Ima jedna plemenita profesija koja ne ovisi uvijek o uvjetima u kojima se obavlja. Oni koji se njome bave imaju za prioritet spasavanje ljudskih života, po svaku cijenu, bez obzira na ratne, mirnodopske i druge okolnosti. Razgovaramo sa dr. Safetom Agovićem, doktorom medicinskih nauka, primarijusom, šefom septičnog odjela Ortopedsko-traumatološke klinike u Tuzli i dobitnikom plakete ratnog hirurga Armije RBiH

Dr. Safet Agović rodom je iz Južnog Sandžaka. Rođen je 1957.godine u Rožajama kao sedmo od desetero djece, u porodici u kojoj je samo babo radio, naravno ako je imao sreće da dobije posao, a ostali su čekali neki bolji vakat, ili torbu pa u svijet. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u rodnom mjestu, a medicinski fakultet upisao u Tuzli 1976. godine, na kojem je diplomirao 1981. Postdiplomski studij je započeo naredne godine i završio 1984. kada je započeo specijalistički staž iz ortopedske hirurgije i traumatologije, te u Beogradu položio specijalistički ispit 1988. godine. Naredne godine, 1989., odbranio je magistarski rad iz oblasti ortopedske hirurgije na temu ,,Kliničke karakteristike osteomijelitisa u korelaciji sa početkom liječenja''. Osteomijelitis predstavlja gnojnu upalu kostiju. 1991. godine je započeo subspecijalizaciju iz oblasti traumatologije lokomotornog sistema. Doktorirao je 1999. godine u Sarajevu, gdje je odbranio doktorsku tezu pod naslovom ''Evaluacija medikamentoznog i hirurškog liječenja osteomijelitisa''.

Bošnjaci.Net: Uvaženi dr. Agoviću, es – selamu 'alejkum! Po struci ste ortoped, objasnite nam pobliže prirodu posla kojim se bavite.
Dr. Agović: Alejkumu selam Vama i Vašim čitaocima! Riječ 'ortoped' znači ispravljanje urođenog krivog stopala. Kod muške djece, na hiljadu djece troje do petero se rađaju sa krivim stopalom, dok se u tom procentu djevojčice više rađaju sa deformitetom kukova. Na mom odjelu se završavaju terminalna stanja vaskularne hirurgije, zadnji stadiji sindroma dijabetičnog stopala i sve komplikacije hirurških intervencija na lokomotornom sistemu. Imamo još odjela: odjel za aloartroplastiku, sportsku traumu, vertebrološko odjeljenje za liječenje oboljenja i traume kičme, dječje odjeljenje i druga. Najviše nam dolaze povrijeđeni i oboljeli bolesnici iz Tuzlanskog kantona, Zeničko-dobojskog i Unsko-sanskog kantona. U slučajevima kada zbog teških povreda pacijentu prijeti gubljenje ekstremiteta, mi adekvatnim liječenjem uspijevamo da mu sačuvamo funkciju ekstremiteta. Imamo uvezani kompjuterski sistem od dijagnostike do operacione sale, tako da o pacijentu imamo sve podatke na jednom mjestu.

Bošnjaci.Net: Dakle, ne odustajete od pacijenta i u najtežim prognozama za njegovo izliječenje?
Dr. Agović: Ratno iskustvo nam je pomoglo da od izliječenja pacijenta nikad ne odustajemo. Liječili smo preteške povrede, snalazili se i koristili ono što smo imali od instrumenata i lijekova i uz pomoć Allaha dž.š. uspijevali da izliječimo preteške slučajeve rana i povreda. Spasavanje ljudskog života nama je prioritet, bez obzira na težinu okolnosti.

Bošnjaci.Net: Pomenuli ste ratno iskustvo, da li vam je radni angažman u toku agresije na BiH donio plaketu ratnog hirurga Armije RBiH?
Dr. Agović: Da, Sabor ljekara Bosne i Hercegovine, nakon uvida u broj operativnih zahvata i broja zbrinutih i izliječenih boraca. Dobio sam je krajem 1994. godine. Kod veoma složenih povreda koje zahvataju više dijelova tijela, potreban je inače timski rad torakohirurga ili abdominalni

Dr. Safet Agović u operacionoj sali Liječenje djece Operacija šake Ortopedski snimak

hirurga, vaskularnog hirurga i ortopeda traumatologa. U ratnim bolnicama nije bilo moguće formirati ovakve timove. Ranjenici su reanimirani na klinici za anesteziju i reanimaciju u Tuzli i poslije provedene reanimacije obavljali su se operativni postupci. U ratnim bolnicama gdje nije bilo ortopeda traumatologa obavljao sam konsultacije i eventualno operativne intervencije kod povrijeđenih i ranjenih. Bio sam dozapovjednik u dvije ratne bolnice na ratištu Tuzlanskog kantona, u Sapni i Kalesiji.

Bošnjaci.Net: Jesu li Vam neki posebni ratni datumi ostali u sjećanju po težini obavljanja Vašeg plemenitog posla?
Dr. Agović: Nama u Tuzli, pored drugih ratnih dana, najteže je bilo 25. maja 1995. godine. Bilo je, što se kaže, krvi do koljena. Na ortopedskoj klinici u Tuzli primljeni su doktori početnici koji su danas vrsni ortopedi sa zvanjima doktora medicinskih nauka. Znanje su sticali uz nas koji smo bili stariji. Iznimno teški su bili mart 1993. godine i mart i april 1995. godine.

Bošnjaci.Net: Čega se s posebnim ponosom sjećate iz tog perioda? Gdje ste nalazili energiju i optimizam?
Dr. Agović: Cijeli bošnjački narod je tada nalazio snagu u vjeri, pa i mi doktori. I najokorjeliji skeptici su postajali veliki vjernici. Mnogo puta smo bili svjedoci direktne Allahove odredbe za spas. Meni je, doduše, bilo lakše shvatiti neke stvari te prirode, u odnosu na moje kolege, jer sam imao suprugu vjeroučiteljicu koja je, slobodno bi se mnoglo kazati, neka vrsta moje duhovne učiteljice. Divio sam se, i sad se divim duhovnoj snazi koju ona crpi iz vjere, iako smo danas svi u kući vjernici–praktičari. Moja supruga Nuruddina i ja smo nakon rata obavili petu islamsku dužnost, Hadždž. Danas nam je hobi pomalo pčelarstvo u koje smo uključili i sina Nuruddina, srednjoškolca. Nuruddina često naglašava da su joj pčele uzori i da joj ulivaju optimizam.

Bošnjaci.Net: Naš je portal pisao o nekom Vašem problemu sa stanom. Jeste li ga uspjeli riješiti?
Dr. Agović: Nismo. Usud našeg vremena je da vlast drže kriminalci. Korumpirana vlast u Tuzli je moju porodicu i mene ostavila bez krova nad glavom. Bili smo nekoliko godina podstanari, plaćali kiriju, mučili se i bezuspješno dokazivali svoja prava na sudu, ali korumpirano pravosuđe je beznadežno zarobljeno u ralje SDP politike. Danas živimo u svojoj kući i otplaćujemo dugove.

Bošnjaci.Net: Ima li, po Vama, Bosna i Hercegovina u skorije vrijeme šansu za prosperitet i ljepšu budućnost?
Dr. Agović: Ima, ali ne sa ovom garniturom političara. Nama trebaju političari koji baštine moral. Ovi, trenutno na vlasti, su ogrezli u kriminalu i javašluku. Toliko dugo su na vlasti, a skoro ništa značajno nisu učinili za narod.

Bošnjaci.Net: Ima li neko koga biste istakli kao osobu koja bi, možda, mogla uticati na promjenu stanja u kojem se nalazimo na bolje?
Dr. Agović: Vjerujem da bi to u Bosni mogao biti uvaženi dr. Mustafa Cerić, a u Sandžaku muftija Muamer Zukorlić.