Mr. Milan JOVIČIĆ: Dakle, drug Željko je navikao imati tih 90% Bošnjaka, pa uz pomoć bivšega mentora zlatanoga Zlatka i na lovorikama bošnjaćkih birača graditi svoje pozicije i držati se na vlasti godinama, što ne bi moglo više ako se ti isti Bošnjaci dozovu pameti i počnu razmišljati svojom glavom. Zato je gospođa Ružica i ostali pojedinci iz redova Hrvata sa zapadne strane, podmetnuta kao isključivo kukavičije jaje, radi ostvarenja svojih dugoročnijih ciljeva, sada pritajenih u vidu ribarske niti, ali očigledno postojećih scenarija i dogovora uz kavu sa svojim sunarodnjakom Draganom Čovićem, njen predsjednik i mentor Komšić priprema realizaciju svojih zamišljenih suludih ideja na temu „jedinstvenoga stolnoga grada“.

Reagovanje na stavove i poglede, laži i obmane, u intervjuu datom u „Oslobodjenju“ člana Predsjedništva DF, gospođe Ružice Burić. Nužan je i konačan pad svih maski, a ne samo onih koje bi to želila svojim istupom i sadržajem demaskirati, ova Komšićeva miljenica, poslanički kandidat na listi DF-a i što je za mene najcrnje saznanje da je Brajkovićev „čimbenik“ iz firme Aluminij. Dakle, imala je zaista pouzdane mentore, koji su je nadahnuli za njene osmišljenje nastupe, sa lažima i obmanama i umjesto da se i dalje skriva u kukavičijem gnijezdu sa jajima podmetnutim od satrane DF-a i gradjanima Mostara, posebno Bošnjacima u sprovedbi svoje smišljenje lukave „latinske“ politike. Pomenuta gospođa Ružica se jednostavno pojavila u gradu među nama, kao tobože članica Predsjedništva DF, ko je i kako izabrao u to tijelo nije nam bilo jasno, do konačnoga razotkrivanja njene pozicije i nakane, kao i odredjenoga zadatka od njenoga mentora, druga Željka Komšića.

Gospođa Ružica Burić je bila prisutna na skoro svim sastancima GO DF Mostara, pod predsjedavanjem predsjednika gospodina Envera Mićijevića, da nikada i nije postavila pitanje ili ukazivala na prilike jednoobraznoga ili kako kaže istoga Dnevnoga reda na održanih 9 sjednica ovoga tijela. Međutim i to bi se moglo nekako tolerisati, da ista nije objelodanila i notorne laži i sramne činjenice, a što bi bile i kuloarske priče da je neko od članova imao i zamjerki na priliv većega broja Hrvata sa zapadne strane Mostara. Odmah moram istaći činjenicu da bi sreća bila kada bih ih bilo preko 80% u stranci, sa manjim brojem Bošnjaka i ostalih. Nažalost ima ih 5-6 %, sa 90 % Bošnjaka i po koji građanin srpske nacionalnosti i ostali.

Dakle, drug Željko je navikao imati tih 90% Bošnjaka, pa uz pomoć bivšega mentora zlatanoga Zlatka i na lovorikama bošnjaćkih birača graditi svoje pozicije i držati se na vlasti godinama, što ne bi moglo više ako se ti isti Bošnjaci dozovu pameti i počnu razmišljati svojom glavom. Zato je gospođa Ružica i ostali pojedinci iz redova Hrvata sa zapadne strane, podmetnuta kao isključivo kukavičije jaje, radi ostvarenja svojih dugoročnijih ciljeva, sada pritajenih u vidu ribarske niti, ali očigledno postojećih scenarija i dogovora uz kavu sa svojim sunarodnjakom Draganom Čovićem, njen predsjednik i mentor Komšić priprema realizaciju svojih zamišljenih suludih ideja na temu „jedinstvenoga stolnoga grada“. Na često insistiranje, nas članova odbora da gospođa Ružica prenese i dogovori susret i razgovor u Mostaru i po pitanju njegovih Statutarnih riješenja i ustroja samoga grada, u periodu od godine dana do toga nije došlo. O tome apsolutno nema niti riječi u lažnim sadržajima i intervjuima gospođe Ružice, kako u listu „Oslobodjenje“ tako isto i na nekim portalima, kao Republika.info i sl. A samo Predsjedništvo se u toku cijele godine dana nije nikada niti jednom informacijom obratilo nama, a kamo li da su nam ukazali na bilo kakve nepravilnosti u sadržaju i načinu rada našeg Gradskoga odbora DF Mostar.

S obzirom da smo naše sastanke održavali u veoma skučenoj i iznajmljenoj prostoriji, tri sa tri i sve dažbine neposredno mi plaćali iz svoga džepa, gospođa Ružica je u kontinuitetu insistirala da se preselimo u veći prostor u Ulici Mile Budaka, vjerovatno njenoga omiljanoga revolucionara iz doba NDH, te je ista možda na osnovu naših reakcija i zaključila da neki od nas i nije tako voljan i željan, ne daj Bože, nekoga većega priliva Hrvata sa zapadne strane.

Ne može se reći da gospođa Ružica nije imala i određenu podršku i drugoga člana Predsjedništva sa ovih terena u doktoru Aliji Šuko, koji je vječno nešto muljio i šutio, ali su što se i iskazalo prizemnon vodili i ispoljavali svoje uticaje u cilju dezinformisanja i Predsjedništva DF u Sarajevu, kao i članstva i simpatizera ove stranke. Ništa čudno i neobično, jer od NDH i njenoga poglavnika, pa preko zajedničkoga cvijeća i vezanih zastava iz 90-tih godina do današnjih dana, pokazalo se da su „ikebane“ najunosnije primjereno balkansko cvijeće, a da su poltroni, podanici i „hemeroidčici“ svugdje prisutni bili, pa i u našem slučaju rada i djelovanja, kao posljedica i raspuštanja glavnoga odbora u ovome gradu.

Naši stari i pametni ljudi su govorili: „Ako laže koza, ne laže rog“ ili „Čuvaj se Danajaca i kada darove donose“ i još mnogo drugih i sličnih poruka, ali je svaka na svome mjestu. Ovakav potez i udarac doživljen u DF-u rekao bih u startu je i dobro došao, jer čovjek se uči dok je živ i nikada ne može konstatovati da je sve naučio. Kao rođeni Sarajlija, školovan i visoko obrazovan, sa određenim refernsama kakve bi mnogi poželeli u svojoj životnoj praksi, od Titovoga pionira i omladinca i člana jedne i jedine partije SKJ, čime se i danas ponosim, završio sam i svoju i posljednju i najveću životnu školu dana 09.maja 1993. godine u ovome gradu Mostaru, čiji sam građanin od 1970. godine do današnjih dana i svih provedenih dana dvostruke agresije na grad i njegove gradjane. Više me ništa u životu ne može iznenaditi, jer je na djelu i u stvarnosti dokazano da je „čovjek čovjeku najveći vuk“.

Radi podsjećanja moju golgotu u gradu Mostaru redovno su pratili i u više nabrata pisali i „Oslobodjenje“ i „Feral Tribune“ i mngi drugi časopisi i TV stanice.
Normalni i pošteni Hrvat, tadašnji gradonačelnik grada Mostara, gospodin Ivan Prskalo je u intervju „Oslobođenju“ izjavio: „Ovo što se desilo sa vijećnikom Milanom Jovičićem, to je najveći šamar i sramota za hrvatski narod“.

Dakle, kao izabrani vijećnik Gradskoga vijeća, kao građanin srpske nacionalnosti i građanin zapadnoga dijela grada, kao nezavisni vijećnik na listi za „jedinstveni Mostar“ pretrpio sam progon u svome gradu, pljačku stana i imovine, i na taj način primio poruku u to vrijeme bogohulnu o spominjanju jedinstvenoga grada Mostara.

Feral Tribune /1996/ „Oslobodjenje“ /1996 /

Demokratska fronta BiH i njen čelnik drug Željko Komšić poput „boljševika“ djeluje sa svojom inkvizicionom-boljševičkom garniturom članova Predsjedništva, gospode Munje Alibabića i nekoga Šutala, dolaskom na sjednicu GODF Mostara i obavještavaju nas da smo raspušteni, navodno radi nerada. Nažalost metoda isključivo staljinističkoga stila i porijekla, čiji je pristalica i egzekutor upravo drug Željko Komšić.

S obzirom, da sam sticajem okolnosti bio i legalno izabrani član ovoga raspuštenoga Gradskoga odbora DF Mostara, apsolutno sam bio duboko povrijeđen i kao čovjek, na metode postupka rukovodstva DF i njenoga predsjednika Željka Komšića.

Da li se na takvim pozicijama i sa ovakvim i sličnim predstavnicima i sadašnje i neke buduće vlasti i mogu graditi bolji zajednički odnosi u stvaranju „jedinstvenoga grada“ Mostara, čija suština i značenje još uvijek i mnogima nije jasno.Možda uz jednu popijenu kavicu sa Dragančetom, negdje u hacijendi Bara, drug Željko i Doglavnik sa šahovnicom definisaće i konačan stav stranke sa kojim bi Željko mogao izaći pred svoje članstvo u Mostaru, o njegovom ustroju i sudbini grada. Još uvijek uporno i lukavo ćuti i ne izjašnjava se, dok njegovi pilići iz kukavičijih jaja ne donesu na svijet riješenja i po volji svih Hrvata, jer šta drugo i konkretnije očekivati od ove „kvazimutnoetničke“ stranke Demokratske fronte u ovome gradu i šire Hercegovine.

Poštovani sugrađani Bošnjaci dobro razmislite i odlučite se, jer vam Vaši sugrađani Srbi u ovome slučaju neće činiti nikakvu smutnju ili neprilike ili stvarati bilo kakve nedoumice u Vašim odlukama. Ne zaboravite da Vas je preko 90 % u spiskovima svoje pripadnosti ovoj stranci, možda i da uspijete u svojim nakanama.

Upravo i jedna od nekih direktorčića, recidiva Brajkovićeve bojne garde, u okupiranom i diskriminisanom nacionalističkom gnijezdu firme Aluminij iznosi svoju viziju stanja i budućnosti ove firme, bez i malo stida ili izvinjenja za činjenu nepravdu prema svim radnicima nehrvatima, jer je bitno i važno da je njoj dobro, očekujući uticaj i preporod pojavom i dolaskom snaga DF i njnoga novopečenoga mentora, ukoliko ga istinski i prihvati svemoćni gospodar i ekskluzivni brojač čistokrvnih zrnaca, pa makar to i bili svi Hrvati, jer u tome slučaju i neće biti nikakve razlike, a bilo bi veliko olakšanje i za našu babu Vangu, odnosno gospođu Ružicu.

S poštovanjem,

Mr. Milan Jovičić, dipl.ing.el
Mostar, avgust 2014 god.