RATKO PEJANOVIĆ (1944-2013) Jednom riječju, naš Rale je bio ljudska veličina i simbol ovoga grada. Rale je bio gradski i narodni čovjek, društveni čovjek, bio je velika raja, iako je bio izuzetno porodičan čovjek, s poštovanjem iljubavlju prema bližim svojim, ali bi siguran sam i gopdoja Gela njegova supruga to potvrdila, da je radi brojnih i silnih svojih društvenih obaveza i najmanje vremena provodio u svome domu.

Evo ovih dana na godišnjicu našega rastanka, znamo da je bio Ratko Pejanović, od mnogih i zaboravljen ali od svojih istinskih prijatelja i drugara, svoje braće po duhu, govoru i razmišljanju nikada.Ponosni smo na njega i zato naš pomen i prisjećanje lika i djela, našega Raleta od milja zvanoga, za nas je uvijek fascinantno, veličanstveno i ljudski. Radi se o čovjeku, koji je uvijek bio čovjek i takav se sa nama i rastao.

Moj dobri Rale, duša od čovjeka, tako sam ga redovno oslovljavao a on je meni za uzvrat govorio moj Mićo, što mi tako prijatno i blagougodno još uvijek zvuči u mojim ušima, kao da me njegov lik i njegovo biće prati u stopu na svakome koraku. Bili smo sugradjani, sunarodnjaci i suvremenici svih zbivanja i dogadjanja u našem gradu Mostaru i široj Hercegovini. Zajedno smo putovali na razno razne skupove i dobrovoljno, humanitarne i ljudske misije i susrete, tako da sam mu često i u putu govorio, moj Rale ti si Bosanac a ja sam Hercegovac, jer je imao svojstvenu dozu tvrdoglavosti kao mi Bosanci, što je svakako vrlina i dobra osobina radnih i vrijednih ljudi kakav je upravo i bio naš Rale.
Moj Rale je rođen, rođeni i najrođeniji Mostarac, znao bi često govoriti da se rodio u epicentru grada Mostara što će reći na Carini, a ja kao rođeni Sarajlija i Bosanac znao sam ga izuzetno cijeniti i poštovati iz razloga što je on istinski svojim djelima i svim mogućim društvenim aktivnostima, svojom ljubavlju i pažnjom, svojim humanim i ljudskim ophodjenjem i djelovanjem, poštovanjem svih različitosti i vrijednovanjem istih u našem gradu i zajedničkom društvu znao je to uvijek svojim karakterom, svojom riječju, pažnjom i ponašanjem uvijek istaći, upravo kao cijenjeni i poštovani mostarac i građanin ovoga grada.
Kao njegov sunarodnjak, koji sam došao sa strane u ovaj grad, izuzetno sam mogao vrednovati i objektivno sagledavati i cjelokupni njegov doprinos, prije svega u angažovanju u cijelom turobnom periodu od 90-tih godina, do Dejtona i poslije Dejtona. Upravo je i bio najveći Sizif u obavljanju ovoga Sizifovoga posla, koji se uvijek trudio i ulagao cjelovitu svoju ličnost sa svim umnim, fizičkim i ljudskim potencijalima u ostvarivanju svojih i često uzaludnih zamisli. Da li će građani ovoga grada sve to znati i umjeti cijeniti i poštovati, da li će na adekvatan način znati da se oduže prema našem Raletu, o tome je lično po najmanje mislio i govorio. Njegov doprinos kao građanina srpske nacionalnosti u očuvanju svih nacionalnih vrijednosti svoga naroda u gradu je ogroman i neizmjerljiv, od reaktiviranja institucije SPKD „Prosvjete“, adaptacije Ćorovića kuće, uređenja Vladičinog dvora, povratka spomenika Alekse Šantića na svoje mjesto u parku, formiranja i vođenja SGV-a i učešća u mnogim humanitarnim organizacijama i društvima. Njegovo angažovanje je bilo veoma prepoznatljivo i u procesu povratka naših sunarodnjaka iz istočne Hercegovine, Beograda i šire regije bivše nam države. Mnoge sahrane umrlih izbjeglih mostaraca naših sugradjana nisu se niti mogle zamisliti bez učešća u organizaciji istih od strane našega Ralete, zatim briga o staroj pravoslavnoj Crkvi i ispomoći u obavljanju vjerskih običaja, do pravljenja svijeća i svih drugih aktivnosti prilikom tih prigoda. Redovno organizovanje kulturno – prosvjetnih manifestacija u okvirima Prosvjete, kao i održavanje redovnih prijema prilikom najvažnijih srpskih praznika, kao što su Božić i Vaskrs, gdje se jednostavno i masovno osjećalo prisustvo mostraca, kao Mostar u malome, svih gradjana i svih nacionalnosti u duhu zajedništva i tolerancije, što se redovno i gajilo i naglašavalo i ovim prigodama i pod svodovima Ćorovića kuće. Posebna je pažnja i zahvalnost nas šahista ovoga grada, jer nam je naš Rale i SPKD „ Prosvjeta „omogućavali redovno u kontinuitetu šahovskim turnirima da obilježimo svaki veliki pravoslavni praznik, Božić i Vaskrs, što će trajno ostati zapisano u analima naše šahovske djelatnosti u gradu.
Velike su zasluge, našega Raleta, ne samo u dokazanome profesionalnome djelovanju kao komandira Vatrogasne jedinice, već izuzetno kao društveno političkoga radnika i biranoga nezavisnoga vijećnika Gradskoga vijeća u više saziva, kao i Predsjednika Gradskoga vijeća u odredjenome mandatnome periodu.
Jednom riječju, naš Rale je bio ljudska veličina i simbol ovoga grada. Rale je bio gradski i narodni čovjek, društveni čovjek, bio je velika raja, iako je bio izuzetno porodičan čovjek, s poštovanjem iljubavlju prema bližim svojim, ali bi siguran sam i gopdoja Gela njegova supruga to potvrdila, da je radi brojnih i silnih svojih društvenih obaveza i najmanje vremena provodio u svome domu.
Naš Rale se istinski trudio i zalagao za sve vrijednosti i grada i svojih sugradjana, da li je bilo uzalud ili ne, sigurno od grada nije nikada ništa niti tražio niti očekivao.
Radi podsjećanja, evo nedavno je povodom godišnjece staroga mosta bila upriličena i manifestacija dodjele priznanja laureatima, za mir i medjunacionalnu saradnju, o kojoj i ne treba mnogo razmišljati i pričati ali ostaje nam ipak jedan istinski i gorak ukus, bar nama suvremenicima zbivanja i dogadjanja u ovome gradu i posebno sunarodnjacima našega Raleta, da su neki drugi dobili priznanje a Rale je zaboravljen iako sam siguran i meritorno tvrdim da nije postojao niti jedan gradjanin srpske nacionalnosti koji bi bio ispred našega Raleta, bar kada su u pitanju odredjena priznanja na nivou ovoga grada.
Međutim boriti se protiv vremena, treba i motiva i života, naša realnost i naša stvarnost je nešto sasvim drugo, od poimanja vrijednosti sopstvenih i ličnih doprinosa pojedinaca za ljubav i svu pažnju prema svome rodjenome i voljenome gradu, prema zajedništvu svih njegovih sugradjana.
Ma koliko bili objektivni ili subjektivni, kao njegov sugradjanin koji je došao sa strane, u teškim i najtežim vremenima za njegov grad i njegove gradjane, bio sam neposredni i ostao živi svjedok dešavanja, dogadjanja, doprinosa pojedinaca i njihovoga vrednovanja za grad, naš Rale će nama njegovim prijateljima i bliskim saradnicima ostati kao svetac sa oreolom andjeovskim, kao dobra duša i zato će i vječno uživati u našem sjećanju i pamćenju.

S poštovanjem, Mr Milan Jovičić, dipl.ing.el.
Mostar, avgust 2014 god.