Dževad PONJEVIĆ: Ne tako davne 1995.godine, u mjesecu avgustu, kada je sunce slobode zabljesnulo Bosnu i vraćao se osmijeh na njeno lice, pobjednički pohod imao je gorak ukus u ustima mnogih Krajišnika. Vijest o pogibiji generala Izeta Nanića, komadanta proslavljene bužimske 505-te Viteške brigade, odjeknula je k'o munja Krajinom i cijelom Bosnom i Hercegovinom. Peti avgust 1995.godine ostat će upamćen kao dan kada je najveći krajiški i bosanski sin i gazija otišao šehidskim stazama ka Džennetu, ako Bog da.

Ne tako davne 1995.godine, u mjesecu avgustu, kada je sunce slobode zabljesnulo Bosnu i vraćao se osmijeh na njeno lice, pobjednički pohod imao je gorak ukus u ustima mnogih Krajišnika. Vijest o pogibiji generala Izeta Nanića, komadanta proslavljene bužimske 505-te Viteške brigade, odjeknula je k'o munja Krajinom i cijelom Bosnom i Hercegovinom. Peti avgust 1995.godine ostat će upamćen kao dan kada je najveći krajiški i bosanski sin i gazija otišao šehidskim stazama ka Džennetu, ako Bog da.

Bužim, uspavani vitez, podno plavoga bosanskoga neba, na obroncima ljute Krajine, vijekovima leži u pitomoj dolini čekajući da se probudi prvim sabahskim ezanima, prvim zrakama sunca, ali i prvim zovom majke Bosne ako je zatreba od dušmana braniti. Selame te ova nepregledna bužimska brda i doline. A tek ljudi, njegovi Bužimljani vazda su bili vrli junaci i dične gazije. Svaka će te kuća dobro ugostiti k'o bližnjega svoga i konak ako treba svome musafiru dati. I osluhneš li bolje, začut ćeš još, možda, zveket čekića posljednjeg kovača, ili kosca kako slaže prve otkose trave, ili još žubor vode sa česme što se u ibrik slijeva, dok se kradom ašik eglen vodi. Iako je mali grad, on ima ljude velikoga srca, koji su svi do jednoga branili svoj dom i domovinu kad je to najviše trebalo. I zbog toga je Bužim od nepoznatoga toponima postao simbol otpora i slobode kako cijele Krajine, tako i cijele Bosne i Hercegovine. Ne tako davne 1995.godine, u mjesecu avgustu, kada je sunce slobode zabljesnulo Bosnu i vraćao se osmijeh na njeno lice, pobjednički pohod imao je gorak ukus u ustima mnogih Krajišnika. Vijest o pogibiji generala Izeta Nanića, komadanta proslavljene bužimske 505-te Viteške brigade, odjeknula je k'o munja Krajinom i cijelom Bosnom i Hercegovinom. Peti avgust 1995.godine ostat će upamćen kao dan kada je najveći krajiški i bosanski sin i gazija otišao šehidskim stazama ka Džennetu, ako Bog da.



Najmlađeg vojskovođu rodila je ponosna majka Rasima i još šest sinova. Na samom početku agresije na BiH, ova majka dala je Bosni svoga prvoga sina šehida Nevzeta. Oficir bivše JNA, sjajan strateg, veliki i neustrašivi ratnik dječačkog lica, skroman a u isto vrijeme nasmijan, uvijek je ulijevao povjerenje u svoje borce, pripadnike 505-te Viteške brigade, odbrambene kičme Petog korpusa Armije BiH. Zbog generala Izeta Nanića, njegovih Hamzi i Gazija i svih njegovih boraca koji nisu čitavo vrijeme rata dopustili neprijatelju pedalj slobodne teritorije, ostvarili su mnoge ratne pobjede i podvige, hrabro su bdjeli na svim frontovima i čuvali bosansku granicu. Preko petsto bužimskih šehida ugradilo je svoje živote u temelje jedine nam domovine Bosne i Hercegovine i ostavili nam je u amanet kako se Bosna voli, kako se Bosna brani. Zbog ratnih zasluga, Izet Nanić 1994.godine odlikovan je priznanjem Zlatni ljiljan, a 1998.godine posthumno je dobio Orden heroja oslobodilačkog rata.

Svake godine u mjesecu avgustu, Bužimljani se sjećaju važnih datuma svoje bliže historije, petog avgusta 1995.godine, kada je Izet Nanić, najveće krajiško srce puno Bosne prestalo kucati, i petnaestog avgusta 1992.godine, kada je osnovana 505-ta Viteška brigada, koja je očuvala važan dio Bosne i Hercegovine i kako takva ostala prepoznatljiva po svome neustrašivom herojstvu i svojim hrabrim gazijama.