ZA MIR. Dakle, jedan naš Bošnjak je na tom spisku, i svaki put kada se dodjeljuje neka nova nagrada, njegovo ime je tu sa Mandelom, Karterom, Arafatom... Čujem ja i kako Papa u Rimu sanja da dobije tu nagradu i čini mnogo što-šta da je dobije, ali... Aaaa, ne može... Ne mere to bolan svako...
Ja mogu razmišljati samo u slikama. I ne znam drugačije. Valjda je to posljedica te pjesničke prirode sa kojom sam rođena. A kako razmišlja neko u slikama o Bosni iznijeću vam u ovoj kolumni koja je nastala poslije razgovora sa jednim od kandidata za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine.

Prva slika: Bosna i članovi Predsjedništva:
Zamislite diže se zavjesa na pozornici i vi polako odozdo vidite jedno prelijepo, ama gotovo savršeno tijelo. Sve dok ne stignete do vrata na kojem se viju tri glave. Tri glave kao u neke aždahe. Jedna vuče na ovu stranu, druga na onu, a treća na treću; ono jedna iskrivila vrat gledajući k Rusiji, druga k Evropi, treća k Orijentu. E sad. Znamo da svako tijelo mora da sluša svoju glavu, odnosno, mozak, odnosno taj intelekt u mozgu koji ga pokreće. Tako i ovo tijelo. Isto kao i ono normalno, i ovo ima dvije ruke i dvije noge, jedan stomak, zadnjicu. I ono mora da sluša glavu, odnosno ovo mora da sluša tri glave. Tako ga su ga oni „zli čarobnjaci“ koji vladaju svijetom, ljubomorni na ovu lijepotu tijela, zvane Bosna, pretvorili u čudovište i unakazili sa tri glave. Tri glave, a jedno tijelo, ko sijamski blizanci, pardon, bosanske troružke. I šta rade te tri glave da bi održale to divno tijelo? Zna se. Najviše se svađaju, čereče, vuku k onoj strani koja ih nekako veže za sebe, privlači, koja im je srodna i od koje očekuju da skine ove druge dvije glave i da ona sama ostane nad cijelim tijelom. I sve se svodi na ovom „čudovištu“ na tome i zato naša Bosna dvadeset godina je u ovakvom stanju.

Ja tako vidim to tročlano bh Predsjedništvo, i nije mi bilo ništa jasno, kada sam vidjela ovih dana da se mnoge naše pametne glave bore da budu jedna od tih glava za to čudovište. U čuđenju sam počela da tražim odgovor.

Eto tako, igrom slučaja dolazim do gospodina Cerića, našeg bivšeg reisu-l-ulemu, čovjeka za kojim sada u IZ u BiH i dijaspore sve više „kukaju“ jer je jedino on znao da „lupi o sto“ i da kaže kuda treba i kako treba i eto se tako i nešto, kažu, ipak, postiglo za vrijeme njegova vakta. Nekada su „kukali“ što on ima takvu „čvrstu ruku“, danas eto kukaju efendije i džematlije, jer novi, reis Kavazović „previše mehk“ i da Bog da, da on ovako izdrži do kraja mandata, kakvo se kolo oko njega igra. Tako pričaju, a ja vam u slikama prenosim istinu. I mi u dijaspori smo se obradovali dolaskom novog „pitomog Reisa“, tako čuh da ga zovu, kao ono reis Cerić je bio jako strog. I tako kako je došlo do smjene na vrhu, tako i pojedini džemati u dijaspori, sa novim odborima, nastoje da kolo vode kako njima odgovara. Kao navodno, eto on nema tu „čvrstu ruku da udari o sto i da kaže – Stop! Ne ide tako! Ja to ne dam i to će ići drugačije!“ Eto tako mi se žale oni, kojima zaista vjerujem, da znaju nešto i da žele samo dobro IZ. No, ostavimo našeg novog dobrog reisa Kavazovića ovaj put i vratimo se Bosni i ovoj troglavoj aždahi.

Pitam ja gospodina Cerića zašto se kandidovao i misli li da će uspjeti da bude ta jedna glava?

„Ovo što smo počeli nije destinacija jedne stanice gdje stajemo. Ovo je put koji je dug i koji traje. Mi nismo opterećeni da pobijedimo pod svaku cijenu. Mi želimo da okupljamo Bošnjake koji su bačeni na marginu - okupljamo ljude umova. Želimo da na drugačiji način promišljamo Bosnu, da ovo iskustvo koje imamo sada, od genocida pa nadalje, ne propadne. Mi moramo praviti neku formu diferencijacije onih koji razumiju naš problem Bošnjaka i naš put i spremni su na žrtvu, koju i ja u ovom slučaju želim dati, samo za rad toga da poklonim svoje znanje, svoju ljubav, entuzijazam, svoju odanost prema drugima. Bosna se nalazi na jednoj petini zemaljske kugle koja je proglašena za najidealnije mjesto za život. Mi moramo to prepoznavati i...“

Ooooo, opet nova slika:
Mi DOBRI se međusobno moramo prepoznavati okom. Kada se sretnemo, da znamo odakle nam opasnost vrijeba, koje su to prilike koje moramo iskoristiti, koji su nam prijatelji i ovdje i u svijetu i koji su nam dušmani. Isto tako skokom, u trenu, bez razmišljanja mi DOBRI krećemo da radimo na uzajamnim dugoročnim prijateljskim odnosima. Sa drugima i drugačijima, ipak, treba da gradimo diplomatske odnose, ono sa manje prijateljstva. Ovo se odnosi na one prema kome treba da budemo uvijek oprezni i da im nikada ne vjerujemo posve. Sa njima treba da komuniciramo i sarađujemo - to je ono što se zove svod u biznisu...
Da li to govori Ceric ili je to moja vizija ja ne znam. Znam da sam sada u svojim slikama.

Slika Bosna i naše prednosti:
Bosna se nalazi na jednoj petini zemaljske kugle koja je proglašena za najidealnije mjesto za život. (To je ona ljepota onog tijela na pozornici). Znači, neko je sjeo i nacrtao zemaljsku kuglu. Onda je dugo gledao i analizirao i računao; ovdje je pustinja, ovdje nema vode, ovdje je Afrika, ovdje je led, ovdje je planina... Na kraju je taj učenjak kazao - Čujte! Ima jedna petina gdje je idealan život, gdje se može sve, petina koja ima vodu, šumu, zelenilo, plodnu zemlju, sve, sve, sve. Bosna spada u tu jednu petinu! Znači, u toj Bosni, gdje mislim i na Sandžak, ima svega, Džennet na zemlji. I ko ne bi ratovao za taj Džennet? I ko na ne bi ubio da uzme to što mi imamo? Uh, ljepota je i prokletstvo!, zaključujem, ali opet vidim Bosnu kao središte i oazu svih Bošnjaka, gdje svi mogu da dođu i gdje mogu da žive i da se umno i svakako razvijaju, razmenjuju ideje, međusobno, ono što se kaže, svađaju se, ali za cilj koji trebaju postići unutar samih sebe. Uh, ljepote!

Čujem kroz ovu sliku kako Cerić kaže:
„Mi imamo viška inteligencije, mi smo nadprosječni. Individualno mi smo jaki i možemo se nositi sa najvećim sportistima na svijetu, sa najvećim intelektualcima, umjetnicima...“

I ja opet u svijet slike.



Slika Bosne i prednosti u ljudima:
BiH, ta mala lijepa zemlja ima jednog NOBELOVCA i jednog OSKAROVCA i jednog UNESKOVCA. Andrić je dobio Nobelovu, Tanović je dobio Oskara, a ovaj čovjek ispred mene, koji mi govori o prednostima i mahanama Bosne, ovaj naš Cerić koji hoće da da svoju mudru glavu za onu aždahu, dobitnik je UNESKOVE NAGRADE ZA MIR. Dakle, jedan naš Bošnjak je na tom spisku, i svaki put kada se dodjeljuje neka nova nagrada, njegovo ime je tu sa Mandelom, Karterom, Arafatom... Čujem ja i kako Papa u Rimu sanja da dobije tu nagradu i čini mnogo što-šta da je dobije, ali... Aaaa, ne može... Ne mere to bolan svako... Tako ja vidim ispred sebe velike trofeje naših velikana. Da ne nabrajam sada naše svjetske prvake u sportu. Odužilo bi se do sutra. I da je to u nekoj drugoj zemlji ljudi bi to iskoristili, ali mi to ne umijemo. Samo nemoj svoje hvaliti. Hvali sve drugo, ali nemoj svoje. Ono u nas kao kad kažu - „haj što ti je lijepo to dijete“, mati odgovara „posrano da prostiš“. To nam je valjda u vaspitanju, da se ne uzdižemo previše, da smo svi isti, iako nam je Bog dao, ipak, da nismo svi isti i da ima onih koje je Bog darovao talentom, darovao ih i uzdigao time, ne radi njih samih, već radi nečega višeg. Taj dar mu je bio isto kao poklonjeni konj koji će ga što prije odvesti do cilja za dobrobit drugog, za dobrobit naroda. Ali, Bošnjak kada se uzdigne iznad prosjeka sve će se učiniti da mu se odrubi glava. No, sa druge strane kada tone, Bošnjak će priskočiti i izvući ga...

„Mi pored izuzetnosti imamo i slabosti. Taj osjećaj nemoći, osjećaj ostavljenosti, zapuštenosti, osjećaj da nemamo glavu koja nas koordinira, osjećaj ugroženosti, podijeljenosti, razbacanosti...“, čujem kao kroz maglu Cerića, jer sam već u svom svijetu.

Slika Bosne i slabosti naše:
Živimo na svim stranama svijeta. I tamo gdje živimo tamo bi dali sve toj novoj domovini. Tako bi dali neki sve Americi, drugi Francuskoj, treći Irancima, četvrti Turcima, peti... I tako smo sada narod koji ima svako svoje, drži tuđe zastave, tamo negdje, a ne u Bosni. A ti tamo preko nas ostvaruju sebe i ne podižu nas, već podižu sebe. A i u Bosni je takva razdijeljenost. Valjda je to posljedica ratnih vihora koji nas rasbacaše...

„I to su slabosti o kojima bi se moglo govoriti. Da nam je samo jedinstvo i da tu našu energiju usmjerimo na našu zajednicu, ko bi nam šta mogao?
Ali mi smo narod i država propuštenih prilika. Kad smo imali prilike da dobijemo presudu preko Srbije i kada smo bili moralni pobjednici i imali to jedno prisustvo u svijetu od Washingtona do Berlina, Teherana, Rijada i kad su svi bili sa nama i sve te prilike i ekonomske i prijateljske i kada su nam se ljudi nudili da pomognemo ekonomski da ustanemo mi smo propustili jako puno prilika...
Prijavio sam se, jer sadašnji član Predsjedništva ne umije da iskoristi te prilike koje se još uvijek pružaju. A to znači, član mora imati svaki dan komunikaciju sa državnicima, kraljevima, predsjednicima, raznim zajednicama, pa i bošnjačkim u dijapori u okruzenju.“


Slika Bosne i njenih propuštenih prilika:
Sjetih se da ni jedan član Predsjdništva nije do sada obišao Sandžak. Da je otišao saznali bi po tome što bi unakazio auto na sandžačkim putevima koje „napravi“ država Srbija Sandžaku. Nije otišao da vidi šta rade Bošnjaci, ono da ode ciljano u dijasporu nekom šefu države da vidi šta rade i kako žive Bošnjaci i da im pomogne u nekom pitanju.

„Ja bih to uradio. To je posao bošnjačkog člana Predsjedništva. Nije mu zadatak da se bavi unutrašnjim razmiricama, i jel‘ ova, nije ona... Propuštena prilika je da budemo redovna članica NATO-a. Naš strateški plan je da imamo mir, da nemamo agresiju na Bosnu i da imamo biološku regeneraciju. Moramo napraviti ambijent da se mogu djeca rađati, da se mogu brakovi formirati, sklapati, da imamo biološki život, jer su nas biološki potkresali, proćerali, oslabili, pobili, zato nam treba mir.“

Slika mira u Bosni:
Ja sam već u brdima Švicarske. Volim tu zemlju, čija sela mirišu na balegu, ali kome to smeta, ja je i takvu volim samo zato što tamo nema straha od rata. Zamislite kako bi bilo lijepo da je Bosna sigurna i da nema straha od rata. Kretati se i spavati svuda po svim dijelovima Bosne, ono kao u Titino vrijeme.

„Izdajnika imamo puno. Prodaju čast i ugled Bošnjaka za jeftine pare. Svi su tu imali problem i Albanci i Srbi i Hrvati i mi. I mi Bošnjaci tu moramo da radimo.“

Slika Bosne i prijetnje i opasnosti:
Moramo početi o tome javno govoriti, govoriti da nećemo to dopustiti. Ne treba da okrećemo glavu kao da nismo vidjeli. Ono sakrij sramotu svoga brata... Ne, kada se radi o zajednici i škodnosti za zajednicu, sramotu nečiju ne treba pokrivati, mislim, dok Cerić nastavlja:

„Moramo to vidjeti i otkrivati i sanirati. Ko su ti ljudi koji izdaju naše interese? Na to moramo ukazati i pokazati ih javno. Imamo puno Sejda Bajramovića. To je naša opasnost. A druga opasnost su to što mnogi o nama imaju predrasude, zbog vjere, naše ljepote, zbog... Oni su zavidni, i to je naša opasnost umjesto prednosti. Moramo biti svesni svoje ljepote i te opasnosti. Moramo biti svjesni naše prednosti i slabosti. O tome trebamo pričati i raspravljati i javno.“

Slika traženja modusa za Bosnu i Bošnjake:
Kako kao narod, u koloritu koji se zove Balkan, možemo uspjeti živjeti sa troglavim hendikepom...



Ostali prilozi:
» TAKO TO RADE AGENTI KOS-A POPUT MUSLIMOVIĆA
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 18. November 2017 23:18
» ZAŠTO NAS „RAK“ VODI U INFORMATIVNI MRAK
Sead Zubanović | 16. November 2017 19:16
» HISTERIJA POLITIKANATA
Mr. Milan Jovičić | 15. November 2017 17:03
» BAKIR GOVORI ISTINU! VUČIĆ LAŽE!
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 15. November 2017 15:57
» SPIN VELIKO-SRPSKE BRATIJE
Elmedina Muftić | 15. November 2017 14:52
» SANDŽAK, OD OKUPIRANE TERITORIJE, DO PREKOGRANIČNE EUROREGIJE
Dr. Rizvan Halilović | 15. November 2017 02:32
» SRAM TE BILO, DODIK!
Ajša Čišija | 15. November 2017 02:14
» BOŠNJAČKI GLOBALNI PRIORITETI (I DIO)
Džebrail Bajramović | 13. November 2017 21:12
» GDJE IZLAPIŠE JUBILEJI KOSOVSKE BITKE?
Mehmed Meša Delić | 13. November 2017 01:08
» I NAKON GENOCIDA NAD BOŠNJACIMA PASJI ODNOS SRBA
Elmedina Muftić | 12. November 2017 17:05
» PUT ZA NIGDJE
Admir F. Beganović | 12. November 2017 15:15
» VELIKOSRPSKE ZABLUDE ILI ZAMJENA TEZA
Mr. Milan Jovičić | 10. November 2017 17:12
» MOJ UMMETE - GDJE SMO SADA MI?
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 10. November 2017 13:16
» HERCEGOVAČKI PUTEVI NEPRAVDE
Avdo Huseinović | 09. November 2017 16:28
» BOSNA, BOŠNJACI, BOSANSKI JEZIK I BOSANČICA
Prof. dr. Jusuf Mulić | 08. November 2017 20:28
» KO JE BIO MULLA AGAN KOJIĆ
Dr. sc. med. Safet Lješnjanin | 07. November 2017 01:18
» ALIJA NIJE KRIV
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 06. November 2017 20:18
» SAMOBITNOST I SAMOPOŠTIVANJE SU TEMELJI BOŠNJAČKOG OPSTANKA
Dženis Šaćirović | 06. November 2017 01:59
» TERORIZAM U UNIFORMI
Akademik dr. Ferid Muhić | 05. November 2017 03:45
Ostali prilozi istog autora:
» LAŽ, LAŽ I SAMO PONEKAD ISTINA
30. January 2017 18:53
» SANDŽAČKI DŽAK
27. November 2016 22:29
» SANDŽAK U VATRI IZBORA
19. April 2016 18:49
» GRIJEH JE ŠIRITI LAŽI
23. March 2015 12:22
» KUBE IZNAD GRADA MAINZA
12. October 2014 13:06
» ŠTA KRIJU BOSANSKE PIRAMIDE?
28. September 2014 16:26
» DNK NARODA BOSNE I HERCEGOVINE
17. September 2014 15:19