Naslovna | Arhiva | Pretraga | Redakcija | O Bosnjaci.Net | Kontakt | Bosniaks.Net | ||||||
|
Kolumne
VISOKA CIJENA LAŽNE AUTONOMIJE UNIVERZITETA U SARAJEVU
Trenutno stanje na najboljem bh. univerzitetu podrazumijeva duboko ukorijenjeni uticaj političke oligarhije na univerzitetske organe, mizerne uslove za naučno-istraživački rad, koje prati blokada zapošljavanja novih kadrova i evidentno uznapredovala elitizacija visokog obrazovanja. Pojašnjenja radi, da bi neko ko već predaje na fakultetu bio izabran u zvanje profesora, treba čekati da profesor koji već predaje ode u penziju ili preseli na drugi svijet, jer u budžetu nema novca za nove naučnike. U isto vrijeme, asistent na Elektrotehničkom fakultetu ima platu nižu od vozača minibusa u GRAS-u, a da bi ostao na poslu, zakonski je obavezan da u roku od tri godine doktorira i za doktorat izdvoji 21.000 KM. Uz sve to, taj isti asistent radi dvije norme više od propisanog pravila, a zbog nepostojanja kolektivnog ugovora sa Vladom Kantona Sarajevo nema nikakav garant da će dobiti narednu platu. Uzda se u tzv. “tranše” kantonalne Vlade koje su pouzdane kao i Lanina vremenska prognoza na OBN-u. Fundus biblioteka na pojedinim fakultetima je na nivou zbirke knjiga na divljem Univerzitetu u Kaćunima, a pritom da ne spominjemo knjige u fazi raspada koje će uskoro obilježiti 100 godina od svog štampanja. Zbog ovih i brojnih drugih problema, Univerzitet u Sarajevu se prema Webometricsovoj listi najboljih svjetskih univerziteta nalazi na sramotnoj 1970. poziciji, što je čak za 231 mjesto niže u odnosu na prošlu godinu. Naš najbolji univerzitet je svjetlosnim godinama daleko od najboljih univerziteta u zemljama u okruženju: Univerziteta u Zagrebu (528. mjesto), Beogradskog univerziteta (501. pozicija) ili Univerziteta u Ljubljani (201. najbolji univerzitet svijeta). Šta to imaju ovi univerziteti, a naš nema? Osim prepoznatljive kvalitete i svjetskog ugleda, univerziteti u Zagrebu, Beogradu ili Ljubljani u svojim upravnim tijelima imaju većinu koju sačinjava akademska elita. Od 11 članova Upravnog odbora (UO) UNSA, njih 6 nema veze sa Univerzitetom, ali ima sa politikom. Po njihovom mišljenju, kao i po mišljenju rektora Muharema Avdispahića (ako ovaj uopće ima svoje mišljenje), štrajk Sindikata UNSA je nelegalan: Vlada Kantona Sarajevo je isplatom tri i po zaostale tranše, tj. plate uradila svoj dio posla, a sindikalni zahtjevi za unaprjeđenje niskog studentskog standarda i prijem mladih istraživača na fakultete predstavljaju neopravdane zahtjeve. Bez prevelikog osvrtanja na ovaj veleizdajnički sud, analizirajmo ko sjedi u Upravnom odboru UNSA. Od 11 članova UO UNSA, 6 ih je iz Vlade KS, te u UO rade po stranačkoj preporuci. Upravnim odborom Dakle, čak i površna analiza 11 članova UO UNSA, marionetskog tijela Vlade Kantona Sarajevo, otkriva motive izdajničke politike ove kvazi-autonomne klike. Sve dok u UO UNSA bude sjedila većina članova koju imenuje Vlada KS, niti jedna odluka neće biti donesena bez političkog aminovanja te šestorke. Štrajkovi i protesti kojima se tupi oštrica kantonalne političke vrhuške će biti u startu gušeni i sabotirani, a njihovi inicijatori će biti izvrgnuti ozbiljnim prijetnjama i prljavim ucjenama. Prijetnje i ucjene, po svemu sudeći, već odavno djeluju na studentske predstavnike, čelnike Studentskog parlamenta (SPUS). Postane li ikada poznat, Amar Nurković, zaštitno lice SPUS-a i član Upravnog odbora UNSA će biti upamćen po citatu „Studentima nije vrijeme za proteste!“, kojeg on još od februarskih protesta ponavlja poput kakve pokvarene ploče. To radi i trenutno, formalno pružajući podršku Sindikatu, ali preporučujući studentima da se drže dalje od ulica. Osim rijetkih i hvale vrijednih studentskih grupica, ostatak studentske populacije je SPUS-ova naređenja do sada slušala kao pod hipnozom. Bilo kako bilo, štrajk Sindikata UNSA je i više nego dobar znak koji ukazuje da su profesori 14 fakulteta UNSA postali imuni na prijetnje i ucjene sarajevskih političkih otaca. Lažna autonomija Univerziteta u Sarajevu je ovim štrajkom izašla iz okvira javne tajne, te postala činjenica koju 40.000 studenata UNSA gleda u oči, a koju upravo oni najskuplje plaćaju. Ono što nam trenutno najviše nedostaje je novo studentsko rukovodstvo koje će rame uz rame sa ujedinjenom akademskom zajednicom zajednički krenuti u bespoštedni obračun sa dobro organizovanom političkom mašinerijom, koja radi na dugogodišnjoj degradaciji nauke u Bosni i Hercegovini. Autor teksta je student druge godine Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu
|