Mr. Milan JOVIČIĆ: Bez realne i prave revizije ovakvih kriminalnih radnji u ovoj firmi, od zvanične verifikacije početnoga bilansa vrijednosti kapitala i njegove diobe, od ravnopravnoga obeštećenja svih radnika po istim kriterijama, uz primjenu svih dogovorenih parametara i jedinstvene formule za rasposjelu, nema niti pravde ni8ti isti8ne i za sva vremena ostaju nam crne smutnje i uslovi nezamislivoga zajedničkoga suživota u ovakvome ambijentu dešavanja i dogadjanja.

U centralnome dnevniku TV1, dana 19.sept. u prilogu Elvedine Hodžić a u vezi obeštećenja radnika firme Aluminij, lansiran je još jedan izvještaj obmana i laži. Ništa neobično, ako se već godinama po našim medijima, shodno Gebelsovoj ideologiji da se ponovljene laži u više navrata, na kraju definišu kao istiniti dogadjaji. Upravo primjer iz firme Aluminij, a o tome svjedoči i primjer pomenute emisije, kako se eto aman izvršava i neko obeštećenje obespravljenim radnicima. Danas u ovome slučaju i govoriti o bilo kakvome obeštećenju apsolutno je iluzorno, sviješno, drsko i krajnje cinično a ne prezentirati jednu ozbiljnu analizu u prilazu istinite informacije za širu javnost, a posebno gledateljstva iste te televizije, kao i mnogih drugih. U osnovi svega je u kontinuitetu diskriminacija radnika na nacionalnoj osnovi, koja je evidentna i verifikovana je u krajnjem epilogu djelovanja Vlade Federacije, premijera Nikšića i ministra Trhulja. Ista ova televizija TV1 kao i druge RTVF I TVBiH, u brojnim svojim emisijama, imale su totalno neprofesionalan odnos i neprincipijelan prilaz, koji se temelji na lažima i obmanama svoga gledateljstva, kada su bile rasprave na temu obespravljenih radnika Aluminija i njihove borbe za svoja prava od Dejtona do današnjih dana.

Kako ne bih išao suviše duboko u istoriju ove bolesti, što sam javno putem medija i elektronskih portala objavljivao svojim člancima preko 50 puta, medjutim u nedostatku dobre volje, profesionalnoga odnosa prema svome poslu i radi razno raznih interesa, u kontinuitetu se rekao bih „ gusla ili orgulja „ sa istom uvijek otrcanom melodijom, koja može samo prijatiti kriminalcima, lopovima i nacionalistima.Zato i danas govoriti javnosti o nekome obeštećenju, a ne reći da sve počiva samo i isključivo na diskriminaciji radnika na nacionalnoj osnovi, ravno je izdaji osnovnih ljudskih postulata, raznim formama mešetarenja i upravo pretvaranja laži u istinite dogadjaje, kako bi ih i vrijeme pokrilo i prevazišlo.

Izvještaj Komisije i Zaključci Vlade Federacije!

Primjera radi ovoj mojoj tvrdnji iznosim samo nekoliko tako svježih činjenica i realnih ali istinitih podataka.Vlada Federacije i premijer Nikšić su prije svega raznim mahinacijama otudjili od države vrijednost kapitala firme Aluminij od 44% od ukupne vrijednosti. Ovaj iznos je definisan kao nenomirani kapital i usmjeren je bio obeštećenju svih radnika firme Aluminij, a posebno ovih obespravljenih, koji prije svega radi svoje krvne slike, Bošnjaka i Srba, nisu poslije Dejtona nikada ni priviriti u svoju bivšu firmu, uostalom kao niti država čiji je inače sveukupni kapital u firmi. Ovaj naznačeni iznos je Vlada i amateri njeni premi9jer Nikšić i ministar Trhulj, jednostavno plasirala na stolove već godinama znanih „nacionalističkih aždaja“ pod rukovodstvom kriminalnoga dvojca Brajkovića i Bradvice, koji su dalje kao što su to činili i u proteklome periodu, kao svoj kapital podjelili prije svih ponajviše radnicima Hrvatima u vidu obilatih dionica od 40 do 280, radnicima Bošnjacima, kao svojim „ikebanama“ dodjelili su po mizernih 7 dionica, a preostaloj trećini radnika od 1300, uglavnom Srba, maloga broja Bošnjaka i nepodobnih Hrvata, koje su iako su živi i zdravi jednostavno su bili izbačeni iz spiskova i evidencije i tako „živi“ pohranjeni tamo negdje u njihovim arhivama. Pod takvim uslovima na brzinu, krajnje kriminalno , bezobrazno i drsko isti su izvršili i zvaničnu prijavu dioničara Registru za vrijednosne papire, te u našim kriminalnim i korumpiranim uslovima ambijenta o kome je riječ isti su bili i aminovani i verifikovani od ove iste kriminalne Vlade Federacije.

Poslije ovoga čina i ovakvih dešavanja, tek tada na svršenome činu Vlada formira zvaničnu Komisiju, koja radi godinu dana i podnosi izvještaj Vladi o svome radu i preporukama koje ta ista kriminogena Vlada pretače u svoje Zaključke. Zadatak imenovane Komisije je bio da zavnično i meritorno utvrdi spisak svih zaposlenih radniak sa 31.12.1991 godine i da predloži Vladi mjere za obeštećenje svih radnika Aluminija po ovome spisku.

Konačan ishod i rezltat ovoga rada, preporuka i Zaključaka Vlade, je konačno u dokazima da postoje u firmi Aluminij mtri vrste radniak i to; radnici Hrvati koji su već obilato nagradjeni dodjeljenimk brojem dionica i nemaju više nikakva prava na dodatno obeštećenje, radnici Bošnjaci koji sa svojih mizernih 7 dionica imaju dobijaju ,pravo na dodatnih 8.000 KM / pod uslovima nominalne vrijednosti dionice od 1.000 KM / u ovome trenutku i treći broj radnika 1300, uglanom Srba, manjeg broja Bošnjaka i nepodobnih Hrvata, koji nemaju niti jednu dionicu a trebali bi samo da se obeštete do iznosa od 15.000 KM, baz prava na dionice.

Dakle, ova analiza stanja i načina odlučivanaj od strane Vlade je prije svega ozvaničenje diskriminacije radnika na nacionalnoj osnovi od strane menadžmenta firme Aluminij i njihov konačan i jasan stav da Srbe treba na ovakav način totalno isključiti iz svakoga vida odlučivanja i upravljanja ove firme, koju su i oni stvarali u njoj radili i ostvarivali sva svoja radnička prava. Svakako je ovakav zaključak i glavni cilj u realizaciji i ideoloških programskih nastojanja i ovih čimbenika, kao stranačkih pripadnika SDP-a i HDZ-a, da se na ovakav perfidan i krajnje diskriminatorski način ukaže upravo radnicima srpske nacionalnosti da nemaju šta više tražiti u ovoj Fedearciji i njenim institucijama.

Bez realne i prave revizije ovakvih kriminalnih radnji u ovoj firmi, od zvanične verifikacije početnoga bilansa vrijednosti kapitala i njegove diobe, od ravnopravnoga obeštećenja svih radnika po istim kriterijama, uz primjenu svih dogovorenih parametara i jedinstvene formule za rasposjelu, nema niti pravde ni8ti isti8ne i za sva vremena ostaju nam crne smutnje i uslovi nezamislivoga zajedničkoga suživota u ovakvome ambijentu dešavanja i dogadjanja. Ovo će biti jedna trajna crna hipoteka za ovu firmu u njenom budućem razvoju, za generacije i generacije, ma ko došao i privatizirao ovakvu firmu.

S obzirom da nam sudbinu riješavaju razne ideološke „mutnoetničke" snage, demagoški borci za „ državu i čovjeka" i razni skladištari kao predstavnici hrvatsko- bošnjačkih interesa u firmi i neprimjernome ambijentu, šta nam je drugo i preostalo u očekivanju sudskoga procesa koji smo pokrenuli i koji je u toku, nažalost da je i kasno pokrenut jer je put do Strazbura veoma dug i mukotrpan. Nada umire posljednja, a nama za sada samo preostaje da zamolimo i sve medije da se profesionalno ponesu u svojim informacijama prema javnosti, kako bi istinski dobili i njihovu podršku za osudu diskriminacije na nacionalnoj osnovi.