Mersada Nuruddina Agović: I sve je u znaku isčekivanja svojevrsne lađe spasa i u trenutnom stanju između nade i straha. Ovakva kakva je sad, Bosna i Hercegovina je politički očito neodrživa, najviše zbog nepravde spram većinskog bošnjačkog naroda koga je Dejtonski sporazum umnogome diskriminirao. U manjem se entitetu punom parom radi na istrebljenju Bošnjaka preko namontiranih ''zakona'' o vlasništvu nad nekretninama. Radi se sve moguće u cilju predstavljanja svijetu Bosne kao neodržive i ničije zemlje.

Evo, dočekasmo i dane da nam se nakon godina nerada i javašluka političari opet podrugljivo smiju sa izbornih plakata i dodatno demorališu nas građane. 'Obraz-đon', što narod kaže. Neće da se od bruke i sramote sakriju gdje ih niko ne vidi, već, pored svega, novcem za sanaciju štete od poplava plaćaju svoje izborne kampanje, kako je skoro bilo na medijima objavljeno. Postali su zmije koje hoće ne dva put narod ujesti iz iste rupe, već i sto puta, ako im se pruži prilika.

Šta je obilježilo mandat naših političara u proteklim godinama? Neefikasan rad ili bolje rečeno nerad i javašluk, izazivanje stranačkog rasula, nesposobnost, licemjerstvo, kriminal... Građanima se gadi da pogledaju u njihova licemjerna lica na plakatima, jer oni kao da sa njih jednoglasno poručuju: ,,U našem javašlučkom jedinstvu je snaga?''

Glasajte ih dokle ih možete trpjeti!
Ali, koliko god oni jedinstveni bili u uništavanju ove napaćene zemlje, narod će ih ovoga puta, nadamo se, kazniti. Dosta je bilo. Ako njih nije stid, stid je nas njihovih nedjela. Dobro reče jedan mudrac na pitanje glasača ''dokle da ih glasa'': ,,Glasajte ih, veli, dotle, dok ih možete trpjeti!''
Njihov nemarni odnos prema poplavljenom narodu je bila kap u prepunoj čaši strpljenja. Nemoćna omladina koja nema mogućnost glasanja prijeti: ,,Ako opet odaberete iste, mi definitivno odosmo odavdje!''



I sve je u znaku isčekivanja svojevrsne lađe spasa i u trenutnom stanju između nade i straha. Ovakva kakva je sad, Bosna i Hercegovina je politički očito neodrživa, najviše zbog nepravde spram većinskog bošnjačkog naroda koga je Dejtonski sporazum umnogome diskriminirao. U manjem se entitetu punom parom radi na istrebljenju Bošnjaka preko namontiranih ''zakona'' o vlasništvu nad nekretninama. Radi se sve moguće u cilju predstavljanja svijetu Bosne kao neodržive i ničije zemlje.

Bosna i Hercegovina nije ničija zemlja, a nije ni svačija!
Bosna i Hercegovina nije ničija zemlja, a nije ni svačija. To je zemlja većinskog bošnjačkog naroda i pripadnika drugih naroda koji je smatraju svojom domovinom. Zahvaljujući nemaru i neradu bošnjačkih političara, Bosna je postala zemlja u kojoj većinski bošnjački narod nema niti jednu moralno jaku stranku. ''Nuhov sin'' je umnogome srozao imidž SDA stranke. Nije se potrudio da čak obezbijedi ni originalni izborni spot, nego je posudio dio Erdoganovog izbornog spota. (Pa, Erdogan, dragi Bakire, nije pobijedio dobrom izbornom reklamom, već stvarnim rezultatima rada!)
Posebno zabrinjavajuće djeluje izborni slogan ''U jedinstvu je snaga'' koji neodoljivo podsjeća na jedinstvo u neradu beskrupuloznih političara. I slogan na prethodnim izborima ''Narod zna'' je bio posuđen od slogana Vojislava Koštunice ''Narod najbolje zna''. Narod zna trpjeti. Pa neka, eto, trpi dok mu ne dosadi. Branioce Bosne su do prosjačkog štapa dovodili, dok su sebi dvore gradili. Dozvolili su da naši penzioneri po kontejnerima rove da prežive. Naša djeca ne mogu u sopstvenoj zemlji, u nekim njenim dijelovima, učiti svoj jezik bosanski.

Vlasnik twist begovata zna da je sve uprskao huškanjem naroda na paljenje imovine Bosne, pa pošto se od toga nije mogao oprati, stavio slogan ''uz narod'', nadajući se da bi narod mogao pasti na tu foru. Bivši ministar obrazovanja sarajevskog kantona misli da je narod zaboravio njegov pokušaj protjerivanja vjeronauke iz škola, ali i da je pred jasno rekao da ga niko ne može natjerati da je Bošnjak. A narod pamti i takvo nešto ne oprašta.

Ovoga puta će narod, po svemu sudeći, smoći snage i omogućiti promjene koje će nas sve izvući iz ustajale kaljuže u koju su nas neljudi bacili. Uredit ćemo, konačno, svoju dragu, napaćenu zemlju, omogućiti njen razvoj na svim poljima i zamijeniti dokazano nesposobnu i korumpiranu vlast. Vratit ćemo, ako Bog da, Bošnjaku ponos, moral i dostojanstvo.

Nećemo se obazirati na njihova moljakanja da im damo još jednu šansu. Prelili su čašu našeg strpljenja. Dosta je bilo. Umorni smo od njihovih lažnih obećanja. Ovog ćemo puta glasati za nove ljude. Ljude koji dolaze sa programom, jasnom vizijom i idejom. Nek ne očekuju oni koji su dosad bili na vlasti da ćemo se do unedogled ponašati kao bezlična amorfna masa u njihovim rukama, kao da smo narod od plastelina. Odzvonilo im je. Mi nismo tako neprosvijećen i neprosvijetljen narod da bismo, koliko to oni budu željeli, životarili u mraku koji su prouzročili.

Uvijek će biti bošnjačkih patriota dok je časti, pa makar bilo i bošnjačkih izdajnika dok je kupovine časti. A svačiji život ima samo jednu šansu za življenje. Mi znamo da je spas bošnjačkog naroda u stvarnom, a ne lažnom jedinstvu koje propagiraju i njihovom izdajstvu interesa naroda. Stranka ne može biti ispred naroda, mada su, očito je, i nju uništili. Prokleto je postalo sve čega su se dotakli i zato ćemo ih ovog puta kazniti.

Hoćemo Bosnu koja noću srebrom zvoni!
Mi hoćemo, konačno, uređenu zemlju na koju ćemo biti ponosni. Zemlju u kojoj većinski narod neće više biti diskriminiran. Hoćemo cjelovitu zemlju u kojoj će se svaki njen građanin slobodno osjećati. Hoćemo Bosnu koja noću, kako kaza pjesnik, srebrom zvoni. U kojoj se noću čuju dove srebreničkih majki da se Srebrenica nikad više ne ponovi, a ne Bosnu u kojoj će pjesma Arkanove supruge do sabaha treštati.

Mi nećemo zemlju u kojoj se četnici koljači ulicama Bosne slobodno kreću i srebreničkim sestrama, majkama i ženama žrtvama rata u lice cerekaju. Neki od njih su instalirani u državne institucije, pa čak i u institucije za istraživanje zločina, da bi trag svom ličnom zločinu prikrlili. Mi jesmo ponosni na doprinos nane Fate, srebreničkih majki, sestara i žena žrtava rata, ali želimo da Bosnu prije svih, brane muškarci.

Hoćemo Bosnu ćilimom zastrtu!
Mi hoćemo Bosnu ćilimom zastrtu. I lijepim džamijskim ćilimom. Na džamijskom ćilimu Bošnjak čelo spušta, sedždu čineći svome Stvoritelju. Džamijski ćilim je uvijek mirom mirisao kad je svoje džematlije ugošćavao. Nećemo Bosnu po čijem džamijskom ćilimu tuđin može i u cipelama ući, ovjekovječiti se fotografijama i njima nam, kasnije, so na rane sipati.

Hoćemo, konačno, uređenu državu! Državu u kojoj niti jedan narod neće biti diskriminiran. U kojoj će se poštivati prava i većinskog i drugih naroda. I livada je jepša kad na njoj ima raznobojnog cvijeća i šare na ćilimu su ljepše kad su raznobojne.

Zato, sačuvajmo svoju zemlju i učinimo je ponosnom! Uredimo državu znanjem, iskustvom i umijećem lično jakih i sposobnih, a ne onih koji se iza tuđih zasluga zaklanjaju. Ne moramo više trpjeti ni dana! Niko nas time ne zadužuje.

Obezbijedimo kvalitetnije obrazovanje građana, besplatan boravak i školovanje djece određenih kategorija od obdaništa do fakulteta, dobru radnu disciplinu i etiku, ukidanje mita, korupcije i kriminala u svim oblastima društvenog sistema, olakšajmo osnivanje firmi i dobijanje građevinskih dozvola, omogućimo investicije i olakšajmo proces investiranja, olakšajmo razvoj ekonomije, međunarodnih ugovora, zaustavimo odlazak omladine, osigurajmo fondove, uskladimo i usavršimo zakone, poboljšajmo životni standard, integrišimo sve socijalne kategorije, reformišimo penzioni i zdravstveni sistem, uredimo poslovni ambijent, sačuvajmo porodicu...

Bošnjaci i Bošnjakinje, sačuvajmo zemlju, uredimo državu!